Radioemisija, župnik na mjesnom radiju

Mnogi se župnici pitaju kako prenijeti svoju poruku da bi je čulo što više ljudi. Jedan od medija koji je najpogodniji za brzo širenje poruke je radio. Troškovi konkretne emisije mogu biti niski, a broj slušatelja nije zanemariv. Neki župnici su već ostvarili kontakt s mjesnim radiopostajama, dok drugi bježe od takvog vida kontakta s vjernicima smatrajući svojom ciljnom publikom samo župljane na sv. misi.

Ako se pretpostavi da su svećenici iz pojedinih župa već ostvarili kontakte i suradnju na radiopostajama, zasigurno im je potrebno ohrabrenje i mala pomoć u realizaciji konkretne radioemisije, jer biti urednik programa nije nimalo lagan posao.

Svaki početak je veoma osjetljivo razdoblje, stoga bi se odmah trebalo izabrati koji tip emisije odgovara svakom pojedinačnom župniku na terenu. U osnovi postoje tri tipa emisija: mozaični (s najmanje dvoje gostiju i prilozima), meditativni (tekstovi i glazba duhovnog karaktera) i informativni (župne i druge obavijesti).

Prva mogućnost je najzahtjevnija vrsta programa: Mozaična emisija

Uvod: Tjednu emisiju dobro je započeti pozdravom i predstavljanjem sadržaja o kojem će se govoriti. Tome se mogu posvetiti maksimalno dvije minute.

Središnja tema: može biti izbor iz događanja u župi, predstavljanje projekata kroz razgovor sa sudionicima ili razgovor o blagdanima. Također se mogu predstavljati vjernici aktivni u župi, gosti, voditelji duhovnih obnova, vjeroučenici, prvopričesnici, krizmanici, povratnici, župne skupine, Caritas, pastoralna vijeća, oni koji skrbe za stare i bolesne; mogu se voditi razgovori s redovnicima i redovnicama, naravno, ako ih ima na području župe.

Središnji dio emisije ponekad se može posvetiti i nekoj aktualnoj temi u Crkvi ili u društvu. Primjerice, ako se obilježava Tjedan solidarnosti, može se obraditi ta tema. Ili ako je Dan bolesnika, može se predstaviti Papina poruka, razgovarati s nekom medicinskom sestrom, govoriti o sakramentu pomazanja, ako je u tijeku Susret hrvatske katoličke mladeži, može se ugostiti neki sudionik sa sadašnjih ili prošlih susreta.

U svakom slučaju ovakav tip razgovora ne bi smio trajati dulje od 20 minuta, a zbog dinamike radijskog programa preporučljivo je da se nakon 10 minuta, razgovor prekine glazbom te se potom nastavi. U slučaju više sugovornika razgovor se može obaviti bez prekida.
Kraj: Posljednji dio, za koji ostaju otprilike tri minute može biti ispunjen najavama blagdana i središnjih događanja.

Napomena: Ovo je ujedno i najzahtjevniji način rada radijske emisije. Za njega je potrebna dobra priprema, vješt voditelj i urednik koji će znati u malo vremena od sugovornika saznati najzanimljivije. No, unatoč tome što su zahtjevne, mozaične su emisije i radijski najdinamičnije.

Druga mogućnost je lako ostvariva:  Meditativna emisija

Ovakav model emisije može raditi jedna osoba, čitajući unaprijed pripremljene tekstove uz koje se može odabrati i prikladna glazba.

Trideset minuta može se oblikovati kao radijska meditacija na, primjerice, nedjeljna čitanja, kombinira se biblijski odlomak, njegovo tumačenje i pjesma. Ovakav način nema dinamiku koju ima mozaični tip. Uvod i kraj bi trebali biti slični mozaičnoj emisiji.
 

Treća mogućnost je kompromis - Informativna emisija

Na temelju vijesti koje se mogu naći u katoličkim medijima i na katoličkim internetskim stranicama moguće je kreirati informativnu emisiju s osvrtom na, primjerice, sedam dana u Crkvi. To može biti kratki prikaz događanja iz Crkve u svijetu, Crkve u Hrvata te iz župe odakle dolazi svećenik.

Nakon glazbene stanke, može uslijediti najava događanja za sljedeći tjedan. Župnik -urednik se u prvom dijelu može osloniti na važne događaje na razini Crkve u zemlji i svijetu, a drugi dio može posvetiti mjesnim događajima; u župi, dekanatu... Ako svećenik ili urednik vjerske emisije osjeća kako može dati i komentare nekih tema, tj. osvrt na nešto aktualno kao svećenik, i to je moguće, s tim da je to potrebno naglasiti, da to nije vijest, nego primjerice reakcija svećenika, vjernika i slično.

I ovakvu emisiju poželjno je upotpuniti glazbom, kako se ne bi dogodila prevelika zasićenost etera mnoštvom informacija.

Posebne preporuke

Tehnički detalji: Uvijek treba biti svjestan činjenice kako se jedan redak na papiru pročita za četiri sekunde na radiju. Stoga, oko 140 riječi se može čuti u eteru za jednu minutu. To treba imati na umu pri spremanju materijala za jednu od nabrojanih vrsta radioemisija.

Preporučljivo je, u dogovoru s uredništvom radija, napraviti izradu prepoznatljive špice emisije, odrediti joj naziv, odabrati prepoznatljivu instrumentalnu podlogu i dogovoriti glazbeni izbor. Postoji veliki broj pjesama duhovnoga sadržaja obrađenih i snimljenih u klasičnim ili modernim izvedbama koje su prihvatljive, osobito mladima.

Uključiti laike: Ako se radi o emisiji tjednog ritma emitiranja, dobro bi bilo povezati se s kolegama svećenicima u dekanatu i podijeliti dane uređivanja emisije tijekom mjesec dana. Također, ako među suradnicima u župi postoje ljudi koji bi se željeli uključiti u radijske emisije i imaju potrebno znanje i to valja iskoristiti. Poglavito je dobro učiniti da i laici budu dio nastanka jedne radioemisije.

Ustaljen termin emisije: Emisija na radiju bi trebala imati ustaljen termin emitiranja koji bi postao prepoznatljiv i lako pamtljiv. Posebno obratiti pozornost kako se emisija ne bi poklapala s terminom emitiranja sličnog sadržaja na drugim medijima.

Pitati za savjet: Svećenicima koji bi željeli uređivati i voditi radijsku emisiju, svakako treba potpora i ohrabrenje. Ako prvi put ulaze u radijski svijet, a imaju neke nedoumice i nejasnoće, neka se slobodno obrate djelatnicima iz katoličkih postaja koji će im u tome rado pomoći te neka se povežu s kolegama svećenicima koji su već započeli i ostvaruju slične projekte. Zasigurno bi pomogli i tečajevi radionovinarstva. Jednom kad se savlada posao nadgradnje će ići svojim tijekom.

Mjesec propagiranja kontracepcije u vrijeme korizme

U Bosni i Hercegovini su se od 14. veljače do 14. ožujka 2009. održavale edukativne aktivnosti  u sklopu «Mjeseca kontracepcije» kojeg je organizirao Odjel za zdravlje žena tvrtke Bayer d.o.o.  Akcija «Mjesec kontracepcije» provođena je u sedam gradova naše zemlje.

Osim internetske stranice www.kontracepcija.ba promidžbena kampanja obuhvatila je još dvije aktivnosti: organiziranje okruglih stolova i promocije edukativno - dokumentarnog filma «Kontracepcija DA ili NE?». Gradovi u kojima su se održavale ove aktivnosti su: Sarajevo, Mostar, Zenica, Banja Luka, Bihać, Bijeljina i Tuzla.

Lažna briga o zdravlju žena

U izjavama za medije organizatori su istakli kako Bayer kao vodeća tvrtka na području očuvanja reproduktivnog zdravlja žene i planiranja obitelji ima punu obvezu dati svoj doprinos zdravlju žena. Kako su iz Bayera poručili, odlučeno je u BiH ovu godinu proglasiti godinom edukacije na temu reprodukcije i kontracepcije.

Ova internetska stranica prva je u našoj zemlji koja se bavi tematikom kontracepcije a ciljevi su joj, kako kažu pokretači, povećati svijest o ovoj temi; educirati mlade ljude o značaju kontracepcije za njihovo psihofizičko zdravlje; pomoći im kako bi se informirali na kvalitetan i stručan način o planiranju obitelji. Portal pruža, osim stručnih tekstova i savjete ginekologa, psihologa i druge možda zanimljive sadržaje za naivne posjetitelje, kako mlade tako i njihove roditelje te je moguće postavljati pitanja na koje će odgovarati stručnjaci iz te oblasti (mi čekamo odgovor na pitanje koje smo postavili prije desetak dana, stoga se ne može govoriti o ažurnosti).

Cilj portala je otvoreno pisati o kontracepciji i svim njezinim aspektima, te informirati i educirati javnost o značaju očuvanju reproduktivnog zdravlja i «opasnostima» nekorištenja kontracepcijskih sredstava.

A kakav je katolički stav o svemu ovome?

Temeljita obrazloženja se mogu naći u dokumentima «Casti conubii», «Humanae Vitae» i «Donum Vitae». Tako su smrtni grijesi ne samo ubijanje nerođenog djeteta nego i kontracepcija, sterilizacija i umjetna oplodnja kao npr. u epruveti i inseminacija.

Nemoguće je ne primijetiti kako su se organizatori perfidno odlučili iskoristiti Dan zaljubljenih kao početak ove propagandne kampanje ne misleći na korizmeno vrijeme koje je posebno za nas katolike jer se pokorno pripremamo za Uskrs. Tvrtka Bayer je u privatnom vlasništvu i očito je kako njih ne zanima zdravlje žena nego samo profit. Smiješno je pod krinkom edukacije mladih i brige za zdravlje žena tako povećavati svoju zaradu i dobivati besplatnu reklamu u sredstvima priopćavanja (nažalost i sam ovaj tekst je određena reklama ali ne možemo ne osvrnuti se na ovaj događaj i njegove glavne aktere).

A  tko je najmanji među nama?

Na izgledom privlačnoj internetskoj stranici koja je dizajnerski veoma profesionalno napravljena, osim reklamiranja raznih metoda kontracepcije, prezentiraju se i rječnik pojmova, podatci o spolno prenosivim bolestima, razna istraživanja te tekstovi za bolje upoznavanje svojeg tijela.

U e-mail korespondenciji s našim istaknutim ljekarom dr. med. Antunom Liscem, nekadašnjim suradnikom Katoličkog tjednika zaključili smo kako je kontracepcija samo eufemizam za pobačaj. Iako se reklamiraju određeni postupci za sprečavanje začeća, liječnik Lisec nam je poslao tekstove u kojima su lijepo objašnjene pojedine metode nazovi kontracepcije.

Na spomenutoj stranici često reklamirana spirala nije ništa drugo doli sprečavanje usađivanja začetog djeteta u matericu pa začeto dijete umire u prvim danima svoga života. Antibaby pilule nisu ništa drugo nego izgladnjivanje začetog djeteta do smrti jer često dođe do začeća a pilule isuše žlijezde te smanje količine hrane za zametak. Prema istraživanjima žene koje koriste ove pilile sklonije su srčanim i moždanim udarima, slabijem imunitetu te upalama vena. Prezentirane su i «dan poslije» pilule kao sekundarna «kontracepcija» ako zakaže ona primarna.

Sv. Otac papa Pio XI. u Enciklici «Casti Concubi» napisao je: «Svaka upotreba ženidbe gdje po čovječjem nastojanju biva bračni čin lišen svoje naravne sposobnosti proizvesti život, krši Božji i naravni zakon i oni koji takvo što čine, kaljaju se ljagom teškoga grijeha.»

U slučaju opravdanih razloga izbjegavanja začeća prihvaća se suzdržanost u plodne dane. Plodno i neplodno vrijeme se danas može jednostavno i pouzdano otkriti čak i u nepravilnim ciklusima uz pomoć prirodne Billingsove ili simpto-termičke metode. Liječnik Lisec tvrdi kako do začeća te automatskog ubojstvenog učinka na dijete dolazi i uz većinu drugih tzv. «kontracepcijskih» sredstava. Nažalost, nismo stigli pogledati dokumentarni film kada se prikazivao u Sarajevu te ne možemo govoriti o tom aspektu ove ekonomsko - promidžbene djelatnosti tvrtke Bayer međutim, znamo što piše u Bibliji a to bi za katolike trebalo biti mjerodavnije: «Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednome od ove moje najmanje braće» (Mt 25,40).

Naš najmanji brat ili sestra je to malo, tek začeto dijete iako nije okom vidljivo i u nama prepoznatljiv tjelesni oblik formirano, stoga ne smije biti ubijeno.

Ima li mjesta za Isusa Krista u današnjim božićnim filmovima?

Izgleda kako u Holivudu pušu neko novi vjetrovi. Sprema se film Noa sa veliki holivudskim zvijezdama u glavnim ulogama, a Son of God se već nekoliko tjedana nalazi u top 10 po zaradi u Americi. To me potaklo da iz ladice izvučem jedan tekst o božićnim filmovima... Nadam se kako će Holivud nastaviti snimati filmove s biblijskom tematikom te kako neneće biti amerikanizirani ili uništeni na neki drugi način...
 

Biblijska tematika je od samih početaka stvaralaštva sedme umjetnosti bila zanimljiva za filmske djelatnike, a naravno i za publiku. Isusovo rođenje, djetinjstvo, početak javnog djelovanja, Veliki tjedan i napokon uskrsnuće uvijek su plijenili pozornost redatelja, scenarista i glumaca. U ranim početcima snimanja filmova te za vrijeme zlatne ere Hollywooda čak je postojao i prestiž da se snimaju što grandiozniji i bolji naslovi koji imaju ikakva dodira s biblijskim motivima. Međutim, danas je pojavljivanje takvih filmova više iznimka nego načelo. Budući da je božićno vrijeme najpopularnije za prikazivanje naslova s religioznom tematikom, ovdje ćemo prezentirati neke od najpoznatijih.

Kako bismo objasnili današnju produkciju filmova s božićnom tematikom, moramo se vratiti malo u prošlost. Bl. papa Ivan Pavao II. se pred kraj svojega pontifikata, nakon nekoliko godina proučavanja medija, upitao ima li mjesta u tradicionalnim sredstvima priopćavanja za Krista? Naravno, on to nije učinio bez razloga jer današnja filmska industrija u odnosu na ono vrijeme otprije 30 - 40 i više godina nudit će za Božić sve osim Krista i kršćanskog nasljeđa. Tako vidimo da se ljudska stvarnost od 2 000 godina kršćanstva ignorira, a naglasak se stavlja na druge aspekte ljudskog života gdje nema mjesta za Boga i duhovnost općenito.

Tri skupine blagdanskih naslova

Religiozne teme su u svjetovnim medijima danas, općenito govoreći, rijetke. Čak i onda kada  se pojave, često su obrađene na pogrešan i tendenciozan način. Tada pitanje je li to namjerno ili nenamjerno, prestane biti važno jer je poruka već otišla u eter. Nažalost, takva je situacija i s filmom koji je dugovječniji medij od dnevnih novina ili televizijske emisije. Jednom izišli naslov će, ako ima imalo umjetničke kvalitete, desetcima, pa i stotinama godina tražiti gledateljstvo i slati svoju poruku neovisno kakva ona bila.

S obzirom na nabrojano, danas u TV ponudi u božićnom vremenu možemo vidjeti tri vrste naslova koje nazivamo zbirnim imenom: blagdanski filmovi.

Prva je skupina umjetničkih djela koja se bave biblijskom tematikom, evanđeljem ili nekim drugim motivom koji u svojoj srži ima kršćansku religioznu notu.

Druga skupina filmova su oni naslovi koji samo dijelom koriste biblijsku tematiku ili kršćansku predaju kako bi rekli svoju priču. To su uglavnom blagi obiteljski naslovi koji prezentiraju kršćansku tradiciju i poruku.

Treća i posljednja skupina filmova su oni naslovi koji za svoju radnju uzimaju bilo koju temu koja se može dogoditi ili se događa u božićnu vremenu (prvenstveno je to mjesec prosinac do Nove godine, ili vrijeme kada pada snijeg) i tu prestaje sva povezanost s istinskim značenjem Božića, Kristom i kršćanskom vjerom.

Problemi u snimanju religioznih filmova

Današnji problem redatelja i scenarista koji žele doslovce prenijeti ono što stoji u Bibliji prvenstveno se odnosi na predstavljanje Isusove ljudske i božanske osobe, te na vjerni glumački prikaz ostalih biblijskih tema. Čak i naslovi koji dosljedno prate Stari i Novi zavjet odlikuju se profanošću te zapostavljaju duhovnost. Tu su naravno prošlost glumačkih skandala, problemi u produkciji što dodatno opterećuje publiku koja se ne može povezati s određenim filmskim djelatnicima. Dakako, mnogo je lakše opisati ljudsku stranu Isusova života, nego istraživati bogatu duhovnu pouku i dimenziju koja se teško može prikazati na filmskom platnu.

Budući da u današnjem vremenu galopirajućeg razvoja audiovizualnih medija nema mjesta nijemim filmovima (oni su ostavljeni za umjetničke TV kanale i kinoteke), njih ćemo izostaviti.

Ne postoje isključivo filmovi samo o Božiću

Prije nego započnemo nabrajati naslove, treba napomenuti kako ne postoje izričito filmovi koji govore samo o Božiću i rođenju Isusa Krista. Uvijek su to naslovi i ideje koje za početak (ili za kraj) imaju Isusovo rođenje i onda na tomu izgrađuju svoju priču.

Ako se izostavi nekolicina nijemih naslova te filmovi koji više priliče uskrsnom vremenu iz 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća, prvi film koji se može predstaviti je Baraba – čovjek u tami. To je švedski film iz 1953. koji predstavlja duboko religiozno i umjetničko uspjelo ostvarenje. Razbojnik koji je oslobođen na zahtjev svjetine nakon smrti Krista na križu nalazi se u potrazi za Božjom objavom.

Tunika iz 1953. je američki naslov koji govori o legendarnom obraćenju rimskog vojnika i sudbini Isusove odjeće nakon razapinjanja. Iako je riječ o filmski uspješnom djelu, ipak je to naslov koji također nije dovoljno iskoristio duhovnu vrijednost sadržaja radnje. Međutim, u usporedbi s onim što se danas potura u božićno vrijeme, film je hvale vrijedan i preporuča se.

Ben Hur iz 1959.  je zasigurno jedan od najpoznatijih naslova o Kristu, iako se lik Isusa zapravo ne pojavljuje mnogo u filmu...Preporuča se i nekoliko animiranih verzija za djecu snimljenih prema istoj knjizi.

Kralj kraljeva iz 1960. je američki film u kojem je autor želio učiniti Isusov život temom jednog živopisnog filma, ali, nažalost, nema duhovnu dimenziju. Film spašava glumac koji je utjelovio Isusa svojom izvrsnom glumom, ali i specifičnom fizionomijom.

Dva talijanska filma – Poncije Pilat i Baraba iz 1961. ne dosežu umjetničke visine na zadovoljavajući način, ali ipak iz njih mnogo saznajemo o svijetu u kojem je živio Isus.

Najveća povijest svih vremena iz 1963. je američki film koji u drugi plan stavlja spektakl. Naslov dostojanstveno prikazuje Isusov život, a glavni glumac May von Sydow s mnogo senzibiliteta glumi Krista.

Mesija, francuski film iz 1975., vjerno reproducira Isusov odnos prema četvorici evanđelista, a Isus iz Nazareta, talijanski naslov iz 1976., u četiri i pol sata uprizoruje život Isusa Krista najvećim dijelom prema Ivanovu evanđelju. Ovaj Zeffirellijev film spada među najprikazivanije filmove na satima vjeronauka.

Isus, američki naslov iz 1979., vizualno perfektno prezentira Kristov život prema Lukinu evanđelju.

Jedan od kvalitetnijih naslova filmske glavnotokovske povijesti koja govori o Kristovu životu i uskrsnuću u posljednjih 20 godina predstavlja francuski Marija iz Nazareta (1994.) koji prikazuje život Isusove majke od navještenja do predvečerja Isusova uskrsnuća. Istodobno možemo vidjeti Kristov život iz perspektive njegove majke. 

Vrijedan je spomena i film Priča o Isusovom rođenju iz (2006.) koja prati Josipa i Mariju na putu do Betlehema i rođenja Krista. Solidan proračun i dobra produkcija je stvorila film koji vrijedi pogledati.

Uz nekoliko TV naslova te biblijskih filmova za djecu od kojih su neki animirani, sve nabrojano predstavlja bolji dio filmske produkcije koja se prikazuje u božićno vrijeme.

Tople obiteljske komedije

Jedan od vodećih filmova koji se skoro uvijek puštaju u božićnom vremenu je tipični predstavnik druge skupine blagdanskih naslova: Život je lijep (1946.). Teški trenutci nas ponekad natjeraju pomisliti kako bi bolje bilo da se nismo ni rodili. U ovom filmu anđeo čuvar pokazuje kako svaki pojedinac utječe na svoju okolinu.

Lik kojeg glumi James Stewart je proveo čitav život kako bi ugodio drugima brinući se za dobrobit gradića u kojem živi. Neostvareni snovi, konstantno žrtvovanje te svakodnevna odricanja godinama su se skupljali u frustriranoj osobi da bi kulminirali na sam Badnjak kada izgubi  8 000 dolara koje je posudio, nakon čega ozbiljno pomišlja na samoubojstvo. U tom mu se ukazuje Clarence, njegov anđeo čuvar, te mu pokazuje kako bi njegov gradić, obitelj i ljudi koji ga okružuju izgledali da se nikada nije rodio. Film koji je svojom pojavom sve do danas stekao kultni status, a milijuni gledatelja svake godine ga iznova i iznova gledaju i ponovno otkrivaju. Život je lijep predstavlja pravi božićni naslov s dobrom porukom.

Čudo u 34. ulici (1947.) je crno-bijeli klasik o čudima koje Božić donosi. Prerada legendarnog božićnog naslova Čudo u 34. ulici od izvornika je zadržala temu i toplinu realizacije, samo što je događaje smjestila u modernije doba. Postoji i novija verzija snimljena prije 15-ak godina. Filmski kritičari se slažu kako ne postoji ljepša, ugodnija i svevremenija tema o božićnom vremenu i svega što on znači. Priča je to o djevojčici koja je naizgled prije vremena odrasla, a  sputavajući svoju maštu, izvrsno pokazuje kako su upravo mašta i dječja naivnost ono što nas doista štiti od ciničnog i opasnog svijeta odraslih.

Božićni odmor (1989.) ili Najluđi Božić urnebesna je komedija koja prikazuje nevolje u prosječnoj američkoj obitelji kojoj se svaki blagdan, ljetovanje ili izlet pretvori u noćnu moru. Film je postigao velik uspjeh i jedna je od najpopularnijih američkih božićnih komedija svih vremena.

Sam u kući (1990.) i njegov drugi dio predstavljaju omiljene blagdanske filmove milijuna djece i mladih, ali i onih starijih. Riječ je o obitelji koja se sprema na putovanje u Francusku gdje će provesti božićne blagdane. Za vrijeme užurbanog spremanja jedan član obitelji, mali dječak, ostaje sam u kući na koju su lopovi bacili oko.

Djed Božićnjak (1994.) još je jedna topla obiteljska komedija o preuzimanju uloge Djeda Božićnjaka. Pravi Djed strada u neuobičajenoj nesreći i prije smrti predaje svoju ulogu marketinškom direktoru. Problem nastaje kada novi djedica postane debeo i shvati da promjena nije privremena.

Luda božićna zvona (1996.) Na badnju večer prezaposleni lik kojeg glumi Arnold Schwarzenegger nađe se u velikim problemima. Zbog čestog izbivanja od kuće odlučio je odužiti se svojem sinu nabavkom popularne igračke. Skrušeni tata kreće u božićnu nabavku ne sluteći da je potražnja za igračkom daleko nadmašila proizvodnju. Film je za sve uzraste, a šašava komedija osvrće se na grozničavu potrošačku kulturu.

Čestit Božić (2005.) Dok bjesni rat u Europi 1914. na Božić, vojnici na zaraćenim stranama odlučuju za jedan dan ostaviti oružje i susresti se sa svojim neprijateljima na crti razdvajanja...

U drugu skupinu se može ubrojiti još nekoliko naslova kao što su Bijeli Božić (1954.), Božićna priča (1983.), Mama za Božić (1990.), Mapetove božićne pjesme (1992.), Kako je Grinč ukrao Božić (2000.)...

Božićni filmovi bez duha Božića

Nažalost, treća skupina naslova je najbrojnija, najzastupljenija, ima najviše marketinga i poznate glumce te je samim tim i preuzela dominaciju. Međutim, sve su to bezlični, sezonski filmovi koji padnu u zaborav nakon nekoliko godina, ali imaju snažniji utjecaj od onih svevremenskih naslova.

U posljednje vrijeme samo se takvi filmovi i snimaju, dok se pravi naslovi o istinskom Božiću bez ignoriranja kršćanske tradicije skoro da i ne mogu naći.

Prvenstveno je tu riječ o filmovima koji se događaju u božićnom vremenu, ali su im teme svjetovne: razvedeni roditelji i njihova djeca, fantastična bića koja nemaju uporišta u kršćanskoj tradiciji, ljubavni problemi tinejdžera i odraslih parova, obiteljski problemi u božićnom vremenu, disfunkcionalne obitelji, problematični Djed Božićnjak, zaljubljenost u različitim životnim dobima, problematika kupnje božićnih darova...

Npr: Gremlini (1984), 8 žena (2002), Božić s Krankovima (2004.), Zapravo ljubav (2003), Loš Djed Mraz (2003.), Elf (2003), Polar ekspres (2004.), Dečko za Božić (2004.)...

Sve u skladu s vremenom u kojem danas živimo. Vrijeme diktature relativizma, nihilizma, hedonizma i izbjegavanja prave božićne poruke. Često se božićni filmovi jednostavno „nakače“ na proslavu dolaska Nove godine, pa tako budu zasjenjeni velikim slavljima u gradovima u kojima se radnja pojedinog naslova događa...

Nije jednostavno ni gledati

Na kraju se da zaključiti kako je istinskih filmova o Božiću i za Božić stvarno malo, pogotovu novijih. Čak i oni koji su postali klasicima, ne uspijevaju dočarati istinski duh Isusova rođenja. Možda je zapravo to i nemoguće na filmskom platnu.

Ipak ne treba odustajati. Filmove s radnjom iz Biblije te o Isusovu životu treba snimati i gledati. Čak i onima koji se aktivnije bave Biblijom može biti korisno da joj pristupe preko audiovizualnih medija čiji je film ponajbolji predstavnik. Na kraju, čini se kako nije lako biti kršćaninom ni kada je riječ o gledanju božićnih filmova jer postoji mnogo zamki i zabluda u njima, pogotovu za nepažljiva gledatelja.