Broj progonjenih kršćana u velikom porastu

Krajem studenoga 2016. javnosti su predočena istraživanja o progonu kršćana diljem svijeta. Oni su sve snažniji, a prema podacima organizacije OpenDoors 2015. je za kršćane bila jedna od najgorih godina. Broj različitih oblika progona u stalnom je porastu, a nikada u povijesti toliko kršćana nije moralo u izbjeglištvo.Prema izvješću UN-a gotovo 60 milijuna ljudi postali su izbjeglice, a većinu čine upravo kršćani iz Sirije, Iraka i Nigerije. OpenDoors upozorava kako je u 2015. više od 7 000 kršćana ubijeno zbog svoje vjere, ne uključujući žrtve iz najgorih zemlja sa spiska i ratnih zona kao što su Sjeverna Koreja, Sirija i Irak za koje ne postoje pouzdani podaci.

Ratovi i terorizam

Skoro 2 400 crkava je uništeno ili oštećeno, a u nekim državama progoni kršćana u velikom su porastu. Riječ je o Eritreji, Pakistanu, Tadžikistanu, Afganistanu, Azerbajdžanu i Kuvajtu.

Na prvom mjestu i dalje je Sjeverna Koreja, država u kojoj kršćani trpe najžešće progone, a više od 70 000 ih nalazi se u zatvorima i radnim logorima. Bilo kakva vjerska aktivnost je zabranjena, a neposluh se kažnjava zatvaranjem, mučenjem ili pogubljenjem.

Potom slijedi Irak čija kršćanska zajednica posljednje tri godine prolazi strahovite kušnje, no najnovije vijesti ulijevaju nadu kako se vidi svjetlo na kraju tunela.  

Jačanje islamističkog terorizma uzrokovao je progone kršćana u Eritreji ili, kako je nazivaju, „afričkoj Sjevernoj Koreji“ koja se na popisu OpenDoorsa nalazi na trećem mjestu.

Zatim slijede Afganistan, Sirija, Pakistan, Somalija Sudan i Iran. Sve redom islamske zemlje.

Nažalost, prvi put među 20 najopasnijih država za kršćansku zajednicu našla se i Indija u kojoj hinduistički fundamentalizam dovodi do sve češćih napada na kršćane.

Razlozi progona

Izvješće OpenDoorsa navodi i glavne razloge porasta progona kršćana.

Na prvom mjestu je jačanje islamskog ekstremizma koji se „prelijeva“ izvan granica država u kojima je u porastu. Teroristička organizacija Boko Haram sve je jača u Kamerunu i Čadu, dok manje ekstremističke skupine u nekim afričkim državama sve češće povezuju s Islamskom državom. U Aziji su kršćani vrlo često kolateralne žrtve suprotstavljanju islamističkom ekstremizmu, budući da neke azijske države – kako bi se obračunale s islamistima – uvode diskriminatorne zakone koji pogađaju i kršćansku zajednicu. U Siriji, Iraku i Libiji vladavina prava i dalje je samo san, što fundamentalistima omogućava krvave i brutalne progone kršćanske manjine.

Što je OpenDoors?

Američka organizaciju OpenDoors osnovana je 1955. kada je jedan mladi Nizozemac posjetio Istočnu Europu. Prigodom boravka u Poljskoj ostao je zadivljen živom podzemnom Crkvom, velikom zajednicom vjernika koja je imala samo jedan primjerak Biblije. Dvije godine kasnije krenuo je u Poljsku u popularnom automobilu Bubi kako bi preko granice prenio stotine Biblija kršćanima Istočne Europe.

Danas ova neprofitna organizacija širenjem Božje riječi, biblijskim studijem, distribucijom kršćanske literature, školovanjem, osposobljavanjem za posao, izgradnjom crkava i domova, te socijalno-ekonomskim mjerama, nastoji pomoći progonjenim kršćanima u više od 60 država svijeta.

Svakog dana od gladi umre jedno dijete

„Stanovnici Venezuele sve su siromašniji, jer je zemlja u stanju humanitarne krize“, stoji u izvješću patera Pedra Pabla Aguilara, ravnatelja Odjela za komunikaciju Venezuelske biskupske konferencije.

U kratkom razgovoru s medijskim djelatnicima za vrijeme njegova boravka u Rimu, 19. studenoga, p. Aguilar je istaknuo da zbog neishranjenosti u Venezueli svakoga dana umre jedno do dva djeteta. Također u zemlji nedostaje hrane i lijekova.

Komentirajući dodjelu nagrade Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu (FAO) Venezueli, prošle godine, zbog velikoga smanjenja postotka ljudi koji trpe od gladi, pater Aguilar je napomenuo da, po njegovu mišljenju, to ne odgovara stvarnosti. Naprotiv, događa se upravo suprotno, ali neki ljudi imaju mnogo novca, pa možda imaju mogućnosti kupiti i savjesti.

Pater Aguilar je kazao da je u Venezueli vrlo teško uspostaviti dijalog. Nažalost, ako netko nije zadovoljan vlašću, postaje neprijatelj. Nije lako shvatiti, ali za rješavanje stanja potrebna je politička volja. Križni putovi kršćana su zaista različiti od zemlje do zemlje!

Europska unija je podbacila u Siriji

U prisutnosti Visoke predstavnice EU za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Federice Mogherini krajem studenoga na plenarnoj sjednici u Strasbourgu raspravljalo se o ulozi Europske unije u ratu u Siriji. „Kada je riječ o Siriji – podbacili smo!“, tim je riječima hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir okarakterizirala djelovanje EU-a.

Petir je istaknula kako je potrošeno jako puno riječi na rat u Siriji i humanitarnu krizu koju je rat proizveo, kao i na uspostava globalnih sporazuma za pomoć toj zemlji i prekid sukoba, ali je djelovanje izostalo.

„Za genocid kršćana koji se tamo dogodio i još uvijek se događa, Europska unija ima odgovornost jer ona trguje s onima koji financiraju islamističke teroriste“, kazala je tom prilikom Petir te podsjetila kako je Sirija prije početka sukoba, koji plamti već šest godina, bila dom za 1,25 milijuna kršćana, dok se procjenjuje kako ih danas na području Sirije nama niti 500 000.

Ovakve tužne podatke iz Sirije moglo bi se nabrajati u nedogled. Od početka rata u toj zemlji ubijeno je 400 000 ljudi, a 11 milijuna Sirijaca je raseljeno od čega je skoro 5 milijuna ljudi pobjeglo iz zemlje dok je ostatak interno raseljen. U ovome trenutku sirijski narod najveća je izbjeglička populacija na svijetu, a 13,5 milijuna Sirijaca treba humanitarnu pomoć. Više od polovice sirijskih izbjeglica su djeca koja su izgubila apsolutno sve – obitelj, dom, prijatelje, obrazovanje... U Siriji i susjednim zemljama nalazi se 8,4 milijuna djece koja trebaju pomoć.

Europski parlament usvojio je još jednu rezoluciju o stanju u Siriji u kojoj osuđuje nastavak nasilja i traži prekid ratovanja, borbi i bombardiranja te zaštitu civilnog stanovništva, kao i omogućavanje nesmetanog i kontinuiranog dotoka humanitarne pomoći.

No ostat će pitanje što EU može konkretno učiniti kako bi spriječila zločine koji se događaju na ovom području. Zastupnica Petir i dalje ustraje u tome kako rezolucije nisu dovoljne te treba stremiti djelotvornoj akciji koja će donijeti mir u ratna područja.