Početak nove školske i akademske godine je bio povod za posjet Centru za slijepa i slabovidna lica koji se nalazi u sarajevskom naselju Nedžarići. U sklopu Centra djeluju osnovna i srednja škola s više smjerova te internat. Pored svih obveza koje nosi početak školske godine direktor Damir Ovčina je uspio odvojiti malo vremena i s nama obići školu.
Na prvi pogled obična je to škola, samo pokoji detalj ipak naglašava kako
je ovo ustanova za slabovidne osobe (npr. izdignuta stazica koja se proteže
cijelim dvorištem). Na žalost u vrijeme našeg dolaska u školi nije bilo đaka
jer su bili na sistematskom pregledu zajedno sa svojim učiteljima. Međutim,
dežurno osoblje nam je objasnilo kako zbog specifičnog stanja đaka slikanje i
razgovor nije dozvoljen bez roditeljskog odobrenja.
Osposobiti za život
U razgovoru saznajemo neke crtice iz povijesti. Zavod za slijepe i
slabovidne osobe počinje s radom davne 1947. i nakon nekoliko selidbi skrasio
se u Neđarićima. U raznim oblicima i pod drugačijim imenima škola postoji više
od pedeset godina. Od završetka posljednjeg rata osnovna i srednja škola
egzistiraju zajedno kao Centar. Kompleksna djelatnost Centra u svim njegovim
segmentima usmjerena je k jedinom cilju: osposobiti slijepu ili slabovidnu
osobu za samostalan život i rad u današnjem društvu. U Centru se organizira i
sprovodi predškolski odgoj i obrazovanje, odgoj u osnovnoj školi i obrazovanje
mladeži, slijepe i slabovidne populacije za stjecanje zvanja i zanimanja, te
prekvalifikacija i resocijalizacija onih koji su vid izgubili u kasnijoj dobi
života.
Prema riječima direktora broj učenika je obično oko 100, a ove godine ih se
očekuje devedeset pet. S djecom radi trideset pet nastavnika i trideset ljudi
na drugim tehničkim poslovima. «Ova škola je kao i sve druge škole jer i mi
radimo po redovnom planu i programu, trudimo se imati sve kvalitete redovnih
škola s tim što smo specijalizirani za slijepe i slabovidne. Škola ima posebnu
opremu, pristup, iskustvo za rad s djecom s problemima vida ali može se reći
kako se ne razlikuje mnogo od drugih škola», riječi su direktora Ovčine.
Učenici koji nisu iz Sarajeva nalaze se u internatu stoga je njihov cijeli
dan ispunjen raznim aktivnostima, od učenja do izlazaka u grad i slično. U
internatu se nalazi 74 učenika. Nastavnici iz Centra pružaju pomoć i podršku
djeci koja imaju problema s vidom u cijeloj zemlji. Ona djeca koja idu u druge
škole ili još ne idu u školu mogu doći u Centar na intenzivne treninge.
Također, osoblje iz ove javne institucije ide u druge škole pripomoći pojedinim
đacima. Osim redovnih poslova u osnovnoj i srednjoj školi, odgojnog rada
i drugih aktivnosti, škola pokušava pružiti djeci i druge neophodne vježbe i
treninge. O svim zdravstvenim problemima, redovnim pregledima, potrebnim
terapijama brine se medicinska služba.
Poslove oko upisa djece, kontakte s centrima za socijalni rad i druge poslove
vodi socijalna radnica. Školski pedagog osim redovnih poslova pomaže i
djeci u predškolskom odgoju koja još nisu u školi, djeci u drugim školama i
njihovim roditeljima. Fizikalna
terapija je organizirana u okviru praktične nastave fizioterapeuta.
Djeca dolaze na vježbe, masaže, kondicione treninge i slično.
Rad s djecom i u
njihovim domovima
Učenici imaju zdravstvenu zaštitu s dežurnim medicinskim sestrama, redovne
potrebne kontrole i preglede, terapije. Uvjeti su više nego pristojni za našu
zemlju.
Škola ima velike prostore napolju, dnevne boravke i brzi internet na
dvadesetak računara. Osim toga tu su: kompjuteri za slabovidne, fitnes soba,
vanjsko igralište, staze za šetanje, kuglana za slijepe. Kao i sve ostale škole
i ova organizira razne sekcije za đake (dramsko- recitatorska, zbor, orkestar,
ekološka, novinarska, liga trezvenosti, informatička, životna škola, lutkarska,
debatni klub, sekcija stranih jezika) te imaju redovne aktivnosti najmanje
jednom tjedno.
Direktor centra nam je spomenuo još jednu posebnost škole koja se ogleda u mobilnim
timovima koji rade s djecom i u njihovim domovima: «U suradnji sa
županijskim ili općinskim centrima za socijalni rad, bolnicama, školama,
ministarstvima obrazovanja na raznim nivoima pokušavamo doći do svakog djeteta
s problemima vida, predškolske ili školske dobi i pomoći njegov razvoj i
obrazovanje - kroz rad s djetetom, roditeljima, nastavnicima u drugim školama i
slično».
Vrijedni djelatnici škole kao i učenici knjige za školu pripremaju sami.
Knjige su na Brajevom pismu. U posljednjih godinu i pol su pripremili više od
sto naslova na brajici, uglavnom lektira i drugih knjiga za čitanje, udžbenika,
te raznih tekstova za nastavu.
Neizostavno pitanje je problem financiranja na koje smo dobili jasan
odgovor. Škola treba mnogo novaca za svoj rad. Sarajevska županija omogućava
nesmetano funkcioniranje škole a sva županijska ministarstva i centri za
socijalni rad iz Federacije kao i centri za socijalni rad iz RS-a koji upućuju
učenike u ovu instituciju snose troškove njihovog boravka u internatu što
omogućuje kontinuirano djelovanje bez problema. Centar za slabovidne prati
svoje učenike kroz život i veoma su zadovoljni njihovim rezultatima.
Dosta učenika studira poslije velike mature. Neki odmah traže posao ovisno
od mnogih čimbenika. Zajednica profesora i osoblja se trudi pomoći u čemu god
je moguće.
Dobro obrazovanje je, svakako, najbolji put za društvenu integraciju i
ljudsku emancipaciju. Slijepi to najbolje znaju.
ps. slijepe nije red slikati niti je ugodno tražiti dopuštenje stoga nema slika...možda nekad okačim fotografiju same škole
ps. slijepe nije red slikati niti je ugodno tražiti dopuštenje stoga nema slika...možda nekad okačim fotografiju same škole
Hvala lijepa
OdgovoriIzbriši