Evanđelja opisuju okolnosti u kojima se Isus rodio, a njihovo uprizorenje danas nazivamo jaslicama te su one postale neizostavnim dijelom proslave Božića. Jedna od onih župa koje oduvijek imaju jaslice je Kočerin, pored Širokog Brijega, u Hercegovini. O tamošnjim velikim i nadaleko poznatim jaslicama razgovarali smo u došašću 2019. sa s. Abelom Banožić...
Sestra Abela, krsnim imenom Ružica, rodom je upravo iz župe Sv. Petra i Pavla u Kočerinu gdje je primila sve sakramente i završila osmoljetku. Za vrijeme osnovne škole u njoj se rodila ideja o duhovnom zvanju, te je 1977. pošla za Bijelo Polje u samostan Školskih sestara franjevki. Prve zavjete je dala 1981., a doživotne 1986. U svom redovničkom poslanju djelovala je u Rami-Šćitu, potom Bijelom Polju odakle je otišla na Katehetski institut KBF-a u Zagrebu, a nakon završetka studija boravila je godinu u Ljubuškom.
Jaslice su tu oduvijek
Za vrijeme izbijanja posljednjeg rata bila je u bolnici u Rimu te se nije mogla vratiti na pastoral u Hercegovinu. Tako je sve do 2005. boravila u Zagrebu te predavala u školi kao vjeroučiteljica. Posljednjih 14 godina djeluje u rodnoj župi Kočerin.
"Ovo je normalna sredina gdje je narod zaista privržen Crkvi, svećenicima i sestrama koje ovdje djeluju 52 godine", rekla je na početku razgovora s. Abela napominjući da su jaslice oduvijek neizostavni dio proslave Božića u Kočerinu.
"Još kao dijete sjećam se predivnih jaslica na Kočerinu i mislim da su one na proslavama Božića neizostavne otkako je ovdje fratara, a kasnije i sestara SŠF", ustvrdila je napominjući da je po pričanju njezinih roditelja i starijih župljana, ta tradicija veoma duga.
Priprave su trajale mjesecima
Poslije njezina povratka u župu priprave za pravljenje jaslica trajale su skoro godinu dana. U međuvremenu izradili su dosta elemenata jaslica koje ponovno ne treba praviti, te je posljednjih godina razdoblje priprave kraće.
"Imamo već izgrađenih kućica, figurica, ali kad god odemo u prirodu, u šumu, prikupljamo drvene elemente i zanimljive stvari za jaslice. U ovo je uključena ekipa od 20-ak ljudi i intenzivnije se aktiviramo tijekom studenoga", ustvrdila je s. Abela i dodala kako radna površina jaslica ima skoro 30 m2 jer su dimenzije 7 x 4 metra.
Kazala nam je i da u nekim dijelovima postoji tendencija da jaslice budu šire od četiri metra, dok je duljina, zbog prostora, uvijek sedam metara.
Zanimala nas je težina (masa) jaslica, međutim odgovor je bio: "Samo dragi Bog zna" jer se one unose danima, te postoje različiti elementi koje bi posebice trebalo zbrajati. "Postoji jako puno figura. Neke su stvari lagane kao što je stiropor, međutim ima i betona, gipsa, pijeska, pločica, drveta, mahovine, te željeza, stoga je to teško izračunati", odgovorila nam je napominjući iako ima dosta vještačkih elemenata, ipak prevladavaju oni prirodni kao što su: zemlja, pšenica, drvo i mahovina.
Dok se radi, planira se dalje
Kada više ljudi radi na jednom projektu, potrebno je da se zna "tko kosi, a tko vodu nosi". To je jasno i na primjeru kočerinskih jaslica u čijoj izgradnji sudjeluju i djeca. Najaktivnije je do pet župljana, a u konačnici broj onih koji su sudjelovali na njezinoj izradi veći od 20. I sve njih treba koordinirati te organizirati pravi redoslijed radova kako bi na vrijeme bile složene.
"Jaslice stoje tri-četiri tjedna, ovisno koliko vremenski možemo raditi na njima budući da i ja radim u školi, a i moji su suradnici uposleni pa moraju pitati da iziđu s posla. Postavljamo ih obično u Trećem tjednu došašća, a skidamo poslije Nedjelje krštenja Gospodinova", rekla je s. Abela ne želeći nam odgovoriti na pitanje jesu li kočerinske jaslice najljepše u Hercegovini.
"Ne bih vam stvarno mogla reći jesu li naše najljepše, ali znam da to iziskuje mnogo vremena, volje, snage i ljubavi", ustvrdila je na kraju i kazala da se već dok nisu postavljene jaslice, razmišlja o onim za proslavu Božića 2020.
"Već sada dok postavljamo ove jaslice, zaključujemo da bismo sljedeće godine trebali promijeniti nešto i onda planiramo, ako nas Bog poživi i budemo u istom sastavu, to i ispuniti", ustvrdila je na kraju s. Abela Banožić te dodala da jaslice nisu samo božićni ukras za sakralni ili neki drugi prostor - one nose snažnu simboliku u duši vjernika koji iščekuje rođenje Gospodinovo.
Prve jaslice
Prve jaslice postavio je Sv. Franjo Asiški 1223. u spilji blizu grada Greccija u Italiji.
Nadahnuo ga je pohod Svetoj zemlji gdje je vidio mjesto rođenja Isusova te je
to htio približiti svojim suvremenicima. Uprizorio je žive jaslice, onakve
kakve se često za Božić mogu vidjeti u izvedbi zajednice Cenacolo. Ipak, jaslice kakve danas znamo nastale su tek u 16.
stoljeću.
Nema komentara:
Objavi komentar