Kroz ovaj znameniti gradić, u kojemu
su nekoć boravili bosanski vladari, protječe rijeka Kreševčica koja nastaje
spajanjem Vranačkog i Kojsinskog potoka. Upravo one, zajedno s konfiguracijom
okolnih brda i planina, ovome mjestu daju posebnu draž, a kako smo saznali osim
ukorijenjenog katoličanstva, višestoljetnoj nazočnosti fratara, turizam polako
pokazuje svoj potencijal.
Povodom
naslovnika Franjevačke provincije Bosne Srebrene koji se obilježava 14. rujna –
Uzvišenja Sv. Križa, željeli smo predstaviti jedan potpuno bosanski, ali
istovremeno hrvatski i katolički kraj kojim pastoralno skrbe franjevci. Budući
da smo već nekoliko puta bili na "rubovima" Provincije u Srebrenici,
odlučili smo krenuti u njezino „srce“ – Kreševo...
I Mjesec se mijenja te neće prometnice...
Čitava kreševska općina zauzima
površinu od oko 150 km2, pripada Srednjobosanskoj županiji i
oduvijek se isticala kao gospodarsko središte čitavog kraja.
Do prije samo desetak godina moglo se
govoriti kako je Kreševo "slijepo crijevo", mjesto u koji se rjeđe
ide, grad u koji se ne može slučajno doći već samo s namjerom. Danas je
situacija drukčija. Iako je autocesta A1, koja je imala mnogo protivnika za
vrijeme izgradnje, prošla kroz Lepenicu, umnogome je pomogla i devet kilometara
udaljenom Kreševu. Imajući u vidu kako se popravlja i poboljšava prometnica ka 16
km udaljenom Tarčinu te činjenicu da je Sarajevo udaljeno samo 32 kilometra (od
kojih je dobar komad autoput) shvaćamo kako taj
srednjobosanski gradić polako dobiva veći značaj.
Ništa neće pasti s neba...
U Kreševo smo ušli iz pravca Lepenice
i odmah shvatili kako smo došli u baš poseban kraj. Putujući kroz Bosnu, a i
Hercegovinu, često smo znali doći i u veće gradove te vidjeti puste ulice te
prazna "radna mjesta".
Možda je do doba u godini, jer je rujan
uvijek mjesec novih početaka, ili je do podneblja i tamošnjih ljudi, ali se može
ustvrditi kako Kreševo živi i radi punim plućima. Čini se da stalno ima nekih
poboljšanja, dotjerivanja i uljepšavanja. Od prometnica koje se asfaltiraju do
obiteljskih kuća s novim fasadama, uređenim okućnicama i balkonima s cvijećem.
Na svakom koraku vide se mjesne
tvrtke, ispostave i manji poslovi te mnogi užurbani ljudi, kamioni, dostavna
vozila...
Shvaćamo kako smo došli u općinu za
koju neslužbene statistike kažu kako nema nezaposlenih. Naravno, iako su te
informacije prenapuhane, ideja vodilja je jasna: Kreševo ne čeka da padne s
neba nego se trudi i radi najbolje što može.
Fra Grga i Kreševo
Kada se dođe u taj gradić, da bi se
stiglo na odredište – crkvu i franjevački samostan, mora se proći kroz čitavo
mjesto načičkano starim bosanskim kućama, ali i novom modernom gradnjom.
Prilazeći crkvi odmah smo zamijetili
kip fra Grge Martića, bosanskog
fratra koji je zadužio ovaj kraj, ali i čitavu Bosnu. Crkva ima upečatljivo
pročelje na kojem je, kako smo kasnije saznali, 1974. Ivo Dulčić izveo pet tema u mozaiku: Sv. Katarina, Sv. Franjo
Asiški, Sv. Leopold, Sv. Nikola Tavelić i Gospino krunjenje. Prema njegovu nacrtu
naknadno je izveden i ogromni vitraj.
Nešto o crkvi
Tradicionalno, prva osoba ili adresa
za razgovor je župnik. U kreševskom slučaju to je i gvardijan fra Darko Drljo. U razgovoru s njim saznali
smo mnogo toga o samostanu i vjerničkoj zajednici, a naravno i o crkvi. Zaključili
kako ona (i samostan) imaju turobnu prošlost. Ukratko, kroz povijesti, ako ju
već okupatori nisu oštetili, bivala je žrtvom požara ili su je morali rušiti
zbog arhitektonskih problema.
Također smo spoznali da je izuzetno
teško ukratko govoriti ili pisati o jednom takvom kompleksu koji u sebi nosi
bogata stoljeća katoličkog života na ovom prostoru. Kako sažeti dugu povijest
da ne bismo izbacili nešto bitno ili zanimljivo?
Iako je vrijeme utemeljenja
kreševskog samostana nepoznato, zna se kako je postojao već u doba bosanskog
srednjovjekovlja, a najvjerojatnije je prvotno podignut krajem XIV. st. Već je tada,
kao i drugdje, uz samostan postojala i crkva izgrađena u gotičkom stilu. Ništa
nije poznato o crkvi u vremenima pada Bosne pod osmanlijsku vlast. Prema svemu
sudeći, samostan i crkva su uspjeli opstati, ali su 50-ak godina kasnije
srušeni. Važno je napomenuti kako samostan nakon obnove nije mijenjao lokalitet
te se u tome nadzire jaka tradicija.
Težak udarac dogodio se na Uskrs
1765., kada su oba ova zdanja potpuno izgorjela. U požaru je stradala i sva
imovina, uključujući i stare matične knjige, knjižnicu i arhiv, misno posuđe i
sve ostalo što se tu nalazilo. Obnovu je kočilo dobivanje dozvole od Osmanlija koja
se dugo čekala, a morala se skupo (pot)platiti.
Godine 1853. započeta je gradnja nove
trobrodne crkve u neoromaničkom stilu. Gradnja je trajala do 1870., a dvije
godine kasnije dozidan je i zvonik od 28 metara, da bi 1924. bila obnovljena i
unutrašnjost crkve, sagrađene prema nacrtu Karla
Paržika.
Ta je bogomolja, nažalost, srušena 1963.
jer se u njezinoj genijalnosti krila klica nesavršenstva koja je suviše narasla
i ugrozila stabilnost čitavog zdanja. Laičkim rječnikom rečeno, ona je počela
tonuti.
Nova je napravljena prema nacrtu Antuna Karavanića, a gradnja je
završena 1970.
O vjerničkoj zajednici
Važno je napomenuti da župa svoj
patron slavi na Veliku Gospu 15. kolovoza, a zaštitnica samostana je Sv. Katarina Aleksandrijska koja se
slavi 25. studenoga. Posebno je bitno napomenuti, da ne bi bilo zabune, da Sv.
Katarina nije ona (pret)posljednja bosanska kraljica.
Nakon razgovora o povijesti koja se
gubi u magli stoljeća, dotaknuli smo se sadašnjosti.
"Prema posljednjem popisu za
vrijeme blagoslova obitelji, župa ima 3 320 vjernika u 1 260 obitelji. Osim
župne crkve postoje i dvije filijale. Jedna je posvećena Srcu Isusovu u
Crnićima, a druga je Sv. Nikoli Taveliću u Volujku. U župnoj crkvi nedjeljom se
slave četiri mise, a u filijalama po jedna. Osim mise za mlade koja je
nedjeljom u 18.00 h, župa je posebno usredotočena na rad s mladima, njih 70-ak.
Tu je i župna kateheza, rad s prvopričesnicima, krizmanicima te zborovima. Uz
dva dječja zbora imamo i župni koji na misama animira vjernike", rekao nam
je župnik te istaknuo kako se kraj odlikuje različitim pobožnostima i
posebnostima te je nabrojao neke.
Misa se slavi "Pod špiljom"
uoči Sv. Ane, a na Turanju gdje se nalazi stari križ, uoči Uzvišenja Sv. Križa.
Svetište u narodu "Pod
špiljom" utemeljeno je u drugoj polovici 18. st. u vrijeme kad je
Kreševom, a i širom okolinom, harala kuga. U špilji su dvojica kreševskih fratara,
fra Franjo Gracić i fra Mato Nikolić, liječili oboljele od
te opasne bolesti. To je bilo doba kad je fratar bio sve narodu pa i liječnik.
Uz redovan pastoral župnika, djeluju
i dvojica vikara te stariji fratri koji žive u samostanu i "uskaču"
koliko mogu s obzirom na njihove godine i zdravlje...
Jaka frama, mladomisnik i prakaratur
S fra Josipom Jukićem, župnim vikarom, razgovarali smo o Frami i radu
s mladima. Fra Josip je u Kreševu od 2016. i kako kaže, rad s Framom je lagan
budući da je riječ o jednoj od najbrojnijih u Bosni, a postoji 18 godina.
Trebalo je samo nastaviti s aktivnostima koje su već postojale.
"Redovno se sastajemo petkom
navečer. Bude 50-ak sudionika. Tijekom cijele godine imamo redovite aktivnosti,
kako na razini biskupije tako i u provinciji. Tome treba dodati i akcije na
razini župe. Osim toga u Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. šaljemo djecu na
školovanje za animatore kako bi oni poslije sami mogli voditi sastanke i davati
ideje", rekao nam je fra Josip i posebno istaknuo aktivnosti u božićno vrijeme
kao što su organiziranje čajanke, predstave te karitativna djelatnost.
U Kreševu odnedavno djeluje i
ovogodišnji mladomisnik fra Želimir
Gogić, a bio je tu i na đakonskom praktikumu.
"Što se tiče mojih pastoralnih
zadataka u župi Uznesenja BDM od ove godine vodit ću prvopričesnike u njihovim
pripremama. Druga dužnost mi je voditi ministrante", rekao nam je fra Želimir
koji smatra da će, poznajući ovaj kraj, to biti lijepa pastoralna priča.
Nakon fratara, razgovarali smo i s
prakaraturom i članom župnog pastoralnog vijeća Josipom Buljanom. On je svoju ljubav prema Crkvi i fratrima stekao
još u obitelji budući da mu je pokojni stric bio franjevac. Uvijek je na usluzi
fratrima i župi i baš kada smo radili reportažu iz Kreševa, odmah je došao na
poziv fra Darka misleći da nešto treba prenijeti, završiti ili
"odraditi".
"Kao ekonomski vijećnici,
sastajemo se dva puta u godini. Razgovaramo, predstavljamo planove ili
završavamo određene projekte. To su savjetodavni i kritički razgovori sa
župnikom koji onda prihvaća što se treba raditi. U prakaraturskom dijelu posla
borimo se da što više pomognemo župniku, najviše oko organizacije vanjskih,
proljetnih te misa groblju kako bi se dostojno mogla slaviti euharistija.
Naravno, zadatak je i što više ljudi animirati u poslu kako bi se omogućilo
nesmetano funkcioniranje župe", rekao nam je Josip i naglasio da također
vrši posredništvo između vjernika i župnika u smislu prezentiranja određenih
problema, prikupljanja pomoći te održavanja površina oko samostana.
Kako smo saznali ove se godine
uspjelo organizirati 50-ak ljudi da dođu srediti voćnjak, vrt te pokositi
travu.
Veličanstvena crkva
Nakon razgovora s prakaraturom krenuli
smo ka crkvi u kojoj se odmah poslije ulaska mogu vidjeti zaista ogromne
orgulje s 25 registara, izgrađene 1957.
Crkva je duga 38, a široka 17 metara.
Samostan i crkva posjeduju i 20-ak vrlo vrijednih umjetničkih slika, većinom
nepoznatih venecijanskih majstora iz XVII. st.: Posljednja večera, Raspeće
Kristovo, Madona s Kristom, Sv. Obitelj s Ivanom Krstiteljem (18.
st.), Sveci franjevačkog reda (17. -
18. st.).
Iz 17. st. je i Madona s Kristom nepoznatog baroknog majstora te Posljednji sud slikara Baldassare D'Anna. Najznakovitija je
slika nepoznatog autora Bosanska kraljica
sa sv. Franjom daruje kreševski samostan Majci Božjoj, djelo iz 1750.
Iznimno vrijednim smatra se kip Sv. Katarine (bojeno drvo) nepoznatog
talijanskog majstora s kraja 15. ili početka 16. stoljeća. Od modernih
umjetničkih, tu je brončano Raspelo Ivana Meštrovića, Posljednja večera (ulje na platnu) Đure Sedera i druge.
U crkvi su pokopana i dva biskupa –
apostolska administratora: fra Mato
Delivić (1666. – 1740.) i fra Marijan
Bogdanović (1720. – 1771.), obojica sinovi toga kraja.
Godine 1996. obnovljen je crkveni
krov, a 2008. su umjesto starih providnih prozora na bočnim i zadnjoj strani
crkve postavljeni vitraji. Fascinantan je put križa koji čini jednu cjelovitu
fresku Đure Sedera.
Spomen-soba fra Grge Martića
Svoj hod kroz samostan nastavljamo u
spomen-sobi fra Grge Martića koja privlači pozornost posjetitelja, prije svega
zato jer je sačuvala autentičnost. O sobi smo razgovarali s časnim bratom fra Ivicom Korčaninom, kustosom muzeja,
koji o gotovo svakom predmetu, zbirci, knjizi zna priču napamet.
Spomen-soba nastala je nakon smrti
fra Grge kada su njegova subraća odlučila na taj način sačuvati uspomenu na
ovog velikana. Osim namještaja kojim se poznati franjevac nekoć služio, u sobi
se nalaze darovi poznatih ličnosti, priručna knjižnica, lovačke puške, razni
upotrebni predmeti, odličja, rukopisi, pisma... Tako se u ormaru s knjigama može
naći 159 naslova, tu je stol s ladicom kupljen od Omer-paše Latasa, medaljoni pape
Lava XIII., medaljon generala Franje
Alojza od Parme. Gledajući u lovački pribor i medvjeđe krzno na zidu
shvaćamo kako je bio strastveni lovac. Među raznim trofejima i izlošcima nalazi
se i sablja koja je bila dar bana Josipa
Jelačića.
Osim kao svećenik, istaknuo se u
književnom i prosvjetnom radu te u političkom djelovanju. Bio je aktivni
sudionik u političkim i kulturnim događanjima svog vremena, osobito tijekom
smjene turske i dolaska austrougarske vlasti.
Muzej franjevačkog samostana
Naša sljedeća postaja u obilasku
cijelog zdanja bio je muzej koji se nalazi tik do spomen-sobe fra Grge Martića.
Kroz muzej nas je također proveo fra Ivica
U njemu je postavljena iznimno
vrijedna zbirka minerala i kristala s kreševskog područja, arheološka zbirka iz
pretpovijesnog i antičkog doba, kao i numizmatička zbirka. Tu se čuvaju i mnogobrojni kaleži, kadionice,
kandila i svijećnjaci, uglavnom rađeni u srebru. Najvredniji predmeti potječu
iz vremena od 15. do 19. st.
Od tekstilnih predmeta u riznici
nalazi se nekoliko kazula iz 17. i 18. st. talijanskog i francuskog podrijetla
te jedan francuski plašt, izrađen između 1715. i 1735.
Premda je samostan zajedno sa svojim
fratrima prošao burna vremena kroz svoju dugu povijest, kreševski su fratri
uspjeli sakupiti rijetke, vrijedne i zanimljive izloške koji daju prilično
jasnu sliku života ljudi na ovim prostorima tijekom proteklih stoljeća. U
muzeju se, među ostalima, mogu vidjeti i izlošci uskrsnih jaja. Oni pokazuju
bogatu tradiciju bojenja i ukrašavanja jaja, još jedan od zanimljivih običaja
ovoga kraja koji se ogleda u „potkivanju jaja“.
U obilasku muzeja pokazali smo
razočaranje jer smo vidjeli na tisuće raznih izložaka, od kojih neki imaju
neprocjenjivu vrijednost, skučenih u prostorijama samostana s neadekvatnim
osvjetljenjem i rasporedom.
Na svu sreću muzej je kao zasebna
zgrada uz samostan dovršen te uskoro možemo očekivati preseljenje i adekvatni
smještaj blaga. Ove zbirke zaista to i zaslužuju i nadamo se kako će u što
skorijem vremenu muzej dobiti potreban prostor.
Ne treba zaboraviti ni knjižnicu
samostana koja ima nekoliko desetaka tisuća popisanih i isto toliko nepopisanih
djela. Najstarije knjige imaju i po pola tisućljeća.
U turizmu je budućnost
Nakon završenog hoda kroz samostansko
zdanje, otišli samo na gradski trg kako bismo opipali puls ovoga mjesta. Tu smo
razgovarali s koordinatorom i predvoditeljom Turističkog ureda u Kreševu Franom Martinčevićem Kolonomosom.
"Boravio sam 22 godine izvan
svog Kreševa i prije četiri godine sam se sa suprugom i tada četvero djece
vratio u ovaj grad. Mogu reći da mi je drago što je Kreševo konačno sebe
prepoznalo kao turističku destinaciju. Ako sami niste svjesni toga što jeste,
vrlo je teško nešto pokrenuti. Da smo prije desetak godina razgovarali o temi
turizma mnogi bi rekli kako Kreševo nema nikakvu ponudu, ali danas je to sasvim
drukčije. Općina je shvatila mogućnosti, počelo se ulagati, lokalna zajednica
je prepoznala potencijal i sada turizam postaje nešto konkretno i više se ne
govori samo o mogućnostima već o konkretnim realnim pokazateljima", rekao
nam je Frano i potom nabrojao mnoge manifestacije i događaje koji su se počeli
odvijati u kontinuitetu.
Sve je počelo s buđenjem udruga među
kojima je prva Citrin koje su
prepoznale mogućnosti svoga rodnoga rudarskog kraja. Od sajma minerala, preko
respektabilnih motorističkih susreta i
nadmetanja, biciklijade do vjerskog turizma došlo se do toga da se danas u
Kreševu traži smještaj više. Za vrijeme najvećih događanja u ovom gradiću zna
boraviti i po 2 000 ljudi.
Frano je istaknuo kako napredak
turizma nažalost još uvijek dovoljno brzo ne prate obični ljudi, tako da je
jako teško u gradu naći smještaj u privatnom aranžmanu te je taj segment još
uvijek u povojima. Upravo ta činjenica tjera turiste da u Kreševu zadrže samo
jedan dan, a odu spavati negdje drugo.
Nakon razgovora Frano nas je proveo
po ključnim turističkim točkama u samom Kreševu, od obnovljenih tradicionalnih
bosanskih kuća starih po 300 godina, preko zdanja austrougarske škole secesionizma
do mjesta "Pod špiljom".
Primijetili smo kako su neka privatna
dvorišta uređena uz pomoć fondova Europske unije, a makete i mlinovi u
prirodnoj veličini su počeli nicati uz rječicu
Na kraju smo otišli do obližnjeg sela
Vranci u kojem se nalazi stari rimski mostić i nekoliko prelijepih kuća od
kojih neke kao da su „izronile iz daleke prošlosti“.
U selu se "sukobljava" stara
bosanska gradnja s proizvodima modernoga doba te se tako tik pored rimskog
mostića može vidjeti stup ulične rasvjete. Ovo područje zanimljivo je i
speleolozima, a među speleološkim objektima posebno se izdvajaju Oberska rupa u
Vrancima te pećine Veliki i Mali oklop blizu Kreševa.
U blizini mostića, među kućama,
nalaze se prave „ta-te“, naprava koja je prije služila umjesto zvona zabranjenih
za vrijeme Turaka. Prigodno smo i zazvonili...
Nakon pozdrava s fratrima i turističkim
djelatnikom, napuštamo ovu župu i čitav kraj sa željom da svako selo i gradić u
Bosni i Hercegovini bude poduzetnički i radišni kako bi se iskorijenilo
nezadovoljstvo i nesigurnost za osnivanje i ostanak mladih obitelji čiji je
odlazak očito glavna prepreka za ostanak Hrvata u Bosni.
Samo marljivo radeći i poštujući
kršćansku tradiciju predaka možemo preživjeti u današnjem vremenu i krenuti
sigurni ka europskim integracijama.
HKD Napredak - podružnica
Kreševo
Za vrijeme boravka u ovome gradu čuli
smo za 15-ak različitih udruga koje djeluju na kulturnim, sportskim, turističkim
i ostalim planovima. Međutim, nedvojbeno je da je kreševska podružnica HKD Napredak u proteklom desetljeću i više,
računajući od 9.veljače 1991. kada je održana Obnoviteljska skupština, ostavila
mnoštvo neizbrisivih tragova u kulturnoj povijesti općine Kreševo. Zato je u
ovoj reportaži i ističemo kao prvu među ostalima.
Nema komentara:
Objavi komentar