Pitanje vjerskih sloboda jedno je od važnijih problema u modernom društvu. Svjedoci smo svakodnevnih kršenja tih prava kod nas i u svijetu. Ljudi, samo zato što vjeruju ili vjeruju drugačije, postaju žrtve progona, terora pa i ubojstava. Kako bi se svake godine barem jedan dan podsjetili na taj gorući problem, ustanovljen je Svjetski dan vjerskih sloboda koji se obilježava 15. siječnja.
Tom prigodom željeli smo se dotaknuti ove teme i potražiti odgovore na pitanja o vjerskim pravima i slobodama u Bosni i Hercegovoni. Sugovornika smo našli u gosp. Emiru Kovačeviću, djelatniku Međureligijskog vijeća BiH. Rođen je 1961. u Banovićima, diplomirao je na pravnom fakultetu, a od 1999. se, u ime Islamske zajednice, bavi pitanjima međureligijskog dijaloga.
Svjetski dan vjerskih sloboda se obilježava 15. siječnja. Što je zapravo sadržaj pojma „vjerske slobode“?
Pojam „vjerske slobode“ je jasno definiran u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima i u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, točnije čl. 9. koji definira što se podrazumijeva pod slobodom vjere i koja su to ograničenja u slobodi vjere. Kada je riječ o BiH, naša zemlja izravno primjenjuje Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Mi imamo zakon o slobodi vjere koji je preuzeo sve instrumente iz Europske konvencije i koji je u potpunosti u skladu sa svim europskim standardima. Tako možemo reći da u BiH pravno i teorijski imamo zaokruženu situaciju i zadovoljni smo kako je to napisano. Nažalost, u praksi imamo situaciju da se sloboda vjere još uvijek ne poštuje, da nailazimo na pokazatelje kršenja prava na slobodu vjere i ograničavanja slobode vjere.
Postoje li vjerske slobode u BiH u pravom smislu riječi?
Teorijski da, zaokružen je okvir. MRV je dao veliki doprinos tome jer je predložio zakon o slobodi vjere. Radili smo s Vladom u podzakonskim aktima. Imamo zakon o registru vjerskih zajednica, pravilnik o primjeni zakona o slobodi vjere. Svi potrebni dokumenti su doneseni, ali u praksi je situacija drugačija i moramo reći da postoji mnogo situacija gdje se ti zakoni ne poštuju te da dolazi do kršenja slobode vjere.
U Općoj deklaraciji o ljudskim pravima navodi se da „svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere“. Što mislite, koliko se to pravo danas poštuje u svijetu?
Teško je sada odgovoriti na globalnoj razini. Sigurno da ima dijelova Zemlje gdje se to ne poštuje, ali smatramo da je Opća deklaracija važna za sve vjernike i ne samo za njih nego i za one koji ne vjeruju. Taj članak, koji ste naveli, omogućava ljudima da, kao što imaju pravo vjerovati, imaju pravo i mijenjati vjeru. Tako se u toj deklaraciji pronalaze i oni građani koji ne moraju biti vjernici. Svjedoci smo čestih kršenja tih prava, ali ne preostaje ništa drugo nego jačati sve instrumente koji jamče slobodu.
Svjedoci smo brojnih i kontinuiranih napada na vjerske objekte, vjerske službenike i same vjernike u pojedinim dijelovima BiH. Možete li nešto više reći o tome?
MRV i vjerski lideri koji čine Skupštinu MRV-a, to jest najviši vjerski poglavari iz četiri vjerske zajednice također su prepoznali problem čestih napada na vjerske objekte. U tom smislu MRV je pokrenuo poseban projekt koji se bavi nadgledanjem napada na vjerske objekte. On se provodi u suradnji s međunarodnim organizacijama i želja nam je, zajedno s drugim organizacijama, da se pri UN-u usvoji jedan dokument, deklaracija ili konvencija koja bi štitila vjerske objekte diljem planete. Drugim riječima, smatramo da vjerski objekti i simboli zaslužuju posebnu zaštitu. Napad na neki vjerski objekt je često napad na simbole i može se doživjeti kao napad na cijelu zajednicu i građane koji tu žive. U tom smislu, ponavljam, smatramo da vjerski objekti zaslužuju posebnu zaštitu. Pokrenuli smo projekt nadgledanja napada prije godinu dana i upravo sada vršimo obradu podataka.
Možete li usporediti stupanj poštovanja vjerskih sloboda u našoj zemlji s onima u drugim državama?
Teško je praviti usporedbu jer nemamo podatke iz drugih sredina. Međutim, s obzirom da je BiH zemlja u kojoj žive tri naroda koji su u značajnom broju preklopljeni nacionalnim i vjerskim identitetom, u tom smislu odnosi prema vjerskim objektima vrlo lako mogu preći i u nacionalne odnose što, opet, može postati politički problem. Zašto ovo govorim? Zato što mi u BiH moramo voditi više računa o vjerskim objektima i vjerskim zajednicama i međuvjerskim odnosima upravo zbog tog preklapanja vjerskih i nacionalnih identiteta. Ovo je odgovor na vaše pitanje. U drugim zemljama, gdje nema takvih situacija, lakše je nego kod nas.
Bosna i Hercegovina je osigurala kontinuitet pravnog lica Katoličkoj crkvi, Islamskoj zajednici u BiH, Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Židovskoj zajednici BiH i jamči im pravo da slobodno uređuju vlastitu organizaciju, uz puno poštivanje prava na slobodu savjesti i vjere. Je li samo to dovoljno što se od države može očekivati?
Ne bih rekao da je to dovoljno, ali je sigurno važno. Mi smo tim člankom kojeg ste Vi upravo citirali premostili jedan problem koji su imale tradicionalne vjerske zajednice i Crkve u BiH, a to je pitanje pravnog status. Za vrijeme komunističkog režima vjerske zajednice su imale teškoća s pravnim statusom i to je jedan od ozbiljnih problema sve vrijeme. Naime, u modernom pravu, ako niste pravno lice ne možete ostvariti puno toga. Mi smo to pitanje vrlo brzo riješili, priznat je kontinuitet, imamo uređen pravni status sve četiri vjerske zajednice i Crkve. Taj se model primjenjuje i u drugim zemljama regije. To je jedan od osnovnih uvjeta, ali naravno da nije dovoljno. Iako je BiH sekularna država u kojoj je država odvojena od vjerskih zajednica, to ne znači da ne mora postojati uzajamna pomoć i interakcija. To je pohvalno i treba podržati. Pitanje je sada u kojim područjima će doći do te suradnje? Uvjeren sam da u mnogima vjerske zajednice mogu pružiti svoj doprinos za državu i u tom smislu to treba podržavati i poticati. Očekujem da interakcija bude živa te da se održava i da, naravno, država, u okviru svojih nadležnosti, podržava rad vjerskih zajednica.
Početkom svake godine papa Benedikt XVI. predstavlja svoju poruku povodom Svjetskog dana mira koji se u Katoličkoj crkvi obilježava 1. siječnja. Jedna od poruka za protekle godine je nosila naslov Vjerska sloboda, put za mir. Koliko se dotiču ova dva pojma: mir i vjerske slobode?
To je vrlo povezano. Vjerske slobode i mir su vrlo bliski i jedno bez drugog ne može. To bi trebao biti cilj i zadatak svih nas, promovirati vjerske slobode, a samim tim i mir. Moramo voditi računa da je pluralizam jedna od važnijih tekovina demokratskog društva i ne možemo očekivati da društvo bude po našoj mjeri. Društvo ne može funkcionirati onako kako ja želim. Moramo biti svjesni toga da u društvu imamo razne skupine i interese i ja kao pojedinac, ili zajednica, moram biti toga svjestan i uvažavati pluralizam. Naravno, u okviru ustava i zakona nužno je ostvarivati svoja prava i slobode.
Vi radite u Međureligijskom vijeću BiH. Koliko cjelokupno djelovanje MRV-a utječe na poštivanje vjerskih sloboda?
Smatramo da dajemo značajan doprinos. Naravno da poštivanje vjerskih sloboda trebaju nadgledati i mjerodavne institucije, država i državni aparat. Mi kao jedna međureligijska institucija dajemo svoj doprinos, prije svega, u smislu toga da se čuje glas onih čija su prava oduzeta. Naravno, predlažemo i konkretne prijedloge o tome kako riješiti neke probleme jer je MRV nevladina organizacija. Mi nemamo ni policiju ni sudstvo niti možemo koga uhititi i kažnjavati, ali možemo javno govoriti i dignuti glas kad smatramo da je to potrebno.
Jedan od pokrenutih projekata u MRV-u je Monitoring napada na vjerske objekte i druga mjesta od značaja za vjerske zajednice i crkve u BiH. U sklopu tog projekta prate se svi napadi na vjerske objekte i službenike te se zajednički izlazi na mjesto nemilih događaja. Mijenja li to sliku na terenu i smanjuje li broj napada?
Završili smo prvu godinu monitoringa i Vi ste prvi koji ste dobili podatke. Prema tim podacima zabilježili smo 56 prijavljenih napada na vjerske objekte. To je veliki broj, posebno jer sigurno ima napada koji nisu prijavljeni. Mi putem medija animiramo vjerske službenike da prijave sve napade, ali moramo biti svjesni da određen broj napada nije prijavljen. Napadi u našoj evidenciji su rađeni prema: mjesecima, entitetima i vjerskim zajednicama. Vodili smo računa da ima i određeni postotak riješenih slučajeva. Evidentno je, iz naših analiza, da su manjinske zajednice predmet napada, što govori da još uvijek imamo problem većine i manjine i na tom polju treba raditi. Priželjkivali smo da se broj napada smanjuje, ali je još uvijek visok. Smatramo da smo imali direktne rezultate na terenu, jer gdje se pojavimo zajedno i osudimo napad uglavnom se tu više ne događaju, osim u malom broju slučajeva. Dobili smo informaciju, s terena na kojima se dogode napadi, da su uočene učestale policijske patrole koje posvećuju više pozornosti vjerskim objektima. Uočili smo i tendenciju uvođenja videonadzora za vjerske objekte i te procedure su u tijeku u: Sarajevu, Modriči i Banjoj Luci. Još jedna je važna stvar. Osim što vršimo monitornig, objavljujemo i update baze te pratimo na koji način se slučaj odvija na sudu, pratimo i rad policije te kazne za učinjena djela. Primijetili smo da su na početku takvi prekršaji bili s minornim kaznama od 10 KM ili 20 KM za razbijen prozor ili grafit, što je sigurno neadekvatna kazna. Takav napad ne može biti samo prekršaj, ne može se platiti krečenje ili prozor. To je ozbiljniji napad te smatramo da se takva djela trebaju tretirati kao kaznena djela izazivanja i širenja nacionalne i vjerske mržnje. Ovo kazneno djelo je predviđeno Federalnim i RS kaznenim zakonima i tada su kazne veće. Informacije s terena govore da su već pokrenuti neki kazneni postupci, što nas raduje.
Karakteri napada koje smo analizirali mogu se podijeliti u dvije skupine. Prva je pitanje koristoljublja: krađe oluka, čaša ili novca, a druga kategorija je skrnavljenja. Imali smo slučajeve kada se želi napraviti šteta i oskrnaviti nečija svetinja, kada je jasno da se ne želi pribaviti materijalna korist. Vrlo teško je boriti se protiv lopova, krađa će uvijek biti, međutim trebamo se boriti protiv ove druge kategorije. Naravno, i protiv prve kategorije se treba boriti, ali u drugoj kategoriji napada imamo slučajeve da maloljetne osobe rade skrnavljenja kako bi se dokazale da su veliki patrioti i „vjernici“. Osudom želimo poslati poruku da to ne može biti nikakav čin junaštva nego je to kukavički čin. Veoma je bitna reakcija lokalne zajednice u kojoj se dogodio napad. Potičemo lokalne zajednice da taj čin osude kako bi se poslale jasne poruke da se takve stvari ne događaju u budućnosti.
Možete li nam reći koliko je bilo kršenja vjerskih sloboda i u čemu se ona najviše očituju?
Kada je riječ o napadu na vjerske objekte, rekli smo već da ih je bilo 56. Uzevši u obzir naše godišnje izvješće o stanju prava i slobode vjere, uglavnom su u pitanju problemi odnosa prema vjeronauku. To se pitanje u Sarajevskom kantonu često spominje. Pitanje vjeronauka u školama je važan segment slobode vjere, kao i vojno dušobrižništvo te pitanje slobode vjere u zatvorima i bolnicama. U oružanim snagama je problem vrlo dobro riješen i zadovoljni smo. Još uvijek je nedefinirano pravo slobode vjere u zatvorima i bolnicama i očekujemo da se i to riješi. Jedan veliki problem koji treba riješiti je restitucija. Imovina koja je oduzeta za vrijeme komunističkog režima još uvijek nije vraćena i krajnje je vrijeme da se zakon donese kako bi se oteta imovina vratila.
Je li, prema Vašim podacima, neka religijska zajednica u lošijem položaju od druge, i u čemu bi se to očitovalo?
Moram naglasiti da nam, kad smo pokretali ovaj projekt, cilj nije bio ustvrditi koja je vjerska zajednica najugroženija ili koja je u najtežoj situaciji. Naš cilj bio je poboljšati zaštitu vjerskih objekata. U izvještajima nemamo namjeru komentirati koja je vjerska zajednica najugroženija jer to sa sigurnošću ne možemo ni utvrditi. Bez obzira što imamo 56 napada, mi ne možemo utvrditi težinu napada. Nekad imamo razbijen prozor, a u drugom slučaju imamo puno veću povredu zajednice. Zbog toga nije isti intenzitet napada i vrlo teško je ga ocijeniti. Ne mislimo se upuštati u to jer nam to i nije mjerodavnost. Zato se držimo našeg pravila da svi zajedno ustajemo i osuđujemo napad na vjerski objekt koji se dogodio bilo gdje u BiH.
Koja je poruka obilježavanja Svjetskog dana vjerskih sloboda za našu bh. svakodnevicu?
Svaki pojedinac treba znati da, kako on uživa slobodu vjere – moli se ili ne moli Bogu, isto to treba dopustiti i drugomu, uvažavajući ga u njegovoj različitosti.
Nema komentara:
Objavi komentar