četvrtak, 11. travnja 2019.

Današnji čovjek treba naučiti živjeti Caritas

Uslijed različitih životnih okolnosti vrlo je moguće ostati bespomoćan u sve bezosjećajnijem društvu koje nema mnogo mehanizama, a ni volje za brigu o potrebitima. Zato je jedan od konkretnih vidova kršćanske ljubavi: bezuvjetno pomaganje. Jedna od crkvenih institucija koja ima zadaću pomoći je i Caritas Vrhbosanske nadbiskupije (CVN). Kako bismo prigodom Nedjelje Caritasa javnosti predočili dio toga, razgovarali smo s Irmom Araranković, djelatnicom ove institucije...Irma je rodom iz Sarajeva gdje je diplomirala na Fakultetu političkih nauka, na odsjeku sociologije. Djelatnica je CVN-a već sedam godina. Za to razdoblje naučila je puno toga, ali ponajviše: biti djelatnik Caritasa nije samo dolazak na posao, gdje se nakon osam sati neurađeno ostavlja za naredni radni dan. Caritas se, kako kaže, nastavlja izvan radnog okruženja, on se živi, jer to nije samo pružanje materijalne pomoći, već i, primjerice, odvojeno vrijeme da nekog sasluša... 
 
Župni Caritas je temelj

U razgovoru smo saznali kako CVN ima širok dijapazon projekata koji za cilj imaju djelovanje prema različitim marginaliziranim skupinama u bh. društvu. Također, posvećeni su i odgoju mlađih naraštaja kako bi pomogli roditeljima u stvaranju boljeg i kvalitetnijeg čovjeka za sutra. Jedan od ciljeva Caritasa je i animiranje cijele zajednice za uključenje u rješavanje poteškoća i svjedočenje ljubavi.
Od dolaska u CVN Irma kontinuirano radi na projektu Župni Caritas, koji postoji od samog osnivanja ove institucije te predstavlja svojevrsni temelj za realizaciju svakog drugog projekta na terenu. Sudjelovala je i na projektima: Opservatorij siromaštva i resursa; Savjetovalište i ekonomsko osnaživanje žena; Antitrafficking; Rehabilitacija i rekonstrukcija nakon poplava 2014. te Psiho-socijalna podrška i medicinska njega na poplavljenom području.
Župni Caritas, kao pastoralna aktivnost, povezuje ljude koji svoje slobodno vrijeme i sposobnosti koriste za dragovoljno pomaganje bližnjemu u potrebi, i one koji su spremni svoja dobra i usluge staviti na raspolaganje bližnjemu u potrebi. CVN pruža potporu radu župnih Caritasa putem organiziranja i provođenja temeljnih i specifičnih edukacija za volontere te pružanjem materijalne i logističke potpore, savjetovanjem, posjetima, kao i provođenjem i koordiniranjem različitih projekata“, rekla je Irma te naglasila kako je cilj ovoga projekta zapravo okupljanje župljana, poticanje osjetljivosti, solidarnosti i odgovornosti prema potrebitima te koordiniranje raznih aktivnosti pružanja pomoći i praćenje stanja u župama.
Ona trenutno uz Župni Caritas radi i na koordinaciji Obiteljskog savjetovališta, u sklopu kojeg djeluje i produženi boravak za školsku djecu do petog razreda. U obiteljskom savjetovalištu radi stručni tim koji sačinjavaju: diplomirani psiholog, pedagog i teolog. Zahvaljujući organiziranom radu kontinuirano se prate djeca u njihovu intelektualnom i socijalnom razvoju.

Pomaganje pomaže

Irma je mišljenja da svaki čovjek ima potrebu pomoći unesrećenima jer ga to oplemenjuje i čini zadovoljnijim. „Kod nekoga je ta potreba kroz odgoj i način života izražajnija, a kod drugih se ne zna očitovati na adekvatan način. Do sad nisam susrela osobu koja je odbila pomoći, ili biti neizravni sudionik u pružanju pomoći potrebitima. To nam je veliki pokazatelj da nismo toliko zastranili u ovom brzom životu i da ipak još uvijek imamo sluha za osobe u potrebi“, rekla je djelatnica CVN-a i, nažalost, potvrdila ono što je opće poznato: prema trenutnim podacima s terena, potreba za uslugama Caritasa je velika.
Posebno je potresna činjenica kako se u bh. društvu ne uočava napredak, a različiti oblici siromaštva sve više dolaze do izražaja. Osim ekonomskog siromaštva, čiji je najčešći uzrok nemogućnost zaposlenja i koji pogađa mlađu populaciju, u marginaliziranu skupinu sve češće spadaju osobe treće životne dobi. Nažalost, bake i djedove zapostavlja i sustav – zbog malih mirovina, a i njihove obitelji – iz raznoraznih razloga.

Irma potiče sve ljude dobre volje da pomažu bližnje jer je osjećaj nakon učinjena dobra djela predivan, te se tako širi dobrota i razbija negativnost koje odviše ima u BiH.
 

Nema komentara:

Objavi komentar