Kočerinske jaslice koje oblikuju tradicija i ljubav

Evanđelja opisuju okolnosti u kojima se Isus rodio, a njihovo uprizorenje danas nazivamo jaslicama te su one postale neizostavnim dijelom proslave Božića. Jedna od onih župa koje oduvijek imaju jaslice je Kočerin, pored Širokog Brijega, u Hercegovini. O tamošnjim velikim i nadaleko poznatim jaslicama razgovarali smo u došašću 2019. sa s. Abelom Banožić...

 

Sestra Abela, krsnim imenom Ružica, rodom je upravo iz župe Sv. Petra i Pavla u Kočerinu gdje je primila sve sakramente i završila osmoljetku. Za vrijeme osnovne škole u njoj se rodila ideja o duhovnom zvanju, te je 1977. pošla za Bijelo Polje u samostan Školskih sestara franjevki. Prve zavjete je dala 1981., a doživotne 1986. U svom redovničkom poslanju djelovala je u Rami-Šćitu, potom Bijelom Polju odakle je otišla na Katehetski institut KBF-a u Zagrebu, a nakon završetka studija boravila je godinu u Ljubuškom.

Jaslice su tu oduvijek

Za vrijeme izbijanja posljednjeg rata bila je u bolnici u Rimu te se nije mogla vratiti na pastoral u Hercegovinu. Tako je sve do 2005. boravila u Zagrebu te predavala u školi kao vjeroučiteljica. Posljednjih 14 godina djeluje u rodnoj župi Kočerin.

"Ovo je normalna sredina gdje je narod zaista privržen Crkvi, svećenicima i sestrama koje ovdje djeluju 52 godine", rekla je na početku razgovora s. Abela napominjući da su jaslice oduvijek neizostavni dio proslave Božića u Kočerinu.

"Još kao dijete sjećam se predivnih jaslica na Kočerinu i mislim da su one na proslavama Božića neizostavne otkako je ovdje fratara, a kasnije i sestara SŠF", ustvrdila je napominjući da je po pričanju njezinih roditelja i starijih župljana, ta tradicija veoma duga.

Priprave su trajale mjesecima

Poslije njezina povratka u župu priprave za pravljenje jaslica trajale su skoro godinu dana. U međuvremenu izradili su dosta elemenata jaslica koje ponovno ne treba praviti, te je posljednjih godina razdoblje priprave kraće.

"Imamo već izgrađenih kućica, figurica, ali kad god odemo u prirodu, u šumu, prikupljamo drvene elemente i zanimljive stvari za jaslice. U ovo je uključena ekipa od 20-ak ljudi i intenzivnije se aktiviramo tijekom studenoga", ustvrdila je s. Abela i dodala kako radna površina jaslica ima skoro 30 m² jer su dimenzije 7 x 4 metra.

Kazala nam je i da u nekim dijelovima postoji tendencija da jaslice budu šire od četiri metra, dok je duljina, zbog prostora, uvijek sedam metara.

Zanimala nas je težina (masa) jaslica, međutim odgovor je bio: "Samo dragi Bog zna" jer se one unose danima, te postoje različiti elementi koje bi posebice trebalo zbrajati. "Postoji jako puno figura. Neke su stvari lagane kao što je stiropor, međutim ima i betona, gipsa, pijeska, pločica, drveta, mahovine, te željeza, stoga je to teško izračunati", odgovorila nam je napominjući iako ima dosta vještačkih elemenata, ipak prevladavaju oni prirodni kao što su: zemlja, pšenica, drvo i mahovina.

Dok se radi, planira se dalje

Kada više ljudi radi na jednom projektu, potrebno je da se zna "tko kosi, a tko vodu nosi". To je jasno i na primjeru kočerinskih jaslica u čijoj izgradnji sudjeluju i djeca. Najaktivnije je do pet župljana, a u konačnici broj onih koji su sudjelovali na njezinoj izradi veći od 20. I sve njih treba koordinirati te organizirati pravi redoslijed radova kako bi na vrijeme bile složene.

"Jaslice stoje tri-četiri tjedna, ovisno koliko vremenski možemo raditi na njima budući da i ja radim u školi, a i moji su suradnici uposleni pa moraju pitati da iziđu s posla. Postavljamo ih obično u Trećem tjednu došašća, a skidamo poslije Nedjelje krštenja Gospodinova", rekla je s. Abela ne želeći nam odgovoriti na pitanje jesu li kočerinske jaslice najljepše u Hercegovini.

"Ne bih vam stvarno mogla reći jesu li naše najljepše, ali znam da to iziskuje mnogo vremena, volje, snage i ljubavi", ustvrdila je na kraju i kazala da se već dok nisu postavljene jaslice, razmišlja o onim za proslavu Božića 2020.

"Već sada dok postavljamo ove jaslice, zaključujemo da bismo sljedeće godine trebali promijeniti nešto i onda planiramo, ako nas Bog poživi i budemo u istom sastavu, to i ispuniti", ustvrdila je na kraju s. Abela Banožić te dodala da jaslice nisu samo božićni ukras za sakralni ili neki drugi prostor - one nose snažnu simboliku u duši vjernika koji iščekuje rođenje Gospodinovo.

Prve jaslice

Prve jaslice postavio je Sv. Franjo Asiški 1223. u spilji blizu grada Greccija u Italiji. Nadahnuo ga je pohod Svetoj zemlji gdje je vidio mjesto rođenja Isusova te je to htio približiti svojim suvremenicima. Uprizorio je žive jaslice, onakve kakve se često za Božić mogu vidjeti u izvedbi zajednice Cenacolo. Ipak, jaslice kakve danas znamo nastale su tek u 16. stoljeću.

Elementi „poganstva“ u proslavi Božića danas

Običaji koji se dovode u vezu s proslavom Božića danas su, ugrubo rečeno, cjelina svih pojava, događaja, ukrasa i ponašanja ljudi koji počinju već u studenome i traju, ponekad, čak i do poklada. U ovom ćemo kratkom prikazu pokušati rastočiti koji su to elementi poganski, to jest potječu iz vremena prije pokrštavanja...

Na početku valja kazati da su narodni običaji: tradicijom ustaljeni načini ponašanja s normativnim, ceremonijalnim i simboličkim značajkama, svojstveni određenoj društvenoj zajednici.

Nezaobilazni su čimbenici narodne kulture koji obilježavaju značajne trenutke čovjekova života i osobite prigode u životu zajednice vezane uz vjerski godišnji ciklus. Riječ je o narodnim običajima koji su različiti od podneblja i države. Isti narod može imati različite običaje u odnosu na mjesto gdje živi, pa čak i dva susjedna sela mogu imati različite narodne običaje o istome.

Prema istraživanjima etnografa, samo u hrvatskom narodu za vrijeme božićnih blagdana postoji više od 200 običaja koji imaju izniman socijalni i estetski značaj. Neki su se običaji sačuvali do naših dana, neki su se modificirali, a dosta njih je ostalo samo u sjećanju najstarijih osoba.

Nastavak jesenskog ciklusa

Početci velika broja božićnih tradicija toliko su nejasni da knjige, istraživanja, znanstveni radovi i internetske stranice, koje se bave ovom temom, proturječe jedni drugima. Važno je napomenuti da su u proslavi Božića neki običaji i simboli potpuno kršćanski, dok drugi nisu jer prate prirodne cikluse koji su stariji od kršćanstva.

Nema sumnje da se podrijetlo dijela onoga što danas nazivamo božićnom tradicijom u nekom obliku povijesno može povezati s poganskim kulturama i slavljima koji su postojali prije dolaska kršćanskih misionara.

Božićni su običaji izravni nastavak jesenskog ciklusa narodnih običaja koji su determinirani poljodjelskim radovima i popratnim im ponašanjima.

Na tragu toga važno je napomenuti kako proslavljanje početka agrarne godine nije ekskluzivitet kršćanstva jer su razne kulture i civilizacije u povijesti slavile te prirodne pojave s obzirom da je cilj bilo ritualno obilježavanje buđenja prirode.

Kićenje bora

Danas je gotovo nezamisliva proslava Božića bez lijepo ukrašenih borova. Nema doma u kojemu blagdanskih dana neće biti, na važnom mjestu, postavljeno okićeno drvce. Zbog Nove godine te činjenice da je taj običaj postao dio obrasca ponašanja u građanskom društvu velikog dijela planeta, kite ga i oni koji nisu kršćani.

Najčešće se postavlja uz jaslice, ili neku sliku koja prikazuje rođenje Djeteta Isusa.

Odakle poveznica blagdana Božića i okićena bora?

Treba jasno reći, Utjelovljeni i okićeni bor nemaju nikakvih dodirnih točaka. Veza je nastala tek u novijim stoljećima kršćanstva, a preuzeta je iz drugih, nekršćanskih, kultura.

Običaj je bio povezan sa zimskim solsticijem kojeg su poganski narodi smatrali danom ponovnog rođenja boga Sunca.

Također, Sv. Bonifacije pokušao je germanskim plemenima predstaviti kršćanstvo i nauk o Presvetom Trojstvu koristeći sortu sjeverne bijele jele – zbog njezina naizgled trokutastog oblika.

Početke običaja kićenja bora moguće je pratiti upravo preko germanskih naroda. Svakako, oni se pojavljuju ponajprije u protestantskim zemljama, što je u katoličkom svijetu dočekano s rezervom. Početkom 19. st. običaj se raširio u sve dijelove svijeta i ubrzo je postao općeprihvatljivim znakom Božića u svim slojevima društva.

Zvijezda na boru zasigurno će simbolizirati Betlehemsku zvijezdu koja je najavljivala Isusovo rođenje te je u kršćanskim domovima ne bi trebalo izostavljati.

Badnjak

Znamo da je badnjak drvo koje se pali. U hrvatskom jeziku, za razliku od drugih, to je naziv i za dan pred Božić. U osnovi je to drevni podsjetnik na vremena kada su europski pogani imali lomače tijekom zimskog solsticija čime su simbolizirali povratak sunca s danima koji počinju postajati sve dulji.

Jednom kad je badnjak donesen kući i svečano smješten u kamin, ukrašen je zelenilom, alkoholom i posipan brašnom prije nego što je zapaljen. Trupci bi tada gorjeli cijelu noć, te potom tinjali nekoliko dana.

U novije vrijeme u narodima koji su izgubili tradiciju paljenja badnjaka, uvriježilo se pravljenje torte u obliku drvenog trupca prelivena čokoladom i posutog šećerom te ukrašena zelenim grančicama.

Božikovina, imela i bršljan

U rimskoj mitologiji biljke božikovina, imela i bršljan smatrane su „svetima“ i dovođene su u vezu s bogom Saturnom. Kako bi ga počastili na festivalu saturnalija, Rimljani su jedni drugima davali svečane vijence. Kad su kršćani počeli slaviti Isusovo rođenje, riskirali su da ih progone zbog nove religije te su stavljali „svete vijence“ na svoje kuće i tako se kamuflirali za vrijeme progona.

Također, Druidi su vjerovali da imela može zaštititi od groma i munje. Njihovi bi svećenici zlatnim srpom izrezali komad imele s hrasta, hvatajući grane prije nego što stignu na zemlju. Također, to je bio druidski simbol radosti i mira.

U rimsko je vrijeme bršljan bio simbol Bacchusa koji je bio bog vina i slave. Nosio ga je u kruni, a pogani su vjerovali da je simbol vječnog života.

U međuvremenu te su biljke izgubile veze s Rimljanima i Druidima te postale tradicionalni simbol Božića, osim bršljana koji je popularan (samo) u britanskom dijelu svijeta.

Darivanje

Veoma lijep običaj je darivanje bližnjih. Osim materijalnoga, bližnjima darujemo svoje vrijeme, pažnju te ljubav. I tri su mudraca darovala maloga Isusa, odvojili su svoje vrijeme, iskazali poštovanje i dali najbolje što su imali u tom trenutku (usp. Mt 2,11).

Odatle možemo kazati kako je licemjerno darivanje u obitelji i među svojim bližnjima na Božić nazvati poganskim običajem zato što su se narodi nekoć davno, u pretkršćanskom vremenu, darivali kao dio poganskog rituala ili su slavili saturnalije u doba Rimskoga Carstva. 

Zvona

Zvono se danas povezuje s crkvama, važnijim događajima, obavijestima, ali kroz glazbu i film je ušlo u svako uho kao nezaobilazni dio božićnog ugođaja.

Ipak, smatra se da korištenje zvona ima svoje podrijetlo u ranoj poganskoj zimskoj proslavi u kojoj su zvonjavom zvona „istjerivani“ zli duhovi.

Pjevanje za Božić

Na tragu arheoloških i povijesnih činjenica znanstvenici su zaključili da su poganski narodi pjevali pjesme u razdoblju koje u našem računanju vremena odgovara kraju prosinca. Slično kao i s darivanjem i zvonjavom, stari su narodi pjevali tijekom zimskog solsticija na tragu radosti i zahvale što se dan vidno počeo duljiti.

Paljenje svijeća

Paljenje adventskih svijeća je izvrsna najava dolaska Božića. Isto tako postojala je rana poganska tradicija paljenja svijeća kako bi se „tjerale“ sile hladnoće i tame. Međutim, ima li današnje paljenje svijeća ikakve veze s vjerovanjima primitivnih i praznovjernih predaka europskih naroda? Možemo li onda paljenje svake vatre, ili njezino gašenje, danas povezivati s poganima jer su i oni to radili?

Djed Božićnjak

Unatoč činjenici da je suvremena slika onoga što zovemo Djed Božićnjak uvelike oblikovana reklamnom kampanjom Coca-Cole, on definitivno ima poganske korijene. Postojao je poganski bog po imenu Odin, često prikazan kao bucmast starac s bijelom bradom koji je nosio dugački ogrtač.

Kombinacija Sv. Nikole i Odina uz materijalistički pristup reklama Coca-Cole rezultiralo je onim koga danas, u najboljem slučaju, zovemo Djed Božićnjak.

Na kraju treba prepoznati kako su kršćani tijekom stoljeća u praktičnom smislu vršili ono što danas nazivamo inkulturacijom evanđelja: preuzimali su različite poganske elemente i davali im kršćanski smisao. Zbog toga i Božić kao najradosnija kršćanska svetkovina obiluje elementima iz različitih kultura, civilizacija i tradicija.

FONSS potpisao ugovore s 39 stipendista

U prostorijama Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. (NCM) u Sarajevu 7. prosinca 2019., po 15. put, Fondacija za stipendiranje studenata - FONSS svečanim je činom potpisivanja podijelila stipendije za 39 studenata.

Susret je započeo okupljanjem stipendista u NCM-u i misom koju je predvodio vlč. Ilija Orkić, župnik u Radunicama, uz koncelebraciju dr. vlč. Šime Maršića, ravnatelja NCM-a.

Zahvalnost

Vlč. Orkić je na početku propovijedi prilagođene studentima rekao da se mora raditi i truditi kako bi se uspjelo u životu. Istaknuo je kako mnogi ljudi i po 10 godina rade kuću i sređuju je, ali još uvijek nemaju fasadu. Napomenuo je da se u životu ništa ne može učiniti odmah te je stipendija samo jedna mala pomoć na njihovu životnom putu.

Dodao je kako je sve stipendiste preporučio župnik. „'Ja svojim obrazom stojim iza te osobe', rekao je župnik. Koliko ćete se vi truditi, stoji na vama. Mi u Upravnom vijeću prihvaćamo ta jamstva župnika. Više je ključeva kako bi se otključala 'vrata' do dobivanja stipendije“, rekao je Orkić te na kraju potaknuo stipendiste da na trenutak zastanu i zahvale za sve one koji su im u njihovu životu pomogli, te da mole za svoje dobročinitelje. Poželio je da studenti marljivo uče i rade te volontiraju, a Bog će dati nagradu.

Na kraju mise studentima se obratio ravnatelj vlč. Maršić te se pridružio poticajima koje je uputio vlč. Orkić.

Poticajne riječi

Nakon euharistije uslijedio je susret stipendista s Upravnim vijećem FONSS-a. Nazočne je pozdravila Marijana Miketek, djelatnica NCM-a i koordinatorica ovog projekta.

Riječ je ponovno preuzeo dr. Maršić koji je istaknuo povezanost FONSS-a i NCM-a, te potom predstavio instituciju u kojoj je ravnatelj.

Vlč. Orkić progovorio je o životu studenata napominjući da trebaju nastaviti činiti dobra djela.

Župnik u sarajevskom naselju Stup i direktor Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije preč. Miroslav Ćavar potaknuo je nazočne, koji su iz Sarajeva, da volontiraju kroz već postojeće institucije Crkve. Napomenuo je da se oni koji već dobivaju stipendiju od FONSS-a ne javljaju na natječaje za stipendije drugih institucija i općina, te da oslobode to mjesto svojim prijateljima i poznanicima koji nisu dobili stipendiju u FONSS-u.

Poticajne riječi u ime dobročinitelja uputio je i Petar Lušo, te progovorio o potrebi da kada se studenti zaposle, i sami krenu pomagati studente kako bi se pokrenula lančana reakcija. Predsjednik Upravnog vijeća FONSS-a iz Zagreba Boris Babić govorio je o genezi nastanka FONSS-a prije 15 godina.

15 godina

Na kraju je Miketek napomenula kako nema uplata za sve studente ako samo ijedan student od 39 stipendista ne donese potvrdu o volontiranju do 12. dana u mjesecu jer su uplate istodobno za sve. Potaknula je nazočne da budu savjesni i na vrijeme donose ili šalju potvrde.

Potom su se stipendisti predstavili, a svečanost potpisivanja ugovora upriličena je nakon zajedničkog ručka u Centru.

Podsjetimo da FONSS postoji već 15 godina, a nastao je iz želje podupiranja nadarenih mladića i djevojaka za vrijeme studija, koji su slabijeg imovinskog stanja. U pomaganje mladima Fondacija je tijekom ovoga razdoblja uložila više od 500 000 KM, a mnogima je pružena prilika za radno mjesto njezinim posredovanjem.

Sve ovo ne bi bilo moguće da nema dobročinitelja i podupiratelja. Stoga Fondacija preko Upravnog vijeća iskreno zahvaljuje svima koji pružaju podršku radu FONSS-a.

 

„Osobna karta“ aktualnih projekata četiriju Caritasa u BiH

 Ljubav prema bližnjemu, koja se konkretizira i kroz institucionalno djelovanje Katoličke Crkve, jedan je od temeljnih postulata vjerničkog života. Prigodom Treće nedjelje došašća, kada se obilježava i Nedjelja Caritasa, prezentiramo aktualne projekte krajem 2019. koji se odvijaju u sklopu (nad)biskupijskih Caritasa te Caritasa BiH.

Kada spomenemo Caritas, većina pomisli na ratne slike dijeljenja humanitarne pomoći izravno iz kamiona, i tu za mnoge misija razmišljanja o toj instituciji završava. Međutim, Caritas je ljubav prema bližnjemu kroz različite oblike. On je i institucija unutar Crkve, pravna osoba Katoličke Crkve i pastoralna ustanova radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi.

BK BiH, po uzoru na druge zemlje diljem svijeta, osnovao je 29. siječnja 1995. Caritas Biskupske konferencije BiH, a koji od prije četiri godine nosi ime: Caritas Bosne i Hercegovine.

Članice Caritasa BiH su nad/biskupijski Caritasi u BiH: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Caritas biskupije Banja Luka sa sjedištem u Banjoj Luci te Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru.

Projekti Caritasa BiH

Sukladno svojim zadaćama, Caritas BiH trenutačno provodi veći broj programa, projekata i aktivnosti.

Ono što bi trebalo izdvojiti je dugogodišnje djelovanje na izgradnji mira i pomirenja, posebice kroz USAID-ov projekt PRO-Budućnost koji se provodi u suradnji s CRS-om (Catholic Relife Service – Caritas SAD-a) u 75 lokalnih zajednica diljem BiH.

U posljednjih nekoliko godina Caritas BiH posebno je aktivan na pružanju potpore i zagovaranju za osobe s invaliditetom kroz projekte koje financira Europska unija. Na taj se način nastoje osnažiti udruge i organizacije koje pružaju potporu osobama s invaliditetom, te osigurati bolje uvjete za zapošljavanje tih osoba.

Neizostavno je djelovanje Caritasa BiH zajedno s nad/biskupijskim Caritasima, uz potporu poglavito Caritasove mreže, u rješavanju problema migrantske krize u BiH na području Mostara, Sarajeva, ali i Unsko-sanske županije.

U svojoj osnovnoj djelatnosti Caritas BiH stavlja naglasak i na razvoj župnih Caritasa, kao osnovne strukture za pomoć čovjeku u nevolji. A tu je i akcija Tjedna solidarnosti s Crkvom i ljudima u Bosni i Hercegovini putem koje se financiraju brojni socijalni i zdravstveni projekti koje provode nad/biskupijski Caritasi.

Caritas BiH je aktivan i na međunarodnoj i regionalnoj razini, gdje se s drugim nacionalnim Caritasima u okvirima prekogranične suradnje razvijaju napredne i inovativne ideje poput socijalnih poduzeća, te odnedavno pokrenuti projekt zapošljavanja za mlade, kao odgovor na veliki broj mladih ljudi koji svakodnevno napuštaju BiH, u potrazi za boljim uvjetima, u zemlje Zapadne Europe.

Osim toga tu su i projekti: E.L.B.A. (Razvoj socijalnog poduzetništva u Jugoistočnoj Europi) – III. faza koja ima za cilj razvoj socijalnog poduzetništva, a krajnji korisnici su ranjive skupine pučanstva u Jugoistočnoj Europi.

Employ Yourself (Zaposli se) s područjem djelovanja izgradnje kapaciteta nevladinih udruga koje rade s mladima.

Praćenje izgradnje kapaciteta u organizaciji – ABCEUAV, a područje djelovanja je smanjenje rizika od katastrofe i humanitarno djelovanje.

Osnaživanje žena u Bosni i Hercegovini

POWER – Stvaranje novih mogućnosti za rad, zapošljavanje i profesionalnu rehabilitaciju osoba s invaliditetom.

SOCIETIES II.  (Potpora udrugama civilnog društva u osnaživanju tehničkih vještina, socijalnom uključivanju osoba s poteškoćama u razvoju i u primjeni standarda EU-a u Jugoistočnoj Europi).

YOUR JOB – regionalni projekt stvaranja mogućnosti zapošljavanja mladih na Balkanu.

Spomenimo i da je ravnatelj Caritasa BiH mons. Tomo Knežević.

Projekti Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije

Vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić utemeljio je 1931. Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu. Iako je rad Caritasa u vremenu komunističke vladavine bio zabranjen, on nikada nije prestao sa svojim djelovanjem preko župa i pojedinaca.

Za vrijeme posljednjeg rata djelovanje Caritasa je aktualizirano, a temeljni cilj je ostao isti: biti i ostati uz one u potrebi. Ravnatelj Caritasa VN-a je dr. Mirko Šimić.

Projekti i akcije koje trenutačno provode su:

Caritasova pučka kuhinja Jelo na kotačima u Sarajevu 

To je jedan od najdugotrajnijih projekata koji se provodi u Caritasu VN-a od njegove obnove. Početci djelovanja sežu u 1996. U središnjoj kuhinji pripravljaju se topli obroci koji se od ponedjeljka do petka Caritasovim vozilom razvoze na četiri lokacije u gradu. Za dane vikenda osiguran je suhi obrok. Broj korisnika varira jer je ova kuhinja u sastavu javnih kuhinja Sarajevske županije. K tomu treba dodati i redovite korisnike obroka iz sarajevskih župa.

Caritasova pučka kuhinja Jelo na kotačima u Zenici

Također aktivna dugi niz godina, uz kratki prekid, svoje djelovanje započela je sredinom 1995. Topli obroci se također od ponedjeljka do petka dostavljaju do krajnjih korisnika. Specifičnost ove kuhinje je u tomu što se većini korisnika Caritasovim vozilom obrok dostavlja na kućnu adresu u Zenici te u okolnim naseljima i mjestima.

Predškolska ustanova Sv. Obitelj – Sarajevo (s podružnicama)

Započela je s djelovanjem 1999. Odlikuje se kontinuiranom brigom za djecu predškolskog uzrasta na području grada Sarajeva. Danas je vrtić u novoizgrađenoj zgradi u prigradskom naselju Stup, a ima svoju ispostavu u podružnici Caritasa u Zenici, kao i odjel jasličkog uzrasta u sarajevskoj četvrti Višnjik.

Obiteljsko savjetovalište Sarajevo

Ovaj projekt je usko vezan uz produljeni boravak, to jest uz brigu za školsku djecu koja nakon škole borave u Caritasovim prostorijama te obavljaju svoje školske obveze. Uz brigu za mentalno zdravlje djece te njihov intelektualni rast naglasak se stavlja i na njihovu osobnost.

Kućna njega starih i bolesnih

Ovim projektom u nekoliko dekanata Vrhbosanske nadbiskupije (Brčanski, Odžački, Sarajevski, Derventski) preko medicinskih sestara, Caritas dopire do starijih i nemoćnih u potrebi.

Dom za studentice kraljica Katarina Kotromanić – Sarajevo

U gradskoj četvrti Višnjik Caritas Vrhbosanske nadbiskupije u posjedu je objekta koji služi kao dom za studentice koje dolaze izvan grada Sarajeva.

Razvoj župnog Caritasa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Od iznimne važnosti, kako za Caritas Vrhbosanske nadbiskupije, tako i za župe u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bilo je pokretanje ovog projekta koji je u svom trogodišnjem ciklusu imao za cilj osnovati Caritase u župama u kojima je to u ovom trenutku moguće.

Dobri Pastir

Projekt ima za cilj siromašnima u ruralnim župama omogućiti početnu pomoć dodjelom domaćih životinja ili manjih radnih strojeva da bi im bila olakšana svakodnevica, odnosno da bi mogli doći do izvora financiranja sebe i svoje obitelji.

Socijalizacija romske djece i njihova integracija u društvo

Caritas VN-a pokušava kroz ovaj projekt, prije svega, uključiti romsku djecu u predškolske i osnovnoškolske aktivnosti te poraditi na svijesti važnosti obrazovanja djece i mladih.

Rad s djecom s posebnim potrebama

Ovim projektom se jačaju empatija i međusobno uvažavanje djece, a sve pod stručnim timom koji se sastoji od psihologa, pedagoga, fizioterapeuta, muzikologa i odgojiteljica.

Pro budućnost

Ovaj projekt je izravni plod suradnje s američkim Caritasom (CRS). Riječ je o mirovnom nastojanju koje za cilj ima ojačati lokalne sredine i zajednice uspostavljajući komunikaciju i povjerenje među različitim narodima i pojedincima u BiH.

Migranti na ulici

Caritas VN-a daje svoj doprinos, uz druge aktivnosti, kada je riječ o migrantima u samom gradu Sarajevu.

Caritasova podružnica Kiseljak u izgradnji

Caritas Vrhbosanske nadbiskupije započeo je 2015. izgradnju podružnice Kiseljak. U sklopu tog pastoralno-socijalnog centra nalazit će se dom za starije s hospicijem, dječji vrtić, skladišni prostor te svi ostali prostori potrebni za funkcioniranje ovog objekta.

Projekti Caritasa Banjolučke biskupije

Ovaj je Caritas osnovao banjolučki biskup mons. Franjo Komarica 1986. s ciljem promicanja djelotvorne ljubavi, karitativnog duha i volontarijata. Zapošljava više od 100 osoba, a otvoren je za sve potrebite s ciljem ublažiti aktualnu nevolju i doprinijeti pomirenju i suživotu. Ravnatelj Caritasa Banjolučke biskupije je dr. Miljenko Aničić.

Pomoć za preživljavanje (hrana, odjeća, obuća, lijekovi, drva, peći).

Obnova kuća (godišnje tri-četiri objekta, u 2018. sedam, a u 2019. obnova dvaju krovova i gradnja nove kuće za devetočlanu obitelji).

Vlastita stolarska i bravarska radionica (proizvodnja pokućstva, prozora i vrata za siromašne obitelji i povratnike).

Dom za starije osobe - Socijalni centar Ivan Pavao II. djeluje od početka 2009., 90 osoba – proširuje se za još 20-ak osoba uključujući i odjel za dementne osobe. Zaposlene 42 osobe.

Projekt Ne zaboravi – trogodišnja edukacija osoblja za njegu dementnih osoba provodi se zajedno s Caritasom Mostar.

Kućna njega starih i bolesnih i pomoć u kući (150 – 200 osoba).

Kuhani obrok za stare, napuštene i bolesne (30 obroka 5 dana u tjednu, grad Banja Luka i bliža okolica).

Centar za život i obitelj

Savjetovalište za brak i obitelj

Terenski obilazak siromašnih i obitelji s problemima

Kumstva na daljinu za siromašnu djecu (120 djece)

Internat za školsku djecu u Prijedoru (smještaj i hrana za djecu iz udaljenih sela koja pohađaju razne škole u Prijedoru).

Pranje rublja za migrante u centru BIRA u Bihaću (tri zaposlene osobe), u koordinaciji Caritasa BiH.

Pomoć migrantima u higijenskim potrepštinama i odjevnim predmetima

Tri europska i prekogranična projekta:

Poštujmo žene u ruralnim područjima, trogodišnji projekt s Caritasom Austrije: prava žena, nasilje u obiteljima, mogućnosti organiziranja žena i njihova ekonomskog osnaženja.

Brinemo za starenje s dostojanstvom i poštivanjem, otvoren dnevni centar za starije osobe (radionice), potpora kućnoj njezi, pomoć u potrebnim materijalima za starije i bolesne.

Stazama baštine, od graničara do Trapista – Obilježavanje lokacija od Gradiške do Banje Luke na kojima su se u posljednjih 150 godina naseljavale manjine: Poljaci, Talijani, Ukrajinci, Nijemci... s njihovim specifičnostima. Edukacija turističkih vodiča. Težište su Trapisti: uređenje prostora i izrada replika na djelovanje Trapista (sušara, pivara i sl.).

Your Job, trogodišnji projekt s Caritasom Mostar: savjetovanje, edukacija i osposobljavanje, zapošljavanje mladih.

PRO – Budućnost, rad s političkim zajednicama (općinama) na razini BiH. Koordinacija Caritas BiH.

Socijalno-edukativni centar (za obrazovanje odraslih). Provodi edukaciju njegovatelja za stare i bolesne: 500 sati teorije i prakse (odobrilo Ministarstvo zdravstva). Do sada prošle 22 generacije. Provodi također formalnu i priznatu izobrazbu asistenata za osobe s posebnim potrebama. Veliki broj neformalnih obuka. Cilj: proširiti izobrazbu na razna druga zanimanja (obrtnici i dr.), raditi na prekvalifikaciji radnika.

Gospodarski projekti (organizirano kao Zemljoradnička zadruga Livač. Zaposleno 20 osoba. Cilj je zapošljavanje ljudi i postizanje zarade u svrhu financiranja karitativnih projekata): Farma krava muzara: proizvodnja mlijeka i uzgoj junadi (više od 300 kom.); sirana i proizvodnja sira Trapist; bio-plin i proizvodnja struje te plastenička proizvodnja povrća.

Dječji vrtić: tri skupine i jaslice – ukupno 85 djece, uz postojeći Dom za starije osobe na Petrićevcu (Banja Luka). Realizacija projekta počinje početkom siječnja 2020.

Župni Caritas, edukacije i osnivanje župnog Caritasa u 12 - 15 župa u suradnji Caritasa BiH. Početak planiran početkom 2020.

Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru utemeljio je 1982. biskup mons. Pavao Žanić. U vrijeme ograničene mogućnosti djelovanja Crkve rad se uglavnom sastojao u prikupljanju pomoći za misionare u Africi, za pojedine župe na Kosovu i u Hercegovini. Ratna zbivanja usmjerila su Caritasovu djelatnost na humanitarnu raspodjelu pomoći ugroženima.

Ravnatelj je don Ante Komadina.

Dječji vrtić Sv. Josip

Potkraj 1994. njemački je Caritas pomogao izgradnju dječjega vrtića u Mostaru. Nakon odlaska sestara Službenica Milosrđa koje su od siječnja 1997. ravnale Caritasovim vrtićem, sestre Franjevke od Bezgrješnoga začeća iz Dubrovnika nastavile su taj apostolat u rujnu 2015. Na površini od 1 357 m² vrtić ima pet igraonica, vlastitu suvremeno opremljenu kuhinju, multifunkcionalnu dvoranu i prostrano dvorište.

Centar za djecu, mlade i obitelj SPES

SPES pomaže obiteljima u sustavnoj skrbi za djecu i mlade. Organizira se i provodi program pozitivnog razvoja djece, kreativne radionice za djecu i odrasle, pomoć pri učenju, interaktivne radionice za mlade, savjetovanja, predavanja za roditelje i stručnjake...

Knjižara Logovita

Crkva i njezine ustanove bile su oduvijek promicateljice kulture, pa je zato i Caritas otvorio u Mostaru knjižaru želeći tako poticati i promicati kulturu čitanja i izobrazbe. U prostoru velikom gotovo 300 m² nudi se raznovrsna literatura i priručnici.

Rehabilitacijski centar za osobe s posebnim potrebama Sv. Obitelj

Rehabilitacijski centar utemeljen je radi unaprjeđenja kvalitete života osoba s invaliditetom te rehabilitacije djece s razvojnim poteškoćama multidisciplinarnim terapijskim radom.

Započeo je s djelovanjem 2001. i odvija se u tri odjela: edukacijsko-rehabilitacijski odjel, stacionarni odjel, i radionica Emanuel (od 2006.).

Centar za radno osposobljavanje osoba s razvojnim poteškoćama Nazaret

Odrasle osobe s različitim tjelesnim i duševnim smetnjama od 1997. u Nazaretu mogu naći odgovarajuće zaposlenje u prilagođenim radionicama za drvodjelstvo, tekstil i dekorativne predmete od papira, gipsa, voska, platna.

Radionice za osobe s invaliditetom Betlehem

Nakon višegodišnje institucionalne skrbi o osobama s invaliditetom na području Mostara Caritas je ovoj populaciji na sličan način odlučio pristupiti i na području općine Čapljina. Dom za stare i iznemogle osobe s hospicijem Betanija

Otvorenje vrata za stare i iznemogle osobe s hospicijem Betanija u Čapljini je upriličeno 2013. Usluge palijativne skrbi (sveobuhvatne – zdravstvene, psihološke, socijalne i duhovne skrbi) daju se s ciljem pružanja potrebne njege bolesnicima s neizlječivom bolešću.

Duhovno-obrazovni centar Emaus

Emaus je otvoren 2007. na mjestu gdje se prije posljednjeg rata nalazio svećenički dom. To je mjesto namijenjeno održavanju programa profesionalnog usavršavanja, duhovnih obnova i drugih oblika ulaganja u znanje i kvalitetu ljudske osobe.

Uz navedene aktualne projekte tu su i svakodnevni karitativni napori i poslovi koji su svojstveni Caritasu, a koje je teško i pobrojiti budući da je njihov spektar vrlo širok.

U tom se smislu svakodnevno pomaže preko raznih savjetovanja, pomoći u prehrambenim i higijenskim potrepštinama, lijekovima, ortopedskim i medicinskim pomagalima, nabavkom ogrjeva i peći, zatim u odjeći i obući, potpori u rješavanju režijskih obveza, potpori studentima i đacima preko čišćenja i manjih obnova stanova i kuća...

Zbog Caritasa i punice Talijanu ni hrvatski nije težak

Da su "čudesni putovi Gospodnji", to svatko iz osobnoga iskustva može kazati. Međutim, postoje i oni koji su malo "čudesniji" od drugih. Na tom je tragu i priča o djelatniku Talijanskog Caritasa gosp. Danijelleu Bombardiju koji živi i radi u Sarajevu. 

 

Danielle je rođeni Talijan, iz mjesta San Dona di Piave u okolici Venecije gdje je i odrastao. Kako nam je rekao, nakon srednje škole upisao je fakultet Međunarodne političke znanosti u Gorici, na granici sa Slovenijom. Za vrijeme studija počeo je volontirati u tom gradu jer je tada dio talijanske granice, prije nego je Slovenija ušla u Europsku uniju, bio pod pritiskom izbjeglica i migranata s Kosova, Iraka i drugih politički nestabilnih zemalja.

"Caritas je nudio smještaj i pomoć tim ljudima koji su dolazili. Mi studenti smo volontirali u tom prostoru i radili na prihvatu ljudi. Kada sam završio fakultet, odlučio sam volontirati godinu dana u inozemstvu. To je jedan karitativni program talijanske Vlade na koji sam se prijavio i došao sam u Mostar u osmom mjesecu 2005.", rekao nam je na početku Danielle na tečnom hrvatskom jeziku.

"Nakon godine dana volontiranja u Caritasu Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije pitali su me želim li ostati u BiH, raditi u Caritasu Italije. Pristao sam, i od tada sam ovdje", ustvrdio je i naglasio da sada obnaša službu regionalnog koordinatora Talijanskog Caritasa koji ima urede, kako u BiH, tako i u okolnim zemljama.

Caritas mi je dao sve

U daljnjem razgovoru saznali smo kako je Danielleu dolazak u Mostar bio prvi susret s Bosnom i Hercegovinom, njezinim narodima, kulturama i prirodnim ljepotama koje je odmah zamijetio, ali nije stalo samo na tome.

"Uvijek se šalim kako mi je Caritas dao sve, zaposlio me, našao obitelj, mjesto stanovanja", istaknuo je ustvrdivši da mu je plan bio godinu dana boraviti u Mostaru, stjecati iskustva i poslovne kontakte...

Međutim, nije očekivao da će ostati toliko dugo, a na kraju je ispalo dobro.

"Oženio sam se 2009. u Mostaru. Sada živim u Sarajevu u župi Marijin Dvor sa suprugom i dvoje djece. Žena je uposlenica Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. (NCM) dok jedno dijete ide u Osnovnu školu Katoličkog školskog centra Sv. Josip, a drugo dijete u vrtić", rekao je Danielle te spomenuo da u Italiju ide poslovno, ali i obiteljski jer ima mlađeg brata i roditelje u mirovini.

"Brat radi u Italiji i često dolazi u Bosnu da nas obiđe, kao i roditelji koji žele biti s unucima", kazao je sugovornik naglasivši kako se, pored svih putovanja u Italiju i po regiji, te čestih izbivanja zbog posla, sada može reći da stalnu adresu ima u Sarajevu.

Kakav je trenutni angažman?

Govoreći o svom poslu, napomenuo je kako je Talijanski Caritas odlučio ne voditi više samostalno projekte u BiH, nego podržavati već postojeće kao što su projekti Caritasa BiH, NCM-a i pojedinih župa...

"Sada nemamo više izravna kontakta na terenu, nego podržavamo financijski postojeće projekte i kontakte s partnerima. U posljednje vrijeme pitanje izbjeglica postalo je aktualno, a nama je to veoma bitno jer već 20 godina imamo taj problem u Italiji. Sada to iskustvo prenosimo ljudima ovdje. Radimo na ekonomskom razvoju pojedinih područja, u poljoprivredi, s osobama s invaliditetom i posebnim potrebama te s mladima. Gdje god ima potrebe, mi pokušavamo dati pomoć", objasnio je Bombardi ono na čemu radi Talijanski Caritas danas, te istaknuo da se nekoliko godina bavi i humanitarnim krizama, bilo da je riječ o poplavama, migrantskim događanjima ili potresima.

"Tako sam krajem studenoga bio u Albaniji zbog potresa. Bilo me je strah kad se potres ponovio, a uvidio sam da kroz medije ne dolazi prava slika. Zaključili smo da 30 000 ljudi treba krov nad glavom jer su kuće srušene. To zahtijeva ogroman posao, mnogo hrane, higijenskih potrepština te brojne aktivnosti za podršku tim ljudima", rekao je Danielle te naglasio da će pomaganje Albaniji trajati nekoliko godina jer su ljudi na ogromnom teritoriju ostali bez kuća i poslova, a nažalost neki i bez života.

Istaknuo je zadovoljstvo što se i Caritas BiH uključio u slanje pomoći Albaniji, kao i čitava BiH.

Kome više treba pomoć?

Budući da smo razgovarali s Talijanom koji ima iskustvo djelovanja u nekoliko zemalja, zanimalo nas je kome je potrebniji Caritas. Naš je sugovornik ustvrdio kako je Caritas potreban svugdje, ali su problemi na kojima se radi drugačiji.

"Ovdje u BiH postoji više, koliko ja vidim, ekonomskih i političkih problema. S druge strane velika je prednost ljudskih i obiteljskih odnosa jer postoje jače zajednice. Kada je jedna osoba u problemima, vrlo rijetko ostaje potpuno sama i izolirana. U Italiji je situacija bolja ekonomski i politički, ali je veoma prisutan individualizam. Tako ljudi koji se nađu u problemima mogu ostati sami, a ti se primjeri šire i povećavaju", objasnio nam je i napomenuo da Talijanski Caritas u BiH radi na ekonomskom planu, dok u Italiji rješava drugačije probleme koji izgledaju manji, ali su također prisutni.

Dodatni motiv za učenje hrvatskoga jezika

Budući da Hrvati imaju percepciju Talijana kao osoba koje ne žele učiti ni svjetske jezike kao što je engleski, zanimalo nas je kako je tako dobro svladao hrvatski da se uopće ne primijeti naglasak. Budući da je na fakultetu učio španjolski, francuski i engleski, imao je osnovu za učenje drugih jezika, međutim kroz smijeh nam je naveo da je osim posla imao još jedan dodatni motiv za učenje.

"Uvijek sam govorio da ako želim razumjeti punicu, moram naučiti hrvatski jezik. Zato sam bio dodatno motiviran", posvjedočio nam je na kraju Danielle naglašavajući kako Talijanski Caritas ostaje u BiH dokle god je potrebno i pomagat će koliko može, jer onaj tko ljubi bližnjega, u konačnici ljubi Boga ispunjavajući time Kristovu zapovijed ljubavi.

Dvije stvari o BiH

Naš je sugovornik boravkom u BiH zaključio dvije stvari. Prva je da u ovoj zemlji nikako ne može biti dosadno: uvijek postoji nešto novo, pojavi se zanimljivo i svaki dan se može upoznati nešto drugačije. S druge strane primijetio je da ljudi u BiH suviše negativno gledaju na stvari. Istaknuo je da u ovoj državi postoji više pozitivnih stvari i priča koje ne mogu doći do izražaja jer su ljudi postali negativni. Naglasio je da svaka osoba koja dođe u Bosnu i Hercegovinu bude oduševljena ovim podnebljem, a to ne može biti slučajno, niti svi ljudi mogu lagati o toj temi.

Osim materijalnog postoji i duhovno te psihološko „siromaštvo“

U povodu Nedjelje Caritasa, koja se obilježava na Treću nedjelju došašća, razgovarali smo s Miroslavom Valentom, djelatnikom Caritasa BiH.

Gosp. Valenta radi u Caritasu BiH od 2009. U prethodnih 10 godina djelovao je na različitim aktivnostima, a u posljednjih nekoliko godina angažiran je na projektima koje Caritas BiH provodi u suradnji s drugim nacionalnim Caritasima iz Jugoistočne Europe.

Trenutno mu je povjerena uloga voditelja projekta YOUR JOB za zapošljavanje mladih u Bosni i Hercegovini i projekta ELBa za razvoj socijalnog poduzetništva.

S njim smo razgovarali krajem 2019. o uobičajenim pitanjima koja postavljamo o Caritasu, s posebnim osvrtom na Caritas BiH.

Poštovani, Treću nedjelju došašća obilježavamo kao Nedjelju Caritasa. Kako konkretno svatko od nas može iskazati ljubav i solidarizirati se s onima koji su u potrebama?

Za nas kršćane ljubav prema bližnjemu i solidarnost s onima koji su u nevolji nisu i ne smiju biti vezani samo za jedno određeno vrijeme ili za određenu prigodu. Djelotvorna ljubav, zajedno s liturgijom i naviještanjem Božje riječi, kršćanska je odgovornost kojoj ne možemo pristupiti na polovičan i površan način. Također je vrlo važno znati kako prepoznati osobu u potrebi. Osobe u potrebi nisu samo one materijalno siromašne, a to je osobito primjetno u današnjem dinamičnom vremenu kada do izražaja dolazi i duhovno, psihološko ili bilo koje treće „siromaštvo“. U našoj župi, u susjedstvu, u našim obiteljima ili u široj zajednici svi trebamo tražiti i naći osobu u potrebi. Potrebno je samo malo otvoriti svoje srce i osluhnuti ljude oko sebe. Kada to uradimo, onda možemo konkretno reagirati i iskazati svoju ljudsku i kršćansku ljubav i solidarnost na razne načine: kroz razgovor, kroz materijalno darivanje, glas, kroz medicinsku skrb, kroz pomoć za školu ili na razne načine biti nekome motivacija, poticaj, i na druge brojne načine.

Možemo li onda konstatirati kako u Caritasu trebaju zapravo raditi samo praktični vjernici katolici koji su angažirani i u svojim župama? Poznato je da su u zemljama Zapada djelatnici i oni koji uopće nisu katolici.

Caritas je službena karitativna ustanova Katoličke Crkve u koju se svi snagom osobne vjere, temeljem poslanja koje se dobiva upošljavanjem, ugrađujemo i svjedočimo svoju kršćansku ljubav, kako na radnom mjestu, tako u osobnom i obiteljskom životu. Svi su dobro došli doprinositi rastu, djelovanju i izgrađivanju Caritasa na svim razinama. Pri tom su svi, posebno djelatnici naših Caritasa, obvezatni i pozvani živjeti i poštivati kršćanska načela na kojima se temelji Caritas. Caritas u svome radu nadilazi ovozemaljske i ljudske granice s obzirom na potporu koju dobiva i od koga dobiva, kome sve pomaže i kome potporu daje, ali isto tako od koga sve očekuje konkretnu potporu. O tome najbolje svjedoče brojne velike i male akcije tijekom rata i poraća koje su stizale u ovu zemlju i u sve naše Caritase. U svome radu tijekom minuloga rata i poraća, snagom pokazane ljudske i kršćanske širine, Caritas je mogao prelaziti preko svih ratnih, poratnih, političkih i vjerskih granica i pomoći svima i zatražiti pomoć i potporu od svih. A da tako nismo živjeli i da tako ne živimo, kakva bi bila situacija s našim karitativnim radom i poslanjem?Vaše pitanje na isti način može se odnositi i na sve druge ustanove Katoličke Crkve u našoj ovozemaljskoj domovini. Međutim, ovdje se postavlja i jedno drugo pitanje, ne samo za Caritas, nego i za sve crkvene ustanove - a jesu li svi vjernici katolici, koji su uposlenici u raznim crkvenim ustanovama u našoj domovini, istodobno dovoljno zauzeti i prepoznatljivi i u župnim zajednicama svoga življenja ili ...?

Postoje nacionalni Caritas BiH i tri nad/biskupijska Caritasa u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci. Objasnite nam koje su glavne zadaće nacionalnog Caritasa BiH danas, njegovu razliku u odnosu na nad/biskupijske Caritase...

Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine, po uzoru na druge zemlje diljem svijeta, osnovala je 29. siječnja 1995. Caritas Biskupske konferencije BiH, a koji od prije četiri godine nosi ime: Caritas Bosne i Hercegovine.

Caritas BiH je utemeljen radi promicanja djelotvorne kršćanske ljubavi s ciljem jačanja zajedništva među nad/biskupijskim Caritasima, ali i zajedništva među vjernicima. Članice Caritasa BiH su nad/biskupijski Caritasi u Bosni i Hercegovini: Caritas Vrhbosanske nadbiskupije sa sjedištem u Sarajevu, Caritas biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan sa sjedištem u Mostaru te Caritas biskupije Banja Luka sa sjedištem u Banjoj Luci. Caritas BiH ima koordinirajuću ulogu, kako u tuzemstvu, tako i u inozemstvu, dok su nad/biskupijski Caritasi odgovorni za cjelokupno karitativno djelovanje na prostoru nad/biskupije pod vodstvom dijecezanskog biskupa. Ukratko, nad/biskupijski Caritasi su ti koji izravno rade s krajnjim korisnicima u župnim i lokalnim zajednicama. Oni su ti koji izravno pružaju karitativne usluge: socijalne, medicinske ili obrazovne i dr. S druge strane zadaća Caritasa BiH je koordinacija djelovanja, rad na međunarodnom području unutar mreže Caritasa Internationalis sa sjedištem u Vatikanu i mreže Caritasa Europa sa sjedištem u Bruxellesu; zatim s drugim domaćim i međunarodnim karitativno-humanitarnim organizacijama, bilo vladinim, bilo nevladinim; zatim izobrazba osoblja, organizacija i koordinacija djelovanja u izvanrednim situacijama i sl. Caritas BiH na poseban način je zadužen za koordinaciju i upravljanje velikim projektima u kojima sudjeluju i nad/biskupijski Caritasi koji obavljaju aktivnosti na terenu, a Caritas BiH je zadužen za pisanje i dobivanje te potom za praćenje zajedničkih projekata, evaluaciju, planiranje, suradnju s drugim organizacijama i institucijama, medijima, i za izobrazbu.

Možete li nam kazati s kakvim se izazovima Caritas susretao i s kakvim se susreće sada? Koje „vremenske točke“ biste posebno izdvojili iz povijesti današnjeg Caritasa BiH?

Djelovanje Caritasa, bilo kod nas, bilo u svijetu podložno je brojnim promjenama, a na što utječe konkretno crkveno i društveno okružje. Uvjeti u kojima djeluju više nisu isti kao prije. Caritas na svim razinama podložan je brojnim prilagodbama, i to prema potrebama današnjeg čovjeka. Točno je da je još vrhbosanski nadbiskup Šarić davne 1931. godine osnovao Caritas Vrhbosanske nadbiskupije i time izgradio temelje institucionalnog karitativnog djelovanja, ne samo u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, nego i šire.

Međutim, karitativnog djelovanja unutar Crkve na bh. prostoru bilo je i tada i prije i nakon osnivanja nad/biskupijskih Caritasa. Kada govorimo o „modernom“ Caritasu, a osobito kada pogledamo djelovanja Caritasa u BiH, izdvajaju se neke četiri faze djelovanja:

Prva faza je bila osiguravanje i podjela karitativne pomoći, osobito tijekom raznih nepogoda, ratnih i poratnih vremena tijekom prošlog stoljeća kada je jedini cilj bio spasiti ljudski život i konkretno pomoći čovjeku preživjeti. Ne smiju se smetnuti s uma i drugi načini pomoći čovjeku u nevolji.

Druga je faza obnova i rehabilitacija u kojoj je Caritas radio na obnovi ratom uništene imovine i gospodarstva, ali i rehabilitaciji čovjeka u svim njegovim segmentima.

Treća faza je uspostavljanje organiziranih i sustavnih socijalnih, medicinskih i obrazovnih usluga, u kojoj je Caritas BiH koordinirao i potpomagao uspostavu različitih ustanova i programa na nad/biskupijskoj razini.

Četvrta faza je aktualno vrijeme koje se zrcali u sve manjem broju donacija izvan BiH, što je primoralo Caritas da se okrene prema drugim vrstama programa i projekata, te izmijeni svoj način djelovanja kako bi se prilagodili trenutnim uvjetima, te osiguravanje financiranja za osnovno djelovanje. Danas Caritas provodi veliki broj projekata iz različitih područja: radi na procesu zagovaranja i lobiranja, a poglavito na samoodrživosti, kako pojedinca, tako i Caritasovih ustanova.

Važno je naglasiti kako početak jedne faze ne znači nužno i prestanak one prethodne. Caritas i dalje radi na dodjeli karitativne pomoći, i dalje je angažiran na obnovi i rehabilitaciji i socijalnim uslugama. Ovdje govorimo o vremenskim točkama koje su na određeni način bile prioritetno postavljene.

Izazova u našem radu bilo je puno i uvijek će ih biti. Od toga kako procijeniti potrebe korisnika, kako im pružiti najbolju moguću potporu, od odnosa prema javnim ustanovama, standardizaciji našeg djelovanja, pa sve do financiranja naših aktivnosti. I dalje se nosimo sa svim tim izazovima, a osobito je pitanje financiranja svih naših nastojanja. Jedna od ključnih stvari s kojima se trenutno susrećemo jest kako uspostaviti pravu ravnotežu između profesionalizma i zdrave organizacije koja mora biti prožeta evanđeljem i osobnom vjerom svakog djelatnika. Kako standardizirati naše usluge, udovoljiti svim financijskim i administrativnim zahtjevima, a u isto vrijeme zadržati svoj identitet. Ove dvije funkcije nisu u suprotnosti, ali nije ni jednostavno pronaći najbolju ravnotežu. Često smo primorani raditi i neke stvari jer drugi, osobito donatori, to traže od nas.

Iako je Caritas službena karitativna ustanova Katoličke Crkve, poznato je iz svakodnevnog života kako vi ne pravite nikakvu razliku među ljudima. Koliko su ljudi svjesni toga i doživljavaju li ljudi u BiH Caritas izričito organizacijom koja pomaže samo katolicima?

Caritas je bio i jest karitativna ustanova Katoličke Crkve, koji svoje djelovanje temelji na evanđelju. To znači da se u svom djelovanju pridržavamo ljudskih i kršćanskih načela i vrijednosti, osobito socijalnog nauka Katoličke Crkve, ali slobodan sam reći kako je Caritas karitativno lice Crkve na razini svake biskupije i župne zajednice, ali i svake kršćanske obitelji. Međutim, to ne znači da radimo samo s katolicima i samo za katolike. Pogledajte samo naše Caritase, kako u domovini, tako i u inozemstvu.

Caritas ima vrlo dobru reputaciju kao ustanova koja pomaže svim osobama u potrebi bez obzira na njihovu vjersku, etničku, rasnu, spolnu ili bilo koju drugu pripadnost. O tome mogu najviše reći svi žitelji u našoj zemlji. Ovu reputaciju Caritas ima još iz vremena ratnih događanja i poratnog vremena, te se čak i danas događa da na nekom susretu netko kaže kako mu je upravo i jedino Caritas pomogao u najtežem trenutku.

Veliki broj ljudi je svjestan djelovanja Caritasa, ipak događaju se i trenutci kada određene osobe imaju predrasudu prema djelovanju Caritasa upravo zbog njegova katoličkog predznaka, križa na znaku ili slično. Nažalost, razmjer Caritasovih mogućnosti i potreba na terenu je ogroman. Nismo u mogućnosti pružiti pomoć svim potrebnima, pa čak ni u oblicima u kojima je možda njima najpotrebnije. To je jedan od najvećih izazova Caritasa, kako u okviru konkretnih mogućnosti i resursa opslužiti što veći broj korisnika. Kako čovjeku pomoći bez da mu oduzmete dostojanstvo, nego pružite ljubav.

S tim u svezi važno je izdvojiti poimanje Caritasa u konkretnom društvu i u konkretnom okružju. Dok s jedne strane Caritas uživa dobar glas kao ustanova koja pomaže veliku broju osoba bez obzira na nacionalnu ili vjersku osnovu, često je problem shvaćanja o načinu darivanja Caritasa. Često se u našem narodu doživljava Caritas = paket. Što ja mogu dobiti, kako da dobijem? To je moje pravo! Pritom se zaboravlja obveza države...!

Rijetko imamo obrnutu situaciju, ljude koji nam se javljaju kako bi podržali djelovanje ove institucije, bez obzira o kojem je Caritasu riječ.

Caritas je institucionalni okvir Katoličke Crkve za pružanje pomoći onima koji su u potrebi, ali ta obveza i odgovornost ne završava na najodgovornijima u Crkvi i u Caritasu, nego je obveza i odgovornost svakog kršćanina.

Ljudi često percipiraju Caritas kao „bankomat“, to jest ustanovu koja samo daje (njima), a s druge strane, kad se izvuku iz problema, teže se odlučuju na sudjelovanje u akcijama pomoći koje Caritasi pokreću...

Onog trenutka kada čovjeku ne bude trebalo konkretne ljubavi, neće trebati ni Caritasa. Dok je svijeta i vijeka, bit će i siromaha, a dotle će trebati postojati i Caritas. Sve dok je čovjeka, sve dok je Božje ljubavi i milosrđa, dotle će biti potrebe i za Caritasom. Ne možemo se zvati vjernikom ukoliko okrećemo glavu od bližnjeg, ukoliko ne svjedočimo ljubav Božju na ovom svijetu.

Nažalost ne doživljavaju svi Caritas na ovaj način, čak i unutar nekih vjerničkih krugova, a ponekad čujemo kako kažu da na njihovu području nema potrebe za Caritasom jer nema siromašnih, ili rat je davno završen. Važno je napomenuti još jednom kako Caritas nije samo paket, nego je jedna od temeljnih grana pastoralnog djelovanja Crkve. Naglasak djelovanja Caritasa nije na njegovoj socijalnoj ulozi, pružanju pomoći, nego na njegovoj „odgojnoj“ ulozi, animaciji kršćanske zajednice i pojedinca kroz svjedočko življenje vjere i kršćanske ljubavi. Bez ove dimenzije djelovanja Caritas bi bio kao svaka druga humanitarna organizacija, ograničena trajanja, to jest bez onoga karitativna organizacija. To je percepcija s kojom se u Caritasu najteže boriti. Caritas nije samo ustanova, niti neka nevladina organizacija, a prečesto ga se tako doživljava posebice i u vjerničkom okružju. Caritas jest cjelokupno djelovanje Crkve kao izraz ljubavi, služenje koje Crkva ostvaruje da bi neprestano izlazila ususret čovjeku koji trpi ili je u potrebi, uključujući tu i materijalne potrebe, naglašava se u enciklici Deus caritas est.

Upravo zbog toga Caritas nastoji, ostvarujući svoju odgojnu ulogu, razvijati svijest o potrebi brige za bližnjim među vjernicima kroz poticaj i razvoj župnih Caritasa. U prethodnom razdoblju u suradnji s nad/biskupijskim Caritasima nastojali smo potaknuti župnike i vjernike na osnivanje župnih Caritasa. Na ovaj način cilj nam je bio motivirati vjernike i župne zajednice na organiziranu djelatnu ljubav. Jedini mogući način kako djelovati na sve veće i rastuće potrebe jest upravo kroz župni Caritas kao osnovnu stanicu karitativnog djelovanja svake biskupije.

Možete li izdvojiti jedan projekt Caritasa danas koji smatrate najbitnijim ili, bolje reći, trenutno najvažnijim?

Zaista je izazovno predstaviti bilo koji aspekt djelovanja Caritasa, te mu dati prioritet pred nekim drugim. Nema velikih ili malih projekata, nego samo ljubav koju svi djelatnici i volonteri na svim razinama ulažu tijekom provedbe projekata ili usluga.

Možda bi bilo dobro spomenuti najnoviji pravac djelovanja kojeg je Caritas BiH započeo prije nekoliko godina. Riječ je o procesu osnivanja i potpore osnivanju različitih socijalnih poduzeća, kako u okviru crkvenih, tako i u okviru civilnih i nevladinih ustanova. Socijalna poduzeća su na europskoj razini prepoznata kao jedan od najvažnijih socijalnih i ekonomskih instrumenata. Bit socijalnih poduzeća je svojom ekonomskom djelatnošću ostvarivati određenu dobit, a dio tih sredstava daju za potrebe onih najugroženijih ili pak u svom djelovanju zapošljavaju i uključuju, te na taj način osnažuju, osobe u potrebi.

U okviru Caritasa i Crkve u BiH djeluje već nekoliko socijalnih poduzeća kao što su Zemljoradnička zadruga Livač iz Banje Luke ili Gospodarsko društvo za zapošljavanje osoba s invaliditetom RAD-DAR iz Mostara. I ovaj put Caritas ide ispred vremena, naime u BiH još uvijek ne postoji zakonska regulativa za uspostavu socijalnih poduzeća, ali se iskreno nadamo kako će se i to uskoro promijeniti. Mi ćemo svakako biti spremni s već uspostavljenim poduzećima koja danas zapošljavaju veći broj osoba, te osiguravaju dio sredstava kojima Caritas provodi različite socijalne projekte.