Paradoksi sekularizma na primjeru stare redovnice

Jedan dom za umirovljenike u Vesoulu, u istočnoj Francuskoj, odbio je krajem 2019. zahtjev za smještaj 70-godišnjoj časnoj sestri zbog njezine redovničke odore pravdajući to Zakonom o sekularizmu.

Razlog zbog kojeg su joj odbili gostoprimstvo je što „nosi redovnički veo“. Takvo tumačenje Zakona o sekularizmu ponovno je u Francuskoj pokrenulo raspravu o tome pitanju.

Časna sestra, stara 70 godina, koja već desetljećima nosi veo i redovničku odoru, zbog svojih godina nije u mogućnosti biti na službi u samostanu u Dromeu (u središnjoj Francuskoj) te se odlučila vratiti u rodni kraj kako bi u domu za umirovljenike provela ostatak života.

U Vesoulu je našla takav dom koji se zove Foyer logement, a kojim upravlja Općinski centar za socijalnu akciju grada gdje se nalaze apartmani i kantina za štićenike.

Međutim, spomenuta redovnica je od siječnja bila na listi čekanja budući da nije bilo mjesta. Za to vrijeme boravila je u lokalnoj župi.

Nakon nekoliko mjeseci čekanja nadležno povjerenstvo je donijelo odluku kojom je zahtjev časne sestre odbijen, a obrazloženje je glasilo: „Iz poštovanja sekularizma ne može se prihvatiti nikakav očiti znak pripadanja vjerskoj zajednici kako bi se osigurao spokoj svih.“

Nakon toga, vidjevši da je odgovor časnoj sestri „uzburkao duhove“ u Francuskoj, gradonačelnik Vesoula, kako bi smirio strasti, izdao je priopćenje za javnost u kojemu je izjavio kako se dogodila pogreška.

„Bila je to pogrešna prosudba. Svatko ima svoje mjesto u našim objektima“, zaključio je gradonačelnik.

O Francuskoj smo dosta pisali u rubrici Križnim putem kršćana danas te smo mislili kako nas ništa više iz te zemlje ne može iznenaditi. Međutim, na primjeru 70-godišnje starice-redovnice vidjeli smo kako uvijek može gore. „Bukvalno“ iščitavanje i tumačenje Zakona o sekularizmu, izgleda, kako tko želi i kako mu u tom trenutku odgovara, još jednom je pokazalo da on u osnovnoj biti nije human, a tek potom je antikršćanski.

Na kraju ipak ostaje nada kako redovnici neće biti uskraćen boravak u javnoj ustanovi, te da zbog svoje odore neće biti diskriminirana u francuskom „demokratskom društvu“.