Ledinac - u rodnome kraju vukovarskoga heroja

Smještena skoro na samoj granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na rubovima plodnoga Imotsko-bekijskog polja te širem prostoru omeđenom Biokovom na jugu i na sjeveru planinskim masivima Vrana i Čvrsnice, nalazi se župa Ledinac posvećena sv. Tereziji od Djeteta Isusa. Još jedna je to u nizu tipičnih hercegovačkih župa u kojoj su svi njezini stanovnici Hrvati-katolici koji vole svoj kraj, narod i usko su vezani uz Katoličku Crkvu. 

 

Ovaj živopisni krajolik obrastao je niskim raslinjem tipičnim za krške krajeve, isprekidan kamenim ogradama i brojnim lokalnim cestama, njivama i plastenicima... Blizina mora mu daje blagu mediteransku klimu što pogoduje zemljoradnji, a mnogi to, na svu sreću, koriste sadeći razne agrikulture... Najbliži gradovi su Grude, Ljubuški i Široki Brijeg gdje su i epicentri društvenih i ekonomskih događanja...

Kod prijatelja pisane riječi

U župi pastoralno djeluje don Jozo Ančić, naš stari znalac i dokazani prijatelj pisane riječi. Ovaj višegodišnji suradnik mnogih katoličkih novina u BiH, a među njima i Katoličkog tjednika, piše i knjige.

Sasvim slučajno ili ne, osobu koja je čitav svoj život posvetila pastoralu i odgoju zatičemo baš u pastoralu: na satu vjeronauka za djecu petih razreda koji počinje točno u 12 sati uz zvuke crkvenog zvona.

Nakon izmoljene molitve Anđeo Gospodnji u maloj dvorani za vjeronauk, djeca su ostala raditi zadaću koju im je dao don Jozo, a mi smo zajedno razgledali crkveno imanje i razgovarali o ovoj župi i njezinoj povijesti, sadašnjosti i budućnosti...

Na samom početku razgovora župnik nam, tik do kipa Gospe Lurdske u crkvenom dvorištu, naglašava koliko su pastoral i briga za vjerničko stado i život Crkve duboko utkani u njegovu dušu.

„Hvaljen Isus i Marija župniče!“

„Uvijeke Isus! Ima li među vama svećenika“, pitao nas je dok smo se rukovali, i kad smo odgovorili kako nema, rekao je: „Crkva bez laika nema budućnost!“

Stabilan broj vjernika

Kao što obično biva kada se dolazi u nama manje poznati kraj, a don Jozo bi dodao i anonimnu župu, želimo saznati što više podataka.

U župi trenutno živi 1 135 župljana u 306 obitelji. Iako se broj neznatno smanjuje, može se reći da je desetljećima konstantno viši od 1 100 duša.

„Prema statistikama u proteklih sedam godina koliko se nalazim u ovoj župi, rođenih je 99, a preminulih 143. U župi imamo prosjek od pet vjenčanja godišnje, tako da se može ustvrditi kako je došlo nešto bračnih parova ovdje, ali također da su i neki otišli u veće gradove. Jedna od posebnosti ove župe je ta što postoji dosta mlađih bračnih parova koji nemaju djece. Ja ne znam je li ne mogu ili ih ne žele imati. Samaca je, na svu sreću, manje i sporadična su pojava, ali nažalost po nekim kućama ima dvoje i troje neoženjenih... Srećom, još uvijek to nije alarmantna pojava u odnosu na broj župljana. Ovdje nema nekrštenih i nekatolika“, rekao nam je odmah na početku razgovora don Jozo i otklonio sumnje i brige o budućnosti ove župe. Vjernika će uvijek biti, a djeca će se rađati...

Trostruka posebnost

Kroz razgovor smo saznali kako u Ledincu župnik ne vodi školski, nego samo župni vjeronauk, a ove godine ima 13 prvopričesnika i oko 60 krizmanika jer se sakrament sv. potvrde ovdje upriliči svake treće godine. Tako nekoga krizma zapadne u osmom razredu osnovne, a nekog u drugom razredu srednje škole.

Prema župnikovim riječima, ledinačka župa je zahtjevna jer zbog svoje veličine, specifična položaja u odnosu na susjedne veće gradove, i broja župljana vapi za mlađim svećenikom.

Još jedan od „problema“ je taj što u Ledincu, primjerice, postoji samo škola do petog razreda te svi mladi poslije idu u gradove na daljnje školovanje, što ih na neki način odvaja od Ledinca. Kad ne bi bilo „jakog“ i temeljitog župnog vjeronauka, šteta bi možda bila i veća.

Treća posebnost ovog mjesta je blizina župe Grude u kojoj i dalje nelegalno djeluju trojica svećenika suspendirani „a divinis“ (oduzete su im svećeničke ovlasti) i otpušteni iz Franjevačkog reda šireći sablazan i nevaljane sakramente među pukom. S njima don Jozo nema nikakve komunikacije, a u njegovoj župi česti su vjernici iz Gruda koji dolaze po potvrde za npr. kumstvo i sakramente... Nažalost, narod vidi takve podjele i probleme te to zasigurno utječe na vjerski život.

Nedostaju duhovna zvanja

Međutim nije sve tako crno, u narodu su duboko ukorijene pučke pobožnosti, blagoslov polja, svibanjske pobožnosti, zornice te klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu. Najmanje jednom mjesečno se nešto događa pod inicijativom don Joze kako se ne bi stvorila „liturgijska monotonija“.

„Pokušavam liturgijski život obogatiti kako bi se nešto uvijek događalo. Imali smo nedavno Očev dan, te se na dvjema misama okupilo oko 600 ljudi. Bilo je iznimno zanimljivo i veoma korisno za župu. Iako imamo četiri sela - Ledinac, Medovići, Pogana Vlaka i Višnjica - župa nema filijala, stoga se sav duhovni život odvija u jedinoj crkvi. Posjećenost misa je više od 50%. Međutim, vjernici često nedjeljom odlaze na euharistiju u susjedne gradove, a posebno  Međugorje, što samo po sebi nije problem ako na misu idu svaki tjedan, a ne da ih jedan odlazak na misu u Međugorje duhovno zadovolji za pola godine“, rekao nam je don Jozo i naglasio kako župa ima veliki i mali zbor koji broje 40 odnosno 60 članova. Oba zbora imaju redovite probe i animiraju misna slavlja. Župniku pomaže i više od 30 ministranata.

Za sada nema duhovnih zvanja iz župe, a posljednji mladomisnik bio je fra Marinko Leko koji je slavio mladu misu prije više od 50 godina. Razloga je više, neki od njih su nepostojanje dugogodišnje strategije, blizina i problem sa župama u kojima djeluju suspendirani svećenici, manje brojnijih obitelji...

Nije zaživio Faljenis

Kao i u drugim župama pozitivna je stvar što one obitelji koje drže do vjere, u tomu su, što bi se reklo, do kraja, ali kao i svugdje mogu se naći i „godišnjaci“, tj. ljudi koji rijetko idu u crkvu ili samo o većim blagdanima i svetkovinama.

„Ja im uvijek kažem da u crkvu idu radi Boga i sebe, a ne svećenika. Također, narod je osjetljiv na određene stvari pa se prema njima moram odnositi s dosta pozornosti. Iako je ovdje katolički živalj, nije zaživio katolički pozdrav 'Hvaljen Isus', nego ljudi u župnom uredu kažu 'Dobar dan'. Osim toga vjernici su ovdje za svakog svećenika, pa i dijecezanskog govorili da je fratar“, rekao je don Jozo i istaknuo kako je nekoliko godina morao naglašavati i ponavljati da nije fratar. Na kraju je uspio, te ga vjernici oslovljavaju župnikom.

„I moja mater je bila fratar“, znao je reći don Jozo u šali vjernicima naglašavajući kako mu je majka bila trećoredica.

Materijalna situacija i nije tako loša?

Prema ovomu što smo čuli u razgovoru, župa ima dosta zaposlenih. Mnogi rade u Grudama, Širokom, Mostaru... Postoji dosta tvrtki koje djeluju na ovom području primjerice Grafotisak i Violeta...

 

„Osim toga, narod je snalažljiv pa se bavi prodajom duhana, ali nažalost i dalje ima obitelji kojima treba pomoć Caritasa. Uvijek je riječ o samcima ili onim obiteljima u kojima ima težih bolesnika. Župni Caritas je veoma aktivan, djeca prikupljaju ispred crkve novac, i narod se dobro odzove“, naglašava ledinački župnik i dodaje kako je važno odgajati ljude da budu osjetljivi za potrebe drugih.

Dok smo razgovarali sa župnikom, pojavio se jedan župljanin te smo odmah iskoristili prigodu porazgovarati o životu u župi. 

„Suradnja sa svećenikom je odlična, dolazi se župniku i mimo mise, a i on je dobrodošao kod vjernika. Župljani rade u privatnim tvrtkama, ali ima i onih koji rade u državnim. Većinom su to tvrtke u okolici. Ali čini se kako u posljednje vrijeme mladi iskazuju potrebu za odlaskom u veće gradove u potrazi za poslom. Što se zemljoradnje tiče, najviše se sadi duhan, krumpir i vinova loza, a uzgajanje stoke je izbačeno prije nekoliko godina i teško se vraća ta navika. Ljudi koji rade, nemaju vremena baviti se stokom, a ako nema starijih, obitelji se prestaju baviti uzgojem iste“, rekao nam je Marko Palac te pozirao našem fotografu.

Trg Blage Zadre

Šećući po župnom imanju, ispred crkve se može vidjeti spomenik za 188 župljana stradalih u ratovima 20. stoljeća, te instalacija sjećanja na prvog i dugogodišnjeg župnika don Antu Čulu, brata biskupa dr. Petra Čule, koji je u Ledincu bio sve do svoje smrti. Ukopan je u kapelici u groblju uz samo crkveno dvorište, a župljani su mu se odužili natpisom: „I mrtav pastir u sjeni hrama na vječnoj straži stoji s nama.“ 

To je zaslužio kao graditelj župne crkve, a prošao je i Križni put s ostalim Hrvatima. Predvodio je župu sve do 1970. kada je otišao u mirovinu, no umro je dvije godine poslije na Ledincu.

Tu je i bista pokojnog generala Blage Zadre koji, uz predsjednika Hrvatskog sabora Josipa Leku te sportaša Stipu Leku - Ćipea, spada među najpoznatije Ledinčanine. Blago Zadro jedan je od najvećih heroja Domovinskog rata. Posmrtno je dobio čin generala - bojnika. Kao desetogodišnjak doselio se iz Hercegovine zajedno s obitelji u Borovo Naselje. Nakon početka bitke za Vukovar, zbog svojih iznimnih organizacijskih sposobnosti, preuzima zapovijedanje obranom čitavog Borova Naselja. Iako nije bio vojno školovan, pokazao se izvrsnim organizatorom obrane. Pod njegovim vodstvom na Trpinjskoj cesti, koja je zbog toga i prozvana „Groblje tenkova“, zaustavljena je oklopna sila JNA. Poginuo je 16. listopada 1991., a pokopan na vukovarskom Novom groblju 16. listopada 1998., nakon što su njegovi posmrtni ostatci ekshumirani zajedno s 937 žrtava iz masovne grobnice na vukovarskome Novom groblju. Danas njegovo ime nosi nekoliko ulica i škola u Hrvatskoj i BiH.

Prostrana ledinačka crkva

Nakon obilaska prostora oko crkve, razgledali smo i njezinu unutrašnjost. Nedavno su ugrađena nova ulazna vrata s imenima apostola na staklenom dijelu. Na ulazu s lijeve strane nalazi se mala prostorija u kojoj vjernici mogu kupiti razne sakralne i nabožne predmete...  

Crkva koja izvana izgleda skromno i, rekli bismo obično, svojom unutrašnjošću može parirati i mnogim katedralama. Iznimno je visoka i prostrana, što ne bismo pomislili kada ju gledamo izvana. Može se reći kako je izgrađena u stilu trobrodne bazilike bez kora.

Oltar krase skladno urađeno svetohranište, ambon i krstionica, a tijekom korizme na njemu stoji veliki drveni križ. Sakralnosti prostora u mnogomu doprinose tri vitraja iznad oltara od kojih je najljepši onaj središnji koji prikazuje zaštitnicu župe - sv. Tereziju od Djeteta Isusa, te druga dva sa sv. Petrom i Pavlom.

Pjevači obaju zborova imaju posebno urađenu klupu za svoje nastupe. Budući da je, prema riječima župnika, osvijetljenost crkvena stropa nebesko-plave boje bila loša, osim razglasa urađena je i nova rasvjeta.

Poslije završetka „službenog“ dijela razgovora, u ugodnu ozračju župnoga ureda razgovarali smo, između ostaloga, i o knjigama don Joze od kojih je posljednja hvale vrijedna - Čvrsti temelji braka i obitelji - nedavno izišla iz tiska.

Na kraju kada se sve sagleda, ledinačka župa po svim parametrima spada među one bolje u BiH, a nadamo se kako je naša reportaža barem malo pomogla da se ovaj kraj izvuče iz „anonimnosti“, kako je na početku svoju župu opisao ledinački župnik.

Povijest ledinačke župe

Ledinačka župa sv. Terezije Male prvi put je utemeljena 1873. i imala je 137 obitelji. Budući da se problem u svezi sa sjedištem župe nije mogao riješiti, od 1878. Ledinac se ponovno nalazi u sastavu župe Rasno. Definitivno je utemeljena kao župa 3. listopada 1930. na osnovi odluke biskupa fra Alojzija Mišića odvajanjem pojedinih sela od Rasna, Gruda i Ružića. Prvi ledinački župnik bio je don Ante Čule (1903. - 1972.). Stara župna kuća podignuta je 1923. dok je Ledinac bio u sastavu Rasnog, a u sklopu te kuće bila je kapelica koja je služila kao područna crkva. Obnovljena je i blagoslovljena 2009. 

Temelji nove crkve blagoslovljeni su 1939., ali Drugi svjetski rat omeo je radove. Tek 1967. počelo je uređenje unutrašnjosti te je dovršen zvonik. Crkva je obnovljena krajem devedesetih godina prošloga stoljeća, a vanjska fasada je urađena 2000. Na području župe nalazi se pet grobalja s kapelicama, i to u: Ledincu, Medovićima, Podledincu, Tomića groblje i u Višnjici. U crkvenom dvorištu napravljena je mrtvačnica za pokojne iz Ledinca, dok okolna sela imaju svoje mrtvačnice. Leko, Alpeza, Palac, Tomić i Zadro najčešća su prezimena župljana.

Priča o Ćemalovoj kuli

„I tako beg Ćemala izgradi kulu u Ledincu da bi vidio dvore ljubljene svoje u Vitini.“

Ovi stihovi nam svjedoče o početcima Ćemalove kule i zašto ju je izgradio. Beg Ćemalović je bio jedan od bogatijih ljudi u svoje doba. Živio je u Mostaru, ali je imao voljenu u Vitini pa je izgradio svoje dvore bliže njoj. Budući da je u to vrijeme imao dosta zemlje na Ledincu, odlučio je tu podići kulu. Danas možemo vidjeti samo ruševine od nekadašnjeg zdanja, a oko kule je obrasla drača. Ćemalova kula je spomenik nulte kategorije, i kao takva trebala bi se zaštititi. Iako nije veličanstven kao indijski Taj Mahal, zasigurno vrijedi upoznati turiste s ovom pričom.