Opus Dei - univerzalni poziv na svetost u svakodnevnom radu i životu

Opus Dei (Božji posao) osobna je prelatura Katoličke crkve koju je osnovao sv. Josemaría Escrivá 2. listopada 1928. za vrijeme duhovnih vježbi u Madridu. Organizacija je to koja pomaže običnim ljudima živjeti kršćanski poziv u svakodnevici, istovremeno nudeći im duhovnu potporu i izobrazbu koje su im za to potrebne. Opus Dei promiče temeljnu ideju da je svaku osobu Bog pozvao na svetost. Pokret je u Hrvatsku došao 2003., a službeno u BiH nema članova.

 

Danas, skoro 85 godina od osnivanja, Opus Dei je svojim radom zauzeo zasluženo mjesto u sveopćoj Crkvi. Njegova glavna misija je širenje ideala svetosti. Ljudi koji se pridružuju Opus Deiju ili nazoče aktivnostima koje ta organizacija upriliči, ne „napuštaju“ svoje matične župe nego ih kasnije duhovno nadopunjuju. Nije rijedak slučaj da laici, članovi Opus Deija, kasnije postanu svećenici.

Misija – ideal svetosti

Apostolski rad članova sastoji se u postizanju duhovne obnove koja poslije bude konkretno vidljiva u mjesnim Crkvama i župama. Postizanje duhovne obnove podrazumijeva razgovore, češće sudjelovanje na sv. misi, učestalije primanje sakramenata, širenje poruka Radosne vijesti onima su se udaljili od vjere, inicijative u korist onih u nevolji, pomaganje na tečajevima katekizma...

Misija Opusa Deija sastoji se u širenju ideala svetosti „usred svijeta“ - zapravo u svakodnevnom radu i u uobičajenim životnim okolnostima. Budući da su svi kršteni pozvani slijediti Krista živeći u skladu s evanđeljem i obznanjujući ga drugima, krajnji cilj Opus Deija je pridonijeti tom evangelizacijskom poslanju Crkve.

Opus Dei je pravno priznat kao prelatura

Iako se od samih početaka, a pogotovo danas, prigovara da je Opus Dei sekta unutar Crkve, proces „pravnog priznanja“ tekao je relativno brzo.

Madridski biskup Leopoldo Eijo Garay je toj organizaciji 1941. dao biskupijsku dozvolu za djelovanje, a prvo papinsko odobrenje je došlo 1947.

Papa Pavao VI. i njegovi nasljednici odlučili su da treba proučiti mogućnost davanja Opusu konačnog pravnog oblika za sveopću Crkvu koje bi pogodovalo organiziranijem djelovanju.

Na tome se počelo raditi 1969. Sveta Stolica poslala je upitnik biskupima u više od 2.000 biskupija u kojima je ta zajednica već bio prisutna, kako bi mogli iznijeti svoja zapažanja.
Nakon sveobuhvatnog razmišljanja i analiziranja tek je bl. Ivan Pavao II. godine 1982. Opus Dei pravno utemeljio kao osobnu prelaturu.

Kako bi se objasnilo djelovanje Opusa, mora se shvatiti način funkcioniranja prelatura. Većina nadležnosti u Crkvi je teritorijalna, kao u slučaju biskupija, pa se vjernici koji pojedinoj biskupiji pripadaju određuju svojim rođenjem ili prebivalištem. Međutim, nadležnost nije uvijek vezana uz teritorij i može ovisiti o drugim kriterijima, primjerice vojni ordinarij, pastoral imigranata...

Kodeks kanonskog prava Katoličke crkve kaže da svaka osobna prelatura mora biti regulirana općim Crkvenim zakonom te prema vlastitim statutima. Prelatura Opus Deija pripada pastoralnom i hijerarhijskom ustroju Crkve. Kao i biskupije, teritorijalne prelature, župe te vojni ordinariji, ona ima svoju autonomiju i redovitu nadležnost za provođenje svojih misija u službi cijele Crkve.

Opus Dei - nedoumice i svakodnevan nedvolični život 

I prije, ali i poslije konačne pravne reguliranosti pokret je često bio na meti napada i samih katolika koji su u njegovu djelovanju vidjeli izdvajanje iz župne zajednice ili „sektarenje“. Mnogi su u tajnovitosti i načinu pristupanja pokretu tražili nešto misteriozno, što je bilo pogodno tlo za brojna nagađanja. Kružile su priče da se članovi moraju samokažnjavati bičem, da je ženama zabranjen pristup ili su u podređenom položaju, čak se govorilo o špijuniranju članova i iznudama, zajedničkim računima te obveznom vrbovanju novih članova. Međutim, pravni okvir djelovanja prelature sasvim je transparentan i tu nema mjesta nedoumicama. Narod bi rekao: „Za dobrim konjem prašina se diže!“

Riječi utemeljitelja Opus Deija glase: „Svakidašnji život može biti svet i ispunjen Bogom. Naš Gospodin zove nas da posvetimo uobičajene zadatke svakoga dana, jer se upravo u tome može pronaći savršenstvo kršćana.“

Svetost u svakodnevnom radu znači obavljati zadaće sa što je moguće većom stručnom i kršćanskom savršenošću, obavljati ga iz ljubavi prema volji Božjoj i u služenju ljudima. Takav rad onda postaje mjesto za susret s Bogom, a ne teren za izgradnju licemjernog dvoličnog čovjeka.

Sv. Josemaría je naučavao da kršćani koji rade „u svijetu“ ne bi smjeli živjeti nekom vrstom dvoličnog života. S jedne strane unutarnji život, život jedinstva s Bogom, a s druge strane odvojeni  hladni profesionalni, društveni i obiteljski život.

Prema osnivaču, postoji samo jedan život, sačinjen od tijela i duha i taj život mora postati, i dušom i tijelom, svet i ispunjen Bogom.

Konkretna djelatnost – kršćanska orijentacija

Glavna djelatnost Opus Deija sastoji se od davanja svojim pripadnicima i drugim ljudima duhovnih sredstava koje trebaju živjeti kao dobri katolici. Vjernici prelature nazoče tjednim predavanjima, koja se također zovu krugovi, o temama vjerskog nauka i askeze. Mjesečna duhovna obnova sastoji se od nekoliko sati, jedan dan u mjesecu, a to se provodi u osobnoj molitvi i razmišljanjima o temama iz kršćanskog života. Osim toga, članovi jedanput godišnje budu na duhovnim vježbama koje obično traju od tri do pet dana.

Ista obrazovna sredstva daju se i prijateljima i mladima koji sudjeluju u apostolatu prelature kao i svakomu tko ih želi primiti.

Obrazovanje se odvija u sjedištima prelature i na drugim mjestima koja su za to prikladna: u kući osobe koja sudjeluje; u crkvi u kojoj župnik omogući.

Članovi potpomažu izgradnju ili osnivanje: škola, sveučilišta, centara za obrazovanje žena, medicinskih dispanzera u nerazvijenim područjima, poljoprivrednih škola, instituta za profesionalno obrazovanje, studentske domove i drugo...

Svaka inicijativa se financira na isti način kao i svaka takva vrsta ustanove: iz donacija i doprinosa korisnika.

Sveučilište Navarra, osnovano u Španjolskoj 1952., prvi je konkretan primjer djelovanja Opusa. To sveučilište ima 20 odjela i bolnicu, a u svom sklopu ima poslovnu školu. Posjeduje i Institut za viša poslovna učenja u Barceloni. U Kinshasi imaju bolnicu Monkole koja svake godine prima tisuće ljudi u posebno teškim stanjima. Punlaan u Manili je škola za specijaliziranje u cateringu i turizmu, a Midtown sportski i kulturni centar u Chicagu koji je smješten u višerasnom kraju te susjedstvu nudi programe koji omogućuju: akademsko, ljudsko, duhovno i sportsko uzdizanje.

Danas prelatura ima više od 85.000 članova, od toga oko 1.900 jesu svećenici. Najviše članova ima u Europi: oko 50.000. Od ukupnog broja vjernika, oko polovina su žene. Svećenstvo prelature često dolazi iz redova laika koji osjete duhovni poziv. Njihova pastoralna služba odvija se uglavnom u služenju vjernicima prelature i apostolskim djelatnostima koje potiču.

Iako će netko reći da je Opus Dei kasno došao u hrvatske krajeve, zanimljivo je spomenuti da je prvi nešpanjolski član bio jedan Hrvat - vlč. Vladimir Vince.

Unatoč brojnim negativnim, izmišljenim navodima koji se spominju te, kroz filmove i medije, dovode u vezu s Opusom, riječ je o jednoj priznatoj i konkretnoj duhovnoj i karitativnoj zajednici koja nastoji pomoći svima koji su u potrebi. Nadamo se da će u budućnosti proširiti svoje djelovanje i na BiH.

Tko je Josemaría Escrivá?

Sv. Josemaría Escrivá je rođen u Španjolskoj 1902. Imao je petero braće i sestara, a roditelji su ih odgojili u katoličkom duhu. Kao adolescent osjetio je duhovni poziv, a nakon ređenja 1925. počeo je svoju pastoralnu službu na jednoj seoskoj župi i postdiplomski studij u Zaragozi i Madridu.

Dana 2. listopada 1928., tijekom meditacije Josemaría je uvidio što Bog traži od njega: utemeljenje organizacije koja bi poticala put posvećivanja u svakodnevnom radu. U predstojećim godinama počeo je razvijati Opus Dei, iako je bio spriječen izbijanjem Španjolskog građanskog, a potom i Drugog svjetskog rata.

Početkom 1946. nastanio se u Rimu gdje je doktorirao teologiju na Lateranskom sveučilištu. U Vječnom gradu je i umro 1975., a u vrijeme njegove smrti Opus Dei je postojao u desecima država i utjecao na tisuće života.

Papa Ivan Pavao II. beatificirao ga je 17. svibnja 1992., a svetim proglasio 6. listopada 2002.