Boris Kožemjakin, član Izvršnog odbora MRV-a u ime Židovske zajednice: Kršenje vjerskih sloboda ima tendenciju zastrašivanja i odvraćanja od povratka u prijeratna mjesta stanovanja

Iako u članku 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima stoji kako svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere, i da to pravo uključuje slobodu promjene vlastita vjerskog opredjeljenja te slobodno iskazivanje, poučavanje... svjedoci smo svakodnevnih kršenja tih ljudskih prava u BiH i diljem svijeta. Zato u današnjem vremenu pitanje vjerskih sloboda spada među važnije probleme na mjesnoj, ali i globalnoj razini.

 Nažalost, ljudi samo zato što vjeruju ili vjeruju drukčije, a možda ne vjeruju nikako, postaju žrtve progona, terora pa i ubojstava. Želeći saznati nešto više o ovoj uvijek aktualnoj temi i potražiti odgovore na pitanja o vjerskim pravima i slobodama u Bosni i Hercegovini, sugovornika smo našli u gosp. Borisu Kožemjakinu, članu Izvršnog odbora Međureligijskog vijeća BiH. Rođen je 1948. u Sarajevu gdje je završio Prvu gimnaziju i Višu upravnu školu. Dugi niz godina djeluje u Židovskoj zajednici BiH, Židovskoj općini Sarajevo, Židovskom kulturno-prosvjetnom i humanitarnom društvu La Benevolencija i MRV-u.

S njim smo razgovarali o uvijek gorućim problemima vjerskih sloboda, vjerskog fanatizma, ali smo se dotaknuli i pitanja prevencije napada na vjernike te zakonske regulative za počinitelje tih nedjela.

Poštovani gosp. Kožemjakin, svakodnevno slušamo o uvijek aktualnoj kovanici „vjerska sloboda“. Recite nam što je zapravo sadržaj pojma „vjerske slobode“?

Pojam vjerskih sloboda u današnjoj Bosni i Hercegovini je definiran Zakonom o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica, gdje je apostrofirano pravo svakog građanina na slobodu vjere i uvjerenja, čime je izbjegnut bilo kakav oblik diskriminacije u pravu na slobodno javno ispovijedanje vlastite vjere, ali i uvjerenja onih koji ne pripadaju i ne žele pripadati niti jednoj religijskoj zajednici. Sadržaj „vjerske slobode“ bi se, shodno mojim razmišljanjima, mogao svesti na mogućnost i slobodu da čovjek živi vjerozakon u koji vjeruje, da bude u mogućnosti uvijek moći izvršavati svoje vjerske dužnosti, da može izražavati i prakticirati svoje običaje koji prate religijske praznike i nadnevke iz vjerske tradicije. Također, čovjek - vjernik ili laik koji to želi može uživati vjersku poduku u okviru Crkve ili vjerske zajednice kojoj pripada, te može svojoj djeci omogućiti vjersku poduku u javnim školama. Naravno, vjerske slobode su univerzalne, odnose se na sve građane i sloboda jednih ne može ograničavati niti na bilo koji način ne smije ugrožavati vjersku slobodu ili slobodu izražavanja uvjerenja drugih.

Prema Vašoj procjeni, kakvo je danas stanje vjerskih sloboda u BiH, a kakvo u svijetu?

Smatram da se vjerske slobode u Bosni i Hercegovini uglavnom poštuju. Kada kažem uglavnom, mislim da se građanima, vjernicima omoguće uvjeti da mogu nesmetano obavljati sve vjerske obrede u okvirima svoje Crkve ili vjerske zajednice, da mogu svoju djecu obrazovati i učiti vrijednostima vlastite vjere, osim u svojoj zajednici i u javnim školama. Nažalost, ustavna i teritorijalna organizacija naše zemlje utvrđena Daytonskim ustavom je doprinijela da danas imamo sredina u kojima se nastoji ograničiti pravo pripadnicima manjinskih etniciteta da školski obrazovni program, pa tako i vjeronauk, obavljaju u punom kapacitetu u javnim školama. Međutim, mislim da je ovih „slučajeva“ sve manje i da se, usprkos predrasudama kao ostatcima bliže i dalje prošlosti, ovi problemi nadilaze. Također moram istaknuti činjenicu da se u mnogim sredinama u kojima su pripadnici određene religijske zajednice manjina, događaju, čini mi se u manjem opsegu i sporadično, napadi na vjerske objekte, čime se u određenoj mjeri vrši i zastrašivanje vjernika manjinske vjerske zajednice. Svijet u pogledu stanja vjerskih prava i sloboda nije „globalno selo“ i nema jedinstvena pravila da bih mogao o tomu govoriti. Naime, dok se u nekim „demokratskim“ zemljama zabranjuje izgradnja bogomolja određene religijske zajednice, zabranjuje se javno izražavanje vjerskih uvjerenja, zabranjuje vjerski način odijevanja, zabranjuje javno proklamiranje i obilježavanje vjerskih praznika, u drugim državama se, pod krinkom „ljudskih prava“, dopuštaju i različita izražavanja uvjerenja, uvjerenja koja vrijeđaju vjerska osjećanja vjernika, ali i vjerozakoni većine religijskih zajednica.

Kakvo je stanje što se tiče Židovske zajednice i njezinih članova u BiH?

U Židovskoj zajednici BiH, točnije u šest židovskih općina, na način kako organizacijski djeluje naša zajednica, vjerska prava i vjerske slobode da ljudi žive po vlastitom vjerozakonu su omogućeni, ali i ograničeni činjenicom da Židovska zajednica u našoj zemlji od davne 1968. nema rezidentnog rabina, što predstavlja značajan problem, posebno u obrazovanju i vjerskoj poduci mladih ljudi naše zajednice. Naime, u sinagogi u Sarajevu, gdje egzistira najbrojnija židovska zajednica u našoj zemlji, vjersku službu obavlja predmolitelj i vjernici imaju mogućnost izražavati svoje vjerske dužnosti. Nažalost, u drugim sredinama osim što nema kadrovskih i prostornih uvjeta, nema ni odgovarajućeg broja vjernika. Analizirati razloge ove činjenice danas čini mi se nepotrebnim s obzirom da većina građana zna za sve posljedice holokausta nad židovskim narodom tijekom II. svjetskog rata.

Svjedoci smo brojnih napada na vjerske objekte, vjerske službenike u čitavoj BiH. Možete li nešto više reći o tomu, posebno s pravnog aspekta?

Već ranije spomenutim zakonom zabranjeni su napadi na vjerske objekte, napadi i uvrjede uperene prema vjerskim službenicima, ali se oni ipak događaju. Naravno, preventivnim djelovanjem svih činitelja u društvu bilo bi nužno djelovati odgojno da se ova pojava, ako ne potpuno iskorijeni, onda barem minimizira. Zadatak koji imaju policijska tijela je zadatak provođenja istražnih radnji, uhićenja i privođenja počinitelja, i u najvećem broju slučajeva policija dosta kvalitetno i odgovorno radi svoj posao. Problem predstavljaju tužiteljstva koja dosta tromo podižu odgovarajuće optužnice, a sudovi i kada procesuiraju izgrednike i počinitelje, najčešće izriču simbolične novčane kazne čime, bojim se, samo dodatno motiviraju buduće počinitelje ovih kaznenih djela. Pravna regulativa pruža sve mogućnosti kvalitetne borbe protiv njih, ali je provedba svih mogućnosti upitna, odnosno nedovoljno oštra i ne djeluje ni restriktivno, a još manje preventivno.

Jesu li kazne počiniteljima tih nedjelja dovoljne, zapravo jesu li adekvatne? Često su počinitelji maloljetni pa se skoro ništa ne čini na rasvjetljavanju nedjela…

Zakon pruža dovoljno mogućnosti da se djela napada na vjerske objekte i vjerske službenike tretiraju kao kazneno djelo, a ne prekršaj, ali u praksi se ova nedjela uglavnom tretiraju kao prekršaji. Dodatni problem predstavlja i činjenica da su u većini slučajeva izravni počinitelji ovih nedjela maloljetnici, a da ne postoje maloljetničke kaznene ustanove u našoj zemlji. Mislim da iza napada, čiji su izravni počinitelji maloljetne osobe, policijska tijela trebaju ovom problemu prići temeljitije i sveobuhvatnije te pokušati otkriti naručitelje ovih nedjela i iste privesti pravdi. Pooštravanje kaznene politike i učinkovitije izvršavanje izrečenih kazni, te otkrivanje naručitelja i poticatelja napada bio bi u svakom slučaju demotivirajući faktor čime bismo u znatnoj mjeri smanjili broj napada na vjerske objekte i službenike.

Projekt MRV-a Monitoring napada na vjerske objekte i druga mjesta od značaja za vjerske zajednice i Crkve u BiH prati sve napade na vjerske objekte i službenike te se zajednički izlazi na mjesto nemilih događaja. Možete li nam nešto više reći o samom projektu, ali i njegovim „plodovima“?

Međureligijsko vijeće u Bosni i Hercegovini već nekoliko godina, točnije od 2010., provodi ovaj projekt te o rezultatima svojih istraživanja jednom godišnje obavještava javnost. Od početka implementacije projekta, u prethodne četiri godine, evidentirano je 117 napada na vjerske objekte, vjerske službenike te vjernike koji su u neposrednoj vezi s vjerskim objektima. Od ukupnog broja napada na vjerske objekte od početka implementacije projekta 56 napada se dogodilo na teritoriju Republike Srpske, dok se 61 napad dogodio na teritoriju Federacije BiH, što govori u prilog konstataciji da je zastupljenost napada ravnomjerna i da je cijela država opterećena ovim nedjelima. To, nažalost, doprinosi produbljivanju i raspirivanju netrpeljivosti među pripadnicima različitih etniciteta i religijskih zajednica. Moram istaknuti činjenicu da jedan dio napada nije ni prijavljen MRV-u te nije mogao biti ni obuhvaćen odgovarajućim izvješćima. Na većini prijavljenih napada predstavnici MRV-a i lokalni vjerski službenici, a nerijetko i predstavnici vlasti, izišli su na lice mjesta i zajedničkim izjavama osudili vandalizam, napade, skrnavljenja ili ometanja rada vjerskih objekata ili službenika. Raduju zajedničke izjave i povećan broj javnih osuda napada na vjerske objekte od dužnosnika lokalne vlasti. Također, za pohvalu su aktivnosti određenih općina na uvođenju videonadzora i popravke nanesene štete na određenom vjerskom objektu. Mogu slobodno konstatirati da su i mediji dali veliki doprinos za osudu diskriminacije i promociju tolerancije diljem BiH. Sve to, unatoč naporima pobrojanih, nije do sada dalo odgovarajući rezultat, nije došlo do smanjenja broja napada niti do redukcije motiva napada. Naravno, to ne treba obeshrabriti, Međureligijsko vijeće BiH će ustrajati na ovom projektu uz nadu da će pojačanim kaznenim mjerama i zajedničkim radom svih faktora društva ovo zlo biti svedeno na najmanju moguću mjeru.

Prema rezultatima monitoringa, u čemu se najviše očituju kršenja vjerskih sloboda u BiH?

Analizirajući izvješća monitoring tima MRV-a te iznesene činjenice o motivima ovih napada, moram konstatirati da se u većini slučajeva radi o tendencioznom skrnavljenju vjerskih objekata, a manjim dijelom o krađama, odnosno koristoljublju, što predstavlja, rekao bih, „otežavajuću“ dimenziju ovih napada. To su najčešći oblici kršenja vjerskih sloboda vjernika svih religijskih zajednica. Shodno tomu, prema mojem mišljenju, vjerske slobode se ovim napadima krše s tendencijom zastrašivanja i pokušajem da se vjernici, posebno kada su u manjini, odvrate od povratka u prijeratna mjesta stanovanja. Učestalošću ovih nasrtaja na njihove bogomolje poručuje im se da nisu dobrodošli i da nisu poželjni u dotičnoj sredini, odnosno uskraćuje im se pravo na nesmetan život, uskraćuje im se pravo na slobodu  nesmetanog i javnog izražavanja svojih vjerskih uvjerenja.

Je li, prema podatcima, neka religijska zajednica u BiH u lošijem položaju od druge?

Podatci iz izvješća govore da su religijske zajednice u odnosu na njihovu brojnost i teritorijalnu zastupljenost uglavnom u sličnu položaju kada govorimo o napadima na njihove objekte i službenike. Zlo i vjerska mržnja nisu imanentni samo „nekima“ ili, kako narod kaže, „u svakom žitu ima kukolja“. Samo zajedničkom borbom protiv ovog zla moramo i možemo podići svijest naših građana da su vjerski objekti i vjerski službenici istinske i prave vrijednosti, bez obzira kojoj Crkvi ili vjerskoj zajednici oni pripadali. Zadatak većinske etničke ili vjerske zajednice je štititi prava i slobode vjernika manjinskih zajednica, te time obeshrabriti počinitelje napada na naše svetinje. Samo tako aktivnim odnosom suradnje u koji moraju biti uključeni svi segmenti društva, možemo se boriti protiv ove cjelokupne krize morala koja zahvaća sve segmente društva.

Vi radite u Međureligijskom vijeću BiH. Koliko cjelokupno djelovanje MRV-a utječe na poštivanje vjerskih sloboda?

Međureligijsko vijeće svojom djelatnošću, ne samo da može, nego i mora utjecati na znatno iskrenije i kvalitetnije poštivanje vjerskih sloboda u našoj zemlji. MRV nije nadvjerska organizacija, ono predstavlja mjesto dijaloga, mjesto razmjene mišljenja vjerskih lidera, ali i predstavlja moralni autoritet lokalnim vjerskim službenicima da nastave djelovati u pravcu razvoja međureligijske suradnje, dijaloga i uvažavanja. Samo suradnjom, a Međureligijsko vijeće BiH afirmira duh suradnje i uvažavanja, možemo doći do relaksiranja ukupne atmosfere u društvu, te tako i do daleko većeg stupnja poštivanja vjerskih prava i sloboda vjernika i zajednica na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Ja iskreno vjerujem da međureligijski dijalog nema alternative, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijeloj regiji i svijetu uopće.

Svjesni smo rastućeg religioznog fanatizma u svijetu, na drugoj strani također smo svjesni galopirajućeg relativizma i modernog ateizma. Recite nam, prema Vašem mišljenju, koliko ova dva suprotstavljena pojma mogu u budućnosti utjecati na vjerske slobode?

Oba fenomena, kako religijski fanatizam ili radikalizam, te moderni ateizam djelujući sa suprotnih pozicija, doprinose istom cilju, doprinose potpunoj destabilizaciji stanja u sredinama gdje su ovi, kako ih vi u pitanju nazvaste „pojmovi“, na sceni. Oba su u izravnoj suprotnosti s poštivanjem vjerskih sloboda jer njihovo djelovanje izravno napada na vjerske slobode drugih i drukčijih proklamirajući ekskluzivitet samo jedne religijske zajednice ili negirajući uopće pravo na vjerske slobode svih građana. Borba protiv isključivosti i ekskluziviteta bilo koje vrste u pogledu prava i sloboda ljudi treba biti stalna vodilja svih Crkava i vjerskih zajednica s ciljem stvaranja ugodna ambijenta življenja i poštivanja svih ljudskih prava, te i prava na slobodu vjere.