Dvije legende iz središta grada
Naš jednodnevni
boravak u ovom gradu započeli smo kod benediktinske crkve koju koristi Hrvatska
katolička misija i njezin voditelj fra
Pavo Dominković, pastoralni
djelatnik među Hrvatima koji žive u
Klagenfurtu, Villachu, Spittalu i okolici...
Kako to i obično
biva u situacijama kada nemamo službenog vodiča, u pomoć pristupamo turističkim
organizacijama koje besplatno dijele letke za one koji su prvi put u gradu.
Zbog blizine Hrvatske, ali i brojnih turističkih ruta koje dolaze iz BiH, upute
smo našli na hrvatskom jeziku što je umnogomu pomoglo daljnjem istraživanju
grada u kojemu nikad prije nismo bili.
Klagenfurt nije
pretjerano velik i ima oko 100 000 stanovnika, a na slovenskom se zove Celovec.
Osnovan je u 12. stoljeću. U povijesnoj jezgri najveći dio njegovih najznačajnijih
građevina smjestio se između (i oko) triju središnjih trgova: Novog,
Starog
i Trga Duha
Svetoga. Ondje se nalaze i dva najpoznatija gradska spomenika: Lindwurm
i Mandl,
u vezu s kojima se dovode dvije gradske legende koje se ne smiju preskočiti.
Prva govori o
zmaju koji je maltretirao lokalno pučanstvo sve dok lokalni vojvoda nije
izgradio kulu i pozvao vitezove da se obračunaju s njim. Prizor zmaja kako
kruži oko kule danas se nalazi na gradskom grbu, a zmaj je dobio i
središnje mjesto na trgu: Neuer Platzu (Novi trg).
Druga legenda govori
o nastanku Vrbskog
jezera koje se nalazi i u imenu grada (Klagenfurt am Wörthersee).
Prema predaji, na tom se području nekoć nalazio bogat grad čije se pučanstvo
odalo razvratnu životu čak i u korizmi. Tako ih je dan prije Uskrsa
čovječuljak Mandl upozorio kako bi izbjegli kaznu. Nisu ga
poslušali pa je uskoro grad poharala velika oluja te je nakon poplave nastalo
današnje Vrbsko jezero. Na čovječuljka s bačvicom iz koje je tekla bujica vode
danas podsjeća fontana
u samome središtu grada.
Znamenitosti se ne mogu nabrojati
Osim legendi i
spomenika tu je i mnoštvo lijepih palača i građevina poput Landhausa s
Dvoranom grbova ili Gradskog
kazališta (Stadtheater). Gradska vijećnica je u funkciji od 1918., a
riječ je o renesansnoj palači grofa
Rosenberga sagrađenoj 1650. sa zanimljivim stubišnim prilazom. Od ostalih
znamenitosti za razgledanje preporučamo gradsku župnu crkvu, katedralu iz 1581.,
koja je inicijalno bila protestantska crkva, spomenik Mariji Tereziji, Stup
Presvetog Trojstva, Wiener Gasse, crkvu Svetog Duha koja je, zanimljivo, rađena
u stilu gotike, ali je obnovljena tako da djeluje barokno – u njoj se nalazi
ploča na kojoj piše da tu počiva Zora
Zrinski-Šubić, posljednji potomak hrvatskoga bana Petra i Katarine Zrinski.
Klagenfurt je
najbolje posjetiti u toplijem dijelu godine, prije svega zbog mogućnosti
uživanja na obalama Vrbskog jezera, no taj grad ima svoje čari i tijekom
adventskog razdoblja. Božićni sajam
vrlo je lijep te tada cijeli grad odiše posebnim ozračjem.
Brojni muzeji i
galerije međunarodnog ugleda daju mnogo razloga za divljenje: od Muzeja moderne
umjetnosti, preko Pokrajinskog muzeja s fundusom starorimskih umjetnina,
dvorane s grbovima, Biskupskog muzeja pa sve do Landhausgalerie. Bicikliste očekuju uređene staze, dok su pješačke
zone dovedene do savršenstva te nemate opasnosti od automobila. I što je
zanimljivo, očekujući tipičnu austrijsku skupoću, jeftina parkirališnog
prostora za automobile ima gotovo na svakom koraku...
HKM Klagenfurt
O Klagenfurtu bi
se moglo pričati i pisati satima, međutim zbog ograničena prostora naš
posljednji dio priče je posjet sv. misi na hrvatskom u crkvi koju koristi
Hrvatska katolička misija. Nju od 2006. vodi fra Pavo, a prije bosanskih
fratara jedno vrijeme pastoralno su je opsluživali franjevci Provincije sv.
Ćirila i Metoda iz Zagreba. Vjerojatno je razlog prepuštanju misije u tomu što
je većina hrvatskih vjernika u Klagenfurtu iz Bosne i Hercegovine, točnije od
Brčkog preko Pougarja do Kotor Varoši. Jedan dio je ovdje došao odmah poslije
Drugog svjetskog rata kao izbjeglice, a veći val ekonomskih dolazaka se dogodio
od 1960-ih do 1980-ih. Treći i posljednji bio je nakon 1991. zbog rata i loše gospodarske
situacije u poraću.
Osnutak misije dovodi
se u vezu s vlč. Vilimom Ceceljom,
svećenikom-emigrantom koji se nakon 1945. nije smio vratiti u Hrvatsku. On je
bio najzaslužniji što se kroz desetljeća emigracije održala tradicija
održavanja misa na Bleiburškom polju. Nakon Drugog svjetskog rata dugo je godina
bio hrvatski župnik u Salzburgu, a slavio je mise za Hrvate i u Klagenfurtu.
Vlč. Cecelja je ostao upamćen kao osoba pred kojom su ustaška vlada i poglavnik
10. travnja 1941. položili prisegu. Vjerojatno zbog ovog događaja njega su
uhitili Amerikanci 1945. te je nekoliko godina proveo po zatvorima i logorima.
Misija
Klagenfurt danas ima nekoliko tisuća vjernika koji redovito dolaze na sv. misu
i druge sakramente u Klagenfurt te S. Martin, Wolfsberg, Villach i Spittal... Fra
Pavo sa svojim suradnicima redovito organizira vjeronauk na hrvatskom jeziku,
crkveno pjevanje, hodočašća... Postoji stalni vjeronauk te priprema za
sakramente. Na posljednjoj krizmi bilo je 50-ak kandidata. Pričest je ove
godine prvi put primilo 13-ero mališana. Što se tiče vjenčanja, u Klagenfurtu
je specifična situacija jer parovi idu u BiH vjenčati se, dok godišnje ima oko
10-ak krštenja. Fra Pavi u misiji pomaže i pastoralna suradnica Kata Bendra, inače podrijetlom iz
Dobretića.
„Hrvatska crkva“ u Benediktiner ulici
Crkva u
Klagenfurtu u kojoj Hrvati imaju sv. mise na hrvatskom jeziku nalazi se na
teritoriju katedralne župe pa djeluje kao rektorat. Stara je više stotina
godina, a 200 godina u njoj su službovali fratri, zatim jedno stoljeće
benediktinci te zbog tradicije tu crkvu i dalje zovu „benediktinska“ iako je
Marienkirche službeni naziv. Također, važno je napomenuti da su u njoj oko
stotinu godina djelovali i isusovci. Stariji vjernici u Klagenfurtu ovu
bogomolju stoga nazivaju i „isusovačkom“ crkvom. Sljedeće godine ona slavi 400
godina postojanja.
„U posljednje
vrijeme dobiva naziv 'hrvatska crkva'. Međutim, dobili smo je samo na
korištenje“, rekao nam je fra Pavo naglasivši kako fratri u Klagenfurtu ne
moraju govoriti njemački jezik jer pastoralno djeluju samo među Hrvatima.
Hrvati u
Klagenfurtu relativno ugodno žive, nemaju problema s domicilnim Austrijancima i
dobro su se uklopili u život biskupije i države. Zbog blizine Hrvatske pa i BiH,
mnogi redovito godišnje odmore provode u mjestima odakle vuku podrijetlo, dok
oni iz okolice Zagreba pa i Rijeke čak i vikendom idu kući.
Zanimljivo je
napomenuti kako misija ima „stanku“ kada privremeno „zatvara vrata“ za mise na
hrvatskom jeziku: u božićnom razdoblju i ljeti za vrijeme godišnjih odmora kada
skoro svi Hrvati odu „doma“.
Klagenfurt nije jedini grad koji smo posjetili za
vrijeme naše „austrijske turneje“, ali je zasigurno najljepši i najpoznatiji.
Ne bi bilo pretjerivanje kada bismo čitavu Austriju nazvali prelijepom i doista
uređenom zemljom u kojoj je sve na svom mjestu i u kojoj se na najbolji mogući
način spajaju kulture, arhitektura i priroda.
Zabavni park
Naravno, kada je
riječ o Klagenfurtu, moramo spomenuti i Minimundus.
Riječ je o zabavnom parku s mnoštvom minijatura poznatih svjetskih građevina
poput Eiffelova tornja, Taj Mahala ili kosog tornja
u Pisi.
Minimundus se nalazi u zapadnom
dijelu grada, uz obalu Vrbskog jezera. U njemu možete proputovati cijeli svijet
u samo nekoliko sati. Male i velike ljubitelje vode privlači atraktivno jezero
za kupanje. Osim toga: Klagenfurt je već dvaput dobio glavnu nagradu koja se
dodjeljuje „austrijskom glavnom gradu događanja“. Međutim, cijene su za obične
ljude iz BiH zaista previsoke...
„Pobratimske“ nad/biskupije
Ovo je već 12. godina zaredom kako partnerske nad/biskupije
Gurk-Klagenfurt i Vrhbosna Bijelu nedjelju posvećuju jedna drugoj. Kard. Puljić
je u svibnju 2004. pohodio Klagenfurt, a u kolovozu iste godine biskup Schwarz posjetio je Sarajevo. Od
tada izaslanstvo Vrhbosanske nadbiskupije jedne godine odlazi u pohod biskupiji
Klagenfurt, a sljedeće godine oni dolaze u pohod Vrhbosanskoj nadbiskupiji.
Partnerstvo je nastalo nakon održavanja Srednjoeuropskog katoličkog dana u
Mariazellu u Austriji 10. svibnja 2004. Zaista lijepa praksa koja je na terenu
urodila mnogim plodovima...
Nema komentara:
Objavi komentar