Što je to Kursiljo i što činiti sa sobom preko ljeta?

Ljeto je stiglo, škola i ispiti na fakultetima su završili, a oni mlađi koji već rade su na godišnjem odmoru...Mladi imaju možda previše slobodnog vremena, što im preporučate u ove vruće ljetne dane?

Može zvučati neobično, ali neka uzmu ili posude bicikl. Vožnja omogućuje koncentraciju, ali i opuštenost. U takvom pak stanju rađaju se dobre ideje koje onda - sa skupljenom kondicijom mogu biti i ostvarene. Ili neka dođu na more, na Krapanj…  Preporučam im da si uzmu vremena doći k sebi. Preporučam im da se uče diviti i biti zahvalnima za ono što imaju a da nisu kupili. Preporučam i da neko vrijeme volonterski rade. To sve je zato da dođu do otkrića pravih radosti.

O vrlo bitnoj ulozi mladih govorili su vrlo često sv.  Ivan Pavao II., emeritus Benedikt XVI. te papa Franjo. Radite s mladima, upoznati ste s kako se kaže stanjem na terenu. Kako biste stoga ocijenili rad Crkve s mladima danas?

Smatram da je za rad s mladima potreban prostor, sadržaj ili program te tim.  Često mi na um pada želja kardinala Stepinca da mu treba četrdeset domova za duhovne vježbe. Vjerujem da je osjećao smjer u kojem bi trebalo raditi s mladima. Čini mi se da nije dovoljna vjeronaučna dvorana s jednim satom susreta niti jedan sat školskog vjeronauka da bi se od naučenog došlo do iskustva. Što se sadržaja tiče neophodno je više svjedočenja nego što mi se čini da ga ima, i duljeg rada u skupinama kako bi se mogao odviti proces u duši mladog čovjeka. Kod mladih nije glavno pitanje naučiti vjerske istine koliko steći iskustvo živoga Krista i žive zajednice. Dobro je što postoje stipendiranja mladih od strane Caritasa ili drugih udruga, ali mi se čini da to ni izdaleka nije dovoljno ulaganje u mlade. Lijepa je bila gesta kada je jedan župnik platio trećinu troškova boravka svojih mladih u ljetnom „kampu“ s duhovno-rekreacijskim programom na Krapnju. 

Veselim se otvaranju studija komunikologije pri Katoličkom sveučilištu u Zagrebu jer je neophodno osposobiti ljude za moći slušati, voditi grupni rad, voditi razgovor… To je ono što mladima danas nedostaje: da ih netko čuje da se nekom mogu izreći .

Kursiljo ili Mali tečaj je katolički pokret kojeg je 1949. u Španjolskoj inicirala grupa angažiranih katolika, laika i svećenika, potaknutih uznemiravajućim pitanjem: Ako je kršćanin čovjek koji je otkupljen, zašto taj kršćanin ne izgleda radostan? Što vas je nagnalo da u Hrvatskoj osnujete i vodite jedan takav pokret?

Upravo doživljaj radosti na Kursilju! – koji je nastao iz susreta sa živim Kristom. Taj tečaj mi je riješio dilemu da li nastaviti put prema svećeništvu i također omogućio opuštenost koja je bitno doprinijela da se riješi moj problem mucanja. Doživio sam da od Radosne vijesti i ljudi postanu radosni. To nije osjećaj časovitog oduševljenja, nego svijest da je sve došlo na svoje mjesto. Od tada sam počeo svirati i gitaru.

Kad sam to iskustvo prenio biskupu Miji Škvorcu, on je sam odlučio sudjelovati na Kursilju te pozvao iza toga ekipu suradnika Kursilja iz Beča da održe prvi kursiljo u Hrvatskoj u kolovozu 1974. Njegovom zaslugom ukorijenio se Kursiljo u Hrvatskoj, a meni je povjereno vođenje Tajništva Kursilja.

Promjene koje sam sam doživio i koje sam vidio kod drugih nagnale su me da se uz župnički rad posvetim i takvom pastoralu odraslih.

 

Možete li reći kako danas "živi" Kursiljo u Hrvatskoj? Imate li članova u BiH te tendencije da se pokret proširi na čitavu Crkvu u Hrvata?

Istaknuo bih tri karakteristike hrvatskog Kursilja: prvo, da je Kursiljo ušao u župne dvorane, drugo, što je rad s odraslima rezultirao radom s mladima – samo jednog ljeta prođe kroz seminare na Krapnju oko četiri stotine mladih, i treć, što ti mladi požele biti animatori u svojim župama te tamo kao suradnici Kursilja održavaju tečajeve za krizmanike. Tako je samo ove pastoralne godine održano preko trideset krizmaničkih tečajeva.  Kursiljo u župi omogućuje nastavak angažmana vjernika laika u župi i na to ih potiče i za to osposobljava. Začuđujuće je kako ljudi požele angažirati se ne samo na tehničkoj nego i na duhovnoj izgradnji žive župne zajednice. Nije čudo da zato imaju potrebu tjedno se sastajati na molitvu i provjeru svoga rada. Kursiljo je u Hrvatskoj prisutan u dvanaest biskupija, a u BiH smo imali tečajeve u svim biskupijama. Čak smo imali tečaj i u Kotorskoj biskupiji.

Kada bi skupina mladih iz BiH željela postati članovima Kursilja što biste im savjetovali?

Najprije moram reći  da prolaskom kroz tečaj ne postaje se članom Kursilja jer Kursiljo nije organizacija nego pokret pa nema članarine ni članova, ali i kod drugih udruga omogućuje da se stvari pokrenu ako su zastale. Sjećam se kako je iz Trećeg franjevačkog reda došla jedna osoba tražiti pomoć  i Kursiljo je pomogao da više zaživi njena zajednica. A skupini mladih dovoljno je da upute poziv Tajništvu i ekipa suradnika će rado doći održati tečaj. 

Neki će reći čemu tečaj kršćanstva pored sati i sati vjeronauka, u župi i u školi i ostalih biskupijskih i ostalih pokreta kojima sudjeluju brojni mladi te ostali laici...Što biste odgovorili takvim "zlim jezicima"?

Već sam istaknuo razliku u pristupu Kursilja. On ne daje bitno nove informacija o kršćanstvu. Znanje mladi stječu kroz vjeronauk, ali daje mogućnost da se to znanje pretoči u život, daje iskustvo da je moguće to i živjeti. Običavamo reći: Kursiljo spušta Krista iz glave u srce. Omogućuje stvaranje zajedništva kao modela Crkve, što sam vjeronauk ne može postići.

U Kursilju vjeru prenose i laici laicima, ne samo zaređeni ili službeni vjeroučitelji. Zajedništvo se stvara jer tim nastupa, a ne pojedinac pa se sabiremo oko stola, u manjim skupinama gdje je otvorenost i iskrenost moguća. Po iskrenom i otvorenom razgovoru dolazi se do iskustva prisutnosti Duha Svetoga u čovjeku. Namijenjen je manjim skupinama da se omogući osobni pristup sudioniku. To je timski rad, ne monolog. Suradnici iznose svoja svjedočenja i iskustva, a ne teoriju. Tečaj je i škola molitve, zajedničke i osobne molitve, te produbljenje sudjelovanja u sakramentima, napose u pomirenju i euharistiji.  Iz svega toga spontano se rađa želja za poslanjem, za apostolatom i angažmanom, koji više nije nametnut nego ljudi požele svjedočiti što su vidjeli i čuli. Iskustvo doticaja Duha Svetoga u čovjeku omogućuje da niknu razne inicijative u apostolatu poput vođenja krizmaničke skupine u župi, rad s bračnim parovima u krizi, briga za branitelje, što se čini već više godina na posebnim tečajevima za branitelje, zatim za zatvorenike i sl. Među te inicijative pripada i to da ljudi koji prođu tečaj i u svojoj župi potaknu župnika da organizira Kursiljo. I sami preuzimaju brigu za ljude nakon tečaja. Vidio sam da tako svećenik dobiva bliske suradnike i prijatelje. Kursiljo nastoji od tradicionalnog vjernika doći do osviještenog i oduševljenog vjernika.

Dio pokreta Kursilja za vrijeme ljeta se sastoji i u odlasku na otok Krapanj kod Šibenika, mjesto gdje se odmor provodi u kombinaciji s duhovnim programom i društvenim sadržajem. Koji su naglasci susreta na tom otoku i kakva su iskustva mladih?

Naglasci su na stvaranju povjerenja u sebe, u druge i u Boga. Zatim, po svjedočenju njima bliskih mladih omogućuje im prihvaćanje sebe i svoje situacije. To omogućuje slušanje i prihvaćanje drugog, prihvaćanje drugačijeg mišljenja. Nastojimo im omogućiti iskustvo prisustva istoga Duha u svakom čovjeku. Tako se umanjuju strahovi i omogućuje se dublje zajedništvo koje prerasta u istinsko prijateljstvo. Potiču se i osposobljavaju za nastavak rada u svojoj župi.

Možda najbolje o tome govori činjenica da jedni druge dovode na Krapanj i da se ponovno vraćaju, a mnogi se vraćaju i kao obitelj. Krapanj je bio pomoć mnogima i u donošenju odluke o duhovnom zvanju. 

Napredak tehnologije je očit, stoga se pitanje samo nameće: koliko se pozornosti u Crkvi posvećuje činjenici da su mladi okrenuti novim medijima-internetu?

Kursiljo ima  web stranicu, mjesečni internetski bilten, facebook stranicu. To sve uređuje tim mladih suradnika koji najbolje znaju što mlade zanima i kako im i na taj način pomoći u rastu u vjeri.

Napredak tehnologije omogućio nam je da tjedno razmatramo tekstove o Isusovim blaženstvima kako bismo ih zaživjeli u svojem vjerničkom životu, a upravo smo završili ciklus razmatranja o Oče našu i njegovih sedam zaziva. Nastavit ćemo na isti način i dalje, te u Godini milosrđa, a na poticaj Pape Franje, koji smo dobili u susretu Europskih kursiljista s njim 30. travnja ove godine u Rimu, razmatrati djela milosrđa.

Početkom svibnja pokret koji vodite bio je sa stotinama članova u Rimu, u audijenciji kod pape Franje. Kakva su iskustva i jeste li bili u Sarajevu 6.lipnja kada je Sveti Otac posjetio glavni grad BiH?

Iznenadilo nas je da je dva sata posvetio susretu s nama kursiljistima. Iznenadilo nas je i obradovalo da tako dobro poznaje Kursiljo. Istaknuo je kako začetnici Kursilja nisu oklijevali preuzeti inicijativu i približili se  hrabro  ljudima koje su sa suosjećanjem i ljubavlju pratili  na njihovom putu vjere te način na koji su to činili. Uočio je kako Kursiljo ostavlja ljudima slobodu, ne prisiljava, ne nastupa prozelitski. Istaknuo je bitnu poantu Kursilja da se Bog tako približio čovjeku da nastanio u njemu. Citiram ga: „. Vaš zadatak je da idete i da širite tu dobru vijest: Bog prebiva u nama, Bog je u nama. To je milost! Muškarcima i ženama današnjice otkriti ljepotu vjere i života milosti.“ Već sam spomenuo da je dao zadaću naučiti i živjeti djela milosrđa jer kaže: „To je zadatak za domaću zadaću: istražiti ih i studirati.  Zašto? Kako bi ih provodili u  praksi. Sve  u Crkvi ima za cilj ljudima omogućiti  beskrajno milosrđe Božje rukom opipati.“

Za ustrajnost na tom putu potaknuo je da se ljudi tjedno sastaju. Citiram: „Zato vas molim da uvijek održavate  klimu prijateljstva i bratstva,  klimu u kojoj se svakog tjedna moli i izmjenjuju iskustva o uspjesima i neuspjesima u apostolatu.“

Na žalost, nisam uspio biti u Sarajevu, imali smo tečaj za branitelje na Krapnju, ali Njegove poruke o dijalogu i ekumenizmu su obvezujuće. 

Što mislite koji su najznačajniji koraci u budućnosti u pastoralnom radu s mladima i kakva je budućnost Kursilja te Krapnja?

Mislim da osluškujući Papin govor o karizmi, onda ćemo i rad s mladima tome prilagođavati.

Želimo poslušati Svetog Oca koji nam je na susretu s njim dao smjernice kako dalje. On kaže:

Karizma mora opstati, ali presađena! „Neki kažu: ja ne želim imati problema pa ostajem kod početne karizme.“ Onda ćeš imati lijepu izložbu, muzej. Tada ćeš iz svoga pokreta napraviti muzej stvari koje danas više nikome ne koriste. Svaka karizma je pozvana rasti. Zašto? Jer u sebi nosi Duha Svetoga. I Duh Sveti daje rasti.“ To su najznačajniji koraci: osluškivanje Duha koji daje rasti. 

Što o sebi kaže vlč. Andrija Vrane?

Rođen sam u Rečici kraj Karlovca, u prošlom stoljeću, 14. srpnja 1944. Osnovnu školu sam završio u Karlovcu, gimnaziju u Zagrebu, u Sjemeništu, Bogoslovni fakultet u Zagrebu i Beču, te poslijediplomski dvoipolgodišnji studij u Grazu na Pastoralnom institutu – „Oblici savjetovanja u dušobrižništvu“. Pastoralno sam djelovao kao župnik 15 godina u Župi Oborovo te 15 godina u filijali Župe Lučko u Hrvatskom Leskovcu gdje smo izgradili Centar Emaus. Zatim sam bio dvije godine župnik u Garešnici, pet godina sam vodio Ured za pokrete i udruge u Zagrebačkoj nadbiskupiji i sada već šestu godinu djelujem kao supsidijar – pomoćnik župniku -  u Župi BDM Žalosne u Španskom  u Zagrebu. Paralelno, od 1974. godine voditelj sam Kursilja.