Stotinu godina crkve Presvetog Trojstva

Evo me opet na istoj reportaži, ali drugim povodom. Nekoliko godina poslije sve je isto :) Nije bilo loše sve skupa od početka pisanja do sv. mise u nedjelju na samoj proslavi. Jedino je dosadna bila "akademija" u općini kojoj sam nazočio skoro cijeli dan. Još uvijek to nije kako bi trebalo biti...Nažalost slike su izgubljene ali sam našao ove iz približno istog razdoblja kraj 2006.

 

Zamisao o gradnji crkve u Novom Sarajevu prvi je iznio nadbiskup Josip Stadler krajem 19. stoljeća. U korizmenoj poslanici početkom 1899. godine je rekao da će gradnja crkve Presvetog Trojstva biti najbolji vanjski znak ljubavi prema Trojedinome Bogu. Nadbiskup Stadler je izabrao Novo Sarajevo za gradnju crkve zbog širenja grada i pristizanja  novih vjernika koje je trebalo vjerski zbrinuti. 

Župa je nastala u radničkoj četvrti koja se razvila na prijelazu iz 19. u 20. st. Novodoseljene katoličke obitelji bitno su utjecale na razvoj tog dijela grada. Ute­meljena je 24. kolovoza 1902. dekretom kojim se dotadašnji župnik u Goraždu Antun Alaupović imenuje njezinim upravi­teljem. Zbog različitih administrativnih problema i nedostatka financija čekalo se tri godine na početak gradnje župne crkve. Početkom 1905. godine arhitekt Josip Vancaš je napravio nacrt crkve. Kamen temeljac blago­slovljen je 14. svibnja 1905. uz mnoštvo vjernika i svećenika. Mjesto na kojem je predviđena gradnja crkve bilo je okićeno zelenilom i hrvatskim trobojnicama. Crkva je izgrađena u stilu jednobrodne neoromaničke bazilike duljine 40 i širine 15 metara. Visina tornja je 46 metara, a na vrhu se nalazi križ koji je izgrađen u Sarajevu od kovanog željeza i visok je skoro tri metra, a težak 240 kilograma. Tri zvona za crkvu su nabavljena 1906. u Linzu. Novoizgrađenu crkvu posvetio je nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Stadler 18. stu­denoga 1906.

Nakon Prvog svjetskog rata  u župi se bilježi blagi porast broja župljana. Nakon Drugog svjetskog rata vlast nije bila naklonjena onome što je katoličko i hrvatsko. Zato su se katoličke vjerske aktivnosti svele i  odvijale samo unutar crkve, a mnogi svećenici su zbog svoga rada zatvarani. Zabranjivan je rad svećenicima s mladima, oduzimana je zemlja i zgrade kako bi se što više odvojilo svećenike od naroda. Unatoč novim društveno-političkim uvjetima, župna zajednica u Novom Sarajevu je rasla i sazrijevala. U svom rastu župna zajednica je dala Bogu i Crkvi desetak svećenika.

Časne sestre kćeri Božje ljubavi su u župi 1939. godine otvorile dječje zabavište u unajmljenoj kući, a slje­deće su godine otvorile i stručnu školu. Budući da su prostorije bile skučene, izgrađena je i školska zgrada. Kad je zgrada dovršena, dozvolom nadbiskupa Šarića od 15. listopada 1941. sestre su otvorile i privatnu pučku školu u koju se upisao velik broj đaka. Zavod Presvetoga Trojstva uspješno je djelovao sve do 1945. kada su odlukom novih jugoslavenskih komunističkih vlasti škola i dječje zabavište dokinuti. Kako je 1949. zgrada Zavoda oduzeta, sestre su morale napustiti svoje obitavalište u Novom Sarajevu.

U župi od 1969. godine djeluju i časne sestre služavke Malog Isusa.

Današnja župna kuća izgrađena je 1980. godine. Kuća je podijeljena na dva dijela: župni i onaj u vlasništvu sestara kćeri Božje ljubavi. Sestre su preuzele brigu za sakristiju i oko uređenja crkve, a vode i župni vjeronauk za djecu od prvog do trećeg razreda osnov­ne škole.

 Ratna oštećenja i obnova

Tijekom posljednjeg rata crkveni objekti su pretrpjeli oštećenja od granata, devet vitraja je uništeno, a fasada je izrešetana gelerima. Župnik dr. Zvonimir Baotić je za vrijeme rata pokrenuo periodični list «Mir» koji je bitno svjedočanstvo tog vremena. U ratu su 173 župljana izgubili živote. Nakon rata proces obnove župne crkve je išao sporo zbog nedostatka financija, ali je ipak dovršen. Prvo je napravljena krovna konstrukcija tornja, postavljen je novi križ na toranj, crkva je dobila novu fasadu u alternaciji svjetlijeg i tamnijeg okera na bijeloj podlozi. Za restauraciju slika unutar crkve tadašnji župnik Dominko Bilić je angažirao akademskog slikara Antu Martinovića. On je zbog velikog oštećenja freski «Krštenje Isusovo na Jordanu», «Preobraženje na gori Taboru» i «Isusovo Uzašašće na nebo» – oslikao potpuno nove slike.

Poratne godine

Deset godina nakon završetka rata situacija nije nimalo bolja jer je broj župljana u stalnom opadanju. Mnoge mlade obitelji napuštaju svoju župu i državu, malo je mladih i djece, a najviše je starih i nemoćnih. Pred župnom zajednicom Novo Sarajevo je teško vrijeme koje zahtijeva ustrajnost i pronalaženje zajedničkih rješenja za ostanak, napredak i rast zajednice.

Župna zajednica je 2002. za prigodu stogodišnjice utemeljenja župe tiskala monografiju u kojoj je tadašnji župnik Bilić istaknuo: "Mnogo se svećeničkog, sestarskog i vjerničkog napora uložilo kako bi župna zajednica u Novom Sarajevu živjela, rasla i sazrijevala tijekom stotinu godina njezina postojanja. Budimo, stoga, Bogu zahvalni za tu našu prošlost. Molimo ga da nam On bude oslonac, zaštita i putokaz i u ovoj našoj sadašnjosti kako bi budući naraštaji vjernika mogli reći za nas: i taj je naraštaj znao i htio sačuvati život i vjeru u Novom Sarajevu." 

Trodnevnica prije proslave jubileja

Proslavi jubileja stogodišnjice crkve Presvetoga Trojstva prethodio je trodnevni kulturnoumjetnički program. U četvrtak 16. studenog otvorena je izložba u Collegiumu artisticumu na Skenderiji. Na otvaranju izložbe vlč. Ivan Ravlić je naglasio kako je ovo prvi put da se iz jedne crkve izlažu eksponati, slike, misna posuđa i ostala povijesna i sakralna građa u  Collegiumu artisticumu. Beskrajna su dobročinstva što ih je Božja providnost udijelila ovoj župi, ljudima i vjernicima, kao i umjetnicima koji su umjetničkim djelima ukrasili župnu crkvu Presvetog Trojstva u proteklih 100 godina. U ovim je umjetničkim djelima nesputan ljudski duh postigao najveću slobodu u svojem izražavanju. Izložba je bila otvorena pet dana.

Drugog dana priprave za proslavu jubileja slavljena je Sveta Misa u crkvi Presveto Trojstvo. Svetu Misu predvodio je vlč. Mario Bernadić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije na postdiplomskom studiju u Austriji. Nakon Svete Mise je održan  koncert duhovne glazbe na kojemu su nastupili mješoviti zbor studenata laika Vrhbosanske katoličke teologije pod ravnanjem prof. Nike Luburuća, zatim Žana Katava i Gabrijela Pejović, solisti HKD-a Napredak s mandolinskim sastavom i zbor "Akord" iz Viteza.

Simpozij u sali Općine Novo Sarajevo na kojem je nastupilo više predavača održan je 18. studenog. Svečano otvaranje simpozija i pozdravne riječi uputio je vlč. Ivan Ravlić. Župnik Ravlić je predavao o nadbiskupu Stadleru i izgradnji župne crkve.  

Prof. Snježana Mutapčić je održala predavanje o umjetnosti crkve s osvrtom na crkveno ruho i posuđe. Dr. Niko Ikić je izlagao o ekumeni i dijalogu na našim prostorima, a dr. Šimo Maršić je govorio o ulozi crkvenih i laičkih udruga u životu gradske župne zajednice. Prvi dio simpozija je završio predavanjem mons. dr. Mate Zovkića o župnoj crkvi kao sredstvu duhovna zajedništva u gradu. Drugi dio simpozija započeo je vlč. Pero Brajko koji je govorio o župnicima u župi Novo Sarajevo, a prof. Josip Primorac je izlagao o bivšim političkim zatvorenicima. Župnik Ravlić je zatvorio simpozij predavanjem o karitativnom djelovanju u župi i o djelovanju časnih sestra u župi Novo Sarajevo.

Završni događaj jubileja je održan 19. studenoga u prepunoj crkvi Presvetoga Trojstva. Svetu Misu je predvodio uzoriti kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju desetak svećenika. Na početku propovijedi kardinal Puljić je rekao da smo se okupili u ovoj crkvi kako bismo se zahvalili Bogu na stogodišnjici posvete crkve, hrama Božjeg koji je preživio tri velika rata i koji danas ponosno stoji u ovom gradu i zemlji. Crkva Presvetoga Trojstva pripada svakom vjerniku koji je rođen na teritoriju ove župe, vjerniku koji je ovdje dobio svete sakramente krštenja, ispovijedi, pričesti i krizme. Crkva jest dom i zajednica vjernika koja označuje stvarnu živu crkvu, slavi Boga i hrani dušu. Ta zajednica vjernika kao i sama crkva je nadživjela mnoge države i neprijateljske režime i danas ponosno svjedoči ljepotu katoličke vjere.