Radoslav Dodig, djelatnik Caritasa hercegovačkih biskupija: Caritas je temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, a time i Crkve u cijelosti

Ljubav prema bližnjemu koja se pokazuje konkretnim djelima jedan je od temeljnih postulata kršćanskoga života. Upravo zbog toga u svijetu postoje mnoge crkvene ustanove koje pomažu potrebitima, te tako kroz djelovanje institucija kršćansku ljubav konkretiziraju. U narodu se sve te institucije simplificirano zovu jednim imenom: Caritas. Institucije koje djeluju u sklopu partikularnog biskupijskog Caritasa ne bore se samo protiv siromaštva, nego nastoje brinuti za fizičko i psihičko zdravlje svojih štićenika, poboljšavaju predodžbu o društvenoj prihvaćenosti, dokazuju postojanje prava i digniteta svake osobe te, što je možda najbitnije, daju nadu...

 

U povodu Nedjelje Caritasa, koja se obilježava na Treću nedjelju došašća, razgovarali smo s Radoslavom Dodigom, djelatnikom Caritasa biskupija Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan. Ovaj 37-godišnji rođeni Metkovčanin od 1999. radi u Caritasu, oženjen je i ima troje djece.

Od početka svojega rada sudjeluje u nekoliko projekata, počevši od Promicanja župnog Caritasa u hercegovačkim biskupijama, rada s volonterima, koordinacije projekta Jačanja lokalnih kapaciteta u borbi protiv trgovine ljudima – Antitrafficking, radnog instruktora u Caritasovoj radionici za osobe s posebnim potrebama Emanuel, pa do voditelja Duhovno-obrazovnog centra Emaus u Potocima, i odnedavno voditelja Gospodarskog društva za upošljavanje osoba s invaliditetom RAD-DAR d.o.o.

S njim smo razgovarali o općim pitanjima koja se dovode u svezu s pojmom caritasa, koliko naše društvo danas treba humanitarne pomoći te konkretnim projektima koji pomažu ljudima na terenu…

Poštovani, toliko smo puta čuli pojam „caritas“ i znamo da mu je značenje „ljubav“, ali većina ljudi pri spomenu te riječi odmah pomisli isključivo na humanitarnu pomoć? Recite nam, prema vašem mišljenju, što je zapravo caritas?

Doslovno značenje riječi caritas jest ljubav, međutim riječ je o djelotvornoj ljubavi kroz koju svaki čovjek ostvaruje djelotvornu ljubav prema bližnjem u potrebi, čime na konkretan način pokazuje i dokazuje ljubav prema Bogu. Jer, onaj tko ljubi bližnjega, u konačnici ljubi Boga ispunjavajući time Kristovu zapovijed ljubavi. Sv. Ivan evanđelist zapisao je: „Kako možeš reći da ljubiš Boga kojeg ne vidiš, kad ne ljubiš čovjeka kojeg vidiš?“ Ove nas riječi potiču da našu ljubav iskazujemo u svakodnevnom životu konkretnim čînima ljubavi prema svakom čovjeku – na poseban način prema ljudima u potrebi. Konkretna djelotvorna ljubav dokazuje da vjera nije nešto apstraktno, nego je povezana s našom svakodnevicom u kojoj smo pozvani konkretizirati i odjelotvoriti našu vjeru. Prava je vjera nerazdruživo vezana s ljubavlju, ona je, štoviše, „ljubavlju djelotvorna“ (Gal 5,6). O tomu govori i apostol Jakov:„Kao što je tijelo bez duha mrtvo, mrtva je i vjera bez djela“ (Jak 2,26). Čovjekova vjera i djelotvorna ljubav uvijek idu zajedno, trebaju se prožimati i nadopunjavati. Vlastitu vjeru na najbolji mogući način svjedočimo djelima ljubavi i sudjelovanjem u dobročinstvima organiziranim u svakodnevnom životu Crkve.

U ovih nekoliko odabranih navoda iz Sv. pisma vidimo da je Caritas temeljna zadaća svakog pojedinog kršćanina, time i Crkve u cijelosti.

Koliko danas društvo treba socijalnu i humanitarnu pomoć?

U evanđelju stoji zapisano: „Siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda“ (Iv 12,8). Ni sam Isus za svojeg života nije izliječio sve bolesne, nije nahranio sve gladne, nije pomogao svima onima koji su bili potrebni Njegove pomoći. Naša je zadaća u ovozemaljskom životu slijediti Isusov primjer i pomagati ljudima u potrebi u skladu s vlastitim mogućnostima.

Ljudska pohlepa i nepravda tvorci su današnje ekonomske i gospodarske krize koja je rezultirala recesijom na različitim razinama i u mnogostrukim oblicima. Mnogo je, nažalost, ljudi koji danas žive među nama, potrebnih naše pomoći, a potrebe su različite.

Međutim, nije uvijek čovjek potreban samo materijalne pomoći. Višestruko je pogubnija i prisutnija moralna i duhovna kriza koja se širi strahovitom brzinom i pogađa sve veći krug ljudi, bez obzira na njihove materijalne uvjete. Ljudi su sve više potrebni razumijevanja, ohrabrenja, savjeta i razgovora. U Caritasovo Obiteljsko savjetovalište u Mostaru dolazi sve veći broj ljudi s različitim problemima: traume, ovisnosti, duševne bolesti, nerazumijevanje i razdor u obitelji... Svjedoci smo porasta nasilja u obitelji, razvodi brakova sve su učestaliji, maloljetnička delinkvencija je u porastu. Zbog toga Caritasovo prihvatilište za žene i djecu Mirjam pruža utočište svima onima koji pate zbog nasilja i zlostavljanja u svojim obiteljima. Ono što je nekoć bio „problem modernih zemalja“, sve je evidentnije i prisutnije i kod nas. Stoga smo svi pozvani istodobno pomagati onima koji su ugroženi zbog nedostatka materijalnih dobara, ali ne smijemo zaboraviti ni one koji pate zbog problema današnjice koji razaraju čovjeka i obitelj.

Caritas Mostar ne radi samo na rješavanju posljedica, nego je vrlo angažiran na raznim područjima kako bi prevenirao i u budućnosti otklonio ovakve posljedice i negativne oblike ponašanja. U Caritasovu dječjem vrtiću Sv. Josip našim najmlađima (više od 150 djece) nudimo miran i siguran kutak te kvalitetan odgoj u ozračju ljudske i kršćanske ljubavi. Želimo razvijati okružje koje uvažava i podupire obitelj kao temelj društvene zajednice. Zato smo osnovali Centar za djecu, mlade i obitelj SPES kojim želimo biti pomagači obiteljima u sustavnoj skrbi za djecu i mlade. Aktivno radimo i na odgoju i izobrazbi naših volontera, ponajviše mladih ljudi, kroz projekt razvoja župnog Caritasa kojima nudimo različite susrete formativnog i duhovnog karaktera.

Uvijek je bolje problem „spriječiti nego liječiti“. Stoga je važno naglasiti da Caritas Mostar ulaže mnogo truda u prevenciju i sprječavanje negativnih oblika ponašanja.

Mostarski Caritas djeluje u mnogo različitih projekata koje zasigurno nije lako voditi. Osim uposlenika Caritasa, tko je oslonac za realizaciju projekata?

Djelovanje Caritasa nezamislivo je bez svesrdne i nesebične pomoći naših prijatelja i dobročinitelja, kao i sve većeg broja volontera. U vremenu nakon posljednjeg rata, zahvaljujući poticaju i potpori naših inozemnih partnera, započeli smo širiti karitativnu djelatnost izgradnjom i opremanjem raznovrsnih objekata i pokretanjem različitih projekata. Vrijeme u kojem su nas izdašno pomagali naši inozemni donatori sada je već daleko iza nas i njihova je pomoć na izmaku. Najsvježiji i najkonkretniji primjer jest i svršetak financiranja projekta Caritasove skrbi za stare i nemoćne Veronika, koji egzistira od 1994. Od njegova osnutka ovaj projekt je nesebično pomagao Njemački Caritas, i to na području cijele BiH. Caritasov mobilni tim pruža različite usluge (medicinsku skrb, higijensku njegu i materijalnu pomoć) za nekoliko stotina starih i nemoćnih osoba u BiH koji nemaju obitelj ili su njihovi najmiliji daleko, a njihova starost, bolest, nepokretnost i neimaština upućuju ih na tuđu pomoć. Njemački donator od prvog je dana očekivao da će ovo društvo i naša država preuzeti na sebe obvezu financiranja ovog projekta. Međutim, to se do danas nije dogodilo. Bilo je i za očekivati da će, nakon gotovo dvadeset godina potpore, doći vrijeme u kojem će se donator „umoriti“ i iscrpiti vlastite izvore financiranja.

Slična je situacija i s ostalim projektima Caritasa koje financiraju inozemni donatori. Njihova potpora će kad-tad prestati. Zbog toga je potrebno da svaki pojedinac u svojem srcu rasplamsa oganj ljubavi prema bližnjemu, kako bi u skladu s vlastitim mogućnostima pomogao potrebnomu. U dosadašnjem radu susreli smo uistinu značajan broj ljudi koji su spremni pomoći, i njihova je pomoć dragocjena, kako u konkretnom smislu, tako i u smislu poticanja šire javnosti na solidarnost i zajedništvo. Naš su oslonac danas pojedinci, poduzetnici i ustanove – Prijatelji Caritasa – koji vlastitim prilozima i potezima olakšavaju naš rad. Velik je doprinos i zasluga volontera čiji je broj u porastu. Oni nam daruju vlastito vrijeme i sposobnosti olakšavajući tako Caritasu njegov rad istodobno uveseljavajući i pomažući našim korisnicima.   

Tko je „ciljna skupina“ Caritasa? Komu zapravo Caritas pomaže danas?

Mnogim je projektima biskupijski Caritas Mostar bio predvodnik i prvi pokretač organiziranih aktivnosti u Hercegovini: od prvog poslijeratnog dječjeg vrtića; prve kućne njege za stare i nemoćne osobe; prve radionice za radno osposobljavanje osoba s posebnim potrebama;  prve sigurne kuće za žene i djecu žrtve nasilja; prvog obiteljskog savjetovališta; pa sve do prvog rehabilitacijskog centra s edukacijsko-rehabilitacijskim i stacionarnim odjelom; centra za djecu, mlade i obitelj; prvog hospicija u BiH, itd. Među prvima smo na ovim prostorima, prema mogućnostima koje su nam na raspolaganju, započeli i s upošljavanjem osoba s invaliditetom. 

Zahvaljujući našim partnerima i donatorima, uspjeli smo tako izgraditi respektabilne i raznolike ustanove u kojima pružamo pomoć našim korisnicima u svim životnim razdobljima: od ranog djetinjstva do posljednjih ovozemaljskih trenutaka.

U ciljevima Caritasa stoji napisano: „Svaki je čovjek jedinstvena osoba kojoj je Bog podario dostojanstvo. Odatle obveza poštovati i štititi ljudski život od začeća do smrti i pomagati svakoga čovjeka u njegovim duševnim i tjelesnim nevoljama.“ U skladu s našim mogućnostima i prema aktivnostima koje nudimo unutar naših projekata, nastojimo ispuniti postavljene ciljeve.

Caritas nije samo dobivanje pomoći, nego i darivanje. Kakav je „naš čovjek“ kada treba darivati? Postoji li svijest i navika pomaganja drugoga u potrebi?

Za vrijeme posljednjeg rata uistinu je bio lijep osjećaj kada su na naše prostore pristizale brojne pošiljke humanitarne pomoći od nama nepoznatih ljudi iz inozemstva. Bio je to pokazatelj da je još uvijek među ljudima, iako se međusobno čak niti ne poznaju, prisutna solidarnost i suosjećanje. Međutim, činjenica je da su neki tu ljubav i pažnju naših inozemnih prijatelja zlorabili, pa se s vremenom na našim prostorima kod pojedinaca stvorila „ovisnost“ o karitativnoj pomoći, što je kod nekih proizvelo krivu predodžbu i krivo poimanje Caritasa.

Kroz našu djelatnost uvijek smo među ljudima radili na promjeni mentaliteta i ispravljanju krive slike o Caritasu kao mjestu nepresušnih dobara koje je dužan dijeliti onima koji mu se obrate. Čak smo i neke korisnike naših programa ugovorno obvezivali da dio svojih dobara podijele s onima koji su u potrebi.

Naši su ljudi poznati po tomu što su vrlo vrijedni, snalažljivi i marljivi. Ukoliko su vlastitim trudom i radom u stanju prehraniti i uzdržavati vlastitu obitelj, rado se odzivaju i na pozive za pomoć onima koji su u tom trenutku potrebni njihove pomoći. U to smo se uvjerili mnogo puta. Uostalom, najbolji dokaz su i rezultati raznih akcija koje organiziramo u suradnji s našim župama poput, recimo, adventske akcije Paket ljubavi, kada prikupljamo obiteljske pakete za najugroženije pojedince i obitelji, ili korizmene akcije Zrno ljubavi kada se prikupljaju sredstva za neku konkretnu obitelj ili aktualni projekt. Zato što su naše aktivnosti konkretne i transparentne, ljudi se rado odzivaju i žele pomoći.  

           

Ako netko želi pomoći Caritasu (donacije, volontiranje, davanje materijalnih dobara), kako bi Caritas mogao pomoći potrebitima, što treba učiniti?

„Nitko nije toliko siromašan da ne može nešto darovati, niti toliko bogat da ne može nešto primiti.“ U ovoj lijepo izrečenoj rečenici koju sam čuo od jednog svećenika nalazi se dobrim dijelom i odgovor na vaše pitanje. 

Svi smo pozvani na pomoć onima koji su u potrebi. I moramo biti svjesni činjenice - što su teža vremena za sve – to se u težoj situaciji nalaze oni koji su potrebni naše pomoći. Zato bih pozvao sve na solidarnost i pomoć našoj braći koja bez naše pomoći teško mogu (pre)živjeti.

Oni koji žele pomoći našem Caritasu, mogu posjetiti web-stranicu Caritasa Mostar, upoznati se detaljnije s našim aktivnostima i kontaktirati nas telefonski, e-mailom ili osobnim dolaskom. Svaki vaš prilog i pomoć koju nam pružite usmjerit ćemo u korist onih kojima je takva vrsta pomoći u tom trenutku najpotrebnija. Svi oni koji žele volonterskim radom pomoći u ispunjenju naših ciljeva, mogu se obratiti biskupijskom, ali i župnom Caritasu i ponuditi vlastito vrijeme i sposobnosti. 

Po uzoru na milosrdnog Samarijanca, pristupimo svakom čovjeku bezuvjetno i iz ljubavi, poštujući njegovo dostojanstvo, prepoznajući u njemu Krista. Iskoristimo sve naše sposobnosti i pomozimo onima koji su potrebni naše pomoći. Za svaki naš dar i pažnju koju smo posvetili potrebnome, slijedi nam očekivana nagrada. Bog će nam zasigurno višestruko uzvratiti.