Sjeverna Koreja - najgora zemlja za organizirani vjerski život kršćana

Demokratski je svijet odahnuo kada je 1989. pao Berlinski zid. Val slobode zapljusnuo je planet i tada su mnogi mislili kako je totalitarizmu kraj, međutim prevarili su se. I dandanas, u 21. stoljeću, postoje zemlje u kojima se zakon nalazi u rukama samo jedne osobe koja odlučuje tko će živjeti, a tko umrijeti. Arhetip takva političkog uređenja je Sjeverna Koreja. Država je to zaostala u vremenu najmračnije komunističke strahovlade u kojoj je javno prakticiranje kršćanske vjere zabranjeno, čitanje Biblije kažnjivo smrću, a katolici se smatraju vatikanskim i američkim špijunima te masovno bivaju proganjani i pogubljivani.
 

Sjeverna Koreja zasigurno spada u sami vrh totalitarnih država, ne samo suvremenog doba, već i u povijesti. Danas sasvim sigurno zauzima negativno prvo mjesto kada je riječ o štovanju kulta osobe kakav se ne pamti još od doba Rima ili egipatskih faraona.

"Dragi vođa" ubio milijune ljudi

Ondje jednostavno svatko mora, barem u javnosti, obožavati ”ljubljenog, velikog i vječitog vođu” preminuloga Kim Il-sunga i njegova sina, "dragog vođu" Kim Jong-una. Tko misli drukčije od političke vrhuške i to pokaže javno, odmah se šalje u logore smrti u kojima i danas, prema nekim procjenama, "živi" oko 500 000 ljudi.

Statistike govore kako je "slavni dvojac", dakle otac i sin, odgovoran za smrt oko 2 milijuna ljudi. Povremeno se pojave vijesti o tome kako je Kim Jong-un na monstruozan način pogubio čak i svoje rođake te ostale članove uže obitelji. Jednostavno, nitko nije siguran i u takvoj situaciji funkcionira čitav državni aparat i vojska.

Međunarodna zajednica je bespomoćna učiniti nešto više od slanja humanitarne pomoći za napaćeno pučanstvo Sjeverne Koreje. Sjevernokorejski nuklearni program usporava mirovne pregovore i mogućnost rušenja režima demokratskim promjenama ili silom. Čini se kako je 25 milijuna ljudi osuđeno čitav život provesti pod čizmom totalitarizma jer međunarodna zajednica nema interesa u rušenju režima koji ima više od milijun vojnika. U takvoj pat-poziciji živi i šačica kršćana koji svakodnevno žive u strahu i trpe teror.

Sloboda na papiru, logor u stvarnosti

Kako to obično biva u totalitarnim društvima, većina sloboda zajamčene su na papiru, pa tako i one vjerske. Međutim, praksa pokazuje nešto posve drugo.

U Sjevernoj Koreji kršćani čine manje od jednog postotka ukupnog broja od 25 milijuna stanovnika, što iznosi nešto oko 250 000 duša. Iako je pripadnika tradicionalnih religija oko 12 %, kršćanstvo je u očima države veća prijetnja. Katolici su poseban trn u oku zbog veza sa Svetim Ocem i Vatikanom.

Formula je jasna: ako se otkrije katolik, vjerojatnost da će ta osoba završiti u logoru kao strani špijun je gotovo sigurna. U logoru život nije lagan, a brza smrt dolazi kao spas. Iako kršćani čine 1 % pučanstva, prema iskazima onih koji su uspjeli pobjeći iz države, u logorima ih je oko 15 %. Zabilježeni su slučajevi kad je i posjedovanje primjerka Biblije bio dovoljan razlog za slanje kompletne obitelji u logor. 

U ovakvoj situaciji jasno je kako postoje zatvorene skupine ljudi koje prakticiraju svoju kršćansku vjeru u kućama i ne dopuštaju širenje tog kruga zbog straha od državnih špijuna. Tako se ne može znati koji je točan broj vjernika.

Sjeverna Koreja ima i svoju državnu religiju, običnu mješavinu svega i svačega koju je izmislio "dragi vođa" i zove se Juche. Prema riječima stručnjaka, riječ je o opskurnoj verziji neomarksizma s primjesama autokratskog komunizma. Gregorijanski kalendar ne vrijedi, a godine se računaju od rođenja "Vječnog vođe", dakle od 1912. pa je tako danas u Sjevernoj Koreji godina Juche 103.

Zemlja s najviše vjerskih zarobljenika

Američko državno tajništvo koje godišnje objavljuje izvješća o stanju ljudskih i vjerskih sloboda u svijetu gotovo uvijek spominje desetak istih zemalja zbog uskraćivanja vjerskih sloboda. To su gotovo uvijek: Burma, Kina, Eritreja, Saudijska Arabija, Sudan, Vijetnam i naravno Sjeverna Koreja. Stručnjaci za međunarodne odnose i vjerske slobode kažu kako se Sjeverna Koreja ne bi trebala nalaziti na toj listi jer u toj zemlji vjerska sloboda jednostavno ne postoji pa tako ne može ući u konkurenciju jer bi se za nju trebala izmisliti nova kategorija.

To je zemlja koja ima možda najveći broj vjerskih zatvorenika na svijetu, u kojoj vlasti muče, zatvaraju i izgladnjuju ljude na smrt zbog religije. S obzirom da se sjevernokorejski režim uvelike zatvorio pred svijetom, teško je dokumentirati što se tamo zapravo događa. No, vanjske vjerske i humanitarne organizacije u više su navrata izvijestile da vlasti premlaćuju, zatvaraju, muče i ubijaju pripadnike tajnih kršćanskih Crkava.

Prema izvještaju State Departmenta, sjevernokorejska je strahovlada u proteklih nekoliko godina pojačala represiju nad vjerskim zajednicama koje nisu službeno odobrene, a pogotovo nad osobama koje propovijedaju ili održavaju veze s inozemnim evangeličkim skupinama.

Treba napomenuti da sve što se zna o stanju kršćana u Sjevernoj Koreji potječe iz jedinog izvora: izbjeglica koji su se uspjeli domoći Kine koja pruža kakve-takve vjerske slobode.

Nema hendikepiranih, nema životinja...

Važno je naglasiti kako su osim kršćana ugroženi svi neistomišljenici te hendikepirane osobe koje je nemoguće vidjeti na televiziji i medijima. Razlog je jasan. Na rođenju se odmah odvajaju od zdravih te "nestaju". Očito vladaju zakoni eugenizma koji sliče na najveće noćne more koje je donio nacizam u Europi. Hendikepirani nisu poželjni jer podsjećaju na nesavršenost koju država mora ukloniti. Dokle ide ta perverzna potreba za lažnom savršenošću, govori i podatak kako država ne trpi neuspjehe ni u sportu. Tako je nastup Sjeverne Koreje na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2010. prikazan kao pravi podvig: osvojeno je prvo mjesto, iako je sjevernokorejska vrsta završila natjecanje u skupini. Snimke navijača u istoj odjeći kako mirno sjede na tribinama u njihovoj matičnoj zemlji također potvrđuju kako se ruka "dragog vođe" proteže na sve segmente života.

Čak je i Kina liberalna

Oni rijetki turisti koji su uspjeli boraviti u Sjevernoj Koreji istaknuli su činjenicu kako je gotovo nemoguće vidjeti neku životinju, čak i uz seoske prometnice. S obzirom da se zna kako narod umire od gladi, jasno je da nema hrane za životinje, a vjerojatno ljudi jedu sve što mogu uloviti. Ptica, pasa i mačaka nema, samo skakavci i zrikavci koji prave nesnosnu buku za one koji nisu naviknuli.  

Na kraju, kao usporedbu treba prenijeti iskustva turista koji su se vratili iz Sjeverne Koreje. Budući da se u tu nedemokratsku zemlju dolazi samo preko također nedemokratske Kine, turisti po povratku tu zemlju dožive kao slobodnu i liberalnu državu. Dakle, ona Kina u kojoj još uvijek službeno postoji samo jedna politička stranka, u kojoj su zatvori puni političkih neistomišljenika i kršćana predstavljala je sa svim svojim krutim zakonima olakšanje onima koji su desetak dana bili u Sjevernoj Koreji. Pametnom dosta!

Izvješće o kršenju ljudskih prava

Organizacija Otvorena vrata (Open Doors) redovito objavljuje izvješće o progonu kršćana u svijetu. Prema rezultatima istraživanja: 100 milijuna kršćana trpi progone zbog svoje vjere. Posljednje izvješće obuhvaća razdoblje od 1. studenoga 2013. do 31. listopada 2014. s popisom 50 država. Prvih pet zemalja koje krše prava kršćana su: Sjeverna Koreja, Somalija, Irak, Sirija i Afganistan.

Od 2002. Sjeverna Koreja drži sramotno vodeće mjesto na ovom popisu tlačenja i progona kršćana. Također je UN-ovo istražno povjerenstvo o stanju ljudskih prava u toj zemlji došlo do zaključka da su težina i opseg kršenja ljudskih prava u toj zemlji nepojmljivi te preciziralo da državna vlast za osobitu prijetnju drži širenje kršćanstva. UN kaže da je čak 70 000 kršćana zatvoreno u zloglasnim radnim logorima gdje su izloženi osobito okrutnu mučenju, napornu radu i smrti.

"Kriminalac" uhićen jer je dijelio kršćanski materijal

Misionar iz Australije John Short uhićen je početkom 2014. u svojoj hotelskoj sobi u Pyonyangu zbog "posjedovanja i dijeljenja religioznog materijala". Iako mu je prijetila kazna od 15 godina zatvora, budući da se radi o strancu u poodmakloj dobi od 75 godina, vlast ga je pustila nakon nekoliko mjeseci. Australija je preko švedskog diplomatskog predstavništva, koje u Pyongyangu zastupa i njihove interese, pregovarala s režimom. Short je pušten poslije potpisivanja izjave u kojoj priznaje svoje "kriminalne čine" i obećava da se neće miješati u unutarnja pitanja S. Koreje.

Raketama u more pred dolazak pape Franje

O kakvoj državi je riječ, još jednom je bilo jasno kada je Sveti Otac sredinom kolovoza 2014. boravio u Južnoj Koreji. Naime, već pri dolasku pape Franje na jug poluotoka Sjeverna Koreja ispalila je raketu koja je pala u more. Papa je usprkos tome našao ljubazne riječi kojima je pozvao na pomirenje jer se mir "ne postiže demonstracijom moći". Nasuprot Sjevernoj, Južna Koreja je lijepo dočekala papu Franju prigodom njegova posjeta VI. danima mladih Azije. Dok na Sjeveru kršćani bivaju proganjani i tjerani u logore, gotovo nigdje na svijetu broj kršćana ne raste tako brzo kao u Južnoj Koreji gdje je početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća bilo oko milijun i tristo tisuća vjernika, a danas ih je gotovo četiri puta više. Sjevernokorejski se režim izgleda najviše plaši te činjenice.