Središnja komemoracija o 71. obljetnici tragedije: Ne dopustimo da desetine tisuća Hrvata i dalje ne nađu svoj pokoj!

 Pod obnovljenim pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora i u supokroviteljstvu Hrvatskog narodnog sabora BiH, a u organizaciji Počasnoga bleiburškoga voda ovogodišnja središnja komemoracija povodom 71. obljetnice bleiburške tragedije i Križnog puta upriličena je 14. svibnja 2016. na Bleiburškom polju u Austriji. Središnji dio obilježavanja ove svehrvatske tragedije bilo je koncelebrirano misno slavlje koje je predslavio banjolučki biskup mons. Franjo Komarica u zajedništvu sa 60-ak svećenika i u nazočnosti oko 20 000 vjernika.

Unatoč svježem i kišovitom vremenu koje od ranih jutarnjih sati nije išlo na ruku hrvatskim hodočasnicima, rijeke vjernika su se slijevale na mjesno groblje pored crkve sv. Andrije u Unterloibachu, mjestu u bleiburškoj dolini. Nakon okupljanja počasnih gostiju i hrvatskih domoljuba program komemoracije započeo je molitvom odrješenja koju je predmolio mons. Komarica, a 20-ak minuta kasnije krenula je procesija prema Bleiburškom polju i oltaru na otvorenom, udaljenom oko kilometar. Molitveni program procesije animirali su bogoslovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa. Budući da svi vjernici nisu mogli sudjelovati u molitvi odrješenja i procesiji, za njih je molitveni predprogram na oltaru animirao vlč. Željko Marić, rektor sjemeništa u Travniku dok je čitav program toga dana vodila mr. Tanja Popec, urednica vjerskog programa na HKR-u. Po dolasku procesije na Bleiburško polje uslijedio je gromoglasni pljesak, završna molitva te nekoliko minuta šutnje prije euharistije.

Ubijeni bez suđenja

Na početku mise pozdravni govor uputio je dr. vlč. Tomislav Markić, ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu dok je misno slavlje animirao mješoviti župni zbor iz Livna te Klapa HRM Sv. Juraj.

U svojoj jezgrovitoj propovijedi koja je nekoliko puta izazvala pljesak nazočnih, mons. Komarica je progovorio o nekoliko ključnih tema koje se tiču tragedije na Bleiburgu i Križnom putu. Najprije je objasnio zašto vjernici uopće i dolaze na to mjesto u Austriji koje je postalo sinonim za sva stradanja Hrvata u poraću Drugog svjetskog rata. „Pred licem Boga želimo uputiti pojedinačne i zajedničke molitve najprije za pokoj duša svih poginulih i nestalih na Križnom putu, ali i tijekom Drugog svjetskog rata. Također želimo zamoliti za darove Duha Svetoga, osobito dar mira, jedinstva, sloge i solidarnosti unutar hrvatskog naroda i između hrvatskoga naroda i drugih naroda“, rekao je mons. Komarica naglašavajući kako je središnji razlog okupljanja tužna i nužna komemoracija stradanja mnogih desetina tisuća ljudi koje su izdale tadašnje Jude i osudili ondašnji Pilati. Biskup je upozorio na dramatičnu istinu o dubokom dehumaniziranju čovjeka koja je došla do punog izražaja u 20. st., najkrvavijem od kad se piše ljudska povijest.

„Ogromna većina ubijenih je čak i bez ikakvog suđenja, samo zato što je pripadala hrvatskome narodu i Katoličkoj Crkvi, odnosno svojoj vjerskoj zajednici, bestijalno mučena i likvidirana, počevši od ovog mjesta do bezbrojnih znanih i neznatnih stratišta na svojevrsnom dramatičnom križnom putu dugom tko zna koliko desetina i stotina kilometara. Za veliki broj tih stradalnika ni do danas se ne zna gdje su im posmrtni ostaci“, rekao je propovjednik i podsjetio da je za vjernika sveta dužnost i djelo milosrđa mrtve pokopati.

Ne smije se šutjeti

Banjolučki biskup je posvijestio kako je Bleiburg jedan od najizražajnijih simbola, posljedica totalitarizama i ideologija koje su strahovito ponizile ljudsko dostojanstvo i osramotile ljudski rod. Posebno je naglasio da ako se i dalje nastavi šutjeti o tragedijama Križnog puta onda se u današnjoj životnoj stvarnosti neće moći ostvariti istinski mir.

Govoreći o ostvarivanju istinskog mira u srcima pojedinaca, čitavim narodima i zemljama mons. Komarica je ukazao na činjenicu da su ljudi i danas svjedoci dugogodišnjeg gaženja istine i preziranja pravde te nemogućnosti i nedovoljne spremnosti za uspostavljanje prijeko potrebnog procesa praštanja. U tom kontekstu podsjetio je na progon katolika-Hrvata iz Banjolučke biskupije i čitave BiH.

„Zato se očekuje od svih, a osobito od predstavnika i institucija hrvatskoga naroda kako iz Hrvatske, tako i BiH, da konačno odbace pritisak dosadašnje višedesetljetne javne šutnje i započnu trezveno odlučno i objektivno suočavanje s dramatičnim i tragičnim događajima za vrijeme i s kraja Drugog svjetskog rata, ali i iz Domovinskog rata. Za ljubav Kristovu, u duhu ove Jubilarne godine Božjeg milosrđa, molim vas: ne dopustimo da razbacane i nesahranjene kosti desetina i desetina tisuća naših sunarodnjaka i članova naše Crkve i dalje ne nađu svoj pokoj (...) Učinimo svi zajedno djelo milosrđa u ovoj Godini milosrđa, pokopajmo konačno naše mrtve, oni to od nas već odavno očekuju“, potaknuo je na kraju propovijedi biskup Komarica.

Molitva muslimana, govori i polaganje vijenaca

Poslije mise uslijedila je molitva za žrtve Bleiburške tragedije islamske vjeroispovijesti koju je predvodio Idriz ef. Bešić, predstavnik Mešihata Islamske zajednice u RH. U ime organizatora komemoracije Počasnog bleiburškog voda, okupljenima se obratio zastupnik u Hrvatskom saboru Josip Bilaver, u ime HNS-a BiH zamjenica predsjedatelja Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto. U ime Hrvatskog sabora govorio je njegov predsjednik, akademik Željko Reiner.

Misi su između ostalih nazočili i Tomislav Karamarko, prvi potpredsjednik Hrvatske vlade, nekoliko članova Vlade među kojima je bio dr. Zlatko Hsanbegović, ministar kulture te Marinko Čavara, predsjednik Federacije BiH. Program je završio polaganjem vijenaca pored spomenika nedaleko od oltara.

Za povjesničare točan broj stradalih na Bleiburgu i Križnim putevima i dalje je nepoznanica. Dokumentiranih žrtava, imenom i prezimenom, je oko 150 000 i, nažalost, zasigurno će rasti. Točan broj grobnica nije poznat, a za sada evidentirano je u: Sloveniji 530, Hrvatskoj oko 800, u BiH oko 90, dok je broj grobnica u Srbiji, Crnoj Gori i eventualno u Makedoniji nepoznanica. Nažalost, broj ubijenih, kao i točna evidencija svih grobnica nikada neće biti poznata, dugogodišnja šutnja o zločinima, umanjenje broja žrtava i danas stvaraju tužne ideološke podjele u hrvatskom nacionalnom biću. 

Na Bleiburgu je bila i dr. Željka Markić