Kome raste drvo pored katedrale ili Drvo protiv katedrale, a birokracija protiv općeg dobra svih

Jučer sam osjetio takvu frustraciju kada sam pokušao na nekoliko telefonskih brojeva dobiti odgovor...pritom me je iznervirala još jedna domaća državna institucija kojoj je trebalo desetak dana da mi pošalje neke podatke... tekst je već završen ja i zaboravio da sam poslao upit, a oni odgovorili... ajde vjerojatno će se to iskoristiti za neku drugu priču...elem da skratim... iznerviran jer se nitko nije javljao na 4-5 brojeva za različite stvari sjetio sam se kako sam pisao o jednom drvetu pored katedrale kada sam također osjetio sličnu frustraciju...onda sam provjerio i vidio kako tekst nikada nije išao... jedva ga nađoh na eksternom disku u arhivi...Nazalost, ne postoji u arhivi slika tog drveta jer nitko nije slikao katedralu s leđa u vremenu dok drvo nije uklonjeno... ovo je najbliža fotografija tog drveta...

Jeste li ikada odlučili riješiti obični problem koji u svakoj normalnoj državi ne predstavlja težak zadatak? Jeste li otišli tražiti pomoć nadležnih institucija, javnih kompanija ili ureda pri općini? Željeli ste samo običnu informaciju, a našli ste se pred zidom, pred neotvorenim vratima i čitavim lancem prebacivanja odgovornosti i bezgraničnog čekanja dopisa koji «nisu došli» a o telefonskim brojevima na koje nitko ne javlja ne želimo govoriti?

 

Kroz ljudsku povijest smjenjivali su se razni oblici upravljanja međutim samo je jedan siguran put do apsolutne kontrole pučanstva a on se ogleda u birokratskom aparatu. Naizgled je demokracija, sloboda i pristup informacijama je zagarantovana, ali kad se zagrebe ispod površine onoga što nam se prividno nudi kao stvarnost situacija je sasvim drugačija.  Zaboravite na uslužnost u općinama i raznim zavodima, agencijama i upravama. Odbijanje odgovaranja na vaš upit će umotati u lijepe riječi. Ako postoji način da se odgodi odgovaranje na vaš upit to će biti sigurno izvršeno. Birokracija je instalirana u našem društvu kako bi se napravila sigurna udaljenost između ljudi i vladajuće klike a sve je cementirano pravilima i zakonima koji se ne bi trebali kršiti a situacija nam u zemlji govori kako živimo na «Divljem Zapadu». U organima uprave nalaze se poslušnici vlasti koji zaboravljaju kako su tu da rade za opće dobro i na usluzi građanima, međutim razne institucije su postale same sebi svrha a odgađanje te nerad je njihova politika.

Vidjeli smo kako drvo koje raste pored katedrale narušava temelje crkve a samim time i čitavu građevinu koju je Komisija za državne spomenike proglasila za nacionalnim spomenikom na svojoj sjednici krajem siječnja 2005. (Objavljeno u «Službenom glasniku BiH», broj 2/06.).  

Tko kuca otvorit će mu se, ali ne u BiH

Izdanci drveta su počeli izbijati i u sakristiji što je alarmantni znak kako je vrijeme za uklanjanje stabla. Golim okom i zdravim razumom se može primijetiti kako nadzemni izdanci u najmanju ruku zasjenjuje katedralu, a oni podzemni mijenjaju konfiguraciju tla uz samu katedralu. Budući kako je drvo staro grane koje su iznad krova katedrale predstavljaju opasnost za prvostolnicu prilikom jačeg vjetra.

Obim stabla je 360 centimetara, a od katedrale je udaljeno na najkraćem dijelu oko 2 metra dok je asfalt na nekim dijelovima pola metra izdignut zbog rasta korijena. Budući kako stablo pravi sjenu, a uz samu katedralu asfalt je uzdignut kiša se na tom mjestu teško isušuje pa često se mogu vidjeti tri velike lokve.

Naša uzaludna odiseja potražnji nadležnih za uklanjanje ovog drveta je počela sa informacijama BH telekoma. Operater zadužen za davanje brojeva telefona kada je saslušao problem u vezi sa drvetom pored katedrale je dao broj Javnog komunalnog preduzeća Park. U razgovoru s uposlenicima ureda za odnose s javnošću shvatili smo kako smo dobili broj komunalnog u Hadžićima  (kraj Sarajeva) jer je PR uposlenica stalno spominjala «katedralu u Tarčinu».

Nakon identificiranja problema dobili smo broj JKP Park za grad Sarajevo. U razgovoru s tajnicom ovog javnog preduzeća nakon što smo iznijeli problem rečeno nam je kako smo dobili «pogrešan sektor» i kako trebamo zvati drugi broj.

U razgovoru s tajnicom «ispravnog sektora» dobili smo informacije kako samo šef sektora može razgovarati o tom problemu te kako se on javlja na telefon samo od 7 do pola 8 ujutro stoga je najbolje nazvati u 7.15 nakon jutarnje kave jer poslije ide na teren. Možda bismo razumjeli ovu čudnu situaciju kad ne bi postojali mobilni telefoni.

Dopisa nema i ne zna se gdje je nestao

Sutradan ujutro u razgovoru s šefom sektora (izvjesni gosp. Hećo) smo saznali kako njegov sektor nije zaprimio nikakav dopis i kako će se pristupiti  poslu čim dođe dopis iz općine. «JKP Park ne smije na svoju ruku poduzimati nikakve akcije», rekli su nam i dodali «kad bismo nešto uradili na svoju ruku na tako važnim objektima morali bismo otići s posla jer su ljudi osjetljivi i na najmanje mijenjanje prirodnog okoliša u njihovoj blizini».

Iz KJP Parka su nas usmjerili u općinu Stari Grad na kojoj dva dana nismo mogli dobiti nadležne inspektore bez obzira zvali direktne brojeve ili nas prespajali preko centralnog broja Općine.

U Komisiji za nacionalne spomenike nismo mogli dobiti informaciju tko je nadležan za uklanjanje drveta jer su oni zaduženi samo za proglašavanje spomenika, uputili su nas na neimenovane federalne institucije (uz obrazloženje kako se niko ne javlja poslije pola 4)

Uz sve nabrojano treba spomenuti i štrajk djelatnika javne uprave zahvaljujući kojemu na više telefonskih brojeva nema nikakvih odgovora, a na e – mail upite nitko generalno govoreći nikad ne odgovara

U razgovoru s vršiocem dužnosti rektora katedrale preč. Antom Meštrovićem te gosp. Antom Ivićem saznali smo kako je dopis iz Općine poslat u KJP Park i kako se već traži donator za plaćanje uklanjanja drveta. Gos. Ivić tvrdi kako je vidio dopis i kako tu nema nikakve sumnje.

Gdje je dopis nestao? Zašto nije uručen KJP Park i ako je uručen gdje je sada? Možda je jednostavno zagubljen u pošti?

Prema statutu nacionalnog spomenika «Vlada Federacije BiH je dužna osigurati pravne, znanstvene, tehničke, administrativne i financijske mjere za zaštitu, konzerviranje i restauraciju nacionalnog spomenika». Dopušteni su samo radovi na restauraciji i konzerviranju nacionalnog spomenika uz odobrenje federalnog ministarstva nadležnog za prostorno uređenje. Zasigurno će ovo predstavljati problem prilikom izgradnje spomenika papi Ivanu Pavlu II. pred katedralom, ako se razmisli o ažurnosti u vezi sa stablom.

U statutu nacionalnog spomenika stoji između ostaloga i: «Svako a posebno nadležni organi Federacije Bosne i Hercegovine, kantona, gradske i općinske službe suzdržat će se od bilo kakvih postupaka koji mogu oštetiti nacionalni spomenik ili dovesti u pitanje njegovu zaštitu». Očito je kako su institucije bukvalno shvatile ovu točku tako sada ne čine ništa.

Stabla i zemljišta na javnim površinama u blizini stambenih i poslovnih objekata a kamoli nacionalnih spomenika, trebala bi se održavati po automatizmu tako da ne smetaju korisnicima objekata. Drvorede treba redovito održavati i njegovati sukladno pravilima struke. Stabla i grane koje narušavaju estetski izgled objekta ili koje bi svojim rušenjem odnosno padom mogli ugroziti sigurnost ljudi ili objekata u neposrednoj blizini, bi se trebala ukloniti bez potezanja pitanja zaštite spomenika. 

EDIT: slike sam sasvim slučajno pronašao u arhivi godina je 2009.