Evo jedan samostalni rad na terenu. Za prvi put nije loše ali nisam zadovoljan. Išao sam sam u Kiseljak ali mi je kolegica našla obitelj s kojom se moglo lijepo razgovarati. To je bio moj posljednji tekst u 2006.
O starim božićnim običajima u kiseljačkom kraju razgovarali smo sa Sofijom Slišković.
«Na Badnju večer nitko ne bi spavao osim možda dječice koju prevari san. Ukućani su zajedno molili večernju molitvu, dulju nego inače i s više preporuka, a na kraju se molila krunica. Molilo se oko stola uz tri upaljene svijeće u posudi s pšenicom dok su ostala kućna svjetla prigušena. Tri svijeće simbol su Presvetog Trojstva.
Na blagdan sv. Lucije sijala se pšenica u plitke posude ili vaze, čime se prizivao Božji blagoslov za rad ljudskih ruku, te je pred Božić pšenica bila već dovoljno visoka. Molitvu bi započinjao otac klečeći s ostalim ukućanima.
Iako je spremanje za polnoćnu Misu svečan čin, pa se i oblači svečanija odjeća, prije roditelji nisu imali novaca za kupovinu nove odjeće svojoj djeci. Majke su zato šivale odjeću od lana. Puloverčić od ovčje vune bi se stavljao na lanenu košuljicu. Iako se radilo o skromnim darovima kućne izrade, sve je to činilo djecu vrlo radosnom i sretnom.
Posjećivanje polnoćke predstavljao je poseban doživljaj, osobito djeci.
Prije polaska, skupljali su se ljudi iz sela i zajedno kretali prema crkvi. Oni iz udaljenijih sela bi pošli čim padne noć da bi stigli na vrijeme, jer se usput mnogo zastajkivalo kod rodbine i prijatelja.
U Kiseljaku i okolici bio je običaj da se zapale zublje koje se nose od kuće do crkve. Zublje su dugi svežnjevi grančica breze zbijeni i svezani. Skupine ljudi su tako išle pjevajući, veseleći se i smijući se. Sa svih strana i iz različitih sela skupljene zublje su se stavljale na jednu gomilu ispred crkve pa se formirala vatra koja je grijala okupljene do početka polnoćke.
Polnoćna Misa je bila svečana i zbog božićnih pjesama koje su svi znali, one bi se čule na dolasku i povratku iz crkve. Nosila se hrana i piće da se poslije Mise čestita Božić i nazdravi. Na povratku s polnoćke čestitao se Božić onima na koje bi se usput naišlo te onima koji nisu mogli ići na polnoćku. Stoga se tek pred zoru znalo vratiti kući, za razliku od današnjih vremena kada se nakon završetka polnoćke većina odmah raziđe.
Uobičajeni pozdrav koji se među katolicima kiseljačkog kraja mogao čuti u prošlosti je: 'Hvaljen Isus i Marija! Čestit Božić i sveto Isusovo porođenje!' Pozdravljeni bi odgovorio: 'Uvijek bio hvaljen! Čestita ti vjera i duša bila!'
U narodu se 'čestit' izgovarao uz produljeno 'e' , a glas č je na granici sa ć: 'Ćeest Božić...i ćeesta duša!'
Na slami koja se unosila u kuću počinjale su dječje radosti, a darove su djeca dobivala tek u božićno jutro. Stariji bi stavili poklone pod krizban (božićno drvce), pod jastuk, u obuću, ili na prozor, i govorili da ih je 'Isus donio'. Za današnje prilike radilo se o veoma skromnim darovima: divljaka (smrznuta divlja jabuka), kolač ili orasi. I kićenje krizbana je bilo jednostavno jer se nije imalo ništa drugo osim papirića u boji, malo vate ili folije.
Na Božić se nije išlo nikamo, svetkovalo se u obitelji.
Što se božićnih jela i kolača tiče, ona su mnogobrojna – navest ću samo neke.
U narodu se bilo uobičajilo da nema Božića bez kešketa. Keške je izrazito zimsko jelo koje se u Kiseljaku pravi isključivo za Božić. Očišćena krupna pšenica se 'prebije' (usitni) i potopi u vodi, a zrnca koja isplivaju se pokupe i odstrane. Nakon toga se kuha i ostavlja se da stoji do jutra. Ujutro se kuha domaća kokoš ili pijetao koji je tovljen čitavu godinu samo za tu priliku. Keške se istrese u posudu, prelije vodom od kuhane kokoši i nastavi kuhati. Za to vrijeme se skuhana kokoš iskomada i na kraju se sve pomiješa s pšenicom i još malo kuha.
Gibanica je posebno božićno jelo, zapravo jedna vrsta mekanog kolača, donekle sličnog baklavi, ali nije toliko sladak. Gibanice bi se napravilo onoliko koliko je bilo potrebno za objede tijekom blagdana. Jufke se slažu u veći sud jedna na drugu, zalijevaju sladorom, mljevenim ili samo zdrobljenim orasima, lješnjacima i suhim grožđem. Složi se po trideset, četrdeset jufki, dok se ne popuni posuda. Sve se na koncu zalije slatkim preljevom. Tako spremljena gibanica prava je poslastica za svršetak obilnih božićnih obroka.
Saljnjaci su kolači koji se prave od brašna te svinjskog sala, a ispune se pekmezom ili orasima. Od tradicionalnih kolača tu su i štrudle punjene makom, jabukama ili orasima, zatim različiti suhi kolači.
Krsnica se pravila na Badnjak i stavljala pod krizban. To je neka vrsta pogače po kojoj bi se redali različiti ukrasi od tijesta - ptice, jelke, ružice. Na Mladence bi djeca, nakon što ih majka 'istuče', kao dar dobila neki od tih ukrasa - pticu ili jelku. To im je puno značilo, a ukras od tijesta djeca bi pojela.
Potkriža: tvrdo skuhana pogača, izrezana na šnitice, se prelije posoljenom ključalom vodom, višak vode se ocijedi, zatim se uprži malo ulja i bijelog luka te se time opet zalije pogača. Potkriža se jede na Badnjak (kad se po običaji jedu posna jela) uz grah na salatu.»
Nema komentara:
Objavi komentar