srijeda, 13. studenoga 2019.

Župa Kreševo bogate povijesti, ugodne sadašnjosti i blistave budućnosti

Gradić Kreševo smješten je 30-ak km sjeverozapadno od Sarajeva u planinskom području Središnje Bosne, u uskoj dolini između obronaka planine Bitovnje. Gotovo nerazdvojno tkivo jesu gradić i župa Uznesenja BDM te samostan Sv. Katarine koji s uzvišice bdije nad čitavim krajem...  








Kroz ovaj znameniti gradić, u kojemu su nekoć boravili bosanski vladari, protječe rijeka Kreševčica koja nastaje spajanjem Vranačkog i Kojsinskog potoka. Upravo one, zajedno s konfiguracijom okolnih brda i planina, ovome mjestu daju posebnu draž, a kako smo saznali osim ukorijenjenog katoličanstva, višestoljetnoj nazočnosti fratara, turizam polako pokazuje svoj potencijal.
Povodom naslovnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji se obilježava 14. rujna – Uzvišenja Sv. Križa, željeli smo predstaviti jedan potpuno bosanski, ali istovremeno hrvatski i katolički kraj kojim pastoralno skrbe franjevci. Budući da smo već nekoliko puta bili na "rubovima" Provincije u Srebrenici, odlučili smo krenuti u njezino „srce“ – Kreševo...

I Mjesec se mijenja te neće prometnice...

Čitava kreševska općina zauzima površinu od oko 150 km2, pripada Srednjobosanskoj županiji i oduvijek se isticala kao gospodarsko središte čitavog kraja.
Do prije samo desetak godina moglo se govoriti kako je Kreševo "slijepo crijevo", mjesto u koji se rjeđe ide, grad u koji se ne može slučajno doći već samo s namjerom. Danas je situacija drukčija. Iako je autocesta A1, koja je imala mnogo protivnika za vrijeme izgradnje, prošla kroz Lepenicu, umnogome je pomogla i devet kilometara udaljenom Kreševu. Imajući u vidu kako se popravlja i poboljšava prometnica ka 16 km udaljenom Tarčinu te činjenicu da je Sarajevo udaljeno samo 32 kilometra (od kojih je dobar komad autoput) shvaćamo kako taj srednjobosanski gradić polako dobiva veći značaj.

Ništa neće pasti s neba...

U Kreševo smo ušli iz pravca Lepenice i odmah shvatili kako smo došli u baš poseban kraj. Putujući kroz Bosnu, a i Hercegovinu, često smo znali doći i u veće gradove te vidjeti puste ulice te prazna "radna mjesta".
Možda je do doba u godini, jer je rujan uvijek mjesec novih početaka, ili je do podneblja i tamošnjih ljudi, ali se može ustvrditi kako Kreševo živi i radi punim plućima. Čini se da stalno ima nekih poboljšanja, dotjerivanja i uljepšavanja. Od prometnica koje se asfaltiraju do obiteljskih kuća s novim fasadama, uređenim okućnicama i balkonima s cvijećem.
Na svakom koraku vide se mjesne tvrtke, ispostave i manji poslovi te mnogi užurbani ljudi, kamioni, dostavna vozila...
Shvaćamo kako smo došli u općinu za koju neslužbene statistike kažu kako nema nezaposlenih. Naravno, iako su te informacije prenapuhane, ideja vodilja je jasna: Kreševo ne čeka da padne s neba nego se trudi i radi najbolje što može.

Fra Grga i Kreševo

Kada se dođe u taj gradić, da bi se stiglo na odredište – crkvu i franjevački samostan, mora se proći kroz čitavo mjesto načičkano starim bosanskim kućama, ali i novom modernom gradnjom.
Prilazeći crkvi odmah smo zamijetili kip fra Grge Martića, bosanskog fratra koji je zadužio ovaj kraj, ali i čitavu Bosnu. Crkva ima upečatljivo pročelje na kojem je, kako smo kasnije saznali, 1974. Ivo Dulčić izveo pet tema u mozaiku: Sv. Katarina, Sv. Franjo Asiški, Sv. Leopold, Sv. Nikola Tavelić i Gospino krunjenje. Prema njegovu nacrtu naknadno je izveden i ogromni vitraj.

Nešto o crkvi

Tradicionalno, prva osoba ili adresa za razgovor je župnik. U kreševskom slučaju to je i gvardijan fra Darko Drljo. U razgovoru s njim saznali smo mnogo toga o samostanu i vjerničkoj zajednici, a naravno i o crkvi. Zaključili kako ona (i samostan) imaju turobnu prošlost. Ukratko, kroz povijesti, ako ju već okupatori nisu oštetili, bivala je žrtvom požara ili su je morali rušiti zbog arhitektonskih problema.
Također smo spoznali da je izuzetno teško ukratko govoriti ili pisati o jednom takvom kompleksu koji u sebi nosi bogata stoljeća katoličkog života na ovom prostoru. Kako sažeti dugu povijest da ne bismo izbacili nešto bitno ili zanimljivo?
Iako je vrijeme utemeljenja kreševskog samostana nepoznato, zna se kako je postojao već u doba bosanskog srednjovjekovlja, a najvjerojatnije je prvotno podignut krajem XIV. st. Već je tada, kao i drugdje, uz samostan postojala i crkva izgrađena u gotičkom stilu. Ništa nije poznato o crkvi u vremenima pada Bosne pod osmanlijsku vlast. Prema svemu sudeći, samostan i crkva su uspjeli opstati, ali su 50-ak godina kasnije srušeni. Važno je napomenuti kako samostan nakon obnove nije mijenjao lokalitet te se u tome nadzire jaka tradicija.
Težak udarac dogodio se na Uskrs 1765., kada su oba ova zdanja potpuno izgorjela. U požaru je stradala i sva imovina, uključujući i stare matične knjige, knjižnicu i arhiv, misno posuđe i sve ostalo što se tu nalazilo. Obnovu je kočilo dobivanje dozvole od Osmanlija koja se dugo čekala, a morala se skupo (pot)platiti.
Godine 1853. započeta je gradnja nove trobrodne crkve u neoromaničkom stilu. Gradnja je trajala do 1870., a dvije godine kasnije dozidan je i zvonik od 28 metara, da bi 1924. bila obnovljena i unutrašnjost crkve, sagrađene prema nacrtu Karla Paržika.
Ta je bogomolja, nažalost, srušena 1963. jer se u njezinoj genijalnosti krila klica nesavršenstva koja je suviše narasla i ugrozila stabilnost čitavog zdanja. Laičkim rječnikom rečeno, ona je počela tonuti.
Nova je napravljena prema nacrtu Antuna Karavanića, a gradnja je završena 1970.

O vjerničkoj zajednici

Važno je napomenuti da župa svoj patron slavi na Veliku Gospu 15. kolovoza, a zaštitnica samostana je Sv. Katarina Aleksandrijska koja se slavi 25. studenoga. Posebno je bitno napomenuti, da ne bi bilo zabune, da Sv. Katarina nije ona (pret)posljednja bosanska kraljica.
Nakon razgovora o povijesti koja se gubi u magli stoljeća, dotaknuli smo se sadašnjosti.
"Prema posljednjem popisu za vrijeme blagoslova obitelji, župa ima 3 320 vjernika u 1 260 obitelji. Osim župne crkve postoje i dvije filijale. Jedna je posvećena Srcu Isusovu u Crnićima, a druga je Sv. Nikoli Taveliću u Volujku. U župnoj crkvi nedjeljom se slave četiri mise, a u filijalama po jedna. Osim mise za mlade koja je nedjeljom u 18.00 h, župa je posebno usredotočena na rad s mladima, njih 70-ak. Tu je i župna kateheza, rad s prvopričesnicima, krizmanicima te zborovima. Uz dva dječja zbora imamo i župni koji na misama animira vjernike", rekao nam je župnik te istaknuo kako se kraj odlikuje različitim pobožnostima i posebnostima te je nabrojao neke.
Misa se slavi "Pod špiljom" uoči Sv. Ane, a na Turanju gdje se nalazi stari križ, uoči Uzvišenja Sv. Križa.
Svetište u narodu "Pod špiljom" utemeljeno je u drugoj polovici 18. st. u vrijeme kad je Kreševom, a i širom okolinom, harala kuga. U špilji su dvojica kreševskih fratara, fra Franjo Gracić i fra Mato Nikolić, liječili oboljele od te opasne bolesti. To je bilo doba kad je fratar bio sve narodu pa i liječnik.
Uz redovan pastoral župnika, djeluju i dvojica vikara te stariji fratri koji žive u samostanu i "uskaču" koliko mogu s obzirom na njihove godine i zdravlje...

Jaka frama, mladomisnik i prakaratur

S fra Josipom Jukićem, župnim vikarom, razgovarali smo o Frami i radu s mladima. Fra Josip je u Kreševu od 2016. i kako kaže, rad s Framom je lagan budući da je riječ o jednoj od najbrojnijih u Bosni, a postoji 18 godina. Trebalo je samo nastaviti s aktivnostima koje su već postojale.
"Redovno se sastajemo petkom navečer. Bude 50-ak sudionika. Tijekom cijele godine imamo redovite aktivnosti, kako na razini biskupije tako i u provinciji. Tome treba dodati i akcije na razini župe. Osim toga u Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. šaljemo djecu na školovanje za animatore kako bi oni poslije sami mogli voditi sastanke i davati ideje", rekao nam je fra Josip i posebno istaknuo aktivnosti u božićno vrijeme kao što su organiziranje čajanke, predstave te karitativna djelatnost.
U Kreševu odnedavno djeluje i ovogodišnji mladomisnik fra Želimir Gogić, a bio je tu i na đakonskom praktikumu.  
"Što se tiče mojih pastoralnih zadataka u župi Uznesenja BDM od ove godine vodit ću prvopričesnike u njihovim pripremama. Druga dužnost mi je voditi ministrante", rekao nam je fra Želimir koji smatra da će, poznajući ovaj kraj, to biti lijepa pastoralna priča.
Nakon fratara, razgovarali smo i s prakaraturom i članom župnog pastoralnog vijeća Josipom Buljanom. On je svoju ljubav prema Crkvi i fratrima stekao još u obitelji budući da mu je pokojni stric bio franjevac. Uvijek je na usluzi fratrima i župi i baš kada smo radili reportažu iz Kreševa, odmah je došao na poziv fra Darka misleći da nešto treba prenijeti, završiti ili "odraditi".
"Kao ekonomski vijećnici, sastajemo se dva puta u godini. Razgovaramo, predstavljamo planove ili završavamo određene projekte. To su savjetodavni i kritički razgovori sa župnikom koji onda prihvaća što se treba raditi. U prakaraturskom dijelu posla borimo se da što više pomognemo župniku, najviše oko organizacije vanjskih, proljetnih te misa groblju kako bi se dostojno mogla slaviti euharistija. Naravno, zadatak je i što više ljudi animirati u poslu kako bi se omogućilo nesmetano funkcioniranje župe", rekao nam je Josip i naglasio da također vrši posredništvo između vjernika i župnika u smislu prezentiranja određenih problema, prikupljanja pomoći te održavanja površina oko samostana.
Kako smo saznali ove se godine uspjelo organizirati 50-ak ljudi da dođu srediti voćnjak, vrt te pokositi travu.

Veličanstvena crkva

Nakon razgovora s prakaraturom krenuli smo ka crkvi u kojoj se odmah poslije ulaska mogu vidjeti zaista ogromne orgulje s 25 registara, izgrađene 1957.
Crkva je duga 38, a široka 17 metara. Samostan i crkva posjeduju i 20-ak vrlo vrijednih umjetničkih slika, većinom nepoznatih venecijanskih majstora iz XVII. st.: Posljednja večera, Raspeće Kristovo, Madona s Kristom, Sv. Obitelj s Ivanom Krstiteljem (18. st.), Sveci franjevačkog reda (17. - 18. st.).
Iz 17. st. je i Madona s Kristom nepoznatog baroknog majstora te Posljednji sud slikara Baldassare D'Anna. Najznakovitija je slika nepoznatog autora Bosanska kraljica sa sv. Franjom daruje kreševski samostan Majci Božjoj, djelo iz 1750. Iznimno vrijednim smatra se kip Sv. Katarine (bojeno drvo) nepoznatog talijanskog majstora s kraja 15. ili početka 16. stoljeća. Od modernih umjetničkih, tu je brončano Raspelo Ivana Meštrovića, Posljednja večera (ulje na platnu) Đure Sedera i druge.
U crkvi su pokopana i dva biskupa – apostolska administratora: fra Mato Delivić (1666. – 1740.) i fra Marijan Bogdanović (1720. – 1771.), obojica sinovi toga kraja.
Godine 1996. obnovljen je crkveni krov, a 2008. su umjesto starih providnih prozora na bočnim i zadnjoj strani crkve postavljeni vitraji. Fascinantan je put križa koji čini jednu cjelovitu fresku Đure Sedera.

Spomen-soba fra Grge Martića

Svoj hod kroz samostan nastavljamo u spomen-sobi fra Grge Martića koja privlači pozornost posjetitelja, prije svega zato jer je sačuvala autentičnost. O sobi smo razgovarali s časnim bratom fra Ivicom Korčaninom, kustosom muzeja, koji o gotovo svakom predmetu, zbirci, knjizi zna priču napamet.
Spomen-soba nastala je nakon smrti fra Grge kada su njegova subraća odlučila na taj način sačuvati uspomenu na ovog velikana. Osim namještaja kojim se poznati franjevac nekoć služio, u sobi se nalaze darovi poznatih ličnosti, priručna knjižnica, lovačke puške, razni upotrebni predmeti, odličja, rukopisi, pisma... Tako se u ormaru s knjigama može naći 159 naslova, tu je stol s ladicom kupljen od Omer-paše Latasa, medaljoni pape Lava XIII., medaljon generala Franje Alojza od Parme. Gledajući u lovački pribor i medvjeđe krzno na zidu shvaćamo kako je bio strastveni lovac. Među raznim trofejima i izlošcima nalazi se i sablja koja je bila dar bana Josipa Jelačića.
Osim kao svećenik, istaknuo se u književnom i prosvjetnom radu te u političkom djelovanju. Bio je aktivni sudionik u političkim i kulturnim događanjima svog vremena, osobito tijekom smjene turske i dolaska austrougarske vlasti.

Muzej franjevačkog samostana

Naša sljedeća postaja u obilasku cijelog zdanja bio je muzej koji se nalazi tik do spomen-sobe fra Grge Martića. Kroz muzej nas je također proveo fra Ivica
U njemu je postavljena iznimno vrijedna zbirka minerala i kristala s kreševskog područja, arheološka zbirka iz pretpovijesnog i antičkog doba, kao i numizmatička zbirka.  Tu se čuvaju i mnogobrojni kaleži, kadionice, kandila i svijećnjaci, uglavnom rađeni u srebru. Najvredniji predmeti potječu iz vremena od 15. do 19. st.
Od tekstilnih predmeta u riznici nalazi se nekoliko kazula iz 17. i 18. st. talijanskog i francuskog podrijetla te jedan francuski plašt, izrađen između 1715. i 1735.
Premda je samostan zajedno sa svojim fratrima prošao burna vremena kroz svoju dugu povijest, kreševski su fratri uspjeli sakupiti rijetke, vrijedne i zanimljive izloške koji daju prilično jasnu sliku života ljudi na ovim prostorima tijekom proteklih stoljeća. U muzeju se, među ostalima, mogu vidjeti i izlošci uskrsnih jaja. Oni pokazuju bogatu tradiciju bojenja i ukrašavanja jaja, još jedan od zanimljivih običaja ovoga kraja koji se ogleda u „potkivanju jaja“.
U obilasku muzeja pokazali smo razočaranje jer smo vidjeli na tisuće raznih izložaka, od kojih neki imaju neprocjenjivu vrijednost, skučenih u prostorijama samostana s neadekvatnim osvjetljenjem i rasporedom.
Na svu sreću muzej je kao zasebna zgrada uz samostan dovršen te uskoro možemo očekivati preseljenje i adekvatni smještaj blaga. Ove zbirke zaista to i zaslužuju i nadamo se kako će u što skorijem vremenu muzej dobiti potreban prostor.
Ne treba zaboraviti ni knjižnicu samostana koja ima nekoliko desetaka tisuća popisanih i isto toliko nepopisanih djela. Najstarije knjige imaju i po pola tisućljeća.

U turizmu je budućnost

Nakon završenog hoda kroz samostansko zdanje, otišli samo na gradski trg kako bismo opipali puls ovoga mjesta. Tu smo razgovarali s koordinatorom i predvoditeljom Turističkog ureda u Kreševu Franom Martinčevićem Kolonomosom.
"Boravio sam 22 godine izvan svog Kreševa i prije četiri godine sam se sa suprugom i tada četvero djece vratio u ovaj grad. Mogu reći da mi je drago što je Kreševo konačno sebe prepoznalo kao turističku destinaciju. Ako sami niste svjesni toga što jeste, vrlo je teško nešto pokrenuti. Da smo prije desetak godina razgovarali o temi turizma mnogi bi rekli kako Kreševo nema nikakvu ponudu, ali danas je to sasvim drukčije. Općina je shvatila mogućnosti, počelo se ulagati, lokalna zajednica je prepoznala potencijal i sada turizam postaje nešto konkretno i više se ne govori samo o mogućnostima već o konkretnim realnim pokazateljima", rekao nam je Frano i potom nabrojao mnoge manifestacije i događaje koji su se počeli odvijati u kontinuitetu.
Sve je počelo s buđenjem udruga među kojima je prva Citrin koje su prepoznale mogućnosti svoga rodnoga rudarskog kraja. Od sajma minerala, preko respektabilnih motorističkih  susreta i nadmetanja, biciklijade do vjerskog turizma došlo se do toga da se danas u Kreševu traži smještaj više. Za vrijeme najvećih događanja u ovom gradiću zna boraviti i po 2 000 ljudi.
Frano je istaknuo kako napredak turizma nažalost još uvijek dovoljno brzo ne prate obični ljudi, tako da je jako teško u gradu naći smještaj u privatnom aranžmanu te je taj segment još uvijek u povojima. Upravo ta činjenica tjera turiste da u Kreševu zadrže samo jedan dan, a odu spavati negdje drugo.
Nakon razgovora Frano nas je proveo po ključnim turističkim točkama u samom Kreševu, od obnovljenih tradicionalnih bosanskih kuća starih po 300 godina, preko zdanja austrougarske škole secesionizma do mjesta "Pod špiljom".
Primijetili smo kako su neka privatna dvorišta uređena uz pomoć fondova Europske unije, a makete i mlinovi u prirodnoj veličini su počeli nicati uz rječicu
Na kraju smo otišli do obližnjeg sela Vranci u kojem se nalazi stari rimski mostić i nekoliko prelijepih kuća od kojih neke kao da su „izronile iz daleke prošlosti“.
U selu se "sukobljava" stara bosanska gradnja s proizvodima modernoga doba te se tako tik pored rimskog mostića može vidjeti stup ulične rasvjete. Ovo područje zanimljivo je i speleolozima, a među speleološkim objektima posebno se izdvajaju Oberska rupa u Vrancima te pećine Veliki i Mali oklop blizu Kreševa.
U blizini mostića, među kućama, nalaze se prave „ta-te“, naprava koja je prije služila umjesto zvona zabranjenih za vrijeme Turaka. Prigodno smo i zazvonili...
Nakon pozdrava s fratrima i turističkim djelatnikom, napuštamo ovu župu i čitav kraj sa željom da svako selo i gradić u Bosni i Hercegovini bude poduzetnički i radišni kako bi se iskorijenilo nezadovoljstvo i nesigurnost za osnivanje i ostanak mladih obitelji čiji je odlazak očito glavna prepreka za ostanak Hrvata u Bosni.
Samo marljivo radeći i poštujući kršćansku tradiciju predaka možemo preživjeti u današnjem vremenu i krenuti sigurni ka europskim integracijama.

HKD Napredak - podružnica Kreševo

Za vrijeme boravka u ovome gradu čuli smo za 15-ak različitih udruga koje djeluju na kulturnim, sportskim, turističkim i ostalim planovima. Međutim, nedvojbeno je da je kreševska podružnica HKD Napredak u proteklom desetljeću i više, računajući od 9.veljače 1991. kada je održana Obnoviteljska skupština, ostavila mnoštvo neizbrisivih tragova u kulturnoj povijesti općine Kreševo. Zato je u ovoj reportaži i ističemo kao prvu među ostalima.

Nema komentara:

Objavi komentar