U nekoliko eksplozija tijekom održavanja uskrsne liturgijske službe 21. travnja 2019. na Šri Lanki meta su bile crkve u gradovima Kochchikade, Negombo i Batticaloa te hoteli The Shangri La, Cinnamon Grand, Tropical Inn i Kingsbury hotel u Colombu. Ovaj teroristički napad na Uskrs odnio je više od 250 života, kako domaćih vjernika, tako i stranaca...
U slučaju ove otočne zemlje riječ je o izravnom napadu, kako na kršćane, na njihovu najsvetiju svetkovinu, tako i na institucije jedne višenacionalne i višereligijske države s ciljem destabilizacije krhkih demokratskih procesa koji su započeli nakon desetljeća sukoba.
Propust vlasti i sigurnosnog sektora da spriječe napade, unatoč upozorenjima prijateljskih obavještajnih službi, samo je vrh ledenog brijega.
Sigurnosne službe na Šri Lanki su mislile da imaju posla s lažnim uzbunama te nekim lokalnim islamističkim organizacijama, nesposobnim za ozbiljniji teroristički napad.
Podcijenili su protivnika za kojeg su obavještajci na Šri Lanki, baš kao većina medija na Zapadu, mislili da je riječ o „priprostim i siromašnim jadnicima isprana mozga“, a ne o napadačima sa sveučilišnim diplomama, debelim novčanicima, koji su proputovali svijet i koji su željeli pobiti što više „nevjernika“ na simboličnim mjestima u simbolično vrijeme te tako pokazati nadmoć sijući strah.
Kršćanstvo na Cejlonu
Šri Lanka ima bogatu i duboku povijest koja seže do kamenog doba. Za našu rubriku važna je 1505. kada su se na otok, kao prvi Europljani, iskrcali Portugalci te su s njima došli i misionari. Važno je napomenuti kako je kršćanstvo u Šri Lanku došlo preko Indije još u prvom stoljeću, točnije 72. godine. Prema predaji, apostol Toma je boravio na Šri Lanki.
Kršćani na ovom otoku su pretežno katolici (90%) jer misionarski rad nizozemskih protestanata nije naišao na plodno tlo. Biskupska konferencija sačinjena je od 10 biskupija i jedne nadbiskupije. Katolici u pojedinim priobalnim područjima čine natpolovičnu većinu pučanstva. Crkve su im lijepe, ponekad velike te se osjeća dašak azijske umjetnosti i kolorita.
Papa Franjo je 13. siječnja 2015. pohodio ovu zemlju kada je svetim proglasio Josipa Vaza kao prvog šrilankanskog svetca.
Borba protiv kolonijalizma
Šri Lanka je država koja zauzima cijeli otok Cejlon u Indijskom oceanu, južno od Indije. Prema procjeni broja stanovnika, ta otočna zemlja ima 21,6 milijuna žitelja od kojih se posebno izdvajaju skupine: Singalci (72%), Tamili (17%) i Mauri (7,4%). Prema vjerskom sastavu, najbrojniji su budisti (70,2%), zatim hinduisti (12,6%), muslimani (9,7%) i kršćani (7,4%). Osnovni problem za kršćane manifestira se u religijskom nacionalizmu većine.
Kršćani su u najmanju ruku tretirani kao „sumnjivi elementi“, kao relikt imperijalizma ili strano tijelo, iako je riječ o ljudima koji svoju vjeru njeguju više od pola tisućljeća.
Osim toga država je desetljećima bila rastrgana ratom protiv Tamilskih tigrova te je demokratsko društvo tek u povojima.
Kolonijalnim previranjima otok je kasnije pripao Nizozemcima pa Britancima koji su ga priključili svojim indijskim posjedima. Pošto je Ugovorom u Amiensu 1802. i formalno pripao Velikoj Britaniji, dobio je status kolonije pod nazivom Cejlon (1802. – 1948.).
Pod utjecajem borbe za neovisnost Indije, potkraj 19. st., na otoku se razvio pokret za neovisnost. Prema Ustavu iz 1931., Cejlon je dobio određenu autonomiju. Borbe za neovisnost na Indijskom potkontinentu i današnjoj Šri Lanki primorale su Veliku Britaniju da 1946. donese novi ustav prema kojem je britanski Cejlon dobio vladu s premijerom na čelu.
Neovisnost otoka proglašena je 1948., a državni naziv Cejlon zadržan je sve do 1972. kada je proglašena Republika Šri Lanka.
Veće borbe s tamilskim pobunjenicima započele su 1983., a dogovor o tamilskoj autonomiji postignut je 1987., uz nazočnost indijskih mirovnih snaga. Sukobi su ubrzo bili obnovljeni, uz česte terorističke akcije.
Država je dobila veliku medijsku pozornost u svijetu tijekom tsunamija u prosincu 2004. kada je oko 30 000 ljudi poginulo u toj otočnoj zemlji, te početkom 2009. kada su poražene snage LTTE-a.
Od sredine 1950-ih u sukobima je bilo oko 70 000 poginulih i oko milijun raseljenih.
Početak nove budućnosti?
Kako piše Višnja Starešina za Slobodnu Dalmaciju, nemoć zapadnjaka u sučeljavanju s fanatičnim protivnikom koji je spreman učiniti baš sve za ostvarenje višeg cilja, gotovo se arhetipski vidi iz uloga dviju obitelji u šrilanskom masakru.
Danski multimilijarder Anders Povlsen odlučio je svoje ogromno bogatstvo dugoročno investirati u povratak prirodi i održivi razvoj. Pokupovao je dvorce i zemlju po Škotskoj kako bi on i njegova djeca u budućnosti ondje obnovili život kakav je nekoć bio.
Multimilijunaš iz Šri Lanke Mohamed Ibrahim i njegova obitelj svoj novac i sebe podčinili su bitci za pobjedu islama u svijetu. Stariji i navodno umjereniji sin Ishaf tog je uskrsnog jutra sa svojim koferom-bombom otišao u hotel Cinnamon Grand. Mlađi i radikalniji Ilhan sa svojim se koferom-bombom uputio u hotel Sangri La, mirno ušetao u hotelski restoran u vrijeme doručka i jednako mirno u izabranom trenutku aktivirao kofer-bombu raznijevši sebe i ljude za doručkom. Među ubijenima su bile i tri Povlsenove djevojčice.
Upada li vam u oči psihološka nadmoć vjerski fanatiziranih džihadista koji su spremni dati baš sve za svoj ultimativni viši cilj, nad zapadnjacima koji nastoje pronaći smisao u obnovi vučjih jazbina?
Zašto su policijske i obavještajne strukture zakazale, vjerojatno se može tražiti u godinama i godinama sustavnog devastiranja, kako budističkih hramova, tako i džamija te crkava što su vlasti doživljavale kao lokalne „napetosti“ ne pitajući se o „dubljim motivima“.
Nakon iznimno dobro organiziranih i koordiniranih napada Šri Lanka je u roku od nekoliko sati potonula u nesigurnost i mrak. Što budućnost nosi, ostaje vidjeti, međutim još jednom se pokazalo da kada se ne misli o uzrocima, nego se saniraju i friziraju posljedice, dugoročno svi budu na gubitku.
Nema komentara:
Objavi komentar