Fra Petar je rođen 1951. u zaleđu Biokova, u
mjestu Runovići, u blizini hrvatske granice s BiH. Postao je član Franjevačke
provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu, a u Jeruzalemu je zaređen za
svećenika 1977.
Obavljao je različite
pastoralne zadatke, a kroz njegovo svećeničko djelovanje uvijek se provlačila
nit zanimanja za mariološku misao te pučku pobožnost prema Blaženoj Djevici
Mariji. Od 1982. pa do danas urednik je katoličkog mjesečnika Marija. Od 1985. dopisni je član
Međunarodne papinske marijanske akademije, a redovni od 2002. Napisao je
nekoliko knjiga među kojima su: Krunica
naših dana; Pomoćnici kršćana, zbirka marijanskih molitava; Stopama nazaretske
Djevice; Moja krunica; Bogorodici Djevici, zbirka marijanskih molitava te Marijanska Hrvatska.
Nalazimo se u mjesecu listopadu, u
Katoličkoj Crkvi između ostaloga, posvećenom Gospi i pobožnosti Blaženoj Djevici
Mariji. Recite nam nešto o samom početku obilježavanja i značaju ovoga vremena
za vjernike i Crkvu?
Marijanskim
blagdanima koje slavi tijekom liturgijske godine, zajednica Isusovih vjernika
pridodala je i posebne pobožnosti Majci Gospodinovoj u još neke dane, tjedne i
mjesece. U Zapadnoj Crkvi dani su posvećeni molitvom Anđeo Gospodnji, tjedni
slavljem Sv. Marije u subotu, a godina marijanskim mjesecima: svibanj i
listopad.
Marijansku
usmjerenost svibanj počinje poprimati u 13. st. i konačno se učvršćuje u
današnjem obliku tijekom 18. st. Najljepšem mjesecu, tijekom kojega se vjernička
zajednica okuplja na marijanske pobožne vježbe, odgovara mjesec sabiranja
plodova listopad, koji je u 18. st. postao marijanski. To je
povezano s ustanovljenjem blagdana Gospe od Krunice, nakon izvojevane pobjede
kraj Lepanta 7. listopada 1571. koje je uspjeh pripisan zagovoru Bl. Djevice
Marije. Prije bitke papa je, naime, sav vjernički puk pozvao da se uteče Gospi
za pomoć moleći krunicu. Na blagdan Gospe od Krunice vjernici su se
pripravljali tijekom 15 subota, što se s vremenom na određen način proširilo na
čitav listopad moljenjem krunice. Posebno su to promicali dominikanci najprije
u Španjolskoj i Francuskoj, a onda se pomalo proširilo diljem čitavoga
katoličkog svijeta. Tome su dobrano doprinijela i lurdska ukazanja, u kojima se
Gospa pojavljivala s krunicom.
Glavni
promicatelj mjeseca krunice bio je dominikanac papa Leon XIII., koji je
o tome objavio brojne isprave i 1883. naredio da se u javnim crkvama svagdano
moli krunica s Gospinim litanijama i euharistijskim blagoslovom.
U katoličkom kalendaru postoje mnogi
Marijini blagdani. Što nam to poručuje?
Brojni
Marijini blagdani u kalendaru, smješteni unutar slavlja Kristova otajstva, poručuju
nam da je Majka Isusova nerazdvojiv dio kršćanske vjere i pobožnosti. Po Božjem
naumu, naime, ona je, kao prva otkupljena, poslušnošću, vjerom, nadom i žarkom
ljubavlju sudjelovala u djelu spasenja ljudskog roda (usp. LG 61). Zato joj u Crkvi
pripada osobito štovanje.
Od samih
početaka ona je u središtu kršćanske zajednice koja se nakon Isusova uskrsnuća
okuplja ”postojana u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1,14). I
II. vatikanski sabor potiče članove Crkve neka promiču Gospino štovanje, koje
se sastoji u iskazivanju javne hvale zajednice Isusovih vjernika Bogu radi
velikih djela koja joj je učinio po Mariji, majci Isusovoj (usp. LG 66). To
štovanje skladno je raspoređeno tijekom liturgijske godine. Crkva slavi Gospine
blagdane, koji su utemeljeni na Svetom pismu, Predaji i drevnoj liturgiji. U
svakom bogoslužju časti uspomenu Majke Isusove i moli da djelovanjem Duha
Svetoga, to bogoslužje bude istinski susret s Bogom.
Nije li to
poticaj i nama da još revnije sudjelujemo u slavlju Gospinih blagdana i
nasljedujemo njezine krjeposti cjelovitu vjeru, čvrstu nadu i iskrenu ljubav (usp.
LG 64)?!
Što osobno za vas znači listopadska
pobožnost? U kojoj se mjeri listopad razlikuje, primjerice, od rujna ili pak
studenoga?
Budući da
je meni dan nezamisliv bez molitve krunice, mjesec listopad je opet nešto
posebno te se razlikuje od ostalih mjeseci. Rujan je mjesec kada, nakon ljetnih
odmora, započinjemo novu školsku i radnu godinu, a studeni naš vjernički pogled
već tradicionalno usmjerava prema kraju ovozemaljskog putovanja, združuje nas u
mislima i molitvama s onima koji su otišli pred nama u Vječnu domovinu.
Listopad
je mjesec Gospine krunice. U mnogim župskim zajednicama, vjernici se okupljaju
na molitvu krunice prije euharistijskog slavlja. Vremenski uvjeti, kraći
hladniji dani, okupljaju nas u naš dom. A nitko nas ni kao obitelj, Crkvu u
malom, a niti kao veliku obitelj Božju ne može tako dobro okupiti kao nebeska
Majka. Ona nas i te kako može povezati preko molitve krunice. Obitelj koja moli
zajedno, kako je govorila Majka Terezija, ostaje zajedno. Molitva nas povezuje
sve zajedno s Bogom, ali i jedne s drugima. I za mene je osobno tako
listopadska pobožnost prigoda, da se u svagdanjem životu i radu podsjećam da je
Bog uistinu prava, istinska stvarnost moga života, kao što je to bio i jest u
životu Marijinu.
Posjedujete iskustvo pastoralnog
djelovanja na terenu. Možete li nam odgovoriti koliko hrvatski narod na župama
drži do marijanskih pobožnosti, a posebno, kako se mladi odnose prema tim pobožnostima?
Od svih
svetaca, Gospa je na prvom mjestu u pobožnosti našega puka, što se očituje i u
slavlju njezinih blagdana i u hodočašću u njezina svetišta. Majka je čovjeku
najbliže i najdraže biće. Svojim sljedbenicima Isus je povjerio svoju majku, da
im bude majka (usp. Iv 19, 26). Kao duhovna majka svih vjernika, bliska
je tako i draga svakom Isusovu vjerniku. Brojni joj se utječu za zagovor,
obavljaju zavjete, hodočaste u njezina svetišta i sudjeluju u slavljenju njezinih
blagdana.
Moderni
način života, mediji, osobito televizija, zatim radno mjesto i škola, „kradu“
sve više večernje trenutke molitve i obiteljskog zajedništva. Poznajem mladih
koji su osjetili blizinu i ljubav Majke Isusove u svojem životu, da im je život
nezamisliv bez nje i iskazivanja svoje ljubavi prema njoj, posebno svagdanjom
molitvom krunice. Dobivam dojam da je današnje doba sa svojim upitnim ponudama
ne mali broj mladih odvuklo u drugom smjeru. Bog i Crkva kao da ih mnogo ne
zanima, zadovoljit će se nedjeljnom i blagdanskom misom, to je običaj... Zadaća
je pastoralnih djelatnika ponuditi im istinske sadržaje, oduševiti ih za prave
vrjednote.
Prema Vašem iskustvu, koliku i kakvu
ulogu danas ima molitva krunice u životu jednog svećenika, bilo da je redovnik
ili dijecezanski svećenik te praktičnog vjernika?
Naš narod
kaže: „S kim si - takav si!“ Krunica je marijanska molitva, kojoj je u središtu
Krist. Kako reče Ivan Pavao II., u njoj Marijinim očima promatramo i
pratimo Isusa i njegovo spasenjsko djelovanje kroz pojedina otajstva. No, molitva
krunice zapravo je druženje s Isusom i njegovom Majkom. I svećenik, i redovnik,
a i praktičan vjernik, moleći krunicu, i razmatrajući pritom pojedina otajstva
iz Isusova i Marijina života, druži se s Isusom i Marijom. Boravi s njima u
zajedništvu, biva u njihovoj prisutnosti. Ako njegova molitva s usana prodire u
srce, htio on ili ne, bio svjestan toga ili ne, on postaje sličan Isusu i
Mariji, onima s kojima se druži, s kojima je zajedno. Poprima pritom od Isusova
i Marijina duha. Postaje njima sličan, suobličuje im se. A zar nije cilj
vjerničkoga života na zemlji suobličiti se što više Kristu Isusu, da bismo se
na kraju našli s njime u slavi?!
Kako Vi osobno doživljavate Gospu
kroz, recimo, čitanje Biblije ili proučavajući njezino štovanje kroz povijest?
Što više
čitam svetopisamske marijanske tekstove, Gospa me sve više zadivljuje i
oduševljava, lik službenice Gospodnje, blažene zbog njezine vjere, koja
vjernike upravlja prema svome Sinu: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5). Njezin
primjer vjernice i učenice koja vrši volju Božju (usp. Lk 1,38) i u svom srcu
razabire riječi i događaje (usp. Lk 2,19) potiče me da se stavim zajedno s njom
u Isusovu sljedbu, naviještajući Radosnu vijest riječju i pismom. Proučavanje Gospina
štovanja u povijesti Crkve otkriva mi važnost njezine uloge u dinamici
crkvenoga života i socijalnog djelovanja. Promišljajući iskustva
doživljavanja Gospine uloge u životu tolikih koji su živjeli prije nas, širi mi
se obzor i potiču me da i ja u očuvam ljubav prema njoj i pouzdanje u njezin
moćan zagovor. I za me je Marija znak pouzdane nade i utjehe na putu prema Vječnoj
domovini.
Možemo li u kratkim crtama proći kroz
povijest štovanja Blažene Djevice Marije od prvih kršćanskih zajednica do
danas?
Budući da je
Bl. Djevica Marija prihvatila slobodno i nepodijeljena srca, vjerom i
poslušnošću ulogu majke Sina Božjega te sudjeluje u njegovu djelu spasenja,
Isusovi sljedbenici od početka joj iskazuju i osobito štovanje. Prve izraze
divljenja, slavljenja i pohvala Majci Gospodinovoj naziremo već u evanđeoskim
tekstovima. Oni se razvijaju tijekom vremena u čašćenju, zazivanju i
nasljedovanju. Međutim, prvi istinski izrazi hvale i prošnje kao znakovi
pobožnosti prema Majci Gospodinovoj razvijaju se tek nakon Efeškog sabora (431.).
Tijekom kasnijih stoljeća njezino štovanje razvija se u vidu čašćenja njezina
lika, divljenja njezinoj osobi, izraza povjerenja i njezina nasljedovanja.
U srednjem
vijeku množe se marijanski spisi, homilije i liturgijski himni, nastaju prve
marijanske pjesme, pojavljuju se marijanski blagdani. Od kraja 19. pa do
polovice 20. st. razdoblje je bogato marijanskim teološkim naukom i pučkom pobožnošću,
kada Gospu slavi čitav kršćanski svijet. Govor o njoj II. vatikanski sabor uključuje
u otajstvo Krista i Crkve te usmjeruje njezinu pobožnost svetopisamski, liturgijski
i antropološki, ona se pretvara na hvala i slavu Trojedinoga Boga. Duh
Gospodnji potiče stalno u svojoj Crkvi velikane duha i uma na stvaranje novih
marijanskih molitvenih oblika, pa i danas.
Proučavali ste marijanske molitve tijekom
povijesti. Mijenjaju li se one kako prolaze stoljeća ili pak postoji određeni
sukus koji je uvijek isti?
Molitva Majci Gospodinovoj od davnina je sastavni dio kršćanske
molitve. Nadahnjuje
se na evanđeoskim tekstovima, crkvenoj Predaji i svagdanjem životu. Crkva
baštini veliko marijansko molitveno blago, koje je višestruko i po obliku i po
sadržaju. Predaja i vjerničko iskustvo poznaju molitve Gospi za zagovor, kao i
ushite divljenja i izraze hvale. Marijanske
molitve ogledalo su vremena i okolnosti u kojima nastaju. One su spontan izraz hvale,
divljenja, pohvale i prošnje Majci Gospodinovoj u konkretnoj životnoj sredini. Zato
njihov sadržaj ovisi o vremenu i okolnostima u kojem su nastale. Tako tijekom
povijesti u njima vjernik prepoznaje ne samo Majku Gospodinovu i Vazdadjevicu
nego i svoju dobru Majku, vjernu Pomoćnicu, moćnu Zagovornicu, Majku milosrđa,
Početak boljega svijeta, Najvjerniju Odvjetnicu...
Kakvi su vidovi čašćenja BDM u drugim
Crkvama? Možete li nam reći kakvu ulogu BDM može imati u ekumenizmu?
Bl.
Djevici Mariji posebno čašćenje iskazuju i kršćanski Istok i Zapad. Međutim, pravoslavlje
marijansko štovanje veže isključivo uz svetu liturgiju, mi uz bogoslužje i
različite pobožne vježbe, a većina evangelika za marijansku pobožnost nema
mjesta.
Usprkos
tome, Gospa je duhovna Majka Crkve i, kao takva, ima prvenstvenu ulogu
da Isusove sljedbenike okuplja i zbližava, što zapravo i čini svaka naravna
majka. S drugom kršćanskom braćom imamo puno zajedničke marijanske baštine, pa
moramo gledati što nam je zajedničko, jer ima više onoga što nas združuje negoli
što nas razdvaja. Kad je riječ o štovanju Majke Isusove, koje se često predstavlja
kao zapreka kršćanskom jedinstvu, treba vidjeti koliko to čašćenje odgovara
istinskoj kršćanskoj duhovnosti utemeljenoj na evanđelju i koliko se dade
utemeljiti dogmatski, što pojedine kršćanske zajednice uče o Gospi i kako to
provode u život.
Svećenički poziv obilježen je
marijanskom duhovnošću. Kako je na vas kao fratra i svećenika utjecala
marijanska duhovnost?
Ja sam
svjetlo dana ugledao u župi Gospe Karmelske, a i rođen sam ni tjedan dana prije
njezina blagdana. U mom djetinjstvu život je gotovo tijekom čitave godine bio
usmjeren na blagdan Gospe Karmelske, njega se sa žudnjom iščekivalo, za nj se
praktično živjelo: sudjelovati u ophodu s Gospinim kipom i misnom slavlju u
hladovini kraj župne crkve. Sjemenište me dovelo pod okrilje Gospe Sinjske, a
bogoslovija u sjenu Kalvarije... Tako sam zapravo, u duhu Sv. Franje Asiškoga, koji
je nama franjevcima u baštinu ostavio osobitu ljubav prema Majci Isusovoj i
njezino promicanje, srastao na neki način s marijanskom duhovnošću i pobožnošću
te mi je život i rad bez njih nezamisliv.
Što su po Vašem mišljenju nezaobilazna
štiva kada želimo dodatno promišljati o Gospi?
Želimo li
dodatno promišljati o Gospi, moramo se prisjetiti kako svaki ispravan govor o njoj
počinje od Svetoga pisma. Iz njega doznajemo da je ona, prihvaćajući
ulogu Majke Sina Božjega, prihvatila suradnju u Božjem djelu spasenja ljudskog
roda i zato zaslužuje naše osobito štovanje. Stoga su marijanski svetopisamski
tekstovi za promišljanje o Gospi od nezaobilazne vrijednosti, prvorazredna
vrela.
Osim toga,
imamo VIII. poglavlje dogmatske uredbe II. vatikanskog sabora o Crkvi, Svjetlo
naroda, koje govori o Majci Isusovoj u otajstvu Kristovu i njegove Crkve. U
njemu je sažet sav crkveni nauk o Mariji. I Katekizam Katoličke Crkve slično
joj posvećuje dostatnu pozornost u pojedinim svojim dijelovima. Nakon toga
imamo i knjiga marijanskog sadržaja koje nam pokušavaju približiti Gospin lik, pomažu
nam ga upoznati i uzljubiti, a na istoj crti je i dobar dio članaka u našem
časopisu ”Marija”. Ne može se, naime, pravo ljubiti ono što se dobro ne
poznaje. Zato nikad previše katoličkog tiska ni čitanja!
Napisali ste monumentalno djelo Marijanska Hrvatska (1995.), a dugogodišnji ste urednik časopisa Marija, vjerskoj lista za Marijine
štovatelje. Na koji način knjige i list doprinose štovanju Gospe među Hrvatima
danas?
Sv. Jeronim reče kako je „nepoznavanje Pisma zapravo nepoznavanje Krista“.
Što bolje upoznajemo Božju riječ, kojoj je središte Isus Krist, više upoznajemo
Krista Isusa i njega ljubimo. U tom smislu možemo s pravom reći kako je
poznavanje lika Bl. Djevice Marije preko Svetog pisma i katoličkog tiska
zapravo poznavanje Gospe.
Knjige marijanskog sadržaja kao i časopis Marija na svoj način vjerničkom puku i svim ljudima dobre volje na
svoj način približuju lik i ulogu Bl. Djevice Marije, kako bi je mogli i sami
još više uzljubiti i tako pravo nasljedovati, što je zapravo i svrha
marijanskog štovanja.
Izdvojeno pitanje 1:
Podsjetimo se koje su temeljne istine
koje katolici ispovijedaju o Mariji?
Temeljne
istine koje katolici ispovijedaju o Bl. Djevici Mariji jesu: njezino
bogomajčinstvo - Bogorodica; trajno djevičanstvo – vazda Djevica; sva sveta - bez
grijeha iskonskoga začeta - Bezgrješno začeće te da je dušom i tijelom nakon
tijeka ovozemaljskog života u nebu proslavljena – Marijino uznesenje.
Nema komentara:
Objavi komentar