Svojevremeno, 2003.-2004., dok sam još bio student povremeno sam napisao koji komentar ili kritiku nekog filma ili stripa. Iako to s ove distance izgleda lagano, tada mi je predstavljalo pravi napor. Sjećam se da sam i po 3 dana pisao jednu kritiku koja i nije baš nešto duga...Budući kako je cilj ovog bloga, između ostalog, sakupiti sve mojke radove na jedno mjesto polako ću dodavati i te tekstove na ovaj blog...
Scenarij: Tiziano Sclavi
Crtež: Montanari&Grassani
Naslovnica: Claudio Villa
Razgovarajući sa udovicom Silviom Matheson Dylan uviđa da se zločini ne događaju samo u velikim metropolama: malo mjesto, Darkhole,
čovjek je ubijen u lovu zabranjenim puščanim kalibrom. Policija sumnja
na tri uvažena člana zajednice, svećenika, doktora i zemljoposjednika, a
tu je i četvrta nepoznata osoba. Sve liči na klasičnu detektivsku priču
dok Silvia ne objasni da je razlog njenog dolaska u London zapravo
telefonski razgovor sa mrtvim mužem…
Čini se da je nepoznati glas izmamio zle duhove što su se krili u dušama onih koji su ga čuli.
Pročitavši ovu epizodu bio sam vidno razočaran. Ne zbog kvalitete priče
ili crteža već zbog toga što je sve u granicama "normalnog" ako
normalnim možemo nazvati seriju zločina, iako je scenarist nagovještavao
neko "nevjerojatno" objašnjenje. Ova epizoda je dokaz da su neki ljudi
velika čudovišta puna mračnih sjećanja .
Dark Hole je maglovito mještašce, standardni obrazac engleskog sela. To
je mjesto u kojem ljudi nemaju zadovoljstvo življenja jer ih mimoilaze
značajna događanja koja se redovito odvijaju u velikim gradovima, da
parafraziram Dylanove riječi.
Kroz cijeli strip provlači se nit, ideja o paralelnim svijetovima,
drugim dimenzijama, što bi se moglo okarakterisati kao odvraćanje
čitateljeve pozornosti od stvarnih događanja. Filozofiranja skoro
besposlenog mjesnog šefa policije, kojemu je SF i vjerovanje u
natprirodno hobi, samo potpaljuju maštu o priviđenju koje ubija.
Međutim ništa nije onako kako bi on želio da bude.
Jedan čovjek je ubijen, slučajno ili ne. Netko sada želi iskoristiti tu
smrt da bi sredio nerašćišćene račune iz prošlosti. Svi oni koji bi bilo
šta mogli reći o prošlosti ubijenog Jamesa bivaju i sami žrtve
telefonskih razgovora direktno ili indirektno. Prva žrtva je Archer, mjesni ljekar koji sam sebi prekraćuje život, druga je svećenik Brown koji pogiba u automobolskoj nesreći također nakon telefonskog poziva. Sljedeće ubistvo je malo razrađenije: Gilberta
u potjeri za "priviđenjem" napada razbješnjeli pas koji ga s lakoćom
ubije. Dylan, koji je bio privučen pucnjevima, dolazi do mjesta zločina i
nakon kraće borbe ubija psa. Nakon što je primjetio nečiju sjenku iza
drveća Dylan kreće u potjeru za osobom za koju pretpostavlja da je
vlasnik ubijenog psa. Ubrzo Dylan vidi njegovo lice i shvaća da je to
James Matheson, osoba čiju je smrt i povratak iz mrtvih trebao
istražiti.
Ovo je svojevrsna kulminacija radnje u ovoj epizodi, koja nameće više
pitanja: Tko je ubijena osoba na početku? Zašto je ubijeno četvero
ljudi? O kojoj se mračnoj tajni iz prošlosti radi ("...Poznato ti je tko sam i zašto zovem. Ponovo pokušavaš izbjeći odgovornost kao prije mnogo godina. Sjećaš li se?...")?
Svu dramaturšku napetost koju su scenarist i crtači izgrađivali,
uništili su bukvalnim "upadom" Jamesa Mathesona u kuću. Tajming je
izvrstan, tu su i Dylan i šef policije kao i već sada bivša udovica.
Jasno je da sada slijedi "objašnjenje iz prve ruke".
Šta zamjeram scenaristu? Bespotrebna pucnjava pred sam kraj u kojoj je
Dylan pokazao da se može mjeriti sa veteranima Zagorom i Plastikmenom u
izbjegavanju sačme, a tu je naravno i prazan pištolj koji mu vjerni
pomoćnik uvijek dobaci. Zaista nepotrebno!!! Nevjerovatno Jamesovo
pojavljivanje se može opravdati udaljavanjem scenariste od svojih likova
i prepuštanje razradi plana njima: Riječ je o glupim ljudima koji su
mislil da će ideja o paralelnim svjetovima upaliti kod Dylana, koga su
smatrali fanatikom za sve natprirodno, i već poznatog policijskog SF
freaka. Scena sa pucnjavom se NE može opravdati.
Crtež je odličan, crtali su ga moji ljubimci Montanari&Grassani,
tanke jasne linije lica drveća i krajolika jednostavno me ostavljaju
impresioniranim, scenario je malo podbacio ali samo pred kraj. Što se
naslovnice tiče mislim da je malo šlampavo napravljena jer zapravo nema
veze (osim magle) s onim što se događa u stripu.
Sve u svemu odlična epizoda kojoj ću se uvijek vraćati
ZANIMLJIVOSTI
Strip obiluje spominjanejm raznih SF knjiga i filmova, ali izdvajam meni najdražu knjigu "Ja sam legenda" Richarda Mathesona.
Ubijeni lovac se preziva Matheson.
Ime mjesta je Dark Hole - Crna rupa (istoimeni SF film je spomenut u stripu)
Nema komentara:
Objavi komentar