Jelaške: Posveta crkve i oltara te podjela sakramenta sv. krizme

U župi Uzvišenja sv. Križa u Jelaškama, smještenim u brdovitom kraju između Olova i Zavidovića, bilo je posebno svečano 11. lipnja. Toga je dana vrhbosanski nadbiskup metropolit Vinko kard. Puljić, u koncelebraciji 12 svećenika, posvetio oltar te krizmao troje kandidata iz ove župe. Budući da je crkva prigodom posljednje obnove samo blagoslovljena, kard. je za vrijeme mise posvetio i crkvu.

 

Na početku euharistije kard. Puljića, nazočne svećenike i vjernike pozdravio je župnik vlč. Ilija Matanović. Posebnu zahvalu uputio je onim hodočasnicima koji su došli iz župa u kojima je vlč. Matanović pastoralno djelovao prije dolaska u Jelaške. U koncelebraciji su bili, između ostalih, i svećenici koji su u prošlosti djelovali kao župnici u Jelaškama.

Dvije posvete istim uljem

U svojoj se propovijedi vrhbosanski nadbiskup najprije obratio trima kandidatima iz jelaške župe naglasivši im kako krizma potvrđuje krštenje. „U sakramentu krizme mladi se mažu sv. uljem i posvećuju se u vjeri, zato se to i zove potvrda jer potvrđuje onu krsnu milost i vjeru koju smo dobili krštenjem. Svatko od nas ima svoje poslanje i ulogu u životu. Da bismo to ostvarili, potrebna nam je milost, zato je Isus ostavio Crkvi da kroz sakramente dijeli milost. Ona se dijeli vanjskim znakovima polaganja ruku i mazanjem svetim uljem koje je posvećeno u Velikom tjednu u katedrali. Ono čini jedinstvo Crkve, a svi svećenici su ponijeli to ulje u svoje župe da pomažu krštenike što se potvrđuje na krizmi“, objasnio je kard. Puljić nazočnim krizmanicima i vjernicima te podsjetio kako se tim istim uljem posvećuje i središte crkve - oltar.

„Obiteljski stol je središte jedne kuće za kojim se okupe članovi jedne obitelji te blaguju i promoviraju zajedništvo. Tako je i u crkvi, ovdje smo svi jedna velika obitelj, bez obzira na godine ili poziv. Svi smo mi ovdje Isusova braća i sestre. Oltar je središte našeg okupljanja u crkvi. Kako se obitelj hrani s jednog stola, tako i župska zajednica s ovog stola - oltara Gospodnjeg. On je žrtvenik, on predstavlja Krista koji se za nas žrtvovao na križu“, rekao je kardinal i ponovno naglasio kako se istim uljem, kao s krizme, maže oltar na kojemu se pali i pet grumena tamjana što simbolizira pet Isusovih rana koje kroz tu vatru pokazuju ljubav Božju i čovjekovo otkupljenje. Potom je vrhbosanski nadbiskup kazao da kad god čovjek pogleda na oltar, vidi da su svi ljudi djeca Božja, jedna velika obitelj koja blaguje.

Pred kraj svoje homilije potaknuo je malu vjerničku zajednicu u Jelaškama riječima: „Ne boj se stado malo! Prihvatimo Božju milost da gajimo to pouzdanje u Božju providnost.“ Posebno je zahvalio župniku vlč. Matanoviću koji je, ne samo prihvatio doći u Jelaške, nego se sam ponudio pastoralno djelovati u jednoj takvoj malobrojnoj župi udaljenoj od glavnih prometnica i središta događanja.

Nakon propovijedi uslijedila je sv. krizma te posveta oltara i crkve. Misi je nazočilo više od 150 vjernika koji su svjedočili nesvakidašnjem događaju u župi, posveti oltara, crkve te krizme mladih župljana, jedne djevojke i dvaju dječaka.

Poslije mise upriličeno je druženje u domu Fra Matije Divkovića u mjestu Stojčići.

Drevna župa

Jelaške se spominju još u 15. st, a danas ne postoji nijedno naselje s tim imenom. Mjesto koje je na zemljopisnim kartama zabilježeno tim imenom, stanovnici župe Jelaške nazivaju Šarići.
Kršćanko naselje s tim imenom vjerojatno je nestalo u tijekovima povijesti, u turskim osvajanjima i migraciji pučanstva.

Dokumentirano je kako je 1623., u vremenu fra Matije Divkovića, župa bila u sastavu velikoga olovskoga samostana. U to vrijeme područje uz rijeku Krivaju imalo je oko 3 000 katolika. Nakon spaljivanja olovskoga svetišta Jelaške su pripale župi Vareš sve do 1833., a onda „prelaze“ u sastav župe Vijaka.

Nekih 90 godina poslije, 1924., potomci vjernika nekadašnje župe Jelaške tražili su od Vrhbosanskog ordinarijata ponovno osnivanje drevne župe. Tako se rađa samostalna župa čiji je zaštitnik bio Našašće sv. Križa, ali je intervencijom tadašnjeg župnika promijenjeno u Uzvišenje sv. Križa. Unatoč tomu, veliko župno slavlje je uvijek bilo na Ilindan, po uzoru na drevnu župu koja je tog svetca imala za zaštitnika. Crkva je izgrađena 1959., a temeljito obnovljena 2001. Od nekadašnjih 900 vjernika ostalo je u župi oko 130.