Bl. Filip Rinaldi, salezijanac

Blaženi Filip Rinaldi rođen je 1856. u mjestu Lu Monferrato u Italiji kao osmo od devetero djece svojih roditelja. Život mu je uvelike bio isprepleten s poznatim svecem Don Boscom. Kad je Filip napunio deset godina, otac ga je upisao u oratorij u Mirabellu, no on ga je nakon nekoliko mjeseci svojevoljno napustio. Don Bosco mu je nekoliko puta pisao i nagovarao ga da se vrati jer su se njih dvojica poznavali još iz Filipova djetinjstva kada je Don Bosco u jednoj od jesenskih šetnji obilazio krajeve Monferrata. Rinaldi je sve pozive odbio.

Nakon nekoliko godina duhovnih lutanja, ipak se u svojoj 21. godini vratio u oratorij i počeo ostvarivati salezijanski poziv. Poslije novicijata, 1880. pred samim Sv. Ivanom don Boscom položio je doživotne zavjete. Dvije godine poslije zaređen je za svećenika, nakon čega je postao ravnatelj u Mathi, zavodu za kasna duhovna zvanja.

Čudnovato je kako je nekoliko dana prije don Boscove smrti došao da ga on ispovjedi. Don Bosco mu je prije odrješenja rekao samo jednu riječ: „Meditacija“, što je bila njegova zvijezda vodilja u daljnjem duhovnom pozivu.

Sredinom 1889. imenovan je ravnateljem Zavoda u Barceloni gdje je predstojalo mnogo posla, budući da je taj samostan bio zapušten. Ipak, Rinaldi je zdanje u tri godine radom, molitvom i blagošću podigao na zavidnu razinu. To je bio znak za njegove starješine da ga promoviraju u provincijala za Španjolsku i Portugal. U devet je godina osnovao 16 novih samostana.

Nedugo poslije postao je ekonomom čitave družbe te zamjenikom vrhovnog poglavara. Tijekom 1921. izabran je za trećeg Don Boscova nasljednika. Družba je pod njegovim vodstvom doživjela misijski procvat, osobito otvaranjem brojnih ustanova, časopisa i udruženja. U misije po cijelom svijetu poslao je čak 1 800 salezijanaca. Proputovao je čitavu Italiju i veliki dio Europe. Ustanovio je Udruženje Don Boscovih bivših učenika i svjetovni institut Don Boscove dobrovoljke.

Njegovao je jaku osobnu duhovnost i promicao salezijanski duh prednjačeći u posvemašnjem predanju Božjoj volji i bezgraničnom pouzdanju u zagovor Marije Pomoćnice. Prema pričama koje su kolale među salezijancima, za don Rinaldija se govorilo kako mu je jedino nedostajao glas Don Bosca.

Umro je u prosincu 1931. Blaženim ga je proglasio Sv. Ivan Pavao II. 1990., zbog njegova rada s mladima koji je iznjedrio toliko duhovnih zvanja i misijskih plodova.