Osim materijalnog postoji i duhovno te psihološko „siromaštvo“

U povodu Nedjelje Caritasa, koja se obilježava na Treću nedjelju došašća, razgovarali smo s Miroslavom Valentom, djelatnikom Caritasa BiH.

Gosp. Valenta radi u Caritasu BiH od 2009. U prethodnih 10 godina djelovao je na različitim aktivnostima, a u posljednjih nekoliko godina angažiran je na projektima koje Caritas BiH provodi u suradnji s drugim nacionalnim Caritasima iz Jugoistočne Europe.

Trenutno mu je povjerena uloga voditelja projekta YOUR JOB za zapošljavanje mladih u Bosni i Hercegovini i projekta ELBa za razvoj socijalnog poduzetništva.

S njim smo razgovarali krajem 2019. o uobičajenim pitanjima koja postavljamo o Caritasu, s posebnim osvrtom na Caritas BiH.

Poštovani, Treću nedjelju došašća obilježavamo kao Nedjelju Caritasa. Kako konkretno svatko od nas može iskazati ljubav i solidarizirati se s onima koji su u potrebama?

Za nas kršćane ljubav prema bližnjemu i solidarnost s onima koji su u nevolji nisu i ne smiju biti vezani samo za jedno određeno vrijeme ili za određenu prigodu. Djelotvorna ljubav, zajedno s liturgijom i naviještanjem Božje riječi, kršćanska je odgovornost kojoj ne možemo pristupiti na polovičan i površan način. Također je vrlo važno znati kako prepoznati osobu u potrebi. Osobe u potrebi nisu samo one materijalno siromašne, a to je osobito primjetno u današnjem dinamičnom vremenu kada do izražaja dolazi i duhovno, psihološko ili bilo koje treće „siromaštvo“. U našoj župi, u susjedstvu, u našim obiteljima ili u široj zajednici svi trebamo tražiti i naći osobu u potrebi. Potrebno je samo malo otvoriti svoje srce i osluhnuti ljude oko sebe. Kada to uradimo, onda možemo konkretno reagirati i iskazati svoju ljudsku i kršćansku ljubav i solidarnost na razne načine: kroz razgovor, kroz materijalno darivanje, glas, kroz medicinsku skrb, kroz pomoć za školu ili na razne načine biti nekome motivacija, poticaj, i na druge brojne načine.

Možemo li onda konstatirati kako u Caritasu trebaju zapravo raditi samo praktični vjernici katolici koji su angažirani i u svojim župama? Poznato je da su u zemljama Zapada djelatnici i oni koji uopće nisu katolici.

Caritas je službena karitativna ustanova Katoličke Crkve u koju se svi snagom osobne vjere, temeljem poslanja koje se dobiva upošljavanjem, ugrađujemo i svjedočimo svoju kršćansku ljubav, kako na radnom mjestu, tako u osobnom i obiteljskom životu. Svi su dobro došli doprinositi rastu, djelovanju i izgrađivanju Caritasa na svim razinama. Pri tom su svi, posebno djelatnici naših Caritasa, obvezatni i pozvani živjeti i poštivati kršćanska načela na kojima se temelji Caritas. Caritas u svome radu nadilazi ovozemaljske i ljudske granice s obzirom na potporu koju dobiva i od koga dobiva, kome sve pomaže i kome potporu daje, ali isto tako od koga sve očekuje konkretnu potporu. O tome najbolje svjedoče brojne velike i male akcije tijekom rata i poraća koje su stizale u ovu zemlju i u sve naše Caritase. U svome radu tijekom minuloga rata i poraća, snagom pokazane ljudske i kršćanske širine, Caritas je mogao prelaziti preko svih ratnih, poratnih, političkih i vjerskih granica i pomoći svima i zatražiti pomoć i potporu od svih. A da tako nismo živjeli i da tako ne živimo, kakva bi bila situacija s našim karitativnim radom i poslanjem?Vaše pitanje na isti način može se odnositi i na sve druge ustanove Katoličke Crkve u našoj ovozemaljskoj domovini. Međutim, ovdje se postavlja i jedno drugo pitanje, ne samo za Caritas, nego i za sve crkvene ustanove - a jesu li svi vjernici katolici, koji su uposlenici u raznim crkvenim ustanovama u našoj domovini, istodobno dovoljno zauzeti i prepoznatljivi i u župnim zajednicama svoga življenja ili ...?

Postoje nacionalni Caritas BiH i tri nad/biskupijska Caritasa u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Objasnite nam koje su glavne zadaće nacionalnog Caritasa BiH danas, njegovu razliku u odnosu na nad/biskupijske Caritase...

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, po uzoru na druge zemlje diljem svijeta, osnovala je 29. siječnja 1995. Caritas Biskupske konferencije BiH, a koji od prije četiri godine nosi ime: Caritas Bosne i Hercegovine.

Caritas BiH je utemeljen radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi s ciljem jačanja zajedništva među nad/biskupijskim Caritasima, ali i zajedništva među vjernicima. Članice Caritasa BiH su nad/biskupijski Caritasi u Bosni i Hercegovini: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru te Caritas biskupije Banja Luka sa sjedištem u Banjoj Luci. Caritas BiH ima koordinirajuću ulogu, kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu, dok su nad/biskupijski Caritasi odgovorni za cjelokupno karitativno djelovanje na prostoru nad/biskupije pod vodstvom dijecezanskog biskupa. Ukratko, nad/biskupijski Caritasi su ti koji izravno rade s krajnjim korisnicima u župnim i lokalnim zajednicama. Oni su ti koji izravno pružaju karitativne usluge: socijalne, medicinske ili obrazovne i dr. S druge strane zadaća Caritasa BiH je koordinacija djelovanja, rad na međunarodnom području unutar mreže Caritasa Internationalis sa sjedištem u Vatikanu i mreže Caritasa Europa sa sjedištem u Bruxellesu; zatim s drugim domaćim i međunarodnim karitativno-humanitarnim organizacijama, bilo vladinim, bilo nevladinim; zatim izobrazba osoblja, organizacija i koordinacija djelovanja u izvanrednim situacijama i sl. Caritas BiH na poseban način je zadužen za koordinaciju i upravljanje velikim projektima u kojima sudjeluju i nad/biskupijski Caritasi koji obavljaju aktivnosti na terenu, a Caritas BiH je zadužen za pisanje i dobivanje te potom za praćenje zajedničkih projekata, evaluaciju, planiranje, suradnju s drugim organizacijama i institucijama, medijima, i za izobrazbu.

Možete li nam kazati s kakvim se izazovima Caritas susretao i s kakvim se susreće sada? Koje „vremenske točke“ biste posebno izdvojili iz povijesti današnjeg Caritasa BiH?

Djelovanje Caritasa, bilo kod nas, bilo u svijetu podložno je brojnim promjenama, a na što utječe konkretno crkveno i društveno okružje. Uvjeti u kojima djeluju više nisu isti kao prije. Caritas na svim razinama podložan je brojnim prilagodbama, i to prema potrebama današnjeg čovjeka. Točno je da je još vrhbosanski nadbiskup Šarić davne 1931. godine osnovao Caritas Vrhbosanske nadbiskupije i time izgradio temelje institucionalnog karitativnog djelovanja, ne samo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, nego i šire.

Međutim, karitativnog djelovanja unutar Crkve na bh. prostoru bilo je i tada i prije i nakon osnivanja nad/biskupijskih Caritasa. Kada govorimo o „modernom“ Caritasu, a osobito kada pogledamo djelovanja Caritasa u BiH, izdvajaju se neke četiri faze djelovanja:

Prva faza je bila osiguravanje i podjela karitativne pomoći, osobito tijekom raznih nepogoda, ratnih i poratnih vremena tijekom prošlog stoljeća kada je jedini cilj bio spasiti ljudski život i konkretno pomoći čovjeku preživjeti. Ne smiju se smetnuti s uma i drugi načini pomoći čovjeku u nevolji.

Druga je faza obnova i rehabilitacija u kojoj je Caritas radio na obnovi ratom uništene imovine i gospodarstva, ali i rehabilitaciji čovjeka u svim njegovim segmentima.

Treća faza je uspostavljanje organiziranih i sustavnih socijalnih, medicinskih i obrazovnih usluga, u kojoj je Caritas BiH koordinirao i potpomagao uspostavu različitih ustanova i programa na nad/biskupijskoj razini.

Četvrta faza je aktualno vrijeme koje se zrcali u sve manjem broju donacija izvan BiH, što je primoralo Caritas da se okrene prema drugim vrstama programa i projekata, te izmijeni svoj način djelovanja kako bi se prilagodili trenutnim uvjetima, te osiguravanje financiranja za osnovno djelovanje. Danas Caritas provodi veliki broj projekata iz različitih područja: radi na procesu zagovaranja i lobiranja, a poglavito na samoodrživosti, kako pojedinca, tako i Caritasovih ustanova.

Važno je naglasiti kako početak jedne faze ne znači nužno i prestanak one prethodne. Caritas i dalje radi na dodjeli karitativne pomoći, i dalje je angažiran na obnovi i rehabilitaciji i socijalnim uslugama. Ovdje govorimo o vremenskim točkama koje su na određeni način bile prioritetno postavljene.

Izazova u našem radu bilo je puno i uvijek će ih biti. Od toga kako procijeniti potrebe korisnika, kako im pružiti najbolju moguću potporu, od odnosa prema javnim ustanovama, standardizaciji našeg djelovanja, pa sve do financiranja naših aktivnosti. I dalje se nosimo sa svim tim izazovima, a osobito je pitanje financiranja svih naših nastojanja. Jedna od ključnih stvari s kojima se trenutno susrećemo jest kako uspostaviti pravu ravnotežu između profesionalizma i zdrave organizacije koja mora biti prožeta evanđeljem i osobnom vjerom svakog djelatnika. Kako standardizirati naše usluge, udovoljiti svim financijskim i administrativnim zahtjevima, a u isto vrijeme zadržati svoj identitet. Ove dvije funkcije nisu u suprotnosti, ali nije ni jednostavno pronaći najbolju ravnotežu. Često smo primorani raditi i neke stvari jer drugi, osobito donatori, to traže od nas.

Iako je Caritas službena karitativna ustanova Katoličke Crkve, poznato je iz svakodnevnog života kako vi ne pravite nikakvu razliku među ljudima. Koliko su ljudi svjesni toga i doživljavaju li ljudi u BiH Caritas izričito organizacijom koja pomaže samo katolicima?

Caritas je bio i jest karitativna ustanova Katoličke Crkve, koji svoje djelovanje temelji na evanđelju. To znači da se u svom djelovanju pridržavamo ljudskih i kršćanskih načela i vrijednosti, osobito socijalnog nauka Katoličke Crkve, ali slobodan sam reći kako je Caritas karitativno lice Crkve na razini svake biskupije i župne zajednice, ali i svake kršćanske obitelji. Međutim, to ne znači da radimo samo s katolicima i samo za katolike. Pogledajte samo naše Caritase, kako u domovini, tako i u inozemstvu.

Caritas ima vrlo dobru reputaciju kao ustanova koja pomaže svim osobama u potrebi bez obzira na njihovu vjersku, etničku, rasnu, spolnu ili bilo koju drugu pripadnost. O tome mogu najviše reći svi žitelji u našoj zemlji. Ovu reputaciju Caritas ima još iz vremena ratnih događanja i poratnog vremena, te se čak i danas događa da na nekom susretu netko kaže kako mu je upravo i jedino Caritas pomogao u najtežem trenutku.

Veliki broj ljudi je svjestan djelovanja Caritasa, ipak događaju se i trenutci kada određene osobe imaju predrasudu prema djelovanju Caritasa upravo zbog njegova katoličkog predznaka, križa na znaku ili slično. Nažalost, razmjer Caritasovih mogućnosti i potreba na terenu je ogroman. Nismo u mogućnosti pružiti pomoć svim potrebnima, pa čak ni u oblicima u kojima je možda njima najpotrebnije. To je jedan od najvećih izazova Caritasa, kako u okviru konkretnih mogućnosti i resursa opslužiti što veći broj korisnika. Kako čovjeku pomoći bez da mu oduzmete dostojanstvo, nego pružite ljubav.

S tim u svezi važno je izdvojiti poimanje Caritasa u konkretnom društvu i u konkretnom okružju. Dok s jedne strane Caritas uživa dobar glas kao ustanova koja pomaže veliku broju osoba bez obzira na nacionalnu ili vjersku osnovu, često je problem shvaćanja o načinu darivanja Caritasa. Često se u našem narodu doživljava Caritas = paket. Što ja mogu dobiti, kako da dobijem? To je moje pravo! Pritom se zaboravlja obveza države...!

Rijetko imamo obrnutu situaciju, ljude koji nam se javljaju kako bi podržali djelovanje ove institucije, bez obzira o kojem je Caritasu riječ.

Caritas je institucionalni okvir Katoličke Crkve za pružanje pomoći onima koji su u potrebi, ali ta obveza i odgovornost ne završava na najodgovornijima u Crkvi i u Caritasu, nego je obveza i odgovornost svakog kršćanina.

Ljudi često percipiraju Caritas kao „bankomat“, to jest ustanovu koja samo daje (njima), a s druge strane, kad se izvuku iz problema, teže se odlučuju na sudjelovanje u akcijama pomoći koje Caritasi pokreću...

Onog trenutka kada čovjeku ne bude trebalo konkretne ljubavi, neće trebati ni Caritasa. Dok je svijeta i vijeka, bit će i siromaha, a dotle će trebati postojati i Caritas. Sve dok je čovjeka, sve dok je Božje ljubavi i milosrđa, dotle će biti potrebe i za Caritasom. Ne možemo se zvati vjernikom ukoliko okrećemo glavu od bližnjeg, ukoliko ne svjedočimo ljubav Božju na ovom svijetu.

Nažalost ne doživljavaju svi Caritas na ovaj način, čak i unutar nekih vjerničkih krugova, a ponekad čujemo kako kažu da na njihovu području nema potrebe za Caritasom jer nema siromašnih, ili rat je davno završen. Važno je napomenuti još jednom kako Caritas nije samo paket, nego je jedna od temeljnih grana pastoralnog djelovanja Crkve. Naglasak djelovanja Caritasa nije na njegovoj socijalnoj ulozi, pružanju pomoći, nego na njegovoj „odgojnoj“ ulozi, animaciji kršćanske zajednice i pojedinca kroz svjedočko življenje vjere i kršćanske ljubavi. Bez ove dimenzije djelovanja Caritas bi bio kao svaka druga humanitarna organizacija, ograničena trajanja, to jest bez onoga karitativna organizacija. To je percepcija s kojom se u Caritasu najteže boriti. Caritas nije samo ustanova, niti neka nevladina organizacija, a prečesto ga se tako doživljava posebice i u vjerničkom okružju. Caritas jest cjelokupno djelovanje Crkve kao izraz ljubavi, služenje koje Crkva ostvaruje da bi neprestano izlazila ususret čovjeku koji trpi ili je u potrebi, uključujući tu i materijalne potrebe, naglašava se u enciklici Deus caritas est.

Upravo zbog toga Caritas nastoji, ostvarujući svoju odgojnu ulogu, razvijati svijest o potrebi brige za bližnjim među vjernicima kroz poticaj i razvoj župnih Caritasa. U prethodnom razdoblju u suradnji s nad/biskupijskim Caritasima nastojali smo potaknuti župnike i vjernike na osnivanje župnih Caritasa. Na ovaj način cilj nam je bio motivirati vjernike i župne zajednice na organiziranu djelatnu ljubav. Jedini mogući način kako djelovati na sve veće i rastuće potrebe jest upravo kroz župni Caritas kao osnovnu stanicu karitativnog djelovanja svake biskupije.

Možete li izdvojiti jedan projekt Caritasa danas koji smatrate najbitnijim ili, bolje reći, trenutno najvažnijim?

Zaista je izazovno predstaviti bilo koji aspekt djelovanja Caritasa, te mu dati prioritet pred nekim drugim. Nema velikih ili malih projekata, nego samo ljubav koju svi djelatnici i volonteri na svim razinama ulažu tijekom provedbe projekata ili usluga.

Možda bi bilo dobro spomenuti najnoviji pravac djelovanja kojeg je Caritas BiH započeo prije nekoliko godina. Riječ je o procesu osnivanja i potpore osnivanju različitih socijalnih poduzeća, kako u okviru crkvenih, tako i u okviru civilnih i nevladinih ustanova. Socijalna poduzeća su na europskoj razini prepoznata kao jedan od najvažnijih socijalnih i ekonomskih instrumenata. Bit socijalnih poduzeća je svojom ekonomskom djelatnošću ostvarivati određenu dobit, a dio tih sredstava daju za potrebe onih najugroženijih ili pak u svom djelovanju zapošljavaju i uključuju, te na taj način osnažuju, osobe u potrebi.

U okviru Caritasa i Crkve u BiH djeluje već nekoliko socijalnih poduzeća kao što su Zemljoradnička zadruga Livač iz Banje Luke ili Gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba s invaliditetom RAD-DAR iz Mostara. I ovaj put Caritas ide ispred vremena, naime u BiH još uvijek ne postoji zakonska regulativa za uspostavu socijalnih poduzeća, ali se iskreno nadamo kako će se i to uskoro promijeniti. Mi ćemo svakako biti spremni s već uspostavljenim poduzećima koja danas zapošljavaju veći broj osoba, te osiguravaju dio sredstava kojima Caritas provodi različite socijalne projekte.