Zasigurno na čitavom svijetu ne postoji nijedna relativno uređena država koja se prema svojoj kulturi ili kulturi narodâ koji obitavaju na njezinom teritoriju odnosi maćekinski kao Bosna i Hercegovina prema svome naslijeđu. BiH ima izvrsne turističke potencijale u kulturnoj baštini, umjetnosti i ljudskom stvaralaštvu uopće i ne smije se dopustiti da zbog zastoja formiranja političke vlasti i nametnute daytonske luđačke košulje dolazi u pitanje djelovanje institucija koje postoje više od stoljeća, a koje, između ostaloga, čuvaju i višestoljetno kulturno naslijeđe.
Sa zamjenicom direktora, inače etnologinjom po zanimanju, razgovarali smo o povijesti muzeja od samih početaka osnivanja krajem 19. stoljeća do posljednjeg rata. U razgovoru smo se dotaknuli i teških problema koji danas tište Muzej i njegove djelatnike.
Bez austrougarske uprave ne bismo imali muzej kakav je danas
Mnogi će kazati da su se jedino za vrijeme austrougarske vlasti u Bosni događale dobre stvari. Možemo reći da se i ne treba ništa govoriti: ono što je ostalo nakon austrougarske uprave dovoljno govori za sebe. Jedno od tih veličanstvenih zdanja je i Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan 1888. Najstarija je to moderna zapadnoeuropska kulturna i znanstvena institucija u državi. Nalazi se tik uz glavnu sarajevsku prometnicu pored Filozofskog fakulteta i zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine - Parlamenta BiH i Vijeća ministara, upravo onih koji ga danas ugrožavaju.
Samom osnivanju muzeja kakvog danas poznajemo prethodilo je dugo razdoblje u kojem su brojni pojedinci ili skupine intelektualaca ukazivali na potrebe za jednom takvom ustanovom. Prema pisanim svjedočanstvima, prva misao o osnivanju muzeja javila se sredinom 18. stoljeća. Ideja odmah nije realizirana, a u međuvremenu je na prostoru današnje BiH osmanlijsku okupaciju zamijenila Austro-Ugarska carevina.
Politički, strateški, ekonomski i kulturološki ciljevi koje je zacrtala nova austrougarska uprava zahtijevali su raskidanje sa starim načinom djelovanja i svojevrsno nametanje europskog, zapadnjačkog načina razmišljanja i djelovanja.
Teritorij Bosne i Hercegovine, taj „tamni vilajet“ na balkanu privukao je u to doba mnoštvo radoznalih znanstvenika iz europskih krugova. Nažalost, uz civilizaciju dolaze i razne devijacije, a jedna od njih je ilegalno tržište umjetninama, što je rezultiralo gubitkom određenih blaga na samom početku austrougarske uprave.
Međutim, jedno zlo za drugo dobro. Otuđenja nezaštićenih umjetnina doprinijela su poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja ideje o osnivanju muzeja, što se ogledalo u pokretanju Muzejskog društva nakon čega je 1. veljače 1888. Vlada osnovala Zemaljski muzej BiH. Prvi direktor je bio Vladin savjetnik Kosta Hörmann.
Kompleksna kulturna i znanstvena ustanova
S obzirom da je prostor u kojem je Muzej bio prvobitno smješten (Mirovinski fond blizu katedrale) ubrzo postao suviše skučen i nepogodan, 1908. je prema nacrtima Karla Paržika počela gradnja novog zdanja paviljonskog tipa za smještanje zasebnih cjelina svih postojećih zbirki. Gradnja je završena 1913., a Muzej je otvoren za javnost 4. listopada iste godine i tu djeluje do danas.
Od samog početka rada Zemaljski muzej se razvio kao kompleksna kulturna i znanstvena ustanova u okviru koje se njeguje više disciplina: povijest, zemljopis, arheologija (prapovijesna, antička i srednjovjekovna), etnologija (materijalno i nematerijalno kulturno naslijeđe, folkloristika), povijest umjetnosti i prirodne znanosti (biologija, geologija, paleontologija i mineralogija), djelomično jezik, književnost, statistika i bibliografija, iz kojih su se vremenom iskristalizirala tri današnja odjeljenja: Odjeljenje za arheologiju, Odjeljenje za etnologiju i Odjeljenje za prirodne znanosti.
Danas u Muzeju djeluje: Odjeljenje za arheologiju, Odjeljenje za etnologiju, Odjeljenje za prirodne znanosti i knjižnica. Brojne su ustanove koje su se razvile iz ranijih djelatnosti Muzeja: Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti BiH, Orijentalni institut, Balkanološki institut, Umjetnička galerija BiH, Institut za proučavanje folklora, Biološki institut, Fitopatološki zavod...
U Muzeju se čuva više od 105.000 inventarskih jedinica u Arheološkom odjelu, više od 700.000 jedinica u Odjelu za prirodne znanosti i oko 200.000 publikacija (knjige, časopisi, novine) u knjižnici.
Odjel za etnologiju posjeduje bogat fundus, tematski razvrstan u devet zbirki, folklorni arhiv i arhiv terenske građe.
Najznačajniji eksponati su predstavljeni u tematskim zbirkama Prahistorija, antika i srednji vijek, a Herbarij Bosne i Hercegovine je registriran u svjetskome popisu zbirki Index Herbariorum uspostavljenome 1890. U prostorijama s posebnom zaštitom se čuvaju Sarajevska Hagada, dva izvorna primjerka bosanskih kraljeva i grbovi s kraljevskoga plašta iz groba kralja Tvrtka I Kotromanića. To je samo vrh „ledenog brijega“ onoga što je u Muzeju sačuvano.
Sudbina Muzeja usko vezana za sudbinu države BiH
Muzej kroz povijest dijeli sudbinu države čije ime nosi u svom nazivu. Poslije Prvog svjetskog rata u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio je zapostavljen. U tom razdoblju teritorij današnje BiH je bio na rubu društveno-ekonomskih, političkih i kulturnih tijekova. Agonija Zemaljskog muzeja nije ovim završena jer je Drugi svjetski rat njegov rad i razvoj sveo na minimum.
Za vrijeme SR BiH, 60-ih i 70-ih godina 20. st., kultura je proglašena djelatnošću od posebnog društvenog značaja. Tada Zemaljski muzej BiH postiže izuzetne rezultate u svim aktivnostima, pa u mnogomu napretkom tehnologije nadmašuje i ono što je postignuto u austrougarskom razdoblju. To se posebno odnosi na istraživačku, izdavačku i izložbenu aktivnost.
Sačuvan u ratu, a izgubljen u miru?
Dolaskom rata 90-ih crta razgraničenja je bila doslovce uz Muzej. Hrabrim radom dvadesetak djelatnika većina vrijednosti je na vrijeme spašena. Ti za nas nepoznati i bezimeni junaci su spasili ono što danas može propasti sustavnom nebrigom i političkim mešetarenjem.
Danas, toliko godina nakon rata u radu Muzeja oslikava se životarenje čitave daytonske Bosne i Hercegovine. Umjetnička galerija je zatvorena, Univerzitetskoj biblioteci je isključeno grijanje i skraćeno radno vrijeme, Historijski muzej je zatvoren za javnost. Je li sljedeći Zemaljski muzej, pitamo se svi i tražimo razlog?
„Nastao je financijski problem, a on je posljedica političkog problema. Tijekom 2011. nije formirano Vijeće ministara i samim tim je izostalo raspisivanje granta pomoći institucijama od državnoga značaja. To radi Ministarstvo civilnih poslova, a ono nije bilo u mogućnosti raspisati natječaj za grant te mi nismo dobili redovnu financijsku pomoć za 2011. Rezultat je financijski kolaps te smo takoostali bez sredstava da plaćamo režijske troškove. Da ne govorim o sredstvima za uposlenike, posljednju plaću smo dobili prije pola godine, a topli obrok nikako nismo dobili tijekom 2011.“, rekla nam je etnologinja Marica Filipović.
Mogućim zatvaranjem je izravno ugrožena kulturna baština BiH. Ukoliko dođe do isključenja električne energije tada ne radi grijanje i naravno, dolazi do promjena temperature, što utječe na sve što se čuva u Zemaljskom muzeju BiH. Povećanje vlage pogoduje razvoju insekata i štetočina, što za rezultat ima propadanje izložbenih primjeraka.
„Mnogi se pitaju zašto je do svega toga došlo? Zato što nije još uvijek riješen status Zemaljskog muzeja BiH i ostalih kulturnih institucija. Zbog toga smo održali konferenciju krajem prosinca 2011., kako bismo upozorili javnost. Ako se isključi snabdijevanje električnom energijom, ne radi alarm. Tko će čuvati blago? Mi imamo uposlenika koji noću čuvaju četiri objekta, ali bez alarma su nemoćni“, komentirala je gđa Filipović posljedice nestanka električne energije i mogućeg kaosa koji bi nastao bez protuprovalnog alarma.
Daytonski sporazum nije regulirao pitanje kulture
Korijeni ovog današnjeg problema sežu u 1995. i Dayton. Tim sporazumom, nažalost, nije regulirano pitanje kulture. BiH nema ministarstvo kulture na razini države, što je apsurd. Od završetka rata u vakuumskom prostoru su se našle kulturne institucije od državnog značaja u bivšoj državi. Obećavalo se da će pitanje kulture biti riješeno za pola godine od sporazuma u Daytonu, ali taj problem se vuče više od 15 godina.
„Direktor muzeja je neprekidno urgirao, pisao pisma, išao na sastanke, međutim, nije bilo političke volje riješiti problem. Mi imamo neslužbenu informaciju da nije problem u statusu Muzeja, svi se slažu da ostanemo državna institucija. Problem je status ostalih šest institucija jer na razini oba entiteta nema suglasnosti o Umjetničkoj galeriji koja je zatvorena prije nekoliko mjeseci, Historijskom muzeju, bivšem muzeju Socijalističke revolucije, Muzeju književnosti i kazališne umjetnosti, Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci, Kinoteci i Biblioteci za slijepe i slabovidne osobe. To su institucije od državnoga značaja u bivšoj državi, a sada se ne zna što s njima“, rekla nam je zamjenica direktora.
Podsjetimo, kada je nastao financijski kolaps kulturnih institucija zbog neformiranja vlasti, prvo je stradala Umjetnička galerija koja je ugašena, pa Historijski muzej koji se zatvorio za javnost; probleme imaju u Muzeju književnosti u vezi s izborom novog direktora. Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci je isključeno grijanje i skraćeno radno vrijeme, dok je Kinoteka vječito u problemima. Sve ove institucije imaju poteškoća u poslovanju kao i Zemaljski muzej BiH.
Saznali smo da ima neslužbenih informacija o mogućem rješenju problema.
„Naš muzej su posjetili federalni ministri kulture i obrazovanja. Donijeli su rješenje o jednokratnoj pomoći od 50.000 KM kako bi se prebrodili problemi s režijama. Nama treba oko 4.500 KM za električnu energiju. Imamo besplatno grijanje od Parlamenta, međutim Zemaljski muzej je smješten u četiri objekta. Podstanica ima pumpe koje šalju toplu energiju u ostale zgrade te nam zato električna energija treba za grijanje, ali i za osvjetljenje izložbenog materijala. Kada se na cijenu električne energije dodaju još cijene vode, telefona, odvoz smeća…, to je skoro 10.000 KM režija mjesečno“, komentirala je kustosica Filipović.
Kruha i igara
Ministri su donijeli rješenje o jednokratnoj financijskoj injekciji i to će riješiti problem neplaćanja računa u posljednjih dva mjeseca i u predstojećem razdoblju. Svi znaju da to nije trajno, ali započela je kampanja za rješavanje problema ovih institucija. U neformalnim razgovorima je rečeno da se svi slažu kako Zemaljski muzej mora ostati institucija na razini države, a za ostale kulturne institucije će se pronaći pojedinačna rješenja.
Na prvi pogled 50.000 KM za Muzej izgleda mnogo, ali pažljivi promatrač prilika u našoj državi će se sjetiti da je Nina Badrić od uprave grada za sat pjevanja 1. siječnja 2012. dobila 40.000 KM.
Ovdje ne želimo govoriti protiv estradne umjetnice nego samo kazati kolike su disproporcije u izdacima naše gradske uprave. Za „derneke i teferiče“ ima uvijek novaca, a za kulturu se mora moliti i prijetiti zatvaranjem da bi se potakli mjerodavni. Ne želimo razmišljati koliko je još novaca izdvojeno za prijeme, poticaje i koncerte te druge sumnjive aktivnosti dok kulturne institucije propadaju.
Mnogi prigovaraju da uprava muzeja ništa ne radi i čeka pomoć države aludirajući na borbu za svakog posjetitelja u manirama privatne tvrtke. Muzej sa 65 radnika ima 30.000 posjetitelja godišnje, što nije dovoljno za samofinanciranje. Mnogi posjetitelji, pogotovo građani Sarajeva, čekaju Dan muzeja 18. svibnja kada bude besplatan ulaz te tada posjete muzej.
Prihod od ulaznica može pokriti dio troškova, ali ne sve. Cijene ulaznica za učenike i studente su 2 KM, a za odrasle 5 KM, ali ne treba zaboraviti da se s tim novcima mogu posjetiti tri muzeja pod jednim krovom. Muzej ima prihode i od iznajmljivanja botaničkog vrta za prijeme, međutim, ni to nije dovoljno za samoodrživost.
Povodom problema koje imaju u Muzeju reagirala je i svjetska javnost. BBC je pravio prilog, za problem se zanimaju i njemački mediji te UNESCO. No, sve su to pisma potpore ili vijesti koje se zaborave za nekoliko dana. Muzej treba konkretno rješenje na razini države, kako statusa tako i financiranja.
Očito je da budućnost muzeja moramo dovesti u vezu s budućnošću kulture u ovoj zemlji. Nitko nema snage reći da Zemaljski muzej BiH ne treba ovoj državi, ali također nitko nema snage konačno trajno riješiti status i financiranje.
Ako je Muzej opstao sve ove godine i preživio tri rata te nekoliko političkih sustava onda je zaista tragikomično što u demokraciji ima problema s financiranjem. Gašenje jednog ovakvog kulturnog zdanja bilo bi zaista sumrak kulture u BiH. Nadamo se da će se problem uskoro riješiti na zadovoljstvo čitave kulturne javnosti i građana BiH, ali i svih uposlenika. Poželimo da sljedeći put u Zemaljski muzej dođemo opet, ali nekim vedrijim povodom.
Nema komentara:
Objavi komentar