Crkva Presvetog Trojstva nalazi se u središnjem dijelu grada Sarajeva, uz glavnu prometnicu i tramvajske tračnice. Zamisao o gradnji crkve u tom dijelu grada prvi je iznio sluga Božji Josip Stadler krajem 19. stoljeća. On je izabrao Novo Sarajevo za gradnju crkve zbog širenja grada i pristizanja novih vjernika, pogotovo iz Hercegovine, koje je trebalo vjerski zbrinuti. Župa je utemeljena kada se grad počeo širiti, s gradom je suživjela, s njim patila u ratu, a potom se dizala iz pepela. Iako još uvijek ima mnogih problema, danas župa polako doživljava, mnogi bi rekli, svoju duhovnu renesansu.
Župa Presvetog Trojstva u Sarajevu nastala je u radničkoj četvrti koja se razvila na prijelazu iz 19. u 20. st. Utemeljena je 1902. dekretom kojim se dotadašnji župnik u Goraždu Antun Alaupović imenuje njezinim prvim upraviteljem. Početkom 1905. arhitekt Josip pl. Vancaš napravio je nacrt crkve, a kamen temeljac blagoslovljen je 14. svibnja 1905. Crkva je izgrađena u stilu jednobrodne neoromaničke bazilike duljine 40 i širine 15 metara. Visina tornja je 46 metara, a na vrhu se nalazi križ koji je izgrađen u Sarajevu od kovanog željeza i visok je skoro tri metra.
Ovaj bogoslužni prostor posvećen je 18. studenoga 1906. To je još jedan primjer tko je i kakav graditelj bio sluga Božji Josip Stadler. Također se može poslovično ponovno potvrditi i uvidjeti pedantnost te velika učinkovitost austrougarske uprave koja je za manje od tri mjeseca odobrila nacrt i gradnju nove crkve.
U stotinu godina mnogo toga se izmijenilo
Nakon Prvog svjetskog rata u župi se bilježi blagi porast broja župljana. Taj trend se nastavio i nakon Drugog svjetskog rata i, unatoč nepovoljnim društveno-političkim uvjetima, župna zajednica u Novom Sarajevu je rasla i sazrijevala. Taj napredak je zaustavio rat u BiH te nezahvalno poraće koje je obilježeno smanjenjem broja vjernika.
Kako bismo saznali sadašnje stanje među tamošnjim katolicima, odlučili smo posjetiti tu župnu zajednicu.
Danas u župi Presvetoga Trojstva djeluju župnik mr. vlč. Josip Lebo i pastoralni suradnik vlč. Josip Tadić. Mnogi će reći da su njih dvojica, kao i prethodni župnik vlč. Ivan Ravlić, najzaslužniji jer je zaustavljeno smanjenje broja vjernika.
Župa ima oko 3.000 vjernika, ali je još uvijek veliki broj obitelji s manje od tri člana. Vidan je trend doseljavanja katolika iz hrvatskih krajeva koji na području župe zasnivaju svoje obitelji.
Prošle godine je kršteno 27 osoba i taj broj budi nadu jer je nadmašio sve poslijeratne statistike krštenih. Ove godine je kršteno desetak djece, a najavljeno je još nekoliko.
Nedavno je u katedrali vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić podijelio sakrament krizme sarajevskim mladićima i djevojkama među kojima je bilo tridesetak mladih iz ove župe.
Bogat pastoralni i duhovni život
Današnja župna kuća izgrađena je 1980. i podijeljena je na dva dijela: župni u kojemu žive dva svećenika i onaj u vlasništvu sestara Kćeri Božje ljubavi u kojem žive tri časne sestre Kćeri Božje ljubavi. One su u župu došle 1939. Bavile su se prosvjetnim radom te su osnovale strukovnu školu. Međutim, nakon Drugog svjetskog rata sestrama je zabranjeno djelovanje u školi.
Danas se tri sestre iz ovog reda usredotočuju na vjeronaučni rad s djecom, vođenje pjevanja za vrijeme sv. mise te održavanje ruha i unutarnjeg uređenje Crkve.
„Župa ima 15 ministranata, a vjeronauk se održava redovito za sve osnovce. Organiziraju se susreti za mlade, a župna zajednica se uključila i u organizaciju Katoličke malonogometne lige, stoga su neke obitelji primili sudionike ovog natjecanja u svoje domove za vrijeme završnice. U župi djeluje i Marijina legija s petnaestak članova. Oni se susreću ponedjeljkom navečer u našoj dvorani. Također imamo i molitveni krug sa šest Gospinih slika koje kruže po obiteljima u kojima se svakodnevno moli. U župi imamo dvadesetak bolesnih koje redovito obilazimo dijeleći im sakramente. Imamo zbor od petnaestak članova koji pjeva na jutarnjim sv. misama. Jedno vrijeme je djelovao i zbor s mlađim članovima koji su pjevali na večernjoj sv. misi“, rekao nam je, između ostaloga, u razgovoru mr. Lebo koji je inače i profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu.
Kako smo u razgovoru saznali, na tri mise nedjeljom dolazi oko 700 vjernika, što je zadovoljavajući broj za jednu gradsku župu, budući da vjernici često idu na sv. mise u druge sarajevske crkve.
Ratna oštećenja i obnova
Tijekom posljednjeg rata crkveni objekti su pretrpjeli oštećenja od granata, toranj je više puta pogođen, devet vitraja je uništeno, a fasada je izrešetana gelerima. Nažalost, u ratu su 173 župljana izgubila živote.
Nakon rata proces obnove crkve je išao sporo zbog nedostatka financija, ali je ipak dovršen. Prvo je napravljena krovna konstrukcija tornja, postavljen je novi križ na toranj, a crkva je dobila novu fasadu.
Za restauraciju slika unutar crkve tadašnji župnik vlč. Dominko Bilić angažirao je akademskog slikara Antu Martinovića. On je zbog velikog oštećenja freski Krštenje Isusovo na Jordanu, Preobraženje na gori Taboru i Isusovo Uzašašće na nebo – oslikao potpuno nove slike.Prema riječima mr. Lebe, originali su na sigurnom u župnom uredu.
Duhovna zvanja u župi
Možda bi netko i pomislio da gradska župa ne može dati duhovna zvanja, još pogotovo ona čiji su članovi manjina u većinskom muslimanskom gradu, međutim ovdje to nije slučaj. U Crkvi u Hrvata djeluje desetak svećenika koji su rođeni u župi Presveto Trojstvo. Nekoliko ih pastoralno djeluje u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, a ostali su inkardinirani u druge biskupije. Također, ima ih i kod isusovaca i karmelićana.
Nakon vlč. Lebe razgovarali smo i s ministrantom Sandrom Skršom. Upravo je krizman i završava osnovnu školu te se želi upisati u sjemenište u Travnik.
„Ponosan sam što sam ministrant u ovakvoj župi. Ovdje sam naučio kako se ministrira i pronašao sam se u tom pozivu te se nadam da ću postati svećenik. Dok većina moji vršnjaka razmišlja kao ostali mladi u svijetu: žele biti farmaceuti, doktori ili ekonomisti, ja sam se odlučio za ovaj put“, rekao nam je mladi Sandro.
Nadamo se da će mu se želje ostvariti.
U župnom uredu smo razgovarali i sa Željkom Ergelašev, volonterkom u župnom uredu. Prema njezinim riječima, župa je procvjetala nakon što su došla dvojica svećenika koji su se odmah dali u dobar pastoralni rad, što naravno ne umanjuje doprinos prethodnih župnika.
„Veliko zalaganje dvojice Josipa u okupljanju mladih, uređenje dvorane za okupljanje i organiziranje mladih, učenje stranih jezika, vjeronauka i dodatnih aktivnosti molitvenih skupina rezultiralo je promjenom na bolje. Oni rade ono što je najvažnije, a to je stvaranje zajednice. U toj zajednici svi doprinosimo i osjećamo se korisnima“, rekla nam je gospođa Željka pokazujući navijačku kapu hrvatske reprezentacije koju je tik pred naš dolazak donijela jedna župljanka kao dar župniku. Župna zajednica očito diše zajedno i u duhu Europskog nogometnog prvenstva.
Nezaposlenost i male mirovine
Kao probleme koji tište vjernike navela je nezaposlenost te male plaće i mirovine. Također je evidentan određeni pritisak društva na manjinsku katoličku zajednicu. Kao primjer tomu navela je i dar Općine župi u vidu godišnjeg kalendara u kojem su predstavnici katoličke zajednice svedeni na margine, kao da ih i nema ovdje, a kalendar je ukrašen orijentalnim građevinama.
Također je navela primjere iz kojih se vidi da ipak postoji dio građana kojima smeta crkva kao građevina i ljudi koji idu u nju.
„Deplasirana je više priča o tome da verbalne napade vrše samo maloljetnici, pijanci i korisnici zabranjenih supstanci. Treba jasno reći kako znamo da u gradu ima određenih slojeva društva koji nas ne žele ovdje. Više nas boli to što su oni koji nas napadaju i dobaciju nam pogrdne riječi uvijek predstavljeni kao neki maloljetnici i narkomani“, rekla nam je gospođa Željka.
Poslije razgovora u župnom uredu krenuli smo prema crkvi.
Skladan i prelijep sakralni interijer
Inače, između same crkve i župnog ureda nalazi se dvometarski željezni Jubilarni križ koji je postavljen 2000. U njegovom podnožju je cvjetni aranžman u obliku križa.
Fasada crkve je, prema projektu Josipa Vancaša, ukrašena dvobojnim trakama međusobno odvojenih fugama. Sadašnja fasada je riješena u alternaciji svjetlijeg i tamnijeg okera dok je u prošlosti bila u nijansama sivo-plavičastih i bijelih tonova. Za prvobitnu fasadu nemamo podataka niti slika, stoga ne znamo kako je tada izgledala.
Unutrašnjošću crkve dominiraju velike orgulje i oltarski prostor koji je malo izdignut od naosa – glavnog prostora u crkvi, s kamenim stuboštem te se završava polukružnom apsidom.
Ulazni dio crkve ima pod od kvadratnih kamenih ploča, a ostali dijelovi crkve pokriveni su pločicama umetnutim u betonsku podlogu. Predvorje uljepšava krstionica izgrađena u prijelaznom romaničko-secesijskom stilu.
Prema svojim odlikama, arhitekture ova crkva je jednobrodna neoromanička bazilika iznad koje se nalazi četvrtasti zvonik na četiri kata.Crkvu uljepšava i osam prozora s vitrajima koji su zbog oštećenja ponovno rađeni nakon posljednjeg rata, povremeno, kako su stizale donacije.
Glavni oltar je izrađen u duhu romaničko-gotičke stilizacije sa središnjom slikom Presvetoga Trojstva u tehnici ulja na platnu. Slika Otona Ivekovića je poručena iz Zagreba 1906., ali zbog oštećenja je za jubilarnu 2000. Preslikana, što je učinila akademska slikarica Katarina Polić-Pipal.
Urađena je na svijetloplavoj pozadini neba u sceni prijestolja mudrosti. Presveto Trojstvo vjernicima predstavljaju Bog Otac koji sjedi i koljenima pridržava Sina koji je Raspet te Duh Sveti u vidu goluba. To je umjetničko djelo koje, uz Isusovo Uzašašće na nebo, privlači najviše vjerničke pozornosti.
Bočne oltare izrađene od hrastova drveta u neogotičkoj stilizaciji krase, umjesto originalnih slika Otona Ivekovića, Marijini kipovi.
Sliku sv. Leopolda Bogdana Mandića, postavljenu uz bočno klecalo, naslikala je 1987. Antonija V. Konaj. Ista autorica uradila je sliku Božanskog milosrđa.
Crkva Presvetog Trojstva po svojim vrijednostima arhitekture predstavlja jedno u nizu od značajnijih Vancaševih ostvarenja historicizma u sakralnoj umjetnosti ne samo grada nego i čitave BiH. Kako smo vidjeli, unutrašnjost crkve uljepšavaju iznimne vrijednosti domaće i strane umjetničke radinosti.
Veličanstvene orgulje
Kao kruna uljepšavanja ove crkve jest instaliranje orgulja koje su bile dar katedrale iz Freiburga (Njemačka) za 102. godišnjicu crkve, a izradila ih je 1964. njemačka tvrtka Späth op. 780 – Ennetach – Mengen. Ovaj veličanstveni instrument koji dominira nad cijelim korom ima tri manuala, pedal, 28 zvučnih registara, dvije slobodne kombinacije, stupaljku za žaluzije drugog manuala, valjak za crescendo cijelih orgulja… Prema broju registara, orgulje su najveće u Sarajevu i dalje te je na njima moguće izvoditi orguljska djela svih glazbenih razdoblja. Krase ovu crkvu zahvaljujući vlč. Ivanu Ravliću i vlč. Marku Stanušiću, koji su najzaslužniji što su dopremljene.
Još jedna posebnost krasi ovu župu, a to je raznovrsnost prezimena po kojima se može upratiti porijeklo vjernika. Osim hercegovačkih i domaćih prezimena iz Sarajevskog polja u župi su česta prezimena iz: Češke, Središnje Bosne i Vojvodine.
Nema komentara:
Objavi komentar