Europska unija čini premalo kako bi zaustavila progon kršćana

U jednom od najnovijih zaključaka iznesenih u Izvješću Europskoga parlamenta o vjerskoj slobodi u svijetu istaknuto je da Europska unija čini premalo kako bi zaustavila patnje, progone i ubijanje kršćana diljem svijeta. Dok u Iraku i Siriji kršćani nezaustavljivo nestaju, istodobno bivaju najprogonjenija vjerska skupina u svijetu. Osim kršćana vjerske su manjine progonjene u čak 53 zemlje, a stanje je posebno kritično na Bliskom istoku, Pakistanu i Nigeriji.

Općenito govoreći, situacija je najgora na teritoriju samozvane Islamske države u Siriji i Iraku gdje bi kršćanske zajednice koje na tim područjima žive 2000 godina mogle potpuno nestati. Posebno se ističe problem prisilna obraćenja te protjerivanja kršćana, a na primjeru Iraka možemo vidjeti koliki je opseg tog zločina, od 1 200 000 kršćana, koliko ih je bilo ’90-ih, 2015. brojka je pala na nešto više od 250 000.

Slična je sudbina i kršćana u Siriji gdje je njihova nazočnost s dva milijuna 2011. pala na, kako se procjenjuje, između 600 000 i 900 000. Tu posebno valja spomenuti Aleppo gdje sada živi 60 000 kršćana, dok ih je prije rata bilo više od 400 000. Riječ je o sustavnom progonu koji obuhvaća i jazide te neke muslimanske manjine.

Pakistan se u izvješću spominje zbog „blasfemična“ zakona o blasfemiji koji predviđa smrtnu kaznu za onoga tko okleveće islam. Najpoznatiji je slučaj kršćanke Asije Bibi koja je u zatvoru od 2009., ali osim nje samo je prošle godine na temelju toga zakona osuđeno pet osoba. Još su stroža pravila na snazi u Saudijskoj Arabiji gdje se, kako stoji u izvješću, provodi najteže kršenje vjerske slobode u svijetu, a u kojoj se može umrijeti zbog otpadništva od islama, blasfemije i vračanja. U Iranu je pak u zatvorima zatočeno više od 90 kršćana po različitim osnovama koje su „smiješne“ za civilizirani svijet.

Što se tiče Afrike, stanje je kritično u Srednjoafričkoj Republici u kojoj su naoružane skupine, većinom muslimani Seleka, u razdoblju od siječnja do travnja 2015. ubili više o 1 200 kršćana. Više od 35 000 muslimanskih civila je pak zatočeno na područjima pod nadzorom kršćanskih oružanih skupina „protu-balaka“.

U Sudanu i u Nigeriji, u kojoj je u 12 država protektorata na Sjeveru na snazi šerijatski zakon, nemuslimani žive pod stalnom prijetnjom bičevanja i osakaćenja... U ostalim zemljama Afrike postoji stalni problem bombaških napada...

Običan čovjek će se zapitati zašto su kršćani toliko na meti? Na to je pitanje u izjavi za Radio Vatican odgovorila Marta Petrosillo, glasnogovornica talijanskoga ogranka zaklade Pomoć Crkvi u nevolji, te istaknula više razloga. Prije svega, kršćani su manjina u zemljama u kojima vladaju neredi. Drugi problem je što pripadnici većinskih religija žele oblikovati državu sa samo jednom religijom. Tako, primjerice, u slučaju samozvane Islamske države provodi se izravno nametanje usmjereno protiv svakoga tko nije musliman.

Međutim, kršćani nisu samo progonjeni, nego su i diskriminirani na pravnoj razini. U brojnim ustavima postoje očite diskriminacije u odnosu na nemuslimane. U zemljama gdje su npr. hinduisti većina, problem postoji za nehinduiste što opet pogađa kršćane; ili pak gdje je dominacija budista, koji u Šri Lanci i u Myanmaru snažno pogađaju kršćansku zajednicu.

Različiti su, dakle, čimbenici u koje valja uključiti i miroljubivu narav današnjih kršćanâ, zbog kojih je ta zajednica sve više progonjena.

Osvrnuvši se na kritike upućene europskim ustanovama zbog toga što premalo čine kako bi zaštitile kršćane, glasnogovornica talijanskoga ogranka zaklade Pomoć Crkvi u nevolji kazala je da doista postoje očita zakašnjenja u akcijama usmjerenima na zaštitu kršćana. Imenovanja izaslanika za vjersku slobodu te priznavanje genocida nakon što se on dogodio zasigurno nije dovoljno.

Odstranjivanje organa zatvorenicima

U ovotjednom pregledu vijesti iz zemalja u kojima je na snazi progon kršćana osvrnut ćemo se na trgovinu organa u Narodnoj Republici Kini. Već dugo postoje vjerodostojna izvješća o sustavnom odstranjivanju organa „zatvorenicima savjesti“ bez njihova pristanka, a uz dopuštenje države. Procjenjuje se da je od 2000. u Kini radi odstranjivanja organa ubijeno 1,5 milijuna zatvorenika, a kineski turizam transplantacije organa cvate dok ova država egzekucije zatvorenika pretvara u uspješnu industriju. Upravo stoga hrvatska zastupnica u Europskom parlamentu Marijana Petir podržala je pisanu izjavu o zaustavljanju odstranjivanja organa „zatvorenicima savjesti“ u Kini.  

Dok kineske vlasti u svojim službenim dokumentima navode kako se u ovoj zemlji godišnje izvede tek oko 10 000 transplantacija organa, izvješće Međunarodne koalicije za zaustavljanje odstranjivanja organa u Kini ukazuje da je riječ o oko 100 000. Do ovog saznanja ugledni stručnjaci okupljeni u Koaliciju došli su temeljem istrage transplantacijskih aktivnosti, kirurškog osoblja, ali i broja bolničkih kreveta i odjela namijenjenih transplantacijama organa. Organi za transplantaciju stižu uglavnom od političkih i vjerskih zatvorenika. Prvenstveno je riječ o velikom broju sljedbenika Falun Gonga, miroljubive budističke duhovne prakse, ali i o Ujgurcima, Tibetancima i kršćanima...

Zastupnica Petir ističe kako se ovdje krše mnogobrojna temeljna ljudska prava - pravo na slobodu religije, pravo na slobodu savjesti, pravo na slobodu mišljenja i uvjerenja, prava zatvorenika na pošteno suđenje i primjeren zatvorski tretman... „Kina je egzekucije zatvorenika pretvorila u unosan posao, to je neprihvatljivo i to moramo zaustaviti!“, upozorava Petir.

I droga je velik problem

U našim izvješćima o progonu kršćana donosili smo brojne informacije o ciljanu progonu i ubojstvima vjerskih manjina, međutim u nesređenim državama gdje nema međunacionalnih tenzija postoje drugi problemi koji se često svode na isto: uništenje obitelji, župne zajednice i mladih života. Jedna takva pojava na koju ukazuje web-stranica asianews.it je trgovina drogama u biskupiji Miao, u indijskoj državi Arunachal Pradesh. Pošast je uzela toliko maha da su brojni mladi, pa čak i djeca, postali ovisnici. Tako je sjeveroistočni dio Indije stupio na medijsku scenu kao eklatantni primjer globalna problema s drogama.

„Jedan od deset mladih u državi Runachal Pradesh probao je drogu ili postao ovisnik”, rekao je o. Felix Anthony medijima i nadodao kako postoje konkretne brojke o razmjerima ovisnosti, ali ogroman broj mladih u okolici škole u kojoj pastoralno djeluje ovaj svećenik konzumira droge.

O. Anthony se redovito sastaje sa svojim đacima, čak i za vrijeme ljetnih odmora kako bi raspravljali o ovom rastućem problemu koji razara obitelji, zajednicu te sve one koji su involvirani u taj proces.

Arunachal Pradesh ima populaciju od skoro milijun i pol ljudi i njezin najveći problem je blizina granice s Mijanmarom i Kinom što je čini idealnom pozicijom za trgovce drogama koji ne prezaju ni od čega. Svećenici i obični kršćani često su meta tih trgovaca kao glavni zagovarači za poštovanje zakona...

Pravda za kršćane u Pakistanu

Iz Pakistana dolaze pomalo ohrabrujuće vijesti koje opet ukazuju na stanje u kojem se mogu naći kršćani u toj zemlji. Lažne optužbe za terorizam i posjedovanje ilegalnog alkohola odbačene su naspram skupine od 42 kršćanina, a policajci koji su ih uhitili su pod istragom. Sve je to rezultat rada Britansko-pakistanske kršćanske organizacije (BPKO) koja se zalaže za manjine u toj zemlji.

Odvjetnik BPKO-a Rana Hafeezhas uspješno je na sudu dokazala nevinost privedene skupine kršćana. Slučaj je poprimio medijsku pozornost u svibnju kada je policija uhitila pastora Chaughtai Kamala zajedno s njegovim vjernicima na temelju optužbi za terorizam.

Naime, pastor je zajedno s vjernicima istrčao iz zgrade u kojoj su imali sastanak kada su čuli da policija tuče dvojicu mladića. Spriječili su policijsku brutalnost i pritom zaradili optužbu za terorizam i zatvorsku ćeliju u kojoj su bili mučeni i nehumano tretirani. Kao rezultat prebijanja svećenik je završio u bolnici dva dana.

U obrani svoga slučaja policijski načelnik je tvrdio kako je postojala dojava o tome da kršćani imaju ilegalni alkohol skriven u crkvi, međutim nikakav dokaz nije nađen te su optužbe odbačene.

Predsjednik BPKO-a Wilson Chowdhry izrazio je svoje zadovoljstvo novinarima Asianewsa jer je rijetkost da kršćani u Pakistanu na sudu dobiju pravdu.