Asia Bibi više od 3 000 dana u zatvoru zbog "blasfemije"

Osuđena na smrt 2009. zbog "uvrede islama" pakistanska katolkinja još uvijek u zatvoru čeka konačnu presudu.

Asia Bibi je bačena u zatvor 14. lipnja 2009. Godinu poslije osuđena je na smrt zbog blasfemije te je od 2013., nakon dva premještaja, izluđivana u ćeliji bez prozora čekajući na izvršenje smrtne kazne u kaznionici grada Multan u indijskoj južnoj provinciji Punjab.

Godinu dana nakon toga, Pakistanski vrhovni sud odložio je njezinu žalbu suočen s prijetnjama smrću 150 muftija (muslimanskih pravnih eksperata) protiv svih oni koji bi pomogli "blasfemičarima", te stoga ovaj slučaj nije napredovao ni milimetra. Tako se Asiji Bibi 30. kolovoza 2017. navršilo punih 3 000 dana u zatvoru.

Njezina obitelj živi "pod zemljom". Jedine informacije dostupne u javnosti dolaze od njezina odvjetnika, muslimana Saifa ul Malooka, koji ju je posjetio posljednjih mjeseci.

Rekao je kako se ona osjeća dobro i još uvijek ne gubi nadu u oslobođenje.

No, na drugoj strani, čini se da je Vrhovni sud zaboravio na ovaj slučaj te još uvijek nije odlučio potvrditi smrtnu kaznu ili ju osloboditi.

Tijekom ovih 3 000 dana Asia Bibi nikada nije prestala moliti i tražiti da se za nju moli.

Kao potporu ovoj kršćanki koja je postala ikona svih onih koji se bore u Pakistanu i cijelom svijetu protiv nasilja u ime religije, ovo je molitva koju je ona sastavila prošle godine prigodom proslave Uskrsa, a koja ju prati u pritvoru.

"Uskrsli Gospodine, dopusti svojoj kćerki Asiji da ponovno ustane s Tobom. Polomi moje lance, oslobodi mi srce da može ići izvan ovih rešetaka, prati moju dušu da bude blizu onima koji su mi dragi i da bude uvijek blizu tebe.

Ne napusti me u danima muke, ne uskrati mi svoje prisutnosti. Ti koji si oćutio patnju križa, ublaži moju patnju. Privuci me k sebi, Gospodine Isuse.

Na dan tvoga uskrsnuća, Isuse, želim moliti za svoje neprijatelje, za one koji su me povrijedili. Molim za njih i preklinjem te da im oprostiš za nepravdu koju su mi nanijeli.

Molim te, Gospodine, da ukloniš sve prepreke kako bih mogla dobiti blagoslov slobode.

Molim te da zaštitiš mene i moju obitelj."

Slučaj Asie Bibi poznat je široj javnosti, ali valja se zapitati koliko sličnih i gorih stvari, daleko od očiju svijeta, trpe kršćani u zemljama gdje je šerijat državni zakon.

Kroz osam godina patnje, tjeskobe i razočaranih nadanja, ova je pakistanska katolkinja postala simbol svih tih ljudi. Stoga je najmanje što se za nju može učiniti: ujediniti se u molitvi te preko političkih, kulturnih i religijskih predstavnika, zahtijevati od međunarodnih institucija njezino oslobađanje. Na osobit način vrijedno bi bilo vidjeti kada bi barem netko od islamskih vođa u europskim zemljama - uključujući i Bosnu i Hercegovinu - podigao svoj glas protiv zločina koje se čine na podlozi šerijata.

Oslobođen filipinski svećenik kojeg su zarobili islamisti

U noći sa 16. na 17. rujna 2017. , zajedno s još jednim taocem, oslobođen je filipinski svećenik o. Teresito Suganob zvani „Chito“.

Oslobađanje se dogodilo zahvaljujući akciji vojske koja je uključena u opsadu grada Marawija kojeg su 23. svibnja zauzele islamističke snage skupine Maute koja se zaklela na vjernost samozvanoj Islamskoj državi.

„Presretni smo što je oslobođen o. Chito. Zahvaljujemo Gospodinu i svima onima koji su se molili za njegovo oslobođenje iz zatočeništva. Pohvaljujemo napore filipinske vojske koja čini sve kako bi zaštitila živote talaca“, ovim je riječima biskup Marawija, mons. Edwin De La Pena, komentirao puštanje na slobodu vikara apostolske prelature Marawija.

Agencija Fides prenijela je da su filipinski biskupi kao i katoličke zajednice diljem zemlje s radošću dočekali vijest o oslobođenju o. Chita te su vijest proširili pod sloganom: Dobrodošao natrag među nas, o. Chito.

Svoju radost izrazili su također i muslimanski vođe te zajednice otoka Mindanao.

Svećenika su spasile Vladine snage nakon što je vojska zauzela jednu džamiju u središtu grada koja je služila kao uporište skupine Maute. Iz vojske su priopćili da su se teroristi sukobili s Vladinim snagama te su napustili svoj položaj, omogućivši time bijeg taocima.

Filipinska se vojska priprema za posljednju fazu opsade te je često pozivala džihadiste na predaju. Procjenjuje se kako se u središtu Marawija nalazi oko 80 islamističkih boraca – uključujući i dvojicu vođa Isnilona Hapilona i Omarkhayama Mautea te otprilike 40 talaca. Borbe između islamista i Vladinih snaga traju već više od tri mjeseca, a u sukobima je stradalo 860 osoba, uglavnom džihadista. Grad je pretrpio ogromnu materijalnu štetu, a prema procjenama filipinskih vlasti za obnovu Marawija bit će potrebno više od 50 milijardi dolara. Riječ je o gradu u kojem je prije sukoba živjelo 200-tinjak tisuća ljudi, uglavnom muslimana koji su trenutačno raseljeni po okolnim područjima.

Sudan

Prisiljeni recitirati muslimanske molitve kako bi dobili hranu?!

Prema navodima Kirche in Not djeca kršćanskih izbjeglica u izbjegličkim kampovima u Južnom Sudanu dobivala su hranu samo ukoliko izrecitiraju muslimanske molitve.

Ovo potvrđuju i svećenici iz ovoga područja napominjući kako diskriminacija uzima maha u izbjegličkim kamovima ove države, gdje izbjeglice obitavaju u mizernim uvjetima.

Naime, sedam južnih država zadobilo je neovisnost od Sudana 2011. te je oformljena država Južni Sudan. Nakon manje od tri godine, u prosincu 2013. započeo je građanski rat koji je stvorio jednu od najbrže rastućih izbjegličkih kriza u svijetu.

Prema riječima visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice, više od dva milijuna izbjeglica i tražitelja azila izbjegli su iz sukobljenog područja u susjedne zemlje, uključujući stotine tisuća onih koji su pobjegli na sjever Sudana.

Mnogi raseljeni iz svojih domova u Južnom Sudanu tražili su skloništa u crkvama, a milijunima je zaprijetila humanitarna kriza – nestašica hrane.

Humanitarni djelatnici stanje u Sudanu opisuju kao užasno, dok glad, ubojstva i silovanja postaju uobičajeni.

Za izbjeglice koje su pobjegle na sjever države, stanje u kampovima je posebno bijedno, jer su ondje djeca prisiljena recitirati muslimanske molitve kako bi dobila hranu, koju su osigurali UNHCR, NVO-e i sudanska Vlada.

Izbjeglice svih konfesija koje ne žive u kampovima žale se kako im Vlada ne dodjeljuje dovoljno hrane, no s kršćanima se, kako izvještava Kirche in Not, posebice nepravedno postupa.

U njihovu izvješću spominju i sudanske kršćanske crkve koje su uništene pod krinkom urbanističkog planiranja.