Veleposlanica Njegova veličanstva kralja od listopada 2016., Njezina ekscelencija gospođa Marrakchi započela je karijeru kao trgovinski analitičar u Ministarstvu trgovine Maroka, a zatim kao analitičar trgovinskih politika u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Gotovo 20 godina radi u Ministarstvu vanjskih poslova i međunarodne suradnje u području diplomacije. Glavni cilj koji se postavlja je približiti i konsolidirati bilateralne odnose s ovim dvjema zemljama na političkoj, ekonomskoj, kulturnoj i društvenoj razini.
S njom smo razgovarali uoči pohoda Svetoga Oca Maroku, o vjerskim slobodama u toj zemlji, ekonomiji, Marakeškom sporazumu te pitanju migracija...
Vaša ekscelencijo, krajem mjeseca, 30. i 31. ožujka, papa Franjo posjetit će Maroko. Recite nam što taj posjet znači za Maroko?
Trideset i četiri godine nakon povijesnog posjeta pape Ivana Pavla II. Kraljevini Maroku, 19. kolovoza 1985., papa Franjo posjetit će Maroko 30. i 31. ožujka 2019. na poziv Njegovog veličanstva kralja Mohameda VI. Ovaj povijesni posjet, koji je prvi posjet pape Franje Magrebu, pridonijet će razvoju međureligijskog dijaloga i promicanju vrijednosti mira i tolerancije.
Pohod Pape u Maroko slavi susret između institucija Katoličke Crkve i Zapovjedništva vjernika kojega utjelovljuje Njegovo veličanstvo kralj Mohamed VI.
Ovaj je posjet značajan za Maroko kao zemlju koja je kroz svoju povijest razvila jedinstveni civilizacijski model suživota, tolerancije i interakcije između muslimana i sljedbenika drugih monoteističkih religija. Ta obilježja potvrđena su važnom ulogom Njegova veličanstva kralja Mohameda VI. u promicanju vrijednosti mira, suživota i dijaloga među religijama.
Mnoge vlade i Crkve pozvale su Papu da posjeti njihove zemlje, ali on je izabrao Maroko. Što mislite zašto je to tako?
Odnosi između marokanskih vladara i Katoličke Crkve postoje još od vremena Almoravida (1061. – 1147). Od tada je ovaj povijesni odnos obilježen dijalozima i razmjenama. Maroko je oduvijek bio preteča u međureligijskom dijalogu i ovaj posjet odvija se u godini kada slavimo važnu komemoraciju - 800. obljetnicu franjevačke prisutnosti u Maroku (1219. – 2019). S tim u svezi prisjetimo se nekih prekretnica u odnosu između Zapovjedništva vjernika i Svete Stolice:
- Maroko je 1976. uspostavio diplomatske odnose sa Svetom Stolicom;
- 1980. kralj Hassan II. dolazi u službeni posjet Vatikanu, prvi posjet muslimanskog šefa države Prvosvećeniku u Rimu;
- 1984. kraljevska daira potvrđuje status Katoličke Crkve u Kraljevini Maroko i njezino pravo na javno i slobodno obavljanje vlastitih aktivnosti, posebno onih koje se odnose na bogoslužje, učiteljstvo, unutarnju nadležnost, dobročinstvo njegovih sljedbenika i vjersko obrazovanje, čime se stvara zakonodavni okvir za mirni suživot između muslimana i katolika;
- 1985. papa Ivan Pavao II. ide u povijesni posjet Maroku, obilježen međureligijskim susretom s 80 000 mladih muslimana na stadionu u Casablanci, pozivajući kršćane i muslimane da se bolje upoznaju kako bi izgradili mir;
- 1997. Maroko otvara Veleposlanstvo pri Svetoj Stolici čime jača diplomatske odnose između dviju država;
- 2000. Njegovo veličanstvo kralj Mohammed VI. ide u službeni posjet Vatikanu i razgovara s papom Ivanom Pavlom II.
Ovaj je posjet stoga prilika za oživljavanje povijesti koja svjedoči o povlaštenim odnosima između Šerifske Kraljevine i Vatikana.
Iako je vjerska sloboda u Maroku zajamčena, islam je državna religija, a dijelovi Kaznenog zakona kao što je član 220. i 222. uglavnom se fokusiraju na „nemuslimane“, pa bi neki mogli reći da je vjerska sloboda još uvijek ograničena. Koji je Vaš komentar na to?
Sloboda vjeroispovijedi zajamčena je Ustavom. Svi stranci koji žive u Maroku imaju pravo slobodno prakticirati svoju vjeru, osobito u slučaju kršćanske zajednice. Njegovo veličanstvo kralj Mohamed VI. učinio je prioritetom očuvanje, u cijelom Kraljevstvu, katoličkih, protestantskih i pravoslavnih crkava, židovskih sinagoga i grobalja tih zajednica.
Stoga je stavio naglasak na suživot i vjersku toleranciju koji odlikuju Maroko, u skladu s kraljevskom dairom iz 1984. kojom je Njegovo veličanstvo pokojni kralj Hasan II. dao status Katoličkoj Crkvi u Maroku, time označavajući kraljevskim pečatom volju da se institucionalizira mirni suživot između muslimana i katolika.
Na taj način Maroko jamči slobodu vjeroispovijesti nemuslimanima, zabranjuje svako djelo koje šteti vjerskim objektima i spomenicima, kao i djela koja ometaju prakticiranje vjerskih obreda, s ciljem očuvanja umjerenog religijskog okvira onakvim kakav je poznat u Maroku i međunarodno priznat.
Papa u Maroko dolazi kao vjerski vođa, ali i kao državnik. Možete li nam reći koju važnost za Maroko ima njegov posjet kao vjerskoga vođe, a koju kao državnika?
Geslo Papina posjeta Maroku je Sluga nade, te postavlja kao prioritet razvoj međureligijskog dijaloga i promicanju vrijednosti mira i tolerancije. Ovaj apostolski posjet također je usmjeren na solidarnost s migrantima s čijim predstavnicima će se Papa tamo susresti tijekom svojeg boravka.
Od 2013. Maroko je razvio migracijsku politiku s ljudskim licem koja promiče održivu integraciju migranata. Nacionalna strategija u području imigracije i azila, usvojena 2014., uspostavila je odgovarajući pravni i institucionalni okvir kako bi se osiguralo upravljanje migracijskim tokovima u okviru poštivanja ljudskih prava i integracije imigranata. Od tada je regulirano oko 50 000 imigranata, uključujući 45 000 iz supsaharske Afrike i 5 000 Sirijaca.
Dakle, promicanje suživota između religija, promicanje migracije s ljudskim licem, i promicanje borbe protiv siromaštva i isključenosti u globaliziranom svijetu također su prioriteti politike Kraljevine.
Ta globalna pitanja koja se tiču čovječanstva i njegove budućnosti općenito istodobno spadaju pod vjeru i politiku, te o njima Kraljevina i Sveta Stolica imaju zajedničku viziju.
Maroko je zemlja u kojoj su kršćani manjina. Možete li nam objasniti kakva je percepcija kršćana u očima muslimanske većine i kakva vrsta međureligijskog dijaloga postoji?
Kršćani su bili prisutni u Sjevernoj Africi već u drugom stoljeću, čak i prije nego što je islam usađen u VII. stoljeću, te male kršćanske zajednice su oduvijek postojale u regiji, i tako su povijesno sastavnim dijelom društva.
Kao odgovor na vaše pitanje željela bih Vas podsjetiti na poruku Njegova veličanstva kralja Mohameda VI. upućenu sudionicima kongresa na temu Prava vjerskih manjina u zemlji islama: pravni okvir i poziv na akciju, održanog u Marakešu 25. siječnja 2016., u kojoj je istaknuo: „Kao Amir Al-Muminin (Zapovjednik vjernika) i zaštitnik vjere i zajednice sljedbenika, Mi se brinemo o očuvanju prava muslimana i nemuslimana bez razlike između njih.“
Ovom važnom porukom Njegovo veličanstvo kralj je istaknuo da se marokanski muslimani nikada nisu ponašali prema nemuslimanima kao prema manjini, a oni su prisutni u svim aktivnostima i u svim sferama, dopuštajući im da prakticiraju i potpuno slobodno žive svoje vjere.
Ta otvorenost učinila je Maroko pratećim modelom za druge muslimanske zemlje jer je znao sačuvati svoja načela i vrijednosti, dok je istodobno otvoren prema drugim religijama i civilizacijama.
Mala kršćanska zajednica u Maroku raste zbog imigranata s juga. Kako se kršćani integriraju u muslimansko društvo i što lokalni muslimani misle o kršćanima u svojoj zemlji? Jesu li kršćani koji tamo žive dio Maroka, kao i muslimani, ili su samo neki „stranci“?
Nakon neovisnosti Maroka broj europskih iseljenika kršćana naglo je pao. Od tada afrička politika Maroka, a osobito sporazumi sa zemljama supsaharske Afrike omogućili su dolazak mnogih supsaharskih studenata od kojih su mnogi kršćani.
Crkvu u Maroku danas čini oko 30 000 kršćana, uključujući 20 000 katolika i 10 000 protestanata, a vjernici su uglavnom mladi. To je dalo novi poticaj Crkvi koja je stoga razvila župne aktivnosti, prvenstveno u području obrazovanja i razvoja, a posebno u pomaganju migrantima kroz Caritasovu instituciju.
Oslanjajući se na Nacionalnu strategiju imigracije i azila koju je Vlada Maroka pokrenula 2014., Caritas pomaže migrante olakšavajući njihov pristup uslugama temeljnih prava (zdravstvo, obrazovanje, civilni status) i olakšavajući njihovu integraciju u Maroko (strukovno osposobljavanje, zaposlenje).
Među brojnim migrantima koji prolaze kroz BiH, tražeći put u Zapadnu Europu, su i marokanski... Zašto Marokanci u velikom broju napuštaju svoju zemlju? Je li to iz ekonomskog ili nekog drugog razloga?
Marokansko gospodarstvo je u punom razvoju. Maroko je primjerice peti izvoznik automobila u EU, lider je u području obnovljivih izvora energije (s ciljem postavljenim do 2030. na 52% obnovljive energije u energetskom miksu). Agencija Atradius je Maroko rangirala među pet najnaprednijih tržišta u nastajanju za 2019. Uz razvoj svoje ekonomije Maroko ulaže velike napore u ljudski razvoj: Njegovo veličanstvo je 2005. pokrenulo Nacionalnu inicijativu za ljudski razvoj. Ovo je ogroman projekt čiji je cilj smanjenje siromaštva i socijalnih nejednakosti.
Uloženi su značajni iznosi: treća faza Inicijative pokrenuta u rujnu 2018. raspolaže s „omotnicom“ od 18 milijardi dirhama (1,67 milijardi eura) za razdoblje 2019. – 2023. Već 13 godina INDH je omogućio realizaciju 43 000 projekata i stvaranje 14 000 udruga, promičući inovaciju u socijalnom području.
Neki se ipak odlučuju isprobati avanturu, zbog neznanja ili naivnosti, privučeni snom o europskom Eldoradu, dok u Maroku imaju stvarne šanse. Blizina Španjolske čini želju za avanturom još jačom, Europa im se čini tako blizu, ali odlaskom tamo shvaćaju da je stvarnost često mnogo teža nego što su se nadali.
U prosincu 2018. razne vijesti su dolazile iz Maroka. Sporazum iz Marakeša o globalnim migracijama potpisan je... Koja je važnost Marakeškog sporazuma i zašto je potpisan baš u Maroku pored svih drugih zemalja?
Generalna skupština UN-a jednoglasno je odlučila povjeriti Maroku organizaciju Konferencije o usvajanju Globalnog kompakta o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama, koja je održana u Marakešu 10. i 11. prosinca 2018.
Izbor Maroka nije slučajan, to je dokaz zanimanja koji Maroko daje velikim multilateralnim pitanjima te izraz njegova dubokog uvjerenja da se velika pitanja mogu riješiti samo zajedno.
Također treba imati na umu da je Maroko jedna od zemalja koje su pokrenule Proces iz Rabata Euro-afrički dijalog o migraciji i razvoju koji od 2006. nudi okvir za savjetovanje kojim se povezuju zemlje podrijetla, tranzita i odredišta migracijskih ruta koje povezuju Srednju, Zapadnu i Sjevernu Afriku s Europom.
Izbor grada Marakeša da bude domaćinom Konferencije o usvajanju Kompakta je dakle potvrdio činjenicu da se Maroko postavio kao model na afričkom kontinentu zbog svoje ljudske i solidarne migracijske politike koja se temelji na suodgovornosti i na zajedničkom razvoju te koji pogoduje jug-jug suradnji.
Maroko je zadovoljan što je bio domaćinom ove konferencije jer se u potpunosti slaže s načelima Kompakta koji se poklapaju s vizijom Njegova veličanstva kralja Mohameda VI., te koji se nalaze u Afričkoj agendi za migraciju. Ova agenda predlaže dvije inicijative, osim sudjelovanja u razvoju Globalnog kompakta i organizacije Konferencije u Marakešu:
na inicijativu Njegova veličanstva kralja, osnivanje afričkog Opservatorija za migracije čija je odluka o osnivanju sjedišta u Rabatu bila donesena na Konferenciji u Marakešu prošlog prosinca, te stvaranje pozicije posebnog izaslanika Afričke Unije zaduženog za migraciju.
U Maroku su također u prosincu 2018. brutalno ubijene dvije turistkinje, Dankinja i Norvežanka, što je okarakterizirano kao terorizam. Recite nam je li to izolirani slučaj i postoje li skupine u Maroku koje nasilno žele promijeniti ustavni poredak?
Ovo ubojstvo je nedopustivi teroristički zločin koji nije u skladu s vrijednostima Marokanaca ili regije u kojoj se dogodilo. Teroristi koji su bili odani ISIL-u pokušali su, prije svega, štetiti Maroku napadajući snažnu granu njegova gospodarstva, to jest turizam. Ove vrste zločina protiv turista i dalje su iznimno rijetke zahvaljujući vrlo dinamičnoj protuterorističkoj politici. Vrijedno je spomenuti brzinu kojom su marokanske sigurnosne službe uhitile osumnjičene za ubojstvo dviju mladih studentica.
Odgovor dan ovom činu mržnje nalazi se u želji da se ne dopusti biti impresionirani tim barbarskim djelima. Poduzete su sve mjere kako bi se osiguralo da Maroko ostane ono što jest, sigurna i stabilna zemlja zahvaljujući naporima institucija sa svim svojim komponentama.
Kao zaključak željela bih podsjetiti na izljeve suosjećanja koje su pokazali Marokanci diljem zemlje, duboko šokirani i rastuženi ovim groznim činom i koji su se željeli distancirati od terorista i potvrditi vrijednosti mira, poštovanja i otvorenosti koje pripadaju Kraljevini.
Vi ste veleposlanica u Hrvatskoj. Možete li nam reći kakvo je Vaše iskustvo vezano za Hrvatsku i Hrvate? Jeste li bili u BiH i Sarajevu?
U Hrvatskoj se osjećam kao kod kuće jer Maroko i Hrvatska dijele iste vrijednosti mira i tolerancije, i održavaju izvrsne bilateralne odnose. Zemlja mi se jako sviđa zbog njezine bogate povijesti, njezinih spomenika, ali i njezine prirode s raznolikim krajolicima. Ljudi su dragi i mirni. Svi mi ti elementi puno pomažu u ostvarenju moje misije.
Dijelim iste osjećaje prema Bosni i Hercegovini s kojom Maroko također dijeli zajedničke vrijednosti suživota i međuvjerskog dijaloga. Bila sam očarana Bosnom i Hercegovinom, multikulturalnom zemljom, bogatom poviješću i čiji je islam otvoren i tolerantan.
Na kraju razgovora, kakva je budućnost Maroka?
Maroko je usvojio političke, gospodarske i socijalne reforme usmjerene na postavljanje temelja moderne i demokratske države, i to je bilo zabilježeno u novi Ustav iz 2011. Te reforme utjelovljuju kraljevski pristup, uvijek ukorak s težnjama ljudi i brižan za njihovu dobrobit.
Pod vodstvom Njegova veličanstva, Kraljevstvo se razvija. U svakoj regiji zemlje provode se veliki projekti kako bi se uravnotežila infrastruktura zemlje, osigurala radna mjesta i preraspodijelile inovativne gospodarske aktivnosti. Zahvaljujući tom održivom ekonomskom zamahu koji je Njegovo veličanstvo kralj dao nacionalnoj ekonomiji, BDP Maroka se više nego udvostručio u posljednjih 20 godina.
Dakle, dok pričamo, Maroko, na inicijativu Njegova veličanstva kralja, preispituje svoj razvojni model u potrazi za pozitivnim učincima za građane koji će imati koristi od razvoja i stvaranja bogatstva. Dakle, ne mogu zamisliti ništa drugo nego samo obećavajuću budućnost za svoju zemlju.
Nema komentara:
Objavi komentar