srijeda, 13. studenoga 2019.

XXII. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije

U sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda i Svećeničkom domu u Sarajevu, 20. rujna 2017., upriličen je XXII. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelovalo je oko 130 svećenika koji pastoralno djeluju u nadbiskupiji.
 


Nakon okupljanja prezbitera, susret je započeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić.

Radosno naviještati evanđelje

Na početku se nazočnima obratio preč. Josip Knežević, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Pozdravivši kard. Puljića i pomoćnog biskupa dr. Peru Sudara te ostale prezbitere naglasio je kako Sjemenište ima otvorena vrata i uvijek je na raspolaganju svećenicima.
Potom je kardinal zahvalio nazočnima koji se rado odazivaju na godišnje susrete te ih potaknuo da mole za duhovna zvanja.
„Molimo, braćo, za današnje svećenike da budu čvrsti i postojani u svome pozivu, ali i za sve one koji žele postati svećenici da istraju na tome putu“, rekao je nadbiskup Puljić podsjećajući da Katolička Crkva 20. rujna slavi korejske mučenike Sv. Andriju Kim Taegona i drugove. Istaknuo je posebnu predanost korejskih katolika koji štuju svoje mučenike.
U svojoj je homiliji vrhbosanski nadbiskup progovorio o svećeničkom pozivu i identitetu naglasivši da je potrebno iskreno voljeti i svjedočiti taj poziv. Rekao je da bez naviještanja evanđelja u svećeničkom životu ne može biti radosti.
„S Isusom se ta radost uvijek ponovno rađa. Nemojte zapasti u dvije opasnosti koje mogu naštetiti vašem pozivu. Riječ je razočarenju i izgaranju“, rekao je te pritom raščinio i objasnio svaku od te dvije pojave.
Naglasio je da razočarenje zbog neostvarenih planova, želja te razlike između mogućnosti i realnosti dovode do toga da pojedini svećenik bude sam sebi težak, a onda cijeloj vjerničkoj zajednici. Progovorivši o izgaranju napomenuo je kako je pravilan omjer rada i odmaranja ključ za uspjeh.  
Ustvrdio je postojanje tužne činjenice da su životi nekih kršćana i svećenika kao korizma nakon koje ne dolazi Uskrs. Posvjedočio je da kod određenih svećenika izostaje svakodnevno čitanje Biblije te duhovnih tekstova.
Pitajući se što činiti dao je nekoliko odgovora. Potaknuo je nazočne da slabost pretvore u jakost kako bi iskreno zavoljeli sebe i svoj poziv te da budu u službi Krista.
„Bez slavlja euharistije, duhovne dimenzije, prijateljevanja s Kristom i bratom svećenikom te odmora u prirodi, ne može se radosno širiti radosna vijest“, zaključio je kardinal.
Na kraju mise mons. Luka Tunjić, generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije i ravnatelj Papinskih misijskih djela u BiH, zahvalio je nadbiskupu te najavio radni dio susreta koji je uslijedio u Svećeničkom domu.

Dva izlaganja i četiri izvješća

Moderator radnoga dijela bio je mons. Tunjić, a zapisničari vlč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije, te vlč. Marko Stipić, župnik u Srednjoj Slatini.
Najprije je mons. dr. Pavo Jurišić, kanonik i profesor na KBF-u govorio o Posveti Bezgrešnom Srcu Marijinu – osobna, župe i nadbiskupije, a potom je mons. dr. Niko Ikić izlagao na temu Traženje puta za većom socijalnom jednakošću među dijecezanskim svećenicima.
Mons. Jurišić je iz povijesno-teološkog te pastoralnog gledišta objasnio potrebu posvećivanja Presvetom Srcu Marijinu.
Napomenuo je kako je 1. svibnja kip Gospe Fatimske u Vrhbosanskoj nadbiskupiji „krenuo“ obilaziti sve župe. Naglasio je kako će osobna posveta Gospi te posveta župa nadbiskupije završiti posljednje subote u listopadu na Kondžilu kada će čitava nadbiskupija biti posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu. Govorio je i o simbolici srca koja je pravi arhetip duševnosti u Bibliji te o povijesnom kontekstu Gospinih ukazanja u portugalskoj Fatimi.
Mons. Ikić je u svome razmišljanju iznio neke konkretne prijedloge i ideje kako bi se mogao regulirati nejednak socijalni status svećenika na različitim župama i institucijama Vrhbosanske nadbiskupije.
Nakon predavanja uslijedila su izvješća o: Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i međupomoći; Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu, Nadbiskupskom sjemeništu Petar Barbarić te Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II.
U završnoj riječi kard. Puljić je potaknuo svećenike na međusobno zajedništvo i aktivno sudjelovanje u životu mjesne Crkve, a na osobit način na zauzetosti u vezi s posvetom nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu te organizaciji dostojanstvenog dočeka kipa Gospe Fatimske u župama.
Susret je održan u lijepom ozračju bratskog zajedništva, a završen je zajedničkim druženjem i domjenkom u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.
Jedina mana ovogodišnjeg dijecezanskog sabora prezbitera je vidno manji broj svećenika koji su došli u Svećenički dom na susret.

Nema komentara:

Objavi komentar