Izgleda kako u Holivudu pušu neko novi vjetrovi. Sprema se film Noa sa veliki holivudskim zvijezdama u glavnim ulogama, a Son of God se već nekoliko tjedana nalazi u top 10 po zaradi u Americi. To me potaklo da iz ladice izvučem jedan tekst o božićnim filmovima... Nadam se kako će Holivud nastaviti snimati filmove s biblijskom tematikom te kako neneće biti amerikanizirani ili uništeni na neki drugi način...
Biblijska
tematika je od samih početaka stvaralaštva sedme umjetnosti bila zanimljiva za
filmske djelatnike, a naravno i za publiku. Isusovo rođenje, djetinjstvo,
početak javnog djelovanja, Veliki tjedan i napokon uskrsnuće uvijek su
plijenili pozornost redatelja, scenarista i glumaca. U ranim početcima snimanja
filmova te za vrijeme zlatne ere Hollywooda čak je postojao i prestiž da se
snimaju što grandiozniji i bolji naslovi koji imaju ikakva dodira s biblijskim
motivima. Međutim, danas je pojavljivanje takvih filmova više iznimka nego načelo.
Budući da je božićno vrijeme najpopularnije za prikazivanje naslova s religioznom
tematikom, ovdje ćemo prezentirati neke od najpoznatijih.
Kako bismo objasnili današnju produkciju filmova s
božićnom tematikom, moramo se vratiti malo u prošlost. Bl. papa Ivan Pavao II. se pred kraj svojega pontifikata, nakon nekoliko
godina proučavanja medija, upitao ima li mjesta u tradicionalnim sredstvima
priopćavanja za Krista? Naravno, on to nije učinio bez razloga jer današnja
filmska industrija u odnosu na ono vrijeme otprije 30 - 40 i više godina nudit
će za Božić sve osim Krista i kršćanskog nasljeđa. Tako vidimo da se ljudska
stvarnost od 2 000 godina kršćanstva ignorira, a naglasak se stavlja na druge
aspekte ljudskog života gdje nema mjesta za Boga i duhovnost općenito.
Tri skupine
blagdanskih naslova
Religiozne teme su u svjetovnim medijima danas,
općenito govoreći, rijetke. Čak i onda kada
se pojave, često su obrađene na pogrešan i tendenciozan način. Tada
pitanje je li to namjerno ili nenamjerno, prestane biti važno jer je poruka već
otišla u eter. Nažalost, takva je situacija i s filmom koji je dugovječniji
medij od dnevnih novina ili televizijske emisije. Jednom izišli naslov će, ako
ima imalo umjetničke kvalitete, desetcima, pa i stotinama godina tražiti
gledateljstvo i slati svoju poruku neovisno kakva ona bila.
S obzirom na nabrojano, danas u TV ponudi u božićnom
vremenu možemo vidjeti tri vrste naslova koje nazivamo zbirnim imenom:
blagdanski filmovi.
Prva je skupina umjetničkih djela koja se bave
biblijskom tematikom, evanđeljem ili nekim drugim motivom koji u svojoj srži
ima kršćansku religioznu notu.
Druga skupina filmova su oni naslovi koji samo dijelom
koriste biblijsku tematiku ili kršćansku predaju kako bi rekli svoju priču. To
su uglavnom blagi obiteljski naslovi koji prezentiraju kršćansku tradiciju i poruku.
Treća i posljednja skupina filmova su oni naslovi koji
za svoju radnju uzimaju bilo koju temu koja se može dogoditi ili se događa u božićnu
vremenu (prvenstveno je to mjesec prosinac do Nove godine, ili vrijeme kada
pada snijeg) i tu prestaje sva povezanost s istinskim značenjem Božića, Kristom
i kršćanskom vjerom.
Problemi u
snimanju religioznih filmova
Današnji problem redatelja i scenarista koji žele doslovce
prenijeti ono što stoji u Bibliji prvenstveno se odnosi na predstavljanje
Isusove ljudske i božanske osobe, te na vjerni glumački prikaz ostalih
biblijskih tema. Čak i naslovi koji dosljedno prate Stari i Novi zavjet
odlikuju se profanošću te zapostavljaju duhovnost. Tu su naravno prošlost
glumačkih skandala, problemi u produkciji što dodatno opterećuje publiku koja
se ne može povezati s određenim filmskim djelatnicima. Dakako, mnogo je lakše
opisati ljudsku stranu Isusova života, nego istraživati bogatu duhovnu pouku i
dimenziju koja se teško može prikazati na filmskom platnu.
Budući da u današnjem vremenu galopirajućeg razvoja
audiovizualnih medija nema mjesta nijemim filmovima (oni su ostavljeni za
umjetničke TV kanale i kinoteke), njih ćemo izostaviti.
Ne postoje
isključivo filmovi samo o Božiću
Prije nego započnemo nabrajati naslove, treba
napomenuti kako ne postoje izričito filmovi koji govore samo o Božiću i rođenju
Isusa Krista. Uvijek su to naslovi i ideje koje za početak (ili za kraj) imaju
Isusovo rođenje i onda na tomu izgrađuju svoju priču.
Ako se izostavi nekolicina nijemih naslova te filmovi
koji više priliče uskrsnom vremenu iz 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća, prvi
film koji se može predstaviti je Baraba –
čovjek u tami. To je švedski film
iz 1953. koji predstavlja duboko religiozno i umjetničko uspjelo ostvarenje.
Razbojnik koji je oslobođen na zahtjev svjetine nakon smrti Krista na križu
nalazi se u potrazi za Božjom objavom.
Tunika iz 1953. je
američki naslov koji govori o legendarnom obraćenju rimskog vojnika i sudbini
Isusove odjeće nakon razapinjanja. Iako je riječ o filmski uspješnom djelu,
ipak je to naslov koji također nije dovoljno iskoristio duhovnu vrijednost
sadržaja radnje. Međutim, u usporedbi s onim što se danas potura u božićno
vrijeme, film je hvale vrijedan i preporuča se.
Ben Hur iz 1959. je zasigurno jedan od najpoznatijih naslova o
Kristu, iako se lik Isusa zapravo ne pojavljuje mnogo u filmu...Preporuča se i
nekoliko animiranih verzija za djecu snimljenih prema istoj knjizi.
Kralj kraljeva iz 1960. je
američki film u kojem je autor želio učiniti Isusov život temom jednog
živopisnog filma, ali, nažalost, nema duhovnu dimenziju. Film spašava glumac
koji je utjelovio Isusa svojom izvrsnom glumom, ali i specifičnom fizionomijom.
Dva talijanska filma – Poncije Pilat i Baraba iz
1961. ne dosežu umjetničke visine na zadovoljavajući način, ali ipak iz njih
mnogo saznajemo o svijetu u kojem je živio Isus.
Najveća
povijest svih vremena iz 1963. je američki film koji u drugi plan stavlja
spektakl. Naslov dostojanstveno prikazuje Isusov život, a glavni glumac May von Sydow s mnogo
senzibiliteta glumi Krista.
Mesija, francuski film
iz 1975., vjerno reproducira Isusov odnos prema četvorici evanđelista, a Isus iz Nazareta, talijanski naslov iz
1976., u četiri i pol sata uprizoruje život Isusa Krista najvećim dijelom prema
Ivanovu evanđelju. Ovaj Zeffirellijev film
spada među najprikazivanije filmove na satima vjeronauka.
Isus, američki naslov
iz 1979., vizualno perfektno prezentira Kristov život prema Lukinu evanđelju.
Jedan od kvalitetnijih naslova filmske glavnotokovske
povijesti koja govori o Kristovu životu i uskrsnuću u posljednjih 20 godina predstavlja
francuski Marija iz Nazareta (1994.)
koji prikazuje život Isusove majke od navještenja do predvečerja Isusova
uskrsnuća. Istodobno možemo vidjeti Kristov život iz perspektive njegove majke.
Vrijedan je spomena i film Priča o Isusovom rođenju iz (2006.) koja prati Josipa i Mariju na
putu do Betlehema i rođenja Krista. Solidan proračun i dobra produkcija je
stvorila film koji vrijedi pogledati.
Uz nekoliko TV naslova te biblijskih filmova za djecu
od kojih su neki animirani, sve nabrojano predstavlja bolji dio filmske
produkcije koja se prikazuje u božićno vrijeme.
Tople
obiteljske komedije
Jedan od vodećih filmova koji se skoro uvijek puštaju
u božićnom vremenu je tipični predstavnik druge skupine blagdanskih naslova: Život je lijep (1946.). Teški trenutci
nas ponekad natjeraju pomisliti kako bi bolje bilo da se nismo ni rodili. U ovom
filmu anđeo čuvar pokazuje kako svaki pojedinac utječe na svoju okolinu.
Lik kojeg glumi James
Stewart je proveo čitav život kako bi ugodio drugima brinući se za dobrobit
gradića u kojem živi. Neostvareni snovi, konstantno žrtvovanje te svakodnevna
odricanja godinama su se skupljali u frustriranoj osobi da bi kulminirali na
sam Badnjak kada izgubi 8 000 dolara
koje je posudio, nakon čega ozbiljno pomišlja na samoubojstvo. U tom mu se
ukazuje Clarence, njegov anđeo čuvar,
te mu pokazuje kako bi njegov gradić, obitelj i ljudi koji ga okružuju
izgledali da se nikada nije rodio. Film koji je svojom pojavom sve do danas
stekao kultni status, a milijuni gledatelja svake godine ga iznova i iznova
gledaju i ponovno otkrivaju. Život je
lijep predstavlja pravi božićni naslov s dobrom porukom.
Čudo u 34. ulici (1947.) je crno-bijeli klasik o
čudima koje Božić donosi. Prerada legendarnog božićnog naslova Čudo u 34. ulici od izvornika je
zadržala temu i toplinu realizacije, samo što je događaje smjestila u modernije
doba. Postoji i novija verzija snimljena prije 15-ak godina. Filmski kritičari
se slažu kako ne postoji ljepša, ugodnija i svevremenija tema o božićnom
vremenu i svega što on znači. Priča je to o djevojčici koja je naizgled prije
vremena odrasla, a sputavajući svoju
maštu, izvrsno pokazuje kako su upravo mašta i dječja naivnost ono što nas
doista štiti od ciničnog i opasnog svijeta odraslih.
Božićni odmor (1989.) ili Najluđi Božić urnebesna je
komedija koja prikazuje nevolje u prosječnoj američkoj obitelji kojoj se svaki
blagdan, ljetovanje ili izlet pretvori u noćnu moru. Film je postigao velik
uspjeh i jedna je od najpopularnijih američkih božićnih komedija svih vremena.
Sam u kući (1990.) i njegov drugi dio predstavljaju
omiljene blagdanske filmove milijuna djece i mladih, ali i onih starijih. Riječ je o
obitelji koja se sprema na putovanje u Francusku gdje će provesti božićne
blagdane. Za vrijeme užurbanog spremanja jedan član obitelji, mali dječak,
ostaje sam u kući na koju su lopovi bacili oko.
Djed Božićnjak (1994.) još je
jedna topla obiteljska komedija o preuzimanju uloge Djeda Božićnjaka. Pravi
Djed strada u neuobičajenoj nesreći i prije smrti predaje svoju ulogu
marketinškom direktoru. Problem nastaje kada novi djedica postane debeo i
shvati da promjena nije privremena.
Luda božićna
zvona (1996.) Na badnju večer prezaposleni lik kojeg glumi Arnold Schwarzenegger nađe se u velikim problemima. Zbog čestog
izbivanja od kuće odlučio je odužiti se svojem sinu nabavkom popularne igračke.
Skrušeni tata kreće u božićnu nabavku ne sluteći da je potražnja za igračkom
daleko nadmašila proizvodnju. Film je za sve uzraste, a šašava komedija osvrće se
na grozničavu potrošačku kulturu.
Čestit Božić (2005.) Dok
bjesni rat u Europi 1914. na Božić, vojnici na zaraćenim stranama odlučuju za
jedan dan ostaviti oružje i susresti se sa svojim neprijateljima na crti razdvajanja...
U
drugu skupinu se može ubrojiti još nekoliko naslova kao što su Bijeli Božić (1954.), Božićna priča (1983.), Mama za Božić (1990.), Mapetove božićne pjesme (1992.), Kako je Grinč ukrao Božić (2000.)...
Božićni filmovi bez duha Božića
Nažalost,
treća skupina naslova je najbrojnija, najzastupljenija, ima najviše marketinga
i poznate glumce te je samim tim i preuzela dominaciju. Međutim, sve su to
bezlični, sezonski filmovi koji padnu u zaborav nakon nekoliko godina, ali
imaju snažniji utjecaj od onih svevremenskih naslova.
U
posljednje vrijeme samo se takvi filmovi i snimaju, dok se pravi naslovi o
istinskom Božiću bez ignoriranja kršćanske tradicije skoro da i ne mogu naći.
Prvenstveno
je tu riječ o filmovima koji se događaju u božićnom vremenu, ali su im teme
svjetovne: razvedeni roditelji i njihova djeca, fantastična bića koja nemaju
uporišta u kršćanskoj tradiciji, ljubavni problemi tinejdžera i odraslih
parova, obiteljski problemi u božićnom vremenu, disfunkcionalne obitelji,
problematični Djed Božićnjak, zaljubljenost u različitim životnim dobima,
problematika kupnje božićnih darova...
Npr:
Gremlini (1984), 8 žena (2002), Božić s
Krankovima (2004.), Zapravo ljubav
(2003), Loš Djed Mraz (2003.), Elf (2003), Polar ekspres (2004.), Dečko
za Božić (2004.)...
Sve
u skladu s vremenom u kojem danas živimo. Vrijeme diktature relativizma, nihilizma,
hedonizma i izbjegavanja prave božićne poruke. Često se božićni filmovi
jednostavno „nakače“ na proslavu dolaska Nove godine, pa tako budu zasjenjeni
velikim slavljima u gradovima u kojima se radnja pojedinog naslova događa...
Nije jednostavno ni gledati
Na
kraju se da zaključiti kako je istinskih filmova o Božiću i za Božić stvarno
malo, pogotovu novijih. Čak i oni koji su postali klasicima, ne uspijevaju dočarati
istinski duh Isusova rođenja. Možda je zapravo to i nemoguće na filmskom
platnu.
Ipak
ne treba odustajati. Filmove s radnjom iz Biblije te o Isusovu životu treba
snimati i gledati. Čak i onima koji se aktivnije bave Biblijom može biti
korisno da joj pristupe preko audiovizualnih medija čiji je film ponajbolji
predstavnik. Na kraju, čini se kako nije lako biti kršćaninom ni kada je riječ
o gledanju božićnih filmova jer postoji mnogo zamki i zabluda u njima, pogotovu
za nepažljiva gledatelja.
Nema komentara:
Objavi komentar