Evo još jednog izvješća... ovako na prvi pogled nedostaje datum kada je održana tribina. Ne znam kako je to moglo promaći. Izdanje za 19. studeni 2006. Nažalost, mr. Jozo Tomić je kasnije poginuo u nesretnom padu dok je razgledao crkveni toranj...
Škola je mjesto cjelovitog odgoja
Na Vrhbosanskoj katoličkoj bogosloviji u dvorani Pavla VI. 6. studenoga održana je teološka tribina pod nazivom «Školstvo i cjelovit odgoj». Gost predavač je bio dr. Ante Pavlović, svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije, predstojnik Teološkog instituta i pročelnik Katehetskog ureda u Mostaru. Moderator tribine mr. Jozo Tomić je na početku pozdravio pomoćnog biskupa vrhbosanskog Peru Sudara, promicatelja katoličkog školstva u BiH, goste iz Đakova koji su došli sudjelovati u predavanju, svećenike, prosvjetne djelatnike i ostale goste tribine.
Čovjek je središte odgoja i obrazovanja
Školu svi drže bitnom društvenom ustanovom jer izravno i sustavno posreduje temeljna ljudska znanje, usmjerava način razmišljanja i utječe na izgradnju učeničkih stavova, njihova vrijednosnog sustava. Dr. Pavlović je rekao kako predavanje obuhvaća dvije odrednice suvremene škole: odgojno-obrazovna funkcija koja promovira cjelovit odgoj osobe, te govor o vjerskom odgoju u školi koji je bitan dio te cjeline.
«Često se jednostrano govori o zadaći i ciljevima škole kao mjestu prenošenja i stjecanja znanja. Naglasak je tako stavljen na spoznajnu razinu ljudske osobe, a zanemaruje se odgojna zadaća. Ljudska osoba treba biti subjekt i središte odgojne zadaće škole, a odgoj i obrazovanje su dvije uzajamno povezane činjenice u procesu dozrijevanja i rasta ljudske osobe. Duhovna i religiozna dimenzija integralni je dio te cjeline pa vjerski odgoj ima prirodno i bitno mjesto u cjelovitu odgoju učenika u školi. Odgoj i obrazovanje mogu se samo teorijski promatrati odvojeno, ali u procesima odgojno-obrazovnog djelovanja čine cjelinu jer se sjedinjuje u učeniku - čovjeku kojega se odgaja. U vezi s pitanjem odgoja u školi, imali smo u prošlosti, a imamo i danas, idejnih i ideoloških razilaženja i sukoba. Od demokratskih promjena do danas, zbog različitih ideoloških i političkih razloga, imamo dosta suprotstavljenu raspravu o zadaći obrazovnoga sustava za 21. stoljeće, osobito kad je riječ o njegovoj narodno-tradicijskoj, etičko-vrijednosnoj i duhovno-religijskoj odrednici. Vjerski se odgoj u školi ne može promatrati odvojeno od ukupna društvenog konteksta. Religijske su činjenice i vrjednote u svim društvima, pa tako i u našemu društvu, duboko ugrađene u svijest i ukupan život pojedinca i naroda. U BiH postoje tradicijske, povijesne, kulturne, prosvjetne i religijske razlike pa se društvena uloga religije često promatra negativno. Neki u tom duhu promatraju i pitanja vjerskoga odgoja u školi držeći da on vodi podjelama i sukobima među djecom pa zagovaraju uvođenje nekog navodno 'neutralnog' religioznog odgoja u škole, što je nemoguće i nespojivo vjerom.»
Dr. Pavlović naglašava kako škola nije izoliran otok, nego mjesto susreta i života sastavni je dio društva u kojemu živimo. Svaka europska zemlja, narod i kulturna skupina imaju vlastitu povijest i tradiciju, jezične i kulturne posebnosti po kojima potvrđuju i iskazuju svoje postojanje i identitet. Danas cijelo europsko društvo proživljava krizu negdašnji mitova o svekoliku napretku, međuljudskih odnosa i etičkih normi. Škola se promatra kao mjesto ukupna napretka i razvoj čovjeka i društva po uzoru na propalu američku teoriju obrazovanja: znanje vodi uspjehu, a uspjeh blagostanju. Međutim, škola ima dublju zadaću promocije čovjeka u njegovoj osobnosti, dostojanstvu i individualitetu. U središtu edukacije jest osoba učenika, njegove potrebe, interesi i sposobnosti, životni smisao i zadaća, radi potpuna osobnog i društvenog ostvarenja. Stoga se u Europi i Americi ponovo naglašava potreba jačanja odgojne uloge škole čime se potvrđuje kako formalno enciklopedijsko znanje, kao i znanstveno i tehnološko postignuće, po sebi još ne osiguravaju potpuno ostvarenje, uspjeh i blagostanje niti čovjeka niti društva.
Uloga vjerskog odgoja u školama
Katolički vjeronauk u školi sadrži, slijedi i promovira navedene temeljne odrednice suvremene europske škole koja priznaje i potvrđuje vrijednost duhovnoga i vjerskog odgoja. On se sustavno potiskivao, zanemarivao i progonio u sustavima s totalitarističkim ideologijama, što i danas čini neoliberalistička pedagogija i ideologija relativizma. Poticajna je znakovita izjava UNESCO-va Međunarodnog povjerenstva za razvoj obrazovanja za 21. stoljeće, koje veli: «Duhovna dimenzija morat će dobiti središnji značaj u našem novom pedagoškom razmišljanju.» Vjerski odgoj i vjeronauk učenika promatraju kao osobu koja ima svoj tjelesno-duševno-duhovni identitet. Vjeronauk promovira opće humanističke ciljeve škole i posebnost vjeronauka u školskom sustavu pokazuje se u činjenici da on svoje kršćanske ciljeve i sadržaje usredotočuje na osobu u zajednici, pa uz njezin ukupan rast i dozrijevanje u općoj humanosti, radi na cjelovitu vjerskom odgoju učenika i izgradnji njegova duhovno-vjerničkoga identiteta. U toj se zadaći vjeronauk integracijski oslanja na sadržaje i kompetencije drugih nastavnih predmeta, s njima uspostavlja sadržajnu korelaciju, podupire zajedničke odgojne i obrazovne ciljeve. Poštujući upravo vrijednost i posebnost svakog nastavnoga predmeta, vjeronauk u školi na svoj jedinstven način postavlja dublja pitanja smisla čovjeka i svijeta te s učenicima traži odgovore na njihova općeljudska i vjernička pitanja i iskustva u svjetlu Božje riječi, nauka Crkve i kršćanske baštine.
Na kraju svoga predavanja dr. Pavlović je zaključio kako škola danas promovira cjelovit odgoj čovjeka i u prvi plan stavlja osobu i potom dobrobit društva. Ona čuva dostojanstvo ljudske osobe i njezina temeljna prava, ali i nacionalne povijesne, kulturne, duhovne, tradicijske posebnosti i vrijednosti svakoga naroda. Katolički vjeronauk u školi promatra učenika kao osobu koja ima svoj tjelesni, duševni, i duhovni identitet. U skladu s navedenim, može se ustvrditi kako školski vjeronauk doprinosi općeljudskom odgoju učenika. Nakon predavanja održana je kraća diskusija, postavljana su pitanja predavaču i zaključeno je da škola mora odgajati djecu u skladu s kulturom i tradicijom roditelja jer su roditelji povjerili svoju djecu školi i škola postoji i zbog djece roditelja i društva u cjelini.
Nema komentara:
Objavi komentar