Isusovo uskrsnuće svjedoči o Božjoj neizmjernoj ljubavi i moći. Vjerovati u uskrsnuće znači vjerovati u Boga. Ukoliko je Bog stvorio svemir i ima vlast nad njim, onda također posjeduje moć uskrisiti. Time Bog ljude podsjeća na svoju apsolutnu suverenost nad životom i smrti. Isusov ustanak iz groba je svjedočanstvo budućega uskrsnuća svih ljudi, što je osnovno načelo kršćanske vjere. Kao kršćani nalazimo životnu utjehu u činjenici da je Bog postao čovjekom, umro za naše grijehe i uskrsnuo. Nažalost, kroz povijest se pokazalo da čovjek ne mari za taj datum i događaj te da se na Uskrs događaju i najbrutalniji zločini.
Od najranijih biblijskih vremena pa sve do sada, općenito govoreći, čovjek se ne obazire na Božju pedagogiju koja djeluje u ljudskom rodu. Potaknut slobodom koju je dobio, iskrivljujući i zaobilazeći Božje zakone često griješi i navlači na sebe velike probleme.
Dva krvava Uskrsa sela Hasić
Od ratova, pobuna, smrti i ljudske bijede nije zaobiđen Uskrs. Kako bismo istražili što se sve dogodilo na sam dan obilježavanja Kristove pobjede nad smrću i grijehom u 20. i 21. stoljeću istražili smo povijesne podatke te usporedili datume zločina s onim danima kada je slavljen Uskrs.
Jedan od najpoznatijih događaja u novijoj hrvatskoj povijesti koji se odvijao na Uskrs je incident na Plitvičkim jezerima.
Specijalne jedinice MUP-a RH 31. ožujka vratile su Plitvice pod nadzor legalnih redarstvenih snaga RH, a u sukobu s naoružanim Srbima, koji su nekoliko dana ranije zauzeli to područje, poginuo je mladi policajac Josip Jović iz Aržana kod Imotskog, inače prva žrtva Domovinskoga rata. Po ovom nemilom događaju na Plitvicama Uskrs je dobio pridjev krvavi.
Ovi događaji su vodili u još veću tragediju i produbljenje problema i postali jedan od katalizatora procesa koji su doveli do oružane agresije na teritorijalni integritet Republike Hrvatsku.
Ovi događaji su vodili u još veću tragediju i produbljenje problema i postali jedan od katalizatora procesa koji su doveli do oružane agresije na teritorijalni integritet Republike Hrvatsku.
Sljedeće godine Uskrs je bio krvav u čitavoj Bosni i Hercegovini. Brojni su nemili događaji koji su se dogodili tog 19. travnja 1992. kada je slavljen Blagdan nad blagdanima.
Na Uskrs 1992. srpske snage nastavljaju oružane napade i okupaciju dijelova općine Bosanski Šamac u Bosanskoj Posavini. Hrvatsko pučanstvo sela; Gornji i Donji Hasić, Tišine, Novog Sela i Grebnice pod neprijateljskom vatrom napušta svoje domove, spašavajući živote. Velika prognanička kolona kreće cestom kroz Novo Selo u smjeru Domaljevca. Srpske snage svo vrijeme granatiraju to područje, zbog čega gine veći broj civila, uglavnom žena i starijih osoba, a mnogi bivaju ranjeni.
Na Uskrs 1992. pao je Sanski Most, a bošnjačko i hrvatsko pučanstvo je protjerano. Teško je bilo u Šamcu, Sarajevu i ostalim bh. gradovima, posebno u Bosanskoj Posavini.
Inače, korizma i uskrsno vrijeme bili su u ozračju nadolazećeg rata i stradanja, a tako je bilo i sljedećih nekoliko godina u uskrsnom vremenu.
Nažalost, Uskrs 1. travnja skoro 50 godina ranije je bio posebno krvav i to u istim selima koja su gorjela 1992., ali o tome se nije moglo i smjelo desetljećima pričati pa je manje poznato široj javnosti te je pomalo i zaboravljeno.
Brojna hrvatska sela u Bosanskoj Posavini ostala su bez ijedne muške osobe, a desetci tisuća ljudi su krenuli bježati na zapad zemlje gdje ih je čekao Bleiburg. Posebno je bilo krvavo u selu Hasić za koje se kaže da je imalo dva krvava Uskrsa, onaj 1945. i 1992.
Samo u jednom danu poginulo je 50 branitelja, uglavnom poljoprivrednika i seljaka nespremnih za borbu s pomahnitalim partizanima. Oni koji su doživjeli dugovječnost svjedoče o oba pokolja, dok mladima ostaje opomena da se ne zaboravi.
Krvavi događaji diljem svijeta
Kada bi se izračunavalo koliko je dana u ljudskoj povijesti proteklo bez rata zasigurno bi to bio mali broj, dvoznamenkast ili čak jednoznamenkast. Posebno je krvavo bilo 20. stoljeće zbog napretka tehnike i metoda ubijanja. Bezbrojni lokalni ratovi i dva svjetska obilježili su to burno vrijeme.
Tijekom 20. stoljeća posebno je bilo krvavo 1916. u takozvanom Irskom uskršnjem ustanku. Naziv je to za vojno neuspjelu pobunu irskog naroda u Dublinu kojom su se htjeli osloboditi britanske vlasti dok je trajao Prvi svjetski rat. Ustanak se dogodio 1916. na Uskrs, ali Irska je stekla neovisnost tek 1949.
Kada je izbio ustanak Dublinom je zavladao potpuni kaos. Nisu u pitanju bili samo oružani napadi ustanika, već i ubojstva, pljačke i slično. Sve je postalo još kaotičnije kada su ustanici dobili naređenje da pucaju u pljačkaše. Neredu je doprinijela i nemogućnost komunikacije između pobunjeničkih jedinica koje su bile odsječene jedna od druge.
Uskoro je iz Engleske prispjelo pojačanje i pobunjeničke baze zauzimane su jedna po jedna, a najžešća bitka dogodila se kod Glavnog kanala, gdje je samo 12 dobrovoljaca dugo držalo prijelaz te pobilo oko 240 vojnika. Poslije uhićenja i pogubljenja mišljenje javnosti se preokrenulo – od protivljenja ustanku svi su bili užasnuti, a ustaničke vođe počeli su promatrati kao mučenike. Promjena stava javnosti i naroda otvorila je put koji će na kraju dovesti do neovisnosti Republike Irske.
Drugi svjetski rat i sukob u Vijetnamu
Iako je svaki dan za vrijeme Drugog svjetskog rata bio na nekom dijelu Zemlje težak, posebno je bilo krvavo na Uskrs 1. travnja 1945. na japanskom otoku Okinava. Nakon iskrcavanja 50.000 saveznika počela je borba sa 120.000 fanatičnih Japanaca. Nakon završetka borbi više od 100.000 je bilo ubijeno - od toga 12.000 saveznika.
Veliki zločini su se dogodili i u građanskom ratu u Vijetnamu. Sukob zapadne i komunističke ideologije kulminirao je velikom Sjevernom agresijom na Južni Vijetnam na Uskrs 1972. Uhvaćene potpuno nespremne američke i južnovijetnamske snage su se borile s nadmoćnijim neprijateljem koji je trpio velike gubitke. Vojna kampanja pokrenuta baš na Uskrs odnijela je između 25.000 i 50.000 života na obje strane. Prema nekim procjenama, gubici su i deset puta veći. Inače, tijekom čitavog rata poginulo je više milijuna ljudi.
Od „običnih“ događanja krvavo je bilo i u američkom zatvoru u Ohaju 1993. zbog pobune 450 zatvorenika koji su se iz religijskih razloga protivili vakcinaciji. Vakcinacija je bila samo povod, a nehumani uvjeti i prenapučenost kulminirali su na Uskrs, 11. travnja.
Ulične, školske i pucnjave u trgovinskim centrima su stvarnost i nešto „normalno“ u SAD-u, međutim u New Yorku je na Uskrs 2010. nepoznati napadač pucao u desetak ljudi ubivši i ranivši njih nekoliko.
Međuvjerske i međurasne tenzije na Uskrs
Nisu samo ratovi i oružane pobune na Uskrs obilježile 20. stoljeće. Netrpeljivost među običnim ljudima znala je kulminirati rasnim i međuvjerskim sukobima.
Na Uskrs 1939. u Washingtonu je više od 75.000 ljudi došlo kako bi slušalo poznatu afričko-američku umjetnicu Marian Anderson. Ona je trebala pjevati u koncertnoj dvorani koja nosi u ime američkog Ustava, međutim organizacija Kćerke američke revolucije uskratila joj je to pravo zbog njezine boje kože. Tadašnja prva dama Eleanor Roosevelt je napustila to društvo, što je potaknulo kasnije brojne pokliče za slobodom, ali i ubojstva i zastrašivanja crnačke manjine. Koncert je održan, ali u drugoj dvorani. Rasni problemi su tištali Ameriku desetljećima poslije.
U azijskim i afričkim zemljama nisu rijetki napadi na kršćanske crkve za vrijeme molitve, pogotovo na velike blagdane. Zastrašivanja i prijetnje se događaju i za vrijeme najsvetijih blagdana. Posljednjih godina smo svjedoci bacanja bombi na iračke, indonezijske, kenijske i egipatske kršćane, međutim za razliku od napada za Božića, nije evidentiran nikakav veći napad na Uskrs posljednjih godina.
Naravno, treba spomenuti da se na Uskrs tijekom povijesti dogodilo i događa puno više dobra, međutim loše stvari se dulje pamte i ostaju u povijesti, a dobro se zaboravlja. Često, kada se govori o prestanku Hladnog rata, uzima se datum pada Berlinskog zida ili raspada SSSR-a, no malo je poznato da se vojni savez Istočnog bloka, takozvani Varšavski pakt raspao nakon 36 godina postojanja 1991. upravo na Uskrs, 31. ožujka. Tada je na Uskrs doživljena „eksplozija“ svjetla, mira i slobode koja je nekoliko naroda Istočne Europe oslobodila okova i dovela do toliko željene demokracije.
Uskrs je prolaz u život, u pobjedu, u ljudskost koja više nikada ne može prestati. Zbog Uskrsa nema besmislenih života, nema izgubljenog vremena ni izgubljenih radosti. Sve čovjekove čežnje su ispred i odlaze u život bez kraja. Još samo kad bi svi ljudi to shvatili.
Na Uskrs 15. travnja 1990. švedska glumica Greta Garbo je umrla u New Yorku u 84 godini života, 7. travnja 1947. umro je Henry Ford, osoba zaslužna za masovnu proizvodnju automobila, dok je Charlie Chaplin na Uskrs 1972. odlučio iskoristiti blagdane i nakon 20 godina i problema s vizama vratiti se u SAD.
Uskrsni događaji Kristova života odvijali su se u okviru židovske Pashe jer je Isus proslavio svoju vazmenu večeru, proživio svoju muku i smrt i doživio svoj Uskrs za vrijeme toga blagdana. On je tom blagdanu predao i konačan smisao, dao mu novu perspektivu koja dostiže sam prag vječnog života. Židovi su slavili Pashu 14. dana mjeseca Nisana koji je bio sedmi mjesec židovskoga kalendara. Taj mjesec odgovara našem ožujku i travnju, s početkom proljeća. U Crkvi se u prvo vrijeme Uskrs nije slavio u svim krajevima podjednako, ali uvijek u vezi sa židovskom Pashom. Koncil u Niceju 325. donosi opće pravilo za datum Uskrsa. Uskrs se od tada slavi u nedjelju koja pada nakon punog mjeseca koji prati proljetnu ravnodnevnicu, ekvinocij. Tako se Uskrs pomiče između 21. ožujka i 25. travnja. Otkad je Grgur XIV. godine 1528. reformirao kalendar istočne Crkve ostaju pri Julijanskom kalendaru. Tako Blagdan nad blagdanima ne slave svi kršćani u isti dan. Prema današnjem računanju, Isusov Veliki petak se dogodio 7. travnja, a Uskrs 9. travnja.
Nema komentara:
Objavi komentar