O ovom problemu otvoreno piše jedino izraelski list Haaretz, koji je u opširnom članku naveo
da je za ova zlodjela izdano tek devet optužnica i sedam presuda, dok su „mnogi
neriješeni slučajevi pitanje policijskih prioriteta“.
„Štoviše, samo 8 od 53 slučaja su još uvijek pod
istragom, dok je ostalih 45 slučajeva zatvoreno“, navodi izraelski list.
Posljednji napad dogodio se početkom rujna, kada je
devastirana crkva Sv. Stjepana u samostanu Beit Jamal, u blizini grada Beit
Shemesha. Uništena je većina sakralnih predmeta, uključujući prozorske mozaike te
kip Djevice Marije. Policija je pokrenula istragu, ali za sada nema
osumnjičenih, dok se o motivima može samo nagađati.
Ovo je treći takav napad na isto zdanje. Godine 2013.,
kroz vrata je bačena zapaljiva bomba, a poruke mržnje ispisane su na zidovima
crkve. Prije 18 mjeseci, na obližnjem groblju devastirani su nadgrobni
spomenici. U oba slučaja nitko nije osumnjičen niti uhićen.
Serija vandalizama doživjela je vrhunac 2013., kada je
otvoreno 11 slučajeva, a pet osoba je osuđeno. Iste godine, policija je
postavila poseban odjel za zločine iz mržnje u okruzima. Međutim, jedinica nije
donijela neke bitne rezultate.
Pravoslavna crkva u blizini Jeruzalema također je bila
metom napada.
Tijekom 2014. i 2015. zabilježeno je po devet napada na
kršćanske i islamske objekte, a tri 2016. godine.
Organizacija Tag Meir, koja prati pojavu ovakvih
zločina, navodi kako su zabilježena 44 napada na kršćanske i islamske objekte
između kraja 2009. te početka 2016.
Tag Mair navodi da većina paleža džamija nikad nije
riješena.
Iz organizacije navode kako su riješena samo dva slučaja
paleži kršćanskih objekata, od kojih je jedan u blizini Jeruzalema, a drugi u
gradu Tabgha, na obali jezera Kinneret.
Zapanjujuća je šutnja i manjak zanimanja zapadnih medija
i političara oko ove situacije. Ironično da je u Europi spaljena samo jedna
sinagoga, mjesecima bismo bili izloženi medijskoj hajci u kojoj bi vjerojatno
čitava Europa bila proglašena „oazom anti-semitizma“.
No, čini se kako u svijetu nametnute „jednakosti“ neki
nisu jednaki.
Napad u crkvi u SAD-u
Najmanje jedna osoba je ubijena, a šest je ranjeno u oružanom napadu
koji je 24. rujna 2017. za vrijeme nedjeljne mise u američkoj državi Tennessee učinio
maskirani muškarac porijeklom iz Sudana.
Napad se dogodio u crkvi Burnette Chapel, koja pripada protestantskoj
Kristovoj Crkvi, a nalazi se 15 kilometara jugoistočno od središta grada
Nashvilla.
Policija je saopćila da je u napadu ubijena jedna žena, a šest osoba
ranjeno. Napadač je identificiran kao Emanuel
Kidega Samson (25).
Tragedija bi bila veća da prisebni pastoralni suradnik, zajedno s
ostalim vjernicima, nije uspio spriječiti napadača da
nastavi pucati.
Pravovremenom i hrabrom intervencijom pastoralnog suradnika Roberta Caleba Englea (22) spriječena je
veća tragedija jer je, kako je kasnije policija saopćila, napadač imao nekoliko
pištolja u automobilu.
U crkvi je bilo 40-ak vjernika u trenutku napada. I sam napadač je bio
ranjen te su ga uspjeli zadržati do dolaska policije.
Od šest ranjenih ljudi većina su umirovljenici ili osobe starije od 60
godina. Među ranjenima su pastor Joey
Spann i njegova supruga Peggy.
Na konferenciji za novinstvo policijski predstavnik je izrazio čuđenje
što je mladi pastoralni suradnik uspio pravovremeno intervenirati i onesposobiti
napadača koji se sam ranio u tom procesu. Sam čin zaštite pretežno starijih
vjernika nazvan je hrabrim.
Motiv za napad još nije poznat.
Svećenici Armenske Crkve pozvali su na molitvu svoje vjernike budući
da su se susreli s problemom izbora novog patrijarha zbog političkih
uplitanja...
Vlada Turske je prepoznala izbor 85. armenskog patrijarha
Konstantinopolja kao proces koji trebaju nadzirati državni predstavnici.
Tradicionalni proces izbora novog
patrijarha uključuje izbor privremenog crkvenog vijeća koje onda bira svoga
poglavara.
Međutim, turske vlasti nisu dale potrebnu dozvolu da se
to vijeće sastane i izabere patrijarha. Tim su činom pokazale namjeru da čitav
proces uspore i odgode.
Situaciju su dodatno pogoršale podjele u armenskoj
zajednici i stalne političke tenzije između Turske i Armenije.
Patrijarh Mesrop
II. je teško bolestan i službeno je umirovljen 26. listopada 2016. U
međuvremenu njegove pastoralne zadaće obavlja nadbiskup Karekin Bekdjian.
On je 15. ožujka 2017. zamijenio nadbiskupa Arama Ateshyana, generalnog vikara, koji je bio
privremeni vođa Armenske Crkve od 2010. kada se Mesrop II. razbolio.
Upravo je ta promjena bila alarmantna za Vladu Turske
budući da je nadbiskup Ateshyan imao jake političke veze i prijatelje u turskim
političarima.
Današnja Turska ubraja se među najvažnija područja ranog
kršćanstva. U državi u kojoj je bilo sjedište Bizanta i Osmanskoga Carstva
kršćani su do 20. st. bili manjina, ali koja je predstavljala oko 30 %
stanovništva. Njihov broj do danas se smanjio, prema procjenama, na samo 150
000 vjernika. U državi koja ima 75 milijuna stanovnika, muslimana je gotovo 99 %,
dok je udio kršćana oko 0,2 %.
Uzroci drastičnog opadanja broja kršćana, između ostalog
su i genocid nad Armencima tijekom Prvoga svjetskog rata, zatim grčko-turska
razmjena stanovništva u duhu Ugovora iz Lausanne iz 1923., kao i za kršćane već
desetljećima štetna vjerska politika.
„Najjaču“ skupinu kršćana i dalje predstavljaju Armenci,
s oko 70 000 vjernika. Neki crkveni poglavari smatraju da u Turskoj živi još
desetak tisuća takozvanih kripto-Armenaca koji svoje kršćanstvo ne žive javno.
Osim toga, brojni Armenci u Turskoj nisu službeno niti evidentirani. Mala
armenska katolička zajednica u Istambulu broji tek oko 3 000 vjernika.
Prema podacima vatikasnki ured za statistiku
vatikanskog Ureda za statistiku, u Turskoj ima oko 53
000 katolika. U taj broj uz rimokatolike uvršteni su i unijati (sirijski,
kaldejski i armenski katolici). U Turskoj trenutno postoji sedam katoličkih
administrativnih jedinica (biskupija ili apostolskih vikarijata), 54 župe i 13
pastoralnih središta. O vjernicima skrbe šestorica biskupa, 58 svećenika,
sedmorica redovničke braće, 54 redovnice i dvojica trajnih đakona. Nadalje, u
Turskoj djeluje 29 katoličkih odgojno-obrazovnih institucija, kao što su
vrtići, osnovne i srednje škole, gimnazije i posebne škole.
U Turskoj je još i oko 18 000 protestanata svih
denominacija. Uglavnom su to luteranski, reformirani, metodistički i
baptistički kršćani. Uz njih su prisutne i Anglikanska i Prezbiterijalna Crkva,
kao i brojne druge Crkve.
Nema komentara:
Objavi komentar