Caritas govori svima razumljivim jezikom

Ljubav prema bližnjemu koja se konkretizira i u djelima jedan je od temeljnih postulata vjerničkog života. Sukladno tomu, danas u svijetu postoje mnoge organizacije koje pomažu potrebitima kroz institucionalizirano djelovanje u okviru Katoličke Crkve. Sve se one mogu svesti pod jedno ime, a to je: Caritas. Prigodom Treće nedjelje došašća kada se obilježava i Nedjelja Caritasa razgovarali smo s vlč. dr. Dragom Tukarom, ravnateljem Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije.

 

Dr. Tukara je rođen 1965. godine u Gundincima. Kao svećenički kandidat bio je u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a potom u Đakovu do svećeničkog ređenja 1992. Nakon pet godina provedenih u župnom pastoralu otišao je na studij u Rim. Od 2015. preuzeo je službu ravnatelja Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije. Osim toga predaje patrologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu.

Poštovani dr. Tukara, recite nam na početku što je to Caritas? Mnogi odmah pomisle na humanitarnu pomoć i tu prestaje razmišljanje o tom pojmu koji je zaista širok?

Da, upravo tako. Kada spomenemo Caritas svi pomisle na podjelu humanitarne pomoći i tu za mnoge misija završava. Međutim, caritas je ljubav, ljubav prema bližnjemu. Caritas je, isto tako i institucija unutar Crkve, pravna osoba Katoličke Crkve i pastoralna ustanova radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi, svjedočenja socijalne pravde i mira u službi cjelovitog čovjekova razvoja.

Strukturu Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije čine 11 dekanatskih Caritasa i njima pridruženi župni Caritasi. Neki se bave isključivo prikupljanjem i raspodjelom humanitarne pomoći, dok su drugi išli korak dalje i zajedno s biskupijskim Caritasom organizirali rad pučkih kuhinja, savjetovališta, prihvatilišta za beskućnike, brigu za stare i nemoćne, centra za dijete i drugih socijalnih programa i projekata.

Kao takav, Caritas njeguje suradnju i s drugim društvenim ustanovama: suradnje s institucijama lokalne uprave i samouprave, državnim institucijama, razmjenjujući uzajamno korisne informacije, savjete i u suradnji s njima provodi socijalne projekte.

Neizostavna dimenzija djelovanja Caritasa je zagovaranje, zahtijevanje pravde za siromašne i isključene koja se temelji na dvama stupovima kršćanskih vrijednosti: milosrđu i pravdi. Isto tako, temelj zagovaranja organizacije Caritasa je njezina svakodnevna, izravna bliskost i rad s ljudima koji pate od siromaštva, no i njezin konstruktivni pristup odgovorima za promjenu nepravednih struktura.

Kao zaključak proizlazi da je Caritas prava „obiteljska“ organizacija koja udruženim snagama radi na preobrazbi svijeta u kome će siromašni i ugnjetavani biti pravedno tretirani kroz socijalno-pastoralna nastojanja, bez obzira na vjeru, rasu, spol ili nacionalnu pripadnost. Također je živi svjedok u stvaranju novoga društva temeljenog na principima socijalne pravde, jednako za sve ljude na zemlji što pokazuje provođenjem svog konkretnog djelovanja u praksi.

Svaka država ili regija unutar jedne zemlje zahtijeva drugačije karitativno djelovanje. Što je specifičnost Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije?

Žalosno je što se događa u Slavoniji i Baranji, koje su oduvijek slovile kao bogate regije i mjesta dobroga življenja. Loše stanje u poljoprivredi, visoka stopa nezaposlenosti u gradovima, uzeli su svoj danak. Karitativno djelovanje je trajni sastavni dio i jedna od važnih dimenzija redovitog pastoralnog rada i života Crkve. Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije ustanova je preko koje se pruža najveći dio redovite karitativne pomoći siromašnim pojedincima i obiteljima. Napomenimo samo nekoliko vidova karitativnog djelovanja: Pučke kuhinje, a hrana se svakodnevno dijeli u četiri grada (Osijek, Slavonski Brod, Vinkovci i Vukovar).

U korizmi se provodi projekt Blaženije je davati nego primati, a u došašću Veliko srce za male ljude. Pri Caritasu je Caritasov Centar za prihvat beskućnika u Osijeku, otvoren među prvima u Hrvatskoj 1999. U želji da poboljša uvjete za rađanje većeg broja djece i tako pripomogne da svako začeto dijete bude željeno, rođeno i voljeno, osnovan je krajem 1994. Centar za majku i dijete u Osijeku. Caritas putem ove ustanove pruža materijalnu i savjetodavnu pomoć za 50-ak korisnika, a to su trudnice i obitelji s malom djecom.

Tu je i Nadbiskupijska zaklada Dr. Nikola Dogan za pomoć učenicima i studentima na području Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije.

Caritas biskupije Krk i Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije od 2006. surađuju na projektu Ljetovanje u Martinšćici na otoku Cresu. Siromašne višečlane obitelji s područja naše nadbiskupije, koje preporuče župnici, mogu besplatno ljetovati u dva apartmana nekadašnje župne kuće.

Caritasovi djelatnici, župni suradnici i volonteri, uključili su se u pružanje pomoći izbjeglicama u Tovarniku, Belom Manastiru, Bapskoj, tranzitnim kampovima u Opatovcu i Slavonskom Brodu. Ukupan broj Caritasovih volontera koji se uključio u aktivnosti zbrinjavanja izbjeglica bio je preko stotinu, a odradili su nekoliko tisuća volonterskih sati.

S obzirom da je veliki teritorij nadbiskupije u kojoj djelujete za vrijeme Domovinskog rata bio okupiran ili pod izravnom prijetnjom, jasno je kako su danas prisutni i problemi vezani uz ratne posljedice. Recite nam na što Vaš Caritas stavlja naglasak u svome djelovanju?

Istina je da je velik dio teritorija koji spada pod Đakovačko-osječku nadbiskupiju za vrijeme Domovinskog rata bio okupiran ili pogođen ratnim razaranjima. Posljedice su još i danas vidljive. Koliko god izgledalo da smo daleko poodmakli od završetka rata, još uvijek su vidljivi tragovi stradanja, ponajprije u pojedinim osobama i obiteljima, a onda na građevinama. Briga za ovakvo poratno stanje nije bila samo briga Caritasa nego čitave nadbiskupije i njezinih duhovnih pastira koji su se zauzimali za što normalnije uvjete života. Uopće je teško navesti što su do danas u ime Caritasa određeni svećenici i Caritasovi animatori učinili za svoju partikularnu Crkvu – za to bi trebala pomna analiza. Zasigurno se može reći da se nije „zašutjelo“ nakon što su zašutjela obilježja rata.

Danas Caritas stavlja naglasak u svome djelovanju na ublažavanje materijalne i socijalne situacije ljudi ondje gdje je ona doista teška. Zapravo, rad Caritasa je kao jedan začarani krug: Caritas pomaže koliko se njemu pomaže. Svjesni smo da za ovu humanitarnu i neprofitnu ustanovu vjernici izdvajaju svoja sredstva, za one koji su u težoj situaciji od njih samih, a to znači da Caritas pomaže onoliko koliko uspije prikupiti bilo čega. A pozivi ili upiti vjernika da im pomognemo su česti. Dakle, Caritas daje onoliko koliko primi, a možemo zamisliti u sadašnjoj socijalno teškoj situaciji koliko može dobiti. Eto, to je taj krug.

Koliko danas hrvatsko društvo u cjelini treba socijalnu i humanitarnu pomoć?

Zbog cjelokupne situacije velikog broja nezaposlenosti, posebice u Slavoniji, čini nam se kako je potreba za socijalnom pomoći iznimno izražena za opstanak obitelji. Nažalost, socijalna pomoć u velikoj većini slučajeva nije dostatna jednoj obitelji za podmirivanje režija, hrane i drugih potrepština nužnih za život. Stoga je vrlo važno ispreplitanje socijalne i humanitarne pomoći. Crkva je, možemo reći, za vrijeme Domovinskog rata a i kasnije, ostala sinonim za humanitarnu pomoć, odnosno, pomoć pojedincima/obiteljima kroz opipljive stvari: ulje, brašno, šećer, obuću, odjeću, higijenske potrepštine... a, u novije vrijeme, posebno kroz obroke u Caritasovim pučkih kuhinjama.

Iz svega što je navedeno, razvidno je da se Slavonija nalazi u nezavidnoj situaciji.

Možemo li pojednostavljeno kazati koje su poveznice teologije i Caritasa?

Prva pomisao je da je teologija daleka i nejasna, a Caritas bliz i jasnog djelovanja. Teologija – za site, a Caritas – za gladne. Teologija – Bog, Caritas – čovjek. To je prva pomisao koja je možda i plod osluškivanja čovjeka, ali ubrzo nakon ozbiljnijeg promišljanja ta dva pojma su međusobno isprepletena i komplementarna. Uvjerenja sam da u karitativnom djelovanju Crkva želi upravu tu isprepletenost i komplementarnost postići, odnosno Boga približiti čovjeku i čovjeka Bogu.

Svjedoci smo odlaska mladih pa i čitavih obitelji iz Slavonije... recite nam postoji li neki projekt Caritasa za zaustavljanje tog trenda?

Ne želimo tražiti krivce, a još manje osuđivati one koji su Slavoniju i Baranju doveli u ovako tešku društveno-socijalnu, gospodarsku i demografsku situaciju. Najveću odgovornost za nastalo stanje snosi dosadašnja politička nebriga središnjih vlasti za ove krajeve, a očitovala se, prije svega, u nedonošenju jasne agrarne politike i strategije ruralnog razvoja. Bez snažne političke volje i istinske želje političkih dužnosnika da se stanje promijeni nije moguće ostvariti preduvjete za društveno-socijalni i gospodarski oporavak, te izlazak iz sadašnjeg teškog stanja. Apeliramo na saborske zastupnike iz Slavonije i Baranje da se zauzmu za dolazak kapitalnih investicija, ulaganje u prehrambeno-prerađivačku industriju, kao i u druge gospodarske potencijale koje imamo. Pozvane su župne zajednice da nastoje još zauzetije duhovno, moralno i materijalno pritjecati u pomoć obiteljima s više djece i onima slabijeg imovinskog stanja te da kao Crkva snažno podržimo njihovo kršćansko svjedočanstvo ljubavi. Osobito smo zahvalni lokalnim zajednicama koje su prepoznale hitnost trenutka te u granicama svojih mogućnosti dodjeljuju pomoć mladim obiteljima. Isto tako, od iznimne važnosti je da se organiziraju razni tečajevi i savjetovanja za stručnu prekvalifikaciju ljudi poradi lakšeg pronalaženja novog zaposlenja, pri čemu svojim volontiranjem puno mogu pomoći i mnogobrojne katoličke udruge vjernika.

Trenutno u strukturama Caritasa ne postoji poseban projekt koji se bavi ovim problemom, osim gore spomenutih, ali uvjerenja smo da ono što Caritas čini jest znak i poziv svim odgovornima za naše mlade. I upravo ovaj poziv i naše djelovanje je, čini nam se, jedan od naših projekata.

Imate li suradnju s Caritasima u BiH i kako ocjenjujete tu suradnju?

Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije i Caritas Vrhbosanske nadbiskupije pobratimili su se nakon izražene suradnje i međusobne pomoći za vrijeme Domovinskog rata. Kontakti ta dva Caritasa ne jenjavaju ni 20 godina kasnije. Redovito se posjećujemo s navedenim Caritasom, odnosno njegovim ravnateljem i djelatnicima, kao i s Caritasom biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Četiri godine zaredom odazivamo se pozivu na Humanitarni koncert Djeca pomažu siromašnima kojeg organizira Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, a tom prigodom iz Slavonije povedemo kulturno-umjetničko društvo ili zbor mladih koji nastupaju na koncertu.

S Caritasima u BiH smo surađivali i u vrijeme poplava 2014., a suradnja se odnosila na izvoz humanitarne pomoći za stradale u poplavama u BiH.

Otvoreni smo za daljnju suradnju s Caritasima u BiH koja, vjerujemo, može biti intenzivnija.

Je li Caritas obveza, potreba, navika ili pak nešto drugo?

Caritasov identitet i duhovnost potječu iz Evanđelja i Socijalnog nauka Katoličke Crkve te iz činjenice što je on jedna od triju komponenti pastoralnog rada Crkve. Caritasova služba integrirana je u naše lokalne Crkve i u svaku kršćansku zajednicu kao temeljni element života i poslanja. Naviještanje Riječi i slavljenje liturgije u župi povezani su s Caritasom, jer vjera bez djela mrtva je u sebi. Caritas je također pozvan pokazati svoju brigu, ali i uložiti svoj trud u stvaranje boljeg svijeta. U licu svakog primatelja našeg dobrotvornog rada i traganja za pravdom vidimo lice našeg Gospodina. Trebamo raditi kako bismo mogli ukloniti strukturne uzroke siromaštva, dižući glas za ljude suočene sa siromaštvom. Može li ovakav caritas biti navika?

On je obaveza i potreba svakoga vjernika, a to znači da se treba zauzimati za tradicionalne kršćanske i humanističke vrednote, poštenje i iskrenu motivaciju, naporan rad i ljubav prema svom poslu, razumijevanje i poštivanje svake osobe. Iz toga proizlazi da nas po Kristovu primjeru ljubav potiče u prvom redu na služenje potrebitima, a Caritas je samo jedan od puteva preko kojega to možemo i činiti.

Za Caritas se valja odgajati. Odgoj za Caritas obuhvaća sve dobne skupine. S odgojem za Caritas počinje se u najranijoj dobi, u obitelji te kasnije u svim stupnjevima kateheze i nastavlja se kroz cijeli naš ljudski vijek.

Caritas je u praksi vrlo neposredan i praktičan, stoga je i pristup čovjeku jednostavan, govori jezikom koji je svima razumljiv bez obzira koliko bio daleko od Crkve. Susret s Caritasom je susret s Evanđeljem i živom Crkvom. I danas trebamo formirane i odgojene vjernike laike koji su vjerodostojni svjedoci žive vjere, djelotvorne kršćanske ljubavi, hrabre i postojane zauzetosti. U tom smislu Caritas je i obveza i potreba.

Izdvojeno pitanje

Prema Vašem iskustvu tko je siromašan čovjek danas?

Termin siromaštvo označava nedostatak osnovne mogućnosti za dostojanstven život. Prema iskustvu, danas je siromašan onaj čovjek koji je spletom nesretnih događaja u životu ostao bez obitelji i prijatelja, a ako se k tomu pridoda i loše socijalno stanje, siromaštvo u toj osobi poprima veliki razmjer. Dakle, siromaštvo čovjeka ne treba promatrati prvenstveno u materijalnom smislu već i u duhovnom. U tim situacijama, siromasima je vrlo važno omogućiti da prepoznaju dobro pored sebe i da su oko njih ruke koje im žele pomoći.

Smatram da vrijeme u kojem živimo nosi u sebi određeni paradoks. Naime, porast životnog standarda često je uzrok mnogih moralnih i duhovnih siromaštava. Osim toga, mnoštvo informacija i nesređenog sadržaja koji svakodnevno prolazi kroz našu nutrinu navikava nas živjeti površno i plitko, ostavljajući pri tom jednu tragičnu posljedicu, a to je siromaštvo duha. Iako je danas zapanjujuće velik broj i porast materijalno siromašnih, smatram da je isto tako veliki broj ljudi osiromašenih smislom i odgovorima na temeljna životna pitanja.