Jedan od onih koji su svojim radom i zalaganjem omogućili da san o posjeti Svete zemlje postane dostupan mnogima jest Davor Ljubić, po zanimanju turistički djelatnik, direktor tvrtke G-tour Međugorje. Taj 44-godišnji Širokobriježanin, po struci pravnik, u turizam je ušao na „mala vrata“ 1989. U razdoblju od 1993. do danas organizirao je maturalna putovanja za više od 50.000 učenika i studenata iz BiH i Hrvatske. Otkako se bavi organiziranjem hodočašća, u Svetu zemlju je odveo više od 2.000 hodočasnika Hrvata-katolika. U mjestima Kristova ovozemaljskoga života bio je tridesetak puta, a zasigurno neće stati na tom broju.
Upravo ste se vratili iz Svete zemlje sa 150 hrvatskih hodočasnika među kojima je bilo dvadesetak svećenika zajedno s kardinalom Puljićem. Kakav je značaj odlaska u Svetu zemlju jedne takve „delegacije“ kojoj ste Vi bili jedan od vođa puta?
Prije mjesec dana vratili smo se s jednog velikog hodočašća. Tom prilikom smo postavili mozaik s likom Gospe Kondžilske u Nazaretu koji je blagoslovio uzoriti kardinal Puljić uz nazočnost biskupa Tome Vukšića i dvadesetak svećenika. Hrvati su već otprije tu prisutni preko mozaika s likom Gospe iz Marije Bistrice, ali smo postavljenjem i ovog mozaika trajno označili vezu vjernika iz BiH sa Svetom zemljom i vjernicima Svete zemlje. Lik Gospe Kondžilske se od ove godine nalazi na mjestu na kojemu je u našoj vjeri sve počelo, zajedno sa stotinama drugih mozaika koji su Nazaretu darovani iz cijelog svijeta. Općenito, dolazak u Svetu zemlju ojačava vjeru. Ovom prilikom zahvaljujem kardinalu Vinku Puljiću koji je s nama već dvaput hodočastio u Svetu zemlju te na taj način poticao i druge na hodočašće.
Možete li našim čitateljima objasniti proces realizacije putovanja u Svetu zemlju jedne velike hodočasničke skupine, od prve do posljednje minute?
Organizacija svakog putovanja, kao uostalom i svaki posao, vrlo je zahtjevna i opsežna. Prije svega sačinjavamo program hodočašća koji se obično sastoji od: tri noćenja u Nazaretu i četiri u Jeruzalemu, prijevoza zrakoplovom iz Hrvatske ili BiH do Izraela i natrag. Zatim slijedi: organiziranje svakodnevnih svetih misa na pojedinim svetim mjestima, organiziranje posjeta mjestima od posebnog značaja iz Isusova života – oko 30 lokaliteta. Nakon sačinjavanja programa šaljemo obavijesti u župne urede te medije, posebno katoličke. Imamo i svoju internetsku stranicu: www.svetazemlja.com. Nakon formiranja skupine slijede susreti i slanje informacija o polasku te samo okupljanje u zračnoj luci i polazak u Izrael. Po dolasku nas čekaju autobusi i polazak u Nazaret. Zatim, koliko je moguće, pratimo kronološki Isusov put – od Nazareta, preko Galileje, dolinom rijeke Jordana i Judejskom pustinjom do Mrtvoga mora te preko Betlehema do Jeruzalema. Tijekom hodočašća bračni parovi obnavljaju bračne zavjete u Kani Galilejskoj, a svi ostali koji su kršteni krsne zavjete na rijeci Jordanu, svećenici svećeničke zavjete u Crkvi Posljednje večere. Svakodnevno slavimo svetu misu i molimo krunicu i Anđeo Gospodnji te pjevamo duhovne pjesme, od kojih posebno ističem himnu hodočasnika Svete zemlje: I bio je Čovjek Bog. Na čelu svake skupine se nalazi biblijski vodič – svećenik, te duhovni voditelj – animator, također svećenik. Naši vodiči su redom bili: pokojni dr. fra Tadej Vojnović, zatim prof. dr. Nikola Hohnjec, prof. dr. Marko Tomić, prof. dr. Darko Tomašević, prof. dr. fra Slavko Topić te dr. fra Tomislav Glavnik. Svatko radi svoj dio posla, a moj se sastoji u tehničkoj provedbi putovanja – brinuti se o smještaju, prijevozu i izletima. Hodočašće se zapravo pretvara u jedno veliko druženje koje se u većini slučajeva nastavlja i nakon povratka. Kući se vraćamo kao hodočasnici Svete zemlje, na što nas podsjeća i diploma koju dobijemo zadnjeg dana boravka.
Iz dosadašnjeg djelovanja, možete li reći stupanj zanimanja vjernika za posjete Svetoj zemlji? Za one koji imaju dovoljno novaca da priušte jedno putovanje godišnje izvan Europe, jesu li još uvijek neka druga odredišta privlačnija? Kao višegodišnji organizator putovanja u Svetu zemlju zasigurno možete procijeniti koja to mjesta najviše dojma ostave na prosječnog katolika iz BiH i Hrvatske?
Zanimanje je zaista veliko, budući da se nijedno drugo hodočašće ne može mjeriti s ovim. Druga odredišta su možda privlačnije, hoteli su možda ljepši i klima ugodnija. Lijepo je otići u Rim, Lourdes, Fatimu, Meksiko kao hodočasnik ili neku svjetsku prijestolnicu ili odredište kao turist… Međutim, za kršćanina je posebno iskustvo pohoditi zemlju kojom je Krist hodao prije dvije tisuće godina: osobno doživjeti Njegov život, pogotovo u Galileji koja je zaista cvjetna kako je i opisuju; slušati Njegov glas i hraniti se Njegovim riječima boraveći na Brdu Blaženstva, Tabgi, Galilejskom jezeru ili Kafarnaumu; osjetiti preobrazbu na gori Tabor i poželjeti, kao i učenici, načiniti sojenice, obnoviti krsne zavjete na rijeci Jordanu, na mjestu gdje je sam Isus bio kršten; pjevati i pokloniti se novorođenom Kralju na Pastirskim poljanama i u Štalici u Betlehemu; susresti se s Elizabetom, Zaharijom i Ivanom Krstiteljem u Ein Karemu; razmatrati molitvu Očenaša na vrhu Maslinske gore; slaviti sv. misu u dvorani Posljednje večere; razmatrati Njegov plač nad Jeruzalemom te Njegovu muku i znojenje krvavim znojem usred Maslinske gore; zatim Petrovo zatajenje u Kajfinom dvoru te pratiti Isusa na križnom putu do mjesta smrti i uskrsnuća. To se može doživjeti samo na ovim jedinstvenim povijesnim mjestima! Na njima jačamo svoju vjeru i, prema svemu ovome, i najljepša destinacija postaje manje privlačna.
Kakav je profil ljudi koji idu na hodočašća u Svetu zemlju? U hrvatskim „ekspedicijama“ ima djece, političara, starih i mladih, ali i trudnica...
Zaista nema pravila. Idu svi slojevi društva, od političara, gospodarstvenika, vojnika, sportaša, glazbenika, svećenika, redovnika, redovnica, djece (najmlađa hodočasnica Lucija, 5 godina), starih (najstarija baka Mara 84 godine) i mladih. Ipak, najviše je bračnih parova, s obzirom da je ovakvo putovanje prilika za obnovu bračnih zavjeta, ali i duhovni odmor. Kao Udruga, pomažemo odlazak: siromašnih svećenika, bogoslova, oboljelih od PTSP-a, bračnih parova, mladenaca koji idu na bračno putovanje te djece.
Recite nam nešto o odnosu među narodima na teritoriju koji obuhvata pojam Sveta zemlja. Znamo da su Židovi gospodari života i smrti, ali tu žive i brojne zajednice; muslimani, kršćani pa i nama nepoznate manjine te uvijek zanimljivi beduini... Čini se da „bosanski lonac“ ima jaču konkurenciju?
Mnogi imaju svoj „bosanski lonac“, samo ga manifestiraju drugačije. U Svetoj zemlji (koja nije samo područje Izraela i Palestine, već i države Jordan te dijela Egipta) sukobi traju kroz tisućljeća, te se samim time i situacija mijenja ovisno o trenutnom političkom stanju. Danas su Židovi, kako ih prozvaste „gospodari života i smrti“, jučer su to bili Palestinci, muslimani, prekjučer, kršćani, prije toga Arapi, pa Rimljani, pa opet Židovi, prije njih Kanaanci... Za nas kršćane je vrlo važno znati da broj kršćana stalno opada – manje od 150.000 nas je ostalo u Izraelu. I odlazimo svakim danom. Tim ljudima treba omogućiti opstanak na tim prostorima, jer kad i zadnji kršćanin ode crkve i vjerski objekti u Svetoj zemlji bit će samo muzeji koje ćemo posjećivati prilikom kratkog posjeta. A Crkvu ne čine samo građevine nego ponajprije ljudi koji su njezini članovi i koji to pokazuju upravo dolaskom u crkvu na svetu misu. Dakle, bitno je da tamo uvijek bude kršćana koji će živjeti uz sveta mjesta.
Kao višegodišnji organizator putovanja u Svetu zemlju zasigurno dobro poznajete to podneblje. Iako se čini da je Izrael od samog osnivanja u permanentnom ratu, možemo li se usuditi i pitati sprema li se Izrael na novi rat, ovoga puta s Iranom?
Već sam istakao veliku dubiozu koja ondje vlada. Možemo se samo nadati da će na kraju ipak prevladati napor ljudi koji se bore za mir. Svi tvrde da su u pravu i da je samo njihova borba pravedna. I svi ispaštaju, napose nejaki, slabi i nemoćni. A njih ionako nitko ništa ne pita. Tome kraja nema. Stoga je ova zemlja i prozvana „Sveta i Prokleta“, s obzirom da se svi bore za taj mali komadić zemlje. Svaka borba nosi sa sobom smrt, razaranje, bol i patnju svih koji tu žive. A mi kao promatrači, a posebno jer smo i sami prošli ili još uvijek prolazimo slične borbe, možemo moliti za mir na tim prostorima, ali i u srcima svih koji ondje žive, nadajući se da će ih Kristov mir dotaknuti i zaustaviti u ratnim namjerama i na ratnim pohodima.
Budući da se više godina bavite turizmom, možete li nam reći u kojim ste sve zemljama bili i gdje ste najdalje otputovali. Ako na trenutak zaboravimo Svetu zemlju, recite nam što vas se posebno dojmilo na tim putovanjima?
Imao sam sreću proputovati veći dio svijeta, od Europe, Azije, Afrike do Amerike, svugdje osim u Australiju. Najveći dojam ipak ostavljaju ljudi, zaboravite građevine, prirodne ljepote i bogatstva, luksuzne hotele i prijevozna sredstva. Ljudi su ti koji neko odredište čine više ili manje privlačnom. Prvi put negdje odete zbog ove ili one znamenitosti, ali se vraćate zbog osjećaja ugode. Za pojedine države ili gradove me vežu kumstva ili čvrsta prijateljstva. Mala Ana Maria je usvojena crna djevojčica iz Minneapolisa, čiji su posvojitelji veliki vjernici koji su mi ukazali čast da budem kum. Visaka je dijete iz Šri Lanke čiji su roditelji – budisti, dopustili djevojčici da sama izabere svoju vjeru i ona je izabrala katoličku vjeru i mene za kuma. Alen je sada već odrastao čovjek iz Švedske, čiji su roditelji otišli za vrijeme rata iz Mostara. Bobu sam bio vjenčani kum na vjenčanju u Dallasu. Kršćani Fady i Isa žive u Haifi, Nabil i Rashid u Nazaretu, Sana u Beirutu. No, za većinu njih me veže mjesto upoznavanja – Međugorje.
Osim Svete zemlje, možete li preporučiti neko drugo hodočasničko odredište?
Udruga Sveta zemlja organizira hodočašća u najveća Marijanska svetišta: Lourdes i Fatimu, te u Rim, Padovu, Asiz, San Giovanni Rotondo, Grčku… Do sada smo na ovakva putovanja odveli nekoliko tisuća ljudi i ovakva putovanja su u stalnom porastu, unatoč padu kupovne moći. Stoga bih preporučio ljudima da, sukladno svojim mogućnostima, hodočaste. Hodočastiti se može i u: Olovo, Jajce, Kraljevu Sutjesku, Mariju Bistricu, Sinj, Trsat, Krasno, Boku Kotorsku, Aljmaš i da ne nabrajam sva dobro znana i manje znana mjesta od posebnog štovanja. Hodočašća povezuju ljude i često se događa da se ljudi zbliže poslije hodočašća. Uvijek se s radošću sjećam svojih prvih pješačenja do Međugorja s prijateljima iz Širokog Brijega. Jest da dođemo umorni, da nam noge „otpadaju“, ali radost dolaska i onoga zajedničkog izležavanja na klupi ili travi po dolasku je neopisiva.
Nema komentara:
Objavi komentar