Turska je već više od tisućljeća most između europskog Zapada i Bliskog istoka. Na njezinu je zapadu Grčka, jedna od kolijevki kršćanstva, a na jugu i istoku su države i narodi obilježeni prisutnošću islama još od vremena križarskih ratova. Turska i Egipat su bili zajedno dio velikoga Otomanskoga Carstva, a danas se uočavaju sličnosti u odnosu prema kršćanima...
Ideološki, Turska je također bila središte „tolerancije“ između zapadnog liberalizma i ortodoksne islamske misli. No, porastom snage predsjednika Erdogana i njegove političke stranke, Turska se polako povukla iz povijesnog centra „između Istoka i Zapada“.
Zato je Američka komisija za međunarodne vjerske slobode (USCIRF) održala 27. lipnja raspravu na Capitol Hillu o turskoj vjerskoj slobodi. Među onima koji su svjedočili bili su Mustafa Akyol iz Instituta Cato i stručnjakinja za turske studije Lisel Hintz.
Dobar Turčin je samo sunitski musliman
Oboje su svjedočili pogoršanju stanja vjerske tolerancije u Turskoj. Prema riječima Akyola, Erdoganova Partija pravde i razvitka (AKP) od 2002. do 2012. poticala je reforme koje vode ka većoj slobodi, gdje su „nemuslimani stekli veći pristup Vladi i postali vidljiviji u javnosti“.
Međutim, nakon tog razdoblja AKP je na kraju postala „paranoidna i autoritarna stranka koja vidi zavjere Zapada na svakom koraku i, što je najgore, to prožima individualne živote svih u Turskoj“.
U svojem svjedočenju Lisel Hintz je otišla toliko daleko te je rekla: „Da bi bio dobar Turčin, moraš biti, ne samo musliman, nego i sunitski musliman.“
Protjerivanje kršćanskih stranaca
Podsjetimo, Turska zauzima 26. mjesto na Open Doorsovoj listi najgorih zemalja za život kršćana i ostalih nemuslimana, iza zemalja poput Sirije (11) i Egipta (16), od kojih sve tri imaju sunitsku većinu. Ipak, Turska pokazuje jasne znakove da želi postati sunitska muslimanska država. Iako je vjersko proganjanje više „suzdržano“ nego u drugim sunitskim zemljama, Turska se postupno „kreće“ dalje prema istoku, izjednačavajući se u netoleranciji s ostalim susjedima i muslimanskim državama.
Žestok primjer odnosa Turske prema kršćanima je slučaj pastora Andrewa Brunsona koji je također svjedočio na skupu USCIRF-a. Misionara u bivšoj otomanskoj državi turska Vlada optužila je za aktivnosti vezane za terorizam i špijuniranje, a dvije godine bio je zatvoren zbog tih optužbi.
Međutim, radna skupina UN-a za arbitrarno pritvaranje zaključila je da je bio progonjen zbog svoje kršćanske vjere i američke nacionalnosti.
Zbog propagande medija pod utjecajem vlasti, turski narod je uvelike vjerovao optužbama protiv pastora Brunsona. Ali on nije bio jedini kršćanin koji se suočio s tom razinom protivljenja države.
Izjavio je: „Turska Vlada je ubrzala protjerivanje kršćanskih stranaca iz Turske ... više od 50 protestantskih obitelji moralo je napustiti zemlju posljednjih godina...“
Što će biti s domaćim kršćanima?
Ovo protjerivanje dovelo je do zabrinutosti turskih kršćana koji pitaju: strance se šalje preko granice, što će Vlada učiniti s nama poslije? Brunson predviđa da „ubrzana deportacija crkvenih vođa znak je da dolaze vrlo mračna vremena. Turska još nije stigla tamo, ali se kreće u pogrešnom pravcu.“
Također je ukazao na neizvjesnu ideološku poziciju Turske između Istoka i Zapada rekavši: „Još uvijek postoji visok stupanj slobode za kršćane u odnosu na druge muslimanske zemlje u regiji, ali zabrinut sam da svi znakovi upućuju na to kako se to vrlo brzo mijenja.“
Sličnosti Turske i Egipta
Narod s povijesnom ostavštinom sličnom Turskoj je Egipat. Ta je država, poput Turske, poznata kao „umjerenija“ zemlja s muslimanskom većinom u usporedbi s mnogim svojim sunitskim susjedima, te ima značajnu vjersku manjinu.
Specifičnije obilježje koje dvije države imaju zajedničko povezano je s pravnim statusom crkava i drugih kršćanskih zdanja. Možda to proizlazi iz njihove zajedničke povijesti kao bivših otomanskih teritorija jer su se Crkve u Egiptu, kao i Turska, povijesno borile da steknu zakonsko priznanje i time potpunu zaštitu pred zakonom.
Ali tu se počinju pojavljivati razlike.
U 2014., nakon svrgavanja predsjednika Mubaraka za vrijeme tzv. Arapskoga proljeća, Egipat je uspostavio novi, demokratski i odobreni Ustav. U njemu su prava egipatske izvorne kršćanske etničke skupine, Kopta, bila sadržana u raznim dijelovima, osobito u članku 235. koji zahtijeva donošenje novog zakona kojim bi se standardizirala izgradnja i obnova crkava, „jamčeći kršćanima slobodu u prakticiranju svojih vjerskih običaja“.
Zakon br. 80/2016, poznat kao „Zakon o gradnji crkava“, donesen je dvije godine kasnije, i iako je bilo izazova u njegovoj provedbi, Egipat daje obećavajuće korake u zaštiti prava svojih kršćanskih manjina.
Crkva ili džamija
Turska, s druge strane, nije napravila takve korake. Umjesto toga, ona je 2013. proglašena krivom za kršenje prava vjerske manjine Alevija tako što je zadržala javna sredstva, koja je poslao Europski sud za ljudska prava, namijenjena molitvenim kućama Alevija. Prema svjedočenju bivšeg turskog parlamentarca Aykana Erdemira, Vlada je iskoristila obnovu kršćanskih crkava koju je financirala kako bi imala kontrolu nad time tko može moliti u tim crkvama, a tko ne.
Predsjednik Erdogan čak je predložio ideju povratka Hagije Sofije, UNESCO-ve zaštićene bizantske katedrale, koja je pretvorena u muzej, za mjesto islamske molitve, to jest pretvaranja ovoga zdanja ponovno u džamiju. Ovo odbacivanje „sekularnog primirja“ između kršćanstva i islama služi kao prikladan simbol trenutna položaja Istanbula o religijskom pluralizmu.
Jasno je kako budućnost Turske nije zapisana u kamenu. Erdoganova stranka pretrpjela je ključni poraz tijekom nedavnih lokalnih izbora u glavnom gradu, a političke i gospodarske veze s EU-om i dalje služe kao olakšavajući utjecaj na ekstremnije socijalne politike. Naposljetku, Turska još uvijek ima demokratski proces i uvijek stoji na križanju između Europe i Bliskog istoka.
Međutim, daljnji Erdoganov program pogoršava situaciju za vjerske manjine u Turskoj. Na kraju se možemo zapitati: Što će Turska učiniti s domaćim kršćanima „kada sve strance pošalje njihovim kućama?“
Nema komentara:
Objavi komentar