srijeda, 5. prosinca 2018.

Župe Crkve u Hrvata posvećene sv. Leopoldu Bogdanu Mandiću

Sv. Leopold Bogdan Mandić, drugi po redu kanonizirani hrvatski svetac, kapucin, apostol ispovijedi i kršćanskog jedinstva, zaštitnik Izvanredne godine milosrđa, rođen je u Zaljevu hrvatskih svetaca 1866. Iako je skoro čitavog života živio u Padovi, gdje je i umro 1942., glasovi o njegovu svetom životu i poslanju doprli su među Hrvate još za njegova života. Svetim je proglašen prije 33 godine, a nebeski je zaštitnik već 15 župa i 30-ak filijalnih crkava i kapelica Crkve u Hrvata. Ovdje ćemo predstaviti neke od njih...

















Kada bismo u samo tri riječi trebali opisati sv. Leopolda Mandića, izbor bi pao sigurno na: kapucin, ispovjednik i svetac. Njegovi ga suvremenici pamte kao zamišljena dječaka okrenutoga onostranosti, dobra i blaga čovjeka te velika ispovjednika. Koliko god je volio Boga, Crkvu i svoj Red, toliko je cijenio hrvatski narod iz kojeg je poniknuo. Bio je iznimno malen rastom, krhka stasa te je imao govornih poteškoća, a svoje nedostatke nadoknađivao je neumornim pastoralnim djelovanjem.
Rođen je kao 12. dijete u obitelji Petra i Dragice, rođ. Carević 12. svibnja 1866. u Boki Kotorskoj, a budući da mu predci vuku korijenje iz Bosne i od Omiša, može se govoriti o zaista svehrvatskom svetcu. Nije ni čudo što je za relativno kratko vrijeme njegov glas o svetosti proširen među svekolikim hrvatskim pukom, ne samo u državama gdje danas žive Hrvati kao domicilni stanovnici, nego i šire...

Maglaj - prvo Leopoldovo svetište

Grad koji je imao posebnu čast da u njemu bude podignuta prva crkva i svetište posvećeno sv. Leopoldu Mandiću je Maglaj, industrijsko mjesto smješteno uz rijeku Bosnu 125 km sjeverno od Sarajeva. U jesen 1976. srušena je stara i već dotrajala crkva sv. Ante koja je izgrađena za potrebe austrougarskih činovnika. Nekoliko godina poslije, 17. lipnja 1979., svečano je otvoreno svetište koje je blagoslovio nadbiskup Marko Jozinović. Godine 1980. uređen je trg oko svetišta i Leopoldov vrt. Graditelj je bio vlč. Anto Baković.
U crkvi se srijedom slave zavjetne mise, a česti su hodočasnici iz: Slavonskog Broda, Osijeka i Zagreba. Maglaj zasigurno sve više postaje hodočasničko odredište!
Svetište se može pohvaliti i sobicom koja je kopija Leopoldove ispovjedaonice iz Padove. U maglajskom svetištu nalaze se i najznačajnije relikvije sv. Leopolda Mandića izvan Padove – dio kostiju desne ruke kojom je svetac blagoslivljao.

Briješće - relikvija čeka novi certifikat

Ako iz pravca Zenice, preko Rajlovca ili Vlakova, dolazite u Sarajevo, odmah na ulazu u grad u brdskom naselju Briješće s lijeve strane možete vidjeti katoličku crkvu. Riječ je o župi koju je 1984. osnovao nadbiskup dr. Marko Jozinović. Malo je to prigradsko naselje „nabacanih“ kuća s vjerničkom zajednicom nastalom odvajanjem od župe Stup. Izgradnja crkve započela je 1991. za vrijeme župnikovanja vlč. Đure Živkovića, a zbog ratnih događanja nije završena sve do 2005.
Kada se uđe u crkvu, veliku pozornost na oltaru privlači raspelo od drveta u prirodnoj veličini. Župa posjeduje djelić svetčevih zemnih ostataka u posebnom moćniku. Nažalost, certifikat o autentičnosti je izgubljen. Umjetnička slika iznad pokrajnjeg oltara prikazuje ljubav i trajnu povezanost sv. Leopolda prema rodnom mjestu Boki Kotorskoj, zatim Padovi te pokazuje kako ovaj svetac bdije i nad župom Briješće koja danas ima 258 vjernika.

Dragalovci - ni lovaca ni ljudi, samo crkva sv. Leopolda

Dragalovci su naseljeno mjesto koje se nalazi na prometnici Doboj – Prnjavor. Župa je utemeljena 1970. odvajanjem od Kulaša, a pripada Vrhbosanskoj nadbiskupiji iako je trajno opslužuje svećenik Banjolučke biskupije. Župnu crkvu gradio je od 1985. do 1987. vlč. Ilija Arlović, a u posljednjem ratu teško je oštećena i devastirana. Nažalost, župa je poznata po vlč. Marku Šaliću koji je 1992. podnio teška zlostavljanja te je umro pola godine poslije. Nakon masovnog izgona 1995. u župi je ostalo samo nekoliko desetaka vjernika. Povratak nažalost nije uspio što je slika i prilika skoro čitavog prostora Republike Srpske.

Dragunja - obična crkva neobična svetca

Župa Dragunja, zajedno sa svojim selima, smjestila se podno planine Majevice u sjeveroistočnoj Bosni, 20-ak kilometara sjeverozapadno od Tuzle u pravcu Srebrenika. Mlada je to vjernička zajednica s oko 700 duša. Tu je sasvim obična crkva koja se jedino ističe zanimljivim rješenjem oltara. Uobičajeno je vidjeti oltar, ambon i ostale elemente urađene u bijelom kamenu ili nekom drugom elementu, ali u Dragunji sve je od drveta. U zidu iznad oltara arhitektonskim rješenjem svjetlost formira križ, a s desne strane nalazi se slika sv. Leopolda Bogdana Mandića. U planu je izgradnja Leopoldove ispovjedaonice po uzoru na onu u Italiji.

Ljubija – „nadmetanje“ sv. Leopolda sa sv. Ilijom

Župa u sjeverozapadnoj Bosni u blizini Prijedora stara je više od 400 godina, međutim prestala je postojati poslije Bečkoga rata (1662. do 1699.). Sadašnja je župa osnovana 1977. diobom od Šurkovca (Volar) i Stare Rijeke. Prvo je nosila ime Raljaš, a od 1988. zove se Ljubija. Župna crkva sagrađena je 1979. na mjestu grobljanske kapelice sv. Ilije. Budući da je za to vrijeme glas o svetosti bl. Leopolda rastao, odlučeno je da nova crkva bude njemu posvećena. No, kako se u narodu uvriježilo slavljenje sv. Ilije, danas se skoro podjednako slave oba svetca.
U posljednjem ratu crkvu su zapalili srpski ekstremisti te je djelomično izgorjela. Većina tipičnih rudarskih mjesta u BiH dijeli sličnu sudbinu. Nekoć perspektivan kraj zbog istoimenog rudnika danas je tugaljivo podneblje s oko 250 katolika.

Herceg Novi - rodno mjesto i crkva krštenja

Kakvo je to rodno mjesto jednog svetca koje nema njegovu crkvu? Herceg Novi, ne samo da ima crkvu, nego i svetište koje je po mnogočemu posebno. Crkva se može podičiti s 400 godina dugom i bogatom poviješću. Iako je vremenom mijenjala titularne svetce, od 1976. nosi naziv Božjeg ugodnika koji je u njoj kršten. Stradala je kroz burnu povijest, pogotovo u Drugom svjetskom ratu, ali je obnavljana u istim gabaritima u kojim je postojala. Iako u Herceg Novom više nema vjernika kao prije, svetište i mjesto rođenja i krštenja sv. Leopolda privlači brojne hodočasnike. Oltar krasi zanimljivo umjetničko djelo – svetčeva slika iz ispovjedaonice u Padovi na kojoj se kroz naslikani prozor vidi more Herceg Novog kao s prozora svetčeve rodne kuće.

Karakašica - višenamjenska crkva

Crkva u Karakašici kraj Sinja teškim se mukama gradila 1978./'79., a dugo vremena se nije mogla dobiti dozvola za početak radova. Iako se osjećala pastoralna potreba za možda većom crkvom, silom prilika napravljena je jednostavna građevina s natkrivenim ulazom posvećena ispovjedniku iz Padove. Uz crkvu je sakristija koja je služila kao vjeronaučna dvorana. Kasnije su svećenici uljepšavali, dotjerivali i ukrašavali crkveni molitveni prostor, kor, nadstrešnicu... Poseban događaj zbio se ipak 2012. kad su blagoslovljena tri crkvena zvona. Crkva sada odsijeva u svom sjaju i uočljiva je putnicima koji putuju državnom prometnicom.

Njivice - naslovnik župne crkve sv. Leopold

Župa je osnovana 1966. i čine ju gradske četvrti grada Šibenika: Crnice i Njivica. Nastala je kao plod potrebe bolje pastorizacije tog dijela Krešimirova grada čiji se broj stanovnika povećavao zbog zapošljavanja u bivšoj tvornici TEF. Od osnutka do 1988. ulogu župne crkve imala je stara crkva sv. Elizabete, inače registrirani spomenik kulture, a te je godine pored stare izgrađena nova crkva s pastoralnim kompleksom. Svetište je trokutastog oblika od betona, a atrij i zapadni krov su ostakljeni. Središnja svetkovina je Pohođenje BDM-a, kako je i ime župe, a drugotna sv. Leopold B. Mandić, tj. naslovnik župne crkve.

Orehovica - crkva starija od svetca

Orehovica je maleno zagorsko mjesto kod Bedekovčine skriveno među pitomim zagorskim brežuljcima. Župna crkva sagrađena je 1853., a smještena na maloj uzvisini, iznad ceste koja iz Brestovca Orehovičkog vodi prema Zadravecu. U neposrednoj blizini je župnog dvora. Nešto sjevernije od današnje crkve bila je zidana kapela posvećena sv. Ladislavu, ugarskom kralju. Inače, župa je u Orehovici osnovana 1789. kada je bila posvećena sv. Ladislavu, a od 1983. sv. Leopoldu Mandiću.

Osijek - svetac prije proglašenja svetosti

Prvu župu sv. Leopolda u Hrvatskoj, još prije njegova proglašenja blaženim, osnovao je đakovački biskup mons. Stjepan Bauerlein u Osijeku 1968. Dekretom je bilo određeno da će župa i crkva nakon proglašenja blaženim biti prozvane njegovim imenom. Župa je predana hrvatskim kapucinima koji su je, nažalost, prošle godine morali napustiti (jedan kapucin je postao biskupom, a nekolicina je otišla u mirovinu što je zbog velikog broja samostana ostavilo malo prostora za djelovanje na župama). Riječ je o velikoj i modernoj crkvi koja može zadovoljiti potrebe 3 000 vjernika koliko ih ima današnja župa. U crkvi se nalazi i relikvija svetca.

Požega - velika i moderna crkva

Župa sv. Leopolda Mandića u Požegi nastala je podjelom župe sv. Terezije Avilske godine 1976. zbog velika priljeva vjernika u grad. Na početku je umjesto crkve misa slavljena u jednoj kući, a 1979. na čašćenje je župa primila moći bl. Leopolda Mandića, dio kosti desne ruke. Sljedećih godina vodila se bitka za izgradnju nove crkve, a radovi su započeli 1984. Gradnja se odvijala velikom brzinom što najbolje svjedoči činjenica da je 1985. dočekan prvi Božić u novoj crkvi. Sve je finalizirano 1989. kada su stigla i postavljena zvona, a točka na i bila je ugradnja orgulja 10-ak godina kasnije.

Sirobuja - isplatilo se čekati 20 godina

Na istočnoj strani ulaza u Split nalazi se mjesto Sirobuja. Rese ga lijepe obiteljske izgrađene kuće i brza prometnica. Župa je osnovana 1988., gradnja crkve započela je 1996., a dovršena tek 2008. Riječ je o impozantnoj i modernoj bogomolji s dvama tornjevima, podijeljenoj u 4 kapelice koje se ujedinjuju u znaku križa. U jednoj se nalazi krstionica, u drugoj ispovjedaonica, u trećoj svetohranište, a u četvrtoj kip sv. Leopolda zaštitnika župe. Vjernička zajednica od 4 000 ljudi skoro je 20 godina čekala na završetak izgradnje sakralnog objekta. Kada se vidi crkva, može se zaključiti da se trud isplatio.  

Slavonski Brod - umjesto crkve pastoralni centar

Župa u istočnom dijelu Slavonskog Broda utemeljena je 1977., odmah poslije proglašenja blaženim sv. Leopolda. Pastoralni centar izgrađen je 1983. Na primjeru ove vjerničke zajednice vidimo svu pogubnost politike koju su vodili komunisti, tako da danas ova župa nema pravu crkvu nego samo pastoralni objekt. Vjernici su se na bogoslužje okupljali u običnoj garaži kuće koja je kupljena za stan župniku. Ona je kasnije proširivana daskama i ceradama jer je broj vjernika rastao dok napokon, uz teške muke i opiranja tadašnjih vlasti, nije izgrađen pastoralni centar koji i danas postoji. Iako ne izgleda kao „prava“ crkva, pastoralni objekt služi svojoj svrsi.

Dubrava - svetište na istoku hrvatske metropole

U svrhu plodonosnijeg pastoralnog rada, na području zagrebačke župe sv. Mihaela godine 1963. otvorena je kuća s kapelom. Deset godina kasnije ta je kuća proglašena kapucinskim samostanom koji je stavljen pod nebesku zaštitu sv. Leopolda Mandića. U tom se prostoru, kao sastavnom dijelu zagrebačke Dubrave i župe sv. Mihaela, samostanski i liturgijsko-pastoralni život odvijao sve do 1998. kada se započelo s gradnjom nove crkve i samostana sv. Leopolda Mandića, dok je istoimena župa osnovana 2001.
Od jeseni 2005. ovaj je samostan postao i novo sjedište Provincijalne uprave kapucina u Hrvatskoj. U dubravskom je svetište u travnju 2016. nekoliko dana bilo izloženo tijelo sv. Leopolda kojega su došli častiti mnogi vjernici Crkve u Hrvata.

Ljubljanica - dugo bez crkve
Župa u zagrebačkoj Ljubljanici osnovana je 1978., ali je do 1994. bila u sastavu župe sv. Marka Križevčanina gdje su vođene zajedničke matice. Kapela sv. Leopolda Mandića, inicijalno smještena u sklopu naselja Ljubljanica, nalazila se u obiteljskoj kući da posluži kao bogoslužni prostor; drugih sakralnih objekata na području novoosnovane župe nije bilo. Tek 2002. započela je gradnja nove crkve koja je završena za četiri godine. Lijepo je to zdanje koje zadovoljava potrebe 6 500 vjernika i druga župa u Zagrebu posvećena istom svetcu.

 Hrvatske misije, filijalne crkve i kapelice

Osim župa i svetišta u BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori, sv. Leopold se posebno časti u šest hrvatskih misija na trima kontinentima: Limi (Peru); Londonu, Otawi i Victoriji (Kanada); Melbourneu (Australija) te Buenos Airesu (Argentina).
Filijalnih crkava i kapela posvećenih sv. Leopoldu u Crkvi u Hrvata ima više od 30, a ovdje ćemo nabrojati poznatije: Banje Selo - Brckovljani; Blace - Opuzen; Bogdanovci i Bokšić - Vukovar; Carevo Polje - Jajce; Cerno - Ljubuški; Čelebići - Konjic; Čurčilovec - Novi Marof; Dankovec - Čučerje - Zagreb; Donji Rahić - Brčko; Dubravica - Vitez; Gornje Čivčije - Motike - Banja Luka; Hromec - Krapina; Husain - Kutina; Markovac - Bjelovar; Močile - Koprivnica; Nova Šarovka - Slatina; Novo Selo - Žumberak; Palić - Subotica; Pamići Žminjski - Istra; Raštani - Mostar; Rudine - Kaštel Novi; Taborište - Virovitica; Tribistovo - Posušje; Zabrđe - Kotor Varoš; Zagoričani - Vidoši i Zakučac - Omiš.
Također postoji i vojna kapelanija u Osijeku pod zaštitom sv. Leopolda. 

Nema komentara:

Objavi komentar