Nakon okupljanja prezbitera,
susret je započeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je
predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić.
Radosno
naviještati evanđelje
Na početku se nazočnima obratio preč.
Josip Knežević, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Pozdravivši
kard. Puljića i pomoćnog biskupa dr. Peru Sudara te ostale prezbitere
naglasio je kako Sjemenište ima otvorena vrata i uvijek je na raspolaganju
svećenicima.
Potom je kardinal zahvalio nazočnima
koji se rado odazivaju na godišnje susrete te ih potaknuo da mole za duhovna
zvanja.
„Molimo, braćo, za današnje
svećenike da budu čvrsti i postojani u svome pozivu, ali i za sve one koji žele
postati svećenici da istraju na tome putu“, rekao je nadbiskup Puljić
podsjećajući da Katolička Crkva 20. rujna slavi korejske mučenike Sv.
Andriju Kim Taegona i drugove. Istaknuo je posebnu predanost korejskih
katolika koji štuju svoje mučenike.
U svojoj je homiliji vrhbosanski
nadbiskup progovorio o svećeničkom pozivu i identitetu naglasivši da je
potrebno iskreno voljeti i svjedočiti taj poziv. Rekao je da bez naviještanja
evanđelja u svećeničkom životu ne može biti radosti.
„S Isusom se ta radost uvijek
ponovno rađa. Nemojte zapasti u dvije opasnosti koje mogu naštetiti vašem
pozivu. Riječ je razočarenju i izgaranju“, rekao je te pritom raščinio i
objasnio svaku od te dvije pojave.
Naglasio je da razočarenje zbog
neostvarenih planova, želja te razlike između mogućnosti i realnosti dovode do
toga da pojedini svećenik bude sam sebi težak, a onda cijeloj vjerničkoj
zajednici. Progovorivši o izgaranju napomenuo je kako je pravilan omjer rada i
odmaranja ključ za uspjeh.
Ustvrdio je postojanje tužne
činjenice da su životi nekih kršćana i svećenika kao korizma nakon koje ne
dolazi Uskrs. Posvjedočio je da kod određenih svećenika izostaje svakodnevno
čitanje Biblije te duhovnih
tekstova.
Pitajući se što činiti dao je
nekoliko odgovora. Potaknuo je nazočne da slabost pretvore u jakost kako bi
iskreno zavoljeli sebe i svoj poziv te da budu u službi Krista.
„Bez slavlja euharistije, duhovne
dimenzije, prijateljevanja s Kristom i bratom svećenikom te odmora u prirodi,
ne može se radosno širiti radosna vijest“, zaključio je kardinal.
Na kraju mise mons. Luka
Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije i ravnatelj Papinskih
misijskih djela u BiH, zahvalio je nadbiskupu te najavio radni dio susreta koji
je uslijedio u Svećeničkom domu.
Dva izlaganja i četiri
izvješća
Moderator radnoga dijela bio je
mons. Tunjić, a zapisničari vlč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske
nadbiskupije, te vlč. Marko Stipić, župnik u Srednjoj Slatini.
Najprije je mons. dr. Pavo
Jurišić, kanonik i profesor na KBF-u govorio o Posveti Bezgrešnom Srcu
Marijinu – osobna, župe i nadbiskupije, a potom je mons. dr. Niko Ikić
izlagao na temu Traženje puta za većom socijalnom jednakošću među
dijecezanskim svećenicima.
Mons. Jurišić je iz povijesno-teološkog
te pastoralnog gledišta objasnio potrebu posvećivanja Presvetom Srcu Marijinu.
Napomenuo je kako je 1. svibnja
kip Gospe Fatimske u Vrhbosanskoj nadbiskupiji „krenuo“ obilaziti sve župe.
Naglasio je kako će osobna posveta Gospi te posveta župa nadbiskupije završiti
posljednje subote u listopadu na Kondžilu kada će čitava nadbiskupija biti
posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu. Govorio je i o simbolici srca koja je pravi
arhetip duševnosti u Bibliji te
o povijesnom kontekstu Gospinih ukazanja u portugalskoj Fatimi.
Mons. Ikić je u svome
razmišljanju iznio neke konkretne prijedloge i ideje kako bi se mogao
regulirati nejednak socijalni status svećenika na različitim župama i
institucijama Vrhbosanske nadbiskupije.
Nakon predavanja uslijedila su
izvješća o: Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i međupomoći;
Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić
te Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II.
U završnoj riječi kard. Puljić je
potaknuo svećenike na međusobno zajedništvo i aktivno sudjelovanje u životu
mjesne Crkve, a na osobit način na zauzetosti u vezi s posvetom
nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu te organizaciji dostojanstvenog dočeka
kipa Gospe Fatimske u župama.
Susret je održan u lijepom
ozračju bratskog zajedništva, a završen je zajedničkim druženjem i domjenkom u
Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.
Jedina mana ovogodišnjeg
dijecezanskog sabora prezbitera je vidno manji broj svećenika koji su došli u
Svećenički dom na susret.
Nema komentara:
Objavi komentar