Proslavljamo još jedan Uskrs, ove godine ponovno zajedno s pripadnicima ostalih
kršćanskih Crkava. Uskrsnuće sadrži ispunjenje Božjih obećanja, a za vjernika simbolizira
obnovu života, mira i radosti... Taj mir i ta radost, kao što znamo, nisu
namijenjeni samo Kristovoj Crkvi i kršćanima, nego cijelome svijetu. Iako je u
uskrsnuću zajamčena sretna budućnost svakom članu ljudskoga roda, mnogi se
pitaju čemu onda i dalje ratovi, sukobi i, općenito govoreći, velike nesreće
među narodima i državama... Kako bismo odgovorili na to pitanje, prvo nas je
zanimalo koliko zapravo u ovom trenutku postoji ratnih sukoba na planetu Zemlji.
Iako se mir obično definira kao razdoblje bez ratova,
jasno je kako taj pojam znači mnogo, mnogo više… Druge definicije mira, ovisno
o kontekstu, uključuju slobodu, spokoj, sklad ili unutarnje zadovoljstvo,
vedrinu... Kada se usporede države i njezini građani koje desetljećima pa i
stoljećima nisu imali ratne sukobe s građanima zemalja tek izišlih iz rata ili
s ratnom prošlošću, jasno je kakvo značenje imaju nabrojani pojmovi.
Kada
rat postaje ratom?
Ako pitate običnog građanina
koliko se trenutno u svijetu odvija sukoba i ratova, vjerojatno nećete dobiti
ni približno točan odgovor. Oni malo informiraniji će odgovoriti „Možda dvadesetak“,
a moći će nabrojati samo njih nekoliko od kojih su najpoznatiji: rat u Siriji,
Afganistan, neke od stalnih afričkih ratnih zona te napetosti između Ukrajine,
Rusije i Zapada…
Prije početka analiziranja važno
je naglasiti kako ne postoji točan zajednički „dogovor“ ili zaključak kada
jedan ograničeni sukob postaje „priznati“ rat ili koliko je poginulih potrebno
da bi se stanje jedne države okarakteriziralo kao ratno.
Svjedoci smo, primjerice, kolika
se buka digla oko bombaškog napada u Bostonu, dok svakodnevno u Pakistanu ili
Jemenu gine desetak ljudi od autobombi i dronova,
ali i dalje postoje sporenja oko toga jesu li te dvije zemlje zapravo ratne
zone ili je samo riječ o ograničenim incidentima. Ista je situacija sa zemljama
koje imaju visoku stopu kriminala i organizirane kriminalne bande koje su možda
opasnije od nekih politički motiviranih grupacija. U tim zemljama se gine, ali
one nisu u ratu.
Budući da je smrt svakog čovjeka
ravna smrti cijelog čovječanstva, kao polaznu osnovu uzet ćemo bilo koji
prostor na planetu gdje se odvijaju i minimalne napetosti s organiziranim
nasiljem nad ljudima i imovinom.
Nekom rat nekom brat
Nažalost, slijedeći tu logiku,
dolazimo do poražavajućih brojki. Zaključno s 9. travnja 2014., u svijetu je 60
država i 532 gerilske skupine, raznih milicija te separatističkih pokreta
uključeno u ratne sukobe.
Prema statistikama, u Africi su
24 zemlje zajedno sa 145 različitih vojnih skupina involvirane u ratove; u
Aziji 15 država i 126 skupina; na Bliskom Istoku 9 država i 167 vojnih skupina
i separatističkih pokreta; u objema Amerikama 5 država i 25 skupina; a u Europi
začudo 8 država i 68 političkih pokreta te vojnih skupina.
Na svu sreću, nisu svi ratovi kao
onaj u Siriji. Tako su brojne zemlje uključene u skobe, a vjerojatno ni njezini
građani to ne znaju, niti trpe posljedice. Međutim, vojnici ipak ginu na drugim
bojištima.
Kuriozitet je spomenuti kako je
npr. Francuska država koja je službeno (nažalost postoje i neslužbeni prikriveni
sukobi) u ratu na nekoliko bojišta od kojih je jedan na Korzici, a drugi npr. u
Africi u Maliju. K tomu, Francuzi žive najnormalnije, a primjerice Pariz je poželjno
odredište turista i imigranata. Slična je situacija s Italijom i Grčkom koje su
u sukobima sa skoro bezbrojnim i bezimenim revolucionarnim skupinama i
pokretima već nekoliko desetljeća, međutim većina njezinih građana to ne
osjeti. Baš za vrijeme pisanja ovog teksta eksplodirala je autobomba u Ateni,
međutim ta se vijest sporo probija do medija za šire mase.
S druge pak strane, mnogi će
pomisliti kako je u Meksiku lijepo, kako ljudi piju sokove, pod sombrerom uživajući
na suncu, a situacija je ipak dramatična zbog visoke stope kriminaliteta i popularnog
rata protiv droge. Svjedoci smo svakodnevnih brutalnih zločina između narkokartela
u kojima, nažalost, stradaju i civili.
No, krenimo s analizom.
Najgore
je u Africi i Aziji
Trenutno su u Europi najcrnje
točke sukoba Čečenija i Dagestan gdje se vode borbe protiv islamističkih
militanata, te Ukrajina u kojoj situacija još uvijek nije jasna, a postoji
tendencija cijepanja države i pokretanja regionalnog ili novog hladnog rata.
Najcrnji scenariji spominju i svjetski sukob, premda se s time ne slaže većina
analitičara. Povremeno je napeto i u Sjevernoj Irskoj i Kosovu.
U Africi su najgora područja: Srednjoafrička
Republika i Južni Sudan gdje bjesne građanski ratovi; Demokratska Republika
Kongo i Sudan gdje se odvija sukob s pobunjeničkim grupama; Nigerija, Mali,
Somalija gdje je u tijeku rat protiv islamističkih militanata, te Egipat i
Libija gdje je situacija pomalo nejasna nakon svrgavanja diktatora u tzv. Arapskom proljeću potpomognutim NATO-om.
Unatoč brojnim sukobima i lošim
vijestima koje dolaze iz raznih dijelova Azije, najgore je ipak u Afganistanu,
Pakistanu i Filipinima gdje su protagonisti rata islamstički militanti, te u Burmi
(Mijanmar) gdje je u tijeku rat protiv nekoliko pobunjeničkih skupina. Obje
Koreje su uvijek potencijalna žarišta, kao i pitanje Tajvana i Kine unutar koje
postoji nekoliko separatističkih pokreta.
Bliski Istok se zbog svojeg
položaja i posebna političkog i ekonomskog odnosa s ostatkom svijeta često
izdvaja iz Azije i promatra posebno, zato ćemo i u ovom analiziranju učiniti
isto.
U Iraku i Siriji su u tijeku
krvavi građanski ratovi u kojima, izgleda, ratuju svi protiv svih. Međutim,
ipak zbog korektnosti treba napomenuti kako su ratovi ipak uvezeni i posljedica
su američke intervencije iz 2003. te tzv. Arapskog
proljeća. Nažalost, najbrutalnije ratne slike dolaze upravo iz ovih dviju
zemalja gdje je razina ljudskog zla naizgled pretekla sve ostale moderne
ratove. Svakodnevne snimke sukoba potvrđuju tu činjenicu, a kršćani su posebna
meta napada. Neki će reći kako je svaki rat brutalan, samo danas imamo medije
da to prenesu, no simptomatično je kako su ipak većine najgorih zločina na TV-u
i u medijima zapravo iz Sirije, a ne iz nekog drugog ratnog područja kojih, kao
što vidimo, ne nedostaje. Prema izvješćima, čini se da u Siriji, kao
pobunjenički dragovoljci, ginu državljani skoro svih zemalja svijeta, a među
vjerskim fanaticima su i ekstremisti iz BiH.
Osim toga, u Jemenu se odvija rat
protiv i između različitih islamističkih skupina, a uključeni su i američki dronovi. Kao što je općenito poznato,
Izrael je od svojeg postanka u konstantnom ratu sa susjedima i skoro čitavim
arapskim svijetom, a tu je stalni problem palestinske zemlje, samouprave te
pojasa Gaze.
Ne smijemo zaboraviti ni kurdski
problem koji se proteže na nekoliko država i čeka rješenje.
U objema Amerikama trenutno
postoje dva „crvena mjesta“ u kojima se gine na dnevnoj osnovi, a na godišnjoj razini
može se doseći i brojka od nekoliko tisuća mrtvih. Riječ je o Kolumbiji i Meksiku,
zemljama koje muče ogromni problemi u svezi s krijumčarenjem droge i narkokartelima
koji imaju svoje privatne vojske i područja gdje zakoni civilizacije ne važe.
Neka
mir polazi od svakog pojedinca
I to bi bio kratki presjek svih
današnjih sukoba u koje je uvučeno više od četvrtine svih zemalja svijeta. Kao
što smo vidjeli, u nekim zemljama su „zaleđeni“ ratovi bez poginulih, dok u
drugim „nema rata“, ali ima na desetke tisuća mrtvih. Nažalost, čini se kako
svi životi ne vrijede isto i da visoka politika određuje gdje se vodi rat i
koji se sukob tako smije nazvati. U ovu listu nisu uključena potencijalna ratna
žarišta i zone u kojima se može pokrenuti novi sukob ili separatistički rat. Također,
svjesni smo kako u tu skupinu spada i BiH te kako promjenama na geopolitičkom
planu ponovno može doći do zveckanja oružja.
Što reći na kraju? Poznato je
kako skoro svaka država na planetu ima svoju vojsku, policiju, kazneni
sustav... Unatoč tomu, povijest, ali nažalost i sadašnjost, svijeta prepuna je ratova,
agresija i nasilja uopće. Čovjek se u svakom vremenu i prostoru treba zapitati:
Zašto moramo živjeti u svijetu prepunom ratova i zločina?
Kada bismo trebali odgovor zbiti
u što manje prostora i slova, rješenje bi bilo jednostavno: grijeh. Na prvi
pogled to izgleda možda simplificirano i smiješno, a za neke ljude i naivno, pogotovu
u 21. stoljeću, u „modernom“ dobu. Međutim, ako se malo bolje analiziraju
odnosi među ljudima, skupinama ljudi, narodima i državama te savezima država,
može se zaključiti kako su izvori svih problema: pohlepa, sebičnost, oholost,
zavist, ljubomora, pohota... zbirno nazvano jednom riječju: grijeh.
Ne ulazeći u teološku raspravu o
nastanku grijeha u svijetu, upravo on i ono što proizlazi iz njega pridonose
tešku održanju mira u svijetu. Netko bi kao protutežu teoriji o grijehu kao izvoru
svih problema govorio o kompliciranim odnosima u svijetu politike i
društveno-ekonomskih odnosa. Nažalost, i ta bi se teorija mogla pobiti jer se
većina problema može svesti na pojedinca i pojedini narod koji svoje osobne
želje i ambicije stavljaju ispred drugih, što nas opet vraća na priču o
sebičnosti i pohlepi, dakle grijehu.
Neka
svjetski mir počne od našeg srca i nas samih!
Iako je
povijest puna sukoba, neke su države i narodi uspjeli sačuvati mir koji je
trajao generacijama. To su primjerice Švicarska, Švedska, Portugal, Novi
Zeland...
Široko
rasprostranjeni simbol mira je golubica koja u kljunu nosi maslinovu grančicu
Nema komentara:
Objavi komentar