petak, 10. svibnja 2019.

Majka i sin preživjeli dvije godine pod terorom Islamske države

Krajem prošle godine u medijima se pojavila vijest kako su, Ismail (15) i njegova majka Jandark Behnam Mansour Nassi (55), nakon dvije godine života izbjegli s prostora kojeg kontrolira samozvana Islamska država. Ova mala kršćanska obitelj sada živi u Erbilu, u iračkom Kurdistanu, gdje su svoju priču ispričali djelatnicima katoličke dobrotvorne organizacije Crkva u nevolji (Kirche in Not)...

Nekadašnji stanovnici Bartelle, kršćanskoga asirskoga grada koji se nalazi 20-ak kilometara istočno od Mosula, svoju su priču započeli rečenicom kako su odmah po dolasku Islamske države završili u zatvoru kao nepodobni građani. Jedno od prvih sjećanja na to vrijeme je ubojstvo muslimana šijita kojeg su pred Ismailovim očima upucali teroristi IDIL-a. Pritom su zaprijetili Ismailu i njegovoj majci da će završiti na isti način ako se ne obrate na islam. Obraćanje šijita, za koje radikalni suniti smatraju kako su iskrivili islam, uopćeno govoreći, ide „malo teže“, dok je kršćanima ta mogućnost ostavljena na izbor: pobjeći, obratiti se ili umrijeti.

Sjećanja na ulice okupiranog Mosula

Tada su Ismail i Jandrak službeno postali muslimani te su počeli kriti od svih kako su kršćani. „Dobili smo dokumente koje nam je dao IDIL u kojima je pisalo da smo muslimani. To nam je omogućavalo slobodno kretanje po Mosulu. Jednom sam pretučen jer su mi hlače bile predugačke. Drugi put smo krenuli u džamiju s džihadistima i netko nam je prepriječio put. Odjednom smo vidjeli skupinu ljudi u narančastim odijelima kojima su IDIL djeca držala puške na glavama. Djeca su ih ubila uživajući“, samo su neke od ispovijedi mladog Ismaila koji je svoju potresnu priču nastavio opisujući grozno ubojstvo mlade žene.
Naime, bezumnici su ženi vezali ruke i noge te ih posebnim lancima spojili da se ne može kretati. Potom je netko nacrtao krug i zapovjedio nesretnoj ženi da izađe iz kruga što će joj spasiti život. Naravno, ona to nije mogla učiniti jer je bila svezana pa su je kamenovali na smrt, unatoč molitvama i plaču njezinih rođaka.

Mučenje zbog nepoznavanja vjere

Potom se Ismailova priča nastavila u vremenu kad je završio u kampu za „korekciju ponašanja“ gdje je morao pustiti kosu i bradu. Majka mu je dobila crnu tkaninu koja je pokrivala cijelo tijelo, ali joj nije dozvoljeno da izlazi napolje budući da nije imala muža. Na mladog Ismaila su vršeni pritisci da se oženi kako bi mogao postati „jedan od njih“. On se protivio tome jer je imao tek 15 godina, iako su se i dječaci od 13 ženili.
Nakon Ismaila u priču se uključila i njegova majka Jandark koja je ustvrdila kako je mučena jer nije ništa znala o Kur'anu i islamu. Ismail je dodao i to da se osjeća postiđenim što je morao prakticirati islam.
„Svatko tko je hodao ulicama Mosula za vrijeme molitve petkom bio je prebijan. Propovjednici bi govorili kako su Asirci zlo, a da kršćani ne vjeruju na pravi način. Jednom su IDIL ratnici pronašli moju ogrlicu s križem. Prebili su me i morao sam studirati samo Kur'an mjesec dana. Svaki put kad ne bih pravilno odgovorio na upit učitelja, dobivao bih batine. Moju majku su ubadali dugim iglama jer nije ništa učila iz Kur'ana“, samo su neka od svjedočenja mladog Ismaila na teror koji je sprovodio IDIL po okupiranim gradovima i selima Iraka.

Bijeg u slobodu

Nakon duge dvije godine okupacije, ratna sreća se okrenula u korist iračke armije i kurdskih snaga koji su polako, mjesec za mjesec, pritiskali Islamsku državu i sveli je na nekoliko enklava u Iraku te milijunski grad Mosul. U jesen 2016. počela je završna bitka za taj grad te su teroristi popustili nekolicinu civila jer su bili previše zaokupljeni borbama.
Tada su Ismail i njegova majka zaključili kako je vrijeme za bijeg. Uzeli su taksi do bojišnice odakle su trčali prema slobodi, dok su ih gađali snajperima. U tom su završili u nekoj ruševnoj kući te su imali sreću jer su naši bijelu tkaninu kojom su mahali prema iračkim vojnicima koji su ih dočekali otvorenih ruku. Bili su napokon slobodni.


„Katoličko proljeće“ i „izrazito zaostali“ katolici

Poznato je kako Katolička Crkva i njezini članovi nailaze na neprijateljstva diljem svijeta, međutim, manje je znano kako ti neprijatelji dolaze i iz političkog vrha „najdemokratskije“ zemlje svijeta. Tako je na wikileaksu moguće pronaći svašta, pa i mailove koji su nestali s privatnog servera Hillary Clinton. U nekima od njih se njezini najbliži suradnici žestoko obrušavaju na katolike nazivajući ih nazadnima. Najviše zabrinjava što Hillarijini suradnici, prema međusobnoj prepisci, planiraju organizirati „revoluciju“ unutar Katoličke Crkve kako bi je podredili interesima američkog hegemonizma, na sličan način na koji su to uradili na Bliskom istoku i drugim zemljama. To se pokušava postići osnivanjem pseudokatoličkih udruga s liberalnim stavovima.
Dok su mediji u SAD-u i diljem svijeta mjesecima govorili protiv Trumpa, iako još nije nijedan dan proveo u predsjedničkom uredu, afera s mailovima Hillary ne dobiva skoro niti minute prostora u medijima, osim onim katoličkim. Optužbe su ozbiljne: pokušaji podrivanja Katoličke Crkve i prisiljavanje njezinih biskupa na mijenjanje teologije „u skladu s vremenom“.
Čini se kako iskustvo nekih protestantskih Crkvi nije ozbiljno shvaćeno: Crkva koja se prilagođava duhu vremena – muzejska je Crkva bez mnogo članova.


U Pakistanu za tjedan nestalo pet aktivista

Početkom godine, u samo tjedan dana, u Pakistanu je nestalo čak pet aktivista, boraca za ljudska prava i kritičara religijskih ekstremista. Posljednji u nizu je Samar Abbas, (54), predsjednik Građanske alijanse za Pakistan. Do sada su nestali jedan profesor, bloger i dva aktivista za ljudska prava. Stoga mnogi s pravom sumnjaju da se iza nestanaka kriju sigurnosne službe i terorističke organizacije.
Progonjeni kršćani često su imali utočište i pravnu pomoć u različitim aktivističkim skupinama. Tako da nije teško povezati određene nestanke sa Zakonom o blasfemiji koji je srž problema za sve kršćane u Pakistanu.

Nema komentara:

Objavi komentar