Novo apostolsko pismo u obliku motu proprija

Papa Franjo uputio je 4. lipnja 2016. motu proprio pod naslovom Poput brižne majke, u kojemu je odlučio još više ojačati borbu Crkve protiv zlostavljanja maloljetnika. Središnja tema je da će biskupi koji su bili nemarni u pogledu spolnog zlostavljanja maloljetnika biti uklonjeni iz službe. Tekst, sastavljen od pet članaka, predviđa da mjerodavna kongregacija ima nadležnost pokrenuti istragu koja može završiti uklanjanjem. Odluka mora uvijek biti podvrgnuta odobrenju Rimskoga biskupa.

Na početku apostolskog pisma papa Bergoglio naglašava kako Crkva poput brižne majke ljubi svu svoju djecu, a posebnim osjećajem ljubavi njeguje i štiti najmanje i najslabije podsjećajući kako je riječ o zadatku koji Krist povjerava svekolikoj kršćanskoj zajednici.

Brižljiva briga o najranjivijima

"Svjesna toga, Crkva posvećuje brižljivu njegu zaštiti djece i najranjivijih odraslih osoba.

Ta se zadaća zaštite i njege odnosi na čitavu Crkvu, ali je poglavito moraju obavljati crkveni pastiri. Stoga dijecezanski biskupi, eparsi i svi oni koji su odgovorni za partikularne Crkve, trebaju biti naročito marni u zaštiti najslabijih među osobama koje su im povjerene", stoji u motu propriju pape Franje u kojemu on podsjeća kako kanonsko pravo već predviđa mogućnost udaljavanja iz crkvene službe „zbog važnih razloga“ što se odnosi i na dijecezanske biskupe, eparhe i sve one koje pravo s njima izjednačuje (usp. Kan. 193 §1 CIC; Kan. 975 § 1 CCEO).

Sveti Otac posebno ističe činjenicu da pismom kani jasnije odrediti kako je među tzv. „važne razloge“ uključena i nemarnost biskupa u izvršavanju njihove službe, poglavito što se tiče slučajeva spolnog zlostavljanja maloljetnika i starijih ranjivijih osoba, kako je predviđeno u motu propriju Sacramentorum Sactitatis Tuetela sv. Ivana Pavla II., kojeg je emerit Benedikt XVI. poboljšao.

Pet članaka

Prvi članak govori o tome da dijecezanski biskup ili eparh, ili pak netko tko ima privremenu odgovornost za partikularnu Crkvu ili drugu zajednicu vjernika, može biti zakonski udaljen sa svoje dužnosti ako je, zbog nemarnosti, učinio ili pak nije spriječio čine koji su prouzročili veliku štetu drugima, bilo da je riječ o fizičkim osobama ili o svekolikoj zajednici. Ta šteta može biti fizička, moralna, duhovna ili materijalna. Dijecezanski biskup ili eparh može biti uklonjen jedino u slučaju teške manjkavosti u marnosti koju od njega zahtijeva njegova pastoralna služba, čak i bez njegove teške moralne krivnje, a ako je pak riječ o zloporabi maloljetnika ili odraslih ranjivih osoba, dostatno je da ta manjkavost bude važna.

Drugi članak kaže da ako se pojavljuju ozbiljni pokazatelji onoga što predviđa prvi članak, nadležna Kongregacija Kurije može pokrenuti mjerodavnu istragu obavještavajući o tomu osobu, a omogućujući joj da pribavi dokumente i svjedočanstva. Biskupu će biti omogućena obrana, što će moći činiti sredstvima koja predviđa pravo.

Treći članak naglašava kako prije donošenja konačne odluke Kongregacija može sresti, prema potrebi, druge biskupe ili eparhe, članove Biskupske konferencije, ili Biskupske sinode Crkvî posebnoga prava, kojoj pripada biskup ili eparh pod istragom, s ciljem raspravljanja o slučaju.
Četvrti članak ističe da ako Kongregacija smatra prikladnim udaljiti biskupa, ona će, ovisno o okolnostima slučaja, u kratku vremenu uručiti dekret o udaljavanju te bratski savjetovati biskupu da u roku od petnaest dana da ostavku.

U petom i posljednjem članku stoji kako odluku Kongregacije o kojoj se govori u 3. i 4 članku treba odobriti Rimski prvosvećenik koji će se, prije donošenja konačne odluke, savjetovati sa za to određenim kolegijem pravnika.

Na kraju papa Franjo potiče da sve što je odlučio u cijelosti poštuje unatoč bilo kojoj oprečnoj stvari te određuje da se objavi u službenim novinama Acta Apostolicae Sedis te u dnevniku l'Osservatore Romano stupajući na snagu 5. rujna 2016.

KT

Što je motu proprio?

Motu proprio (latinska riječ koja se prevodi kao vlastita inicijativa) dokument je koji donosi Papa na vlastitu inicijativu i osobno ga potpisuje. Može biti upućen cijeloj Crkvi, njezinu dijelu ili pojedincima. Prvi motu proprio proglasio je papa Klement, i to 1484. Ovaj oblik papinskih proglasa nastavio je biti praksa, pogotovo kada se uspostavlja institucija, uvode manje promjene u zakone ili postupke, i pri dodjeli povlastica osobama ili institucijama.