Prema podacima ovog izvješća vidljivo je kako
je progon kršćana dosegao svoj novi vrhunac. Progon je u najrazornijem stadiju
ikada zabilježenom u povijesti čovječanstva. Ne samo da su kršćani
najprogonjenija vjerska skupina na svijetu, nego stalno rastući broj progona
kršćana obilježava i neke od najgorih, ljudima zamislivih i izvedivih oblika
mučenja i usmrćivanja.
13 najgorih država
Nakon saslušanog izvješća zastupnici su
istaknuli kako su podaci o progonu kršćana od prije već dobro poznati, ali tek
detaljnim izvješćem ove vrste se uviđa koliko su oni zaista razorni. Dubinsko
istraživanje provedeno je u 13 zemalja koje su najagresivnije spram kršćana, a
to su: Indija, Kina, Sjeverna Koreja, Egipat, Pakistan, Eritreja, Saudijska
Arabija, Sudan, Iran, Sirija, Irak, Turska i Nigerija.
Posljedice ovog sustavnog i okrutnog progona
sada počinju poprimati svoje prave oblike i izlaze na vidjelo svi užasi
progona.
U gotovo svim zemljama koje su predmet ovoga
istraživanja podaci su pokazali da je nasilje i ugnjetavanje kršćana u stalnom
porastu s jedinom iznimkom koju čini Saudijska Arabija gdje je progon kršćana
već u tolikoj mjeri užasan da je teško govoriti o mogućnosti pogoršavanja već
očajne situacije.
Prema podacima navedenog izvješća, pitanje
Saudijske Arabije posebno je osjetljivo jer postoje dokazi kako ova država,
oružjem koje kupuje iz zapadnih zemalja opskrbljuje terorističke skupine, poput
Islamske države koja provodi genocid nad kršćanima, na što Zapad zatvara oči iz
očitih ekonomskih razloga.
U Iraku je egzodus kršćana toliko ozbiljan da
je jedna od najstarijih Crkava na svijetu na putu prema potpunom nestanku u
sljedeće tri godine, osim ako ne dođe do dramatičnog poboljšanja situacije.
Ovaj isti egzodus prijeti opstanku kršćanstva
u dijelovima Sirije, uključujući Aleppo, koji je prije bio dom jedne od
najvećih kršćanskih zajednica na cijelom Bliskom istoku.
Prema navodima ove papinske organizacije, tamo
gdje je UN zakazao, u pomoć su uskočile razne kršćanske organizacije i druge institucije
te zajedničkim snagama spriječile potpuno istrebljenje kršćanske prisutnosti u
Iraku i drugim dijelovima Bliskog istoka.
Inertnost u djelovanju i pomoći u nekim je
UN-ovim kampovima išla do te mjere da je, prema izvješću Kirche in Not u potrebi,
u jednom od kampova voditelj uvjetovao ulazak i boravak kršćana njihovim
prilagođavanjem muslimanskim običajima. Onima koji su to odbili zapriječen je
ulazak u kamp.
Vjerski nacionalizam i promjena zakona
Još jedan od razloga pojačanog nasilja i ugnjetavanja
kršćana porast je vjerskog nacionalizma koji se bilježi u zemljama poput Indije
i Kine. U Indiji, prema primjeru navedenom u izvješću, progon je oštro porastao
od uspona na vlast desničarske Hindu nacionalističke stranke Bharatiya Janata
(BJP) koju je predvodio premijer Narendra Modi u 2014. o čemu je Katolički
tjednik već pisao.
Kršćanima se u nekim dijelovima Indije
onemogućuje pristup vodi, riži, pšenici, šećeru i drugim namirnicama potrebnim
za opstanak ljudi, njihovih obitelji, ali i stada.
U Kini, gdje je predsjednik opisivao
kršćanstvo kao „stranu infiltraciju“, povećano je neprijateljstvo prema
crkvenim zajednicama. Sve je rezultiralo učestalijim uklanjanjem križeva s
crkava i uništavanjem crkvenih zgrada.
Prema izvješću Kirche in Not, najtužnija je
možda činjenica da je ova mržnja spram kršćana toliko duboko ukorijenjena u
počinitelje ovih monstruoznih djela protiv čovječnosti da se ne zadovoljavaju
oduzimanjem dostojanstva i života živima, nego sustavno i na najgori mogući
način je usmjerena i protiv oskvrnjivanja grobova te iskapanja kostiju mrtvih
kršćana.
Zakoni o blasfemiji koji se koriste kao
manipulacijsko oruđe za „zakonski legitiman“ progon kršćana, ali i školski
kurikulum koji djecu od malih nogu uči mrziti kršćane primjeri su duboke
ukorijenjenosti problema u državama poput Sudana ili Pakistana.
Nema komentara:
Objavi komentar