Heklanje, pletenje i vezenje s ponosom i ljubavlju protiv zaborava

Usorski kraj bogat je prirodnim resursima. Odlikuju ga ljepota krajolika, ali i stari običaji koji, nažalost, malo po malo padaju u zaborav. Sve je manje i manje ljudi koji mogu prepričati narodne običaje npr. kulturu stanovanja, babine, djevojačke i momačke nošnje, svadbe, prošnje, doček Božića, poklade, žetve... Ipak, nekolicina entuzijasta, što iz ljubavi što iz činjenice da im je to struka i strast, pokušava oteti zaboravu tolike predivne narodne običaje iz prošlosti koji su krasili usorska sela. Jedna od onih koja se s ljubavlju i posebnom predanošću bori protiv zaborava izradom tradicionalnog nakita i nošnji je Kata Marković iz Žabljaka.

Već 30 godina članica je Kulturno-umjetničkog društva koje je kroz svoju povijest više puta mijenjalo ime, a 1994. konačno uzima naziv Izvor. Ručnim radom se bavi od 1996., a svoje proizvode je predstavljala širom Europe i pritom dobila mnoga priznanja i nagrade. Prvu diplomu o kvaliteti svog rada dobila je na izložbi u Francuskoj, a zahvalnice i priznanja ne prestaju dolaziti sa svih strana kako iz matične općine tako iz inozemstva. Iako je njezin rad u uskoj vezi s KUD-om Izvor ništa ne bi bilo moguće bez osobnog truda i zalaganja.

Kako je sve započelo?

Premda je zanimanje za ručni rad pokazala još u mladosti kada se bavila vezom, a potom je na red došlo i pletenje, sve je krenulo nakon aktivnijeg uključenja u rad i djelovanje KUD-a Izvor kada je za potrebe društva i redovite smotre folklora počela raditi razne detalje na narodnim nošnjama.

Znanje i afinitet za izradu nošnji naslijedila je od svoje majke. Posebnost njezina rada je u tome što rukotvorine koje ona stvara nemaju sheme, mustre i slično. Dakle, ona ih izmišlja, a inspiraciju za to dobije nakon večernjeg počinka kada joj se probudi kreativnost i poriv za stvaranjem nečega novog. Naravno, za nastanak npr. tradicionalnog nakita potrebno je mnogo inovatitnosti, ali i strpljenja jer je svaki pojedinačni nakid urešen s mnoštvom detalja. Također i u ovom poslu se potvrđuje poslovica kako „bez alata nema zanata“.

Kata u svom radu najviše koristi šivaće i pleteće igle, kao i tzv. heklaricu. Repromaterijal u većini slučajeva sačinjavaju pastični bobci različitih jarkih boja, vuna, platno, šifon te pamučni konac za vez, popularni pergal.

Početak je zasigurno bio težak, ali danas Kata izrađuje više od 20 vrsta ručnih radova, a kako kaže svojim je poslom oduševljena. Očito je da nema zanata bez posvemašnje predanosti poslu, ali i ljubavi prema onomu što se radi. Zasigurno su se mnogi okušali o ovom poslu, ali samo rijetki „isplivaju“.

Od svojih reprezentativnih radova pokazala nam je mušku i žensku narodnu nošnju te vezeni orah.

„Orah je bio u usorskom kraju najznačajniji znak za udaju. Ona kad daruje vezeni orah momku znači da se udaje. Nakon toga momak orah daje svojima, a potom se ide u prošnju“, rekla nam je Kata dok je pokazivala lijepo urađeni vezeni orah koji je nekoć imao vrlo jasno značenje da je momak „rezerviran“. Danas služi za ukrase na jelkama i uljepšavanje tradicionalne nošnje.

Neki od proizvoda koje Kata pravi i promovira su: lutke s kompletnom muškom i ženskom narodnom nošnjom i ukrasima, tradicionalne katoličke narodne nošnje usorskog kraja, muške i ženske košulje, ogrlice (lanci od bobaka), ušnjaci (naušnice od bobaka) i narukvice.

Kvalitet su prepoznali mnogi

Kvalitet njezina rada prepoznali su u projektu TECEX (Izvrsnost tešanjskih zanata) koji težište stavlja na tradicionalne zanate kao jedan od načina za razvoj i unapređenje kulturno-turističke ponude općine Tešanj. Kroz taj projekt ljudi rade na afirmaciji i vrednovanju kulturno-povijesnoga nasljeđa čitave općine, obogaćivanju i unapređenju kulturno-turističke ponude i kreiranju podržavajućeg okruženja za ponovno vraćanje tradicionalnih zanata. 

Tako se rukotvorine Kate Marković nalaze u TECEX-ovu katalogu proizvoda s još 15-ak tradicionalnih zanatlija iz tešanjskog kraja.

Mnogi će reći kako je najteže uspjeti u svome mjestu, međutim Kata redovito dobiva priznanja iz svog kraja. Tako joj je na ovogodišnjem obilježavanju dana općine Usora 15. svibnja dodijeljena zahvalnica.

S obzirom da je kao članica KUD-a Izvor, ali i samostalno nastupala diljem BiH i šire kaže da starine, odnosno tradicionalne zanate mnogo više cijene stranci, a velika je šteta što mladi, općenito, nisu zainteresirani.

Mnogi Hrvati iz dijaspore će ove godine u bijeli svijet ponijeti parče svoga zavičaja, parče baš onog što je napravila Kata Marković. Netko vezeni orah, drugi pak narodnu nošnju ili ogrlicu koja će ih podsjećati na domovinu i neka prošla vremena. Bilo bi šteta da se sve te narodne tradicije izgube u vremenu, ali dok je Kate Matković i njoj sličnih čuvara i čuvarica tradicije stari narodni običaji neće biti izumrijeti.