Kada bismo u samo tri riječi trebali opisati sv. Leopolda Mandića, izbor bi
pao sigurno na: kapucin, ispovjednik i svetac. Njegovi ga suvremenici pamte kao
zamišljena dječaka okrenutoga onostranosti, dobra i blaga čovjeka te velika
ispovjednika. Koliko god je volio Boga, Crkvu i svoj Red, toliko je cijenio
hrvatski narod iz kojeg je poniknuo. Bio je iznimno malen rastom, krhka stasa
te je imao govornih poteškoća, a svoje nedostatke nadoknađivao je neumornim pastoralnim
djelovanjem.
Rođen je kao 12. dijete u obitelji Petra
i Dragice, rođ. Carević 12. svibnja 1866. u Boki
Kotorskoj, a budući da mu predci vuku korijenje iz Bosne i od Omiša, može se
govoriti o zaista svehrvatskom svetcu. Nije ni čudo što je za relativno kratko
vrijeme njegov glas o svetosti proširen među svekolikim hrvatskim pukom, ne
samo u državama gdje danas žive Hrvati kao domicilni stanovnici, nego i šire...
Maglaj - prvo Leopoldovo svetište
Grad koji je imao posebnu čast da u njemu bude
podignuta prva crkva i svetište posvećeno sv. Leopoldu Mandiću je Maglaj,
industrijsko mjesto smješteno uz rijeku Bosnu 125 km sjeverno od Sarajeva. U
jesen 1976. srušena je stara i već dotrajala crkva sv. Ante koja je izgrađena
za potrebe austrougarskih činovnika. Nekoliko godina poslije, 17. lipnja 1979.,
svečano je otvoreno svetište koje je blagoslovio nadbiskup Marko Jozinović.
Godine 1980. uređen je trg oko svetišta i Leopoldov vrt. Graditelj je
bio vlč. Anto Baković.
U crkvi se srijedom slave zavjetne mise, a česti su
hodočasnici iz: Slavonskog Broda, Osijeka i Zagreba. Maglaj zasigurno sve više
postaje hodočasničko odredište!
Svetište se može pohvaliti i sobicom koja je kopija Leopoldove
ispovjedaonice iz Padove. U maglajskom svetištu nalaze se i najznačajnije
relikvije sv. Leopolda Mandića izvan Padove – dio kostiju desne ruke kojom je svetac
blagoslivljao.
Briješće - relikvija čeka novi certifikat
Ako iz pravca Zenice, preko Rajlovca ili Vlakova,
dolazite u Sarajevo, odmah na ulazu u grad u brdskom naselju Briješće s lijeve
strane možete vidjeti katoličku crkvu. Riječ je o župi koju je 1984. osnovao nadbiskup
dr. Marko Jozinović. Malo je to prigradsko naselje „nabacanih“ kuća s
vjerničkom zajednicom nastalom odvajanjem od župe Stup. Izgradnja crkve započela
je 1991. za vrijeme župnikovanja vlč.
Đure Živkovića, a zbog ratnih
događanja nije završena sve do 2005.
Kada se uđe u crkvu, veliku pozornost na oltaru
privlači raspelo od drveta u prirodnoj veličini. Župa posjeduje djelić
svetčevih zemnih ostataka u posebnom moćniku. Nažalost, certifikat o
autentičnosti je izgubljen. Umjetnička slika iznad pokrajnjeg oltara prikazuje
ljubav i trajnu povezanost sv. Leopolda prema rodnom mjestu Boki Kotorskoj,
zatim Padovi te pokazuje kako ovaj svetac bdije i nad župom Briješće koja danas
ima 258 vjernika.
Dragalovci - ni lovaca ni ljudi, samo crkva sv. Leopolda
Dragalovci su naseljeno mjesto koje se nalazi na
prometnici Doboj – Prnjavor. Župa je utemeljena 1970. odvajanjem od Kulaša, a
pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji iako je trajno opslužuje svećenik Banjolučke
biskupije. Župnu crkvu gradio je od 1985. do 1987. vlč. Ilija Arlović, a u posljednjem ratu teško je oštećena i
devastirana. Nažalost, župa je poznata po vlč.
Marku Šaliću koji je 1992. podnio teška zlostavljanja te je umro pola
godine poslije. Nakon masovnog izgona 1995. u župi je ostalo samo nekoliko desetaka
vjernika. Povratak nažalost nije uspio što je slika i prilika skoro čitavog
prostora Republike Srpske.
Dragunja - obična crkva neobična svetca
Župa Dragunja,
zajedno sa svojim selima, smjestila se podno planine Majevice u sjeveroistočnoj
Bosni, 20-ak kilometara sjeverozapadno od Tuzle u pravcu Srebrenika. Mlada je
to vjernička zajednica s oko 700 duša. Tu je sasvim obična crkva koja se jedino
ističe zanimljivim rješenjem oltara. Uobičajeno je vidjeti oltar, ambon i
ostale elemente urađene u bijelom kamenu ili nekom drugom elementu, ali u
Dragunji sve je od drveta. U zidu iznad oltara arhitektonskim rješenjem
svjetlost formira križ, a s desne strane nalazi se slika sv. Leopolda Bogdana
Mandića. U planu je izgradnja Leopoldove ispovjedaonice po uzoru na onu u
Italiji.
Ljubija – „nadmetanje“ sv. Leopolda sa sv. Ilijom
Župa u sjeverozapadnoj Bosni u blizini Prijedora stara
je više od 400 godina, međutim prestala je postojati poslije Bečkoga rata
(1662. do 1699.). Sadašnja je župa osnovana 1977. diobom od Šurkovca (Volar) i
Stare Rijeke. Prvo je nosila ime Raljaš, a od 1988. zove se Ljubija. Župna
crkva sagrađena je 1979. na mjestu grobljanske kapelice sv. Ilije. Budući da je
za to vrijeme glas o svetosti bl. Leopolda rastao, odlučeno je da nova crkva
bude njemu posvećena. No, kako se u narodu uvriježilo slavljenje sv. Ilije,
danas se skoro podjednako slave oba svetca.
U posljednjem ratu crkvu su zapalili srpski
ekstremisti te je djelomično izgorjela. Većina tipičnih rudarskih mjesta u BiH dijeli sličnu sudbinu. Nekoć perspektivan
kraj zbog istoimenog rudnika danas je tugaljivo podneblje s oko 250 katolika.
Herceg Novi - rodno mjesto
i crkva krštenja
Kakvo je to rodno mjesto jednog svetca koje nema
njegovu crkvu? Herceg Novi, ne samo da ima crkvu, nego i svetište koje je po
mnogočemu posebno. Crkva se može podičiti s 400 godina dugom i bogatom
poviješću. Iako je vremenom mijenjala titularne svetce, od 1976. nosi naziv Božjeg
ugodnika koji je u njoj kršten. Stradala je kroz burnu povijest, pogotovo u
Drugom svjetskom ratu, ali je obnavljana u istim gabaritima u kojim je
postojala. Iako u Herceg Novom više nema vjernika kao prije, svetište i mjesto
rođenja i krštenja sv. Leopolda privlači brojne hodočasnike. Oltar krasi
zanimljivo umjetničko djelo – svetčeva slika iz ispovjedaonice u Padovi na
kojoj se kroz naslikani prozor vidi more Herceg Novog kao s prozora svetčeve
rodne kuće.
Karakašica - višenamjenska crkva
Crkva u Karakašici kraj Sinja teškim se mukama
gradila 1978./'79., a dugo vremena se nije mogla dobiti dozvola za početak
radova. Iako se osjećala pastoralna potreba za možda većom crkvom, silom
prilika napravljena je jednostavna građevina s natkrivenim ulazom posvećena
ispovjedniku iz Padove. Uz crkvu je sakristija koja je služila kao vjeronaučna
dvorana. Kasnije su svećenici uljepšavali, dotjerivali i ukrašavali crkveni
molitveni prostor, kor, nadstrešnicu... Poseban događaj zbio se ipak 2012. kad su
blagoslovljena tri crkvena zvona. Crkva sada odsijeva u svom sjaju i uočljiva
je putnicima koji putuju državnom prometnicom.
Njivice - naslovnik župne crkve sv. Leopold
Župa je osnovana 1966. i čine ju gradske četvrti grada Šibenika: Crnice i
Njivica. Nastala je kao plod potrebe bolje pastorizacije tog dijela Krešimirova
grada čiji se broj stanovnika povećavao zbog zapošljavanja u bivšoj tvornici TEF. Od osnutka do 1988. ulogu župne
crkve imala je stara crkva sv. Elizabete, inače registrirani spomenik kulture,
a te je godine pored stare izgrađena nova crkva s pastoralnim kompleksom. Svetište
je trokutastog oblika od betona, a atrij i zapadni krov su ostakljeni.
Središnja svetkovina je Pohođenje BDM-a, kako je i ime župe, a drugotna sv.
Leopold B. Mandić, tj. naslovnik župne crkve.
Orehovica - crkva starija od
svetca
Orehovica je maleno zagorsko mjesto kod Bedekovčine skriveno među pitomim
zagorskim brežuljcima. Župna crkva sagrađena je 1853., a smještena na maloj
uzvisini, iznad ceste koja iz Brestovca Orehovičkog vodi prema Zadravecu. U
neposrednoj blizini je župnog dvora. Nešto sjevernije od današnje crkve bila je
zidana kapela posvećena sv. Ladislavu, ugarskom kralju. Inače, župa je u
Orehovici osnovana 1789. kada je bila posvećena sv. Ladislavu, a od 1983. sv.
Leopoldu Mandiću.
Osijek - svetac prije proglašenja svetosti
Prvu župu sv. Leopolda u Hrvatskoj,
još prije njegova proglašenja blaženim, osnovao je đakovački biskup mons. Stjepan Bauerlein u Osijeku 1968.
Dekretom je bilo određeno da će župa i crkva nakon proglašenja blaženim biti
prozvane njegovim imenom. Župa je predana hrvatskim kapucinima koji su je,
nažalost, prošle godine morali napustiti (jedan kapucin je postao biskupom, a
nekolicina je otišla u mirovinu što je zbog velikog broja samostana ostavilo
malo prostora za djelovanje na župama). Riječ je o velikoj i modernoj crkvi
koja može zadovoljiti potrebe 3 000 vjernika koliko ih ima današnja župa. U
crkvi se nalazi i relikvija svetca.
Požega - velika i moderna crkva
Župa sv. Leopolda Mandića u Požegi
nastala je podjelom župe sv. Terezije Avilske godine 1976. zbog velika priljeva
vjernika u grad. Na početku je umjesto crkve misa slavljena u jednoj kući, a 1979.
na čašćenje je župa primila moći bl. Leopolda Mandića, dio kosti desne ruke.
Sljedećih godina vodila se bitka za izgradnju nove crkve, a radovi su započeli 1984.
Gradnja se odvijala velikom brzinom što najbolje svjedoči činjenica da je 1985.
dočekan prvi Božić u novoj crkvi. Sve je finalizirano 1989. kada su stigla i
postavljena zvona, a točka na i bila je
ugradnja orgulja 10-ak godina kasnije.
Sirobuja - isplatilo se čekati 20 godina
Na istočnoj strani ulaza u Split nalazi
se mjesto Sirobuja. Rese ga lijepe obiteljske izgrađene kuće i brza prometnica.
Župa je osnovana 1988., gradnja crkve započela je 1996., a dovršena tek 2008.
Riječ je o impozantnoj i modernoj bogomolji s dvama tornjevima, podijeljenoj u
4 kapelice koje se ujedinjuju u znaku križa. U jednoj se nalazi krstionica, u
drugoj ispovjedaonica, u trećoj svetohranište, a u četvrtoj kip sv. Leopolda zaštitnika
župe. Vjernička zajednica od 4 000 ljudi skoro je 20 godina čekala na završetak
izgradnje sakralnog objekta. Kada se vidi crkva, može se zaključiti da se trud
isplatio.
Slavonski Brod - umjesto crkve pastoralni centar
Župa u istočnom dijelu Slavonskog Broda utemeljena je
1977., odmah poslije proglašenja blaženim sv. Leopolda. Pastoralni centar
izgrađen je 1983. Na primjeru ove vjerničke zajednice vidimo svu pogubnost
politike koju su vodili komunisti, tako da danas ova župa nema pravu crkvu nego
samo pastoralni objekt. Vjernici su se na bogoslužje okupljali u običnoj garaži
kuće koja je kupljena za stan župniku. Ona je kasnije proširivana daskama i
ceradama jer je broj vjernika rastao dok napokon, uz teške muke i opiranja
tadašnjih vlasti, nije izgrađen pastoralni centar koji i danas postoji. Iako ne
izgleda kao „prava“ crkva, pastoralni objekt služi svojoj svrsi.
Dubrava - svetište na istoku hrvatske metropole
U svrhu plodonosnijeg pastoralnog rada, na
području zagrebačke župe sv. Mihaela godine 1963. otvorena je kuća s kapelom.
Deset godina kasnije ta je kuća proglašena kapucinskim samostanom koji je
stavljen pod nebesku zaštitu sv. Leopolda Mandića. U tom se prostoru, kao
sastavnom dijelu zagrebačke Dubrave i župe sv. Mihaela, samostanski i
liturgijsko-pastoralni život odvijao sve do 1998. kada se započelo s gradnjom nove
crkve i samostana sv. Leopolda Mandića, dok je istoimena župa osnovana 2001.
Od jeseni 2005. ovaj je samostan postao i novo
sjedište Provincijalne uprave kapucina u Hrvatskoj. U dubravskom je svetište u
travnju 2016. nekoliko dana bilo izloženo tijelo sv. Leopolda kojega su došli
častiti mnogi vjernici Crkve u Hrvata.
Ljubljanica - dugo bez crkve
Župa u
zagrebačkoj Ljubljanici osnovana je 1978., ali je do 1994. bila u sastavu župe
sv. Marka Križevčanina gdje su vođene zajedničke matice. Kapela sv. Leopolda
Mandića, inicijalno smještena u sklopu naselja Ljubljanica, nalazila se u
obiteljskoj kući da posluži kao bogoslužni prostor; drugih sakralnih objekata
na području novoosnovane župe nije bilo. Tek 2002. započela je gradnja nove
crkve koja je završena za četiri godine. Lijepo je to zdanje koje zadovoljava
potrebe 6 500 vjernika i druga župa u Zagrebu posvećena istom svetcu.
Hrvatske misije, filijalne
crkve i kapelice
Osim župa i svetišta u BiH, Hrvatskoj
i Crnoj Gori, sv. Leopold se posebno časti u šest hrvatskih misija na trima
kontinentima: Limi (Peru); Londonu, Otawi i Victoriji (Kanada); Melbourneu
(Australija) te Buenos Airesu (Argentina).
Filijalnih crkava i kapela posvećenih
sv. Leopoldu u Crkvi u Hrvata ima više od 30, a ovdje ćemo nabrojati poznatije:
Banje Selo - Brckovljani; Blace - Opuzen; Bogdanovci i Bokšić - Vukovar; Carevo
Polje - Jajce; Cerno - Ljubuški; Čelebići - Konjic; Čurčilovec - Novi Marof;
Dankovec - Čučerje - Zagreb; Donji Rahić - Brčko; Dubravica - Vitez; Gornje
Čivčije - Motike - Banja Luka; Hromec - Krapina; Husain - Kutina; Markovac -
Bjelovar; Močile - Koprivnica; Nova Šarovka - Slatina; Novo Selo - Žumberak;
Palić - Subotica; Pamići Žminjski - Istra; Raštani - Mostar; Rudine - Kaštel Novi;
Taborište - Virovitica; Tribistovo - Posušje; Zabrđe - Kotor Varoš; Zagoričani
- Vidoši i Zakučac - Omiš.
Također postoji i vojna kapelanija u
Osijeku pod zaštitom sv. Leopolda.
Nema komentara:
Objavi komentar