Radioemisija, župnik na mjesnom radiju

Mnogi se župnici pitaju kako prenijeti svoju poruku da bi je čulo što više ljudi. Jedan od medija koji je najpogodniji za brzo širenje poruke je radio. Troškovi konkretne emisije mogu biti niski, a broj slušatelja nije zanemariv. Neki župnici su već ostvarili kontakt s mjesnim radiopostajama, dok drugi bježe od takvog vida kontakta s vjernicima smatrajući svojom ciljnom publikom samo župljane na sv. misi.

Ako se pretpostavi da su svećenici iz pojedinih župa već ostvarili kontakte i suradnju na radiopostajama, zasigurno im je potrebno ohrabrenje i mala pomoć u realizaciji konkretne radioemisije, jer biti urednik programa nije nimalo lagan posao.

Svaki početak je veoma osjetljivo razdoblje, stoga bi se odmah trebalo izabrati koji tip emisije odgovara svakom pojedinačnom župniku na terenu. U osnovi postoje tri tipa emisija: mozaični (s najmanje dvoje gostiju i prilozima), meditativni (tekstovi i glazba duhovnog karaktera) i informativni (župne i druge obavijesti).

Prva mogućnost je najzahtjevnija vrsta programa: Mozaična emisija

Uvod: Tjednu emisiju dobro je započeti pozdravom i predstavljanjem sadržaja o kojem će se govoriti. Tome se mogu posvetiti maksimalno dvije minute.

Središnja tema: može biti izbor iz događanja u župi, predstavljanje projekata kroz razgovor sa sudionicima ili razgovor o blagdanima. Također se mogu predstavljati vjernici aktivni u župi, gosti, voditelji duhovnih obnova, vjeroučenici, prvopričesnici, krizmanici, povratnici, župne skupine, Caritas, pastoralna vijeća, oni koji skrbe za stare i bolesne; mogu se voditi razgovori s redovnicima i redovnicama, naravno, ako ih ima na području župe.

Središnji dio emisije ponekad se može posvetiti i nekoj aktualnoj temi u Crkvi ili u društvu. Primjerice, ako se obilježava Tjedan solidarnosti, može se obraditi ta tema. Ili ako je Dan bolesnika, može se predstaviti Papina poruka, razgovarati s nekom medicinskom sestrom, govoriti o sakramentu pomazanja, ako je u tijeku Susret hrvatske katoličke mladeži, može se ugostiti neki sudionik sa sadašnjih ili prošlih susreta.

U svakom slučaju ovakav tip razgovora ne bi smio trajati dulje od 20 minuta, a zbog dinamike radijskog programa preporučljivo je da se nakon 10 minuta, razgovor prekine glazbom te se potom nastavi. U slučaju više sugovornika razgovor se može obaviti bez prekida.
Kraj: Posljednji dio, za koji ostaju otprilike tri minute može biti ispunjen najavama blagdana i središnjih događanja.

Napomena: Ovo je ujedno i najzahtjevniji način rada radijske emisije. Za njega je potrebna dobra priprema, vješt voditelj i urednik koji će znati u malo vremena od sugovornika saznati najzanimljivije. No, unatoč tome što su zahtjevne, mozaične su emisije i radijski najdinamičnije.

Druga mogućnost je lako ostvariva:  Meditativna emisija

Ovakav model emisije može raditi jedna osoba, čitajući unaprijed pripremljene tekstove uz koje se može odabrati i prikladna glazba.

Trideset minuta može se oblikovati kao radijska meditacija na, primjerice, nedjeljna čitanja, kombinira se biblijski odlomak, njegovo tumačenje i pjesma. Ovakav način nema dinamiku koju ima mozaični tip. Uvod i kraj bi trebali biti slični mozaičnoj emisiji.
 

Treća mogućnost je kompromis - Informativna emisija

Na temelju vijesti koje se mogu naći u katoličkim medijima i na katoličkim internetskim stranicama moguće je kreirati informativnu emisiju s osvrtom na, primjerice, sedam dana u Crkvi. To može biti kratki prikaz događanja iz Crkve u svijetu, Crkve u Hrvata te iz župe odakle dolazi svećenik.

Nakon glazbene stanke, može uslijediti najava događanja za sljedeći tjedan. Župnik -urednik se u prvom dijelu može osloniti na važne događaje na razini Crkve u zemlji i svijetu, a drugi dio može posvetiti mjesnim događajima; u župi, dekanatu... Ako svećenik ili urednik vjerske emisije osjeća kako može dati i komentare nekih tema, tj. osvrt na nešto aktualno kao svećenik, i to je moguće, s tim da je to potrebno naglasiti, da to nije vijest, nego primjerice reakcija svećenika, vjernika i slično.

I ovakvu emisiju poželjno je upotpuniti glazbom, kako se ne bi dogodila prevelika zasićenost etera mnoštvom informacija.

Posebne preporuke

Tehnički detalji: Uvijek treba biti svjestan činjenice kako se jedan redak na papiru pročita za četiri sekunde na radiju. Stoga, oko 140 riječi se može čuti u eteru za jednu minutu. To treba imati na umu pri spremanju materijala za jednu od nabrojanih vrsta radioemisija.

Preporučljivo je, u dogovoru s uredništvom radija, napraviti izradu prepoznatljive špice emisije, odrediti joj naziv, odabrati prepoznatljivu instrumentalnu podlogu i dogovoriti glazbeni izbor. Postoji veliki broj pjesama duhovnoga sadržaja obrađenih i snimljenih u klasičnim ili modernim izvedbama koje su prihvatljive, osobito mladima.

Uključiti laike: Ako se radi o emisiji tjednog ritma emitiranja, dobro bi bilo povezati se s kolegama svećenicima u dekanatu i podijeliti dane uređivanja emisije tijekom mjesec dana. Također, ako među suradnicima u župi postoje ljudi koji bi se željeli uključiti u radijske emisije i imaju potrebno znanje i to valja iskoristiti. Poglavito je dobro učiniti da i laici budu dio nastanka jedne radioemisije.

Ustaljen termin emisije: Emisija na radiju bi trebala imati ustaljen termin emitiranja koji bi postao prepoznatljiv i lako pamtljiv. Posebno obratiti pozornost kako se emisija ne bi poklapala s terminom emitiranja sličnog sadržaja na drugim medijima.

Pitati za savjet: Svećenicima koji bi željeli uređivati i voditi radijsku emisiju, svakako treba potpora i ohrabrenje. Ako prvi put ulaze u radijski svijet, a imaju neke nedoumice i nejasnoće, neka se slobodno obrate djelatnicima iz katoličkih postaja koji će im u tome rado pomoći te neka se povežu s kolegama svećenicima koji su već započeli i ostvaruju slične projekte. Zasigurno bi pomogli i tečajevi radionovinarstva. Jednom kad se savlada posao nadgradnje će ići svojim tijekom.