S navršenih 13 godina Luigi Giovanni je stupio franjevačko sjemenište koje
je napustio godinu kasnije zbog lošeg zdravlja. Od 1886. do 1889. studirao je u
Torinu u oratoriju kojim su upravljali salezijanci. Tu je zadobio pozornost sv.
Don Bosca koji ga je ubrajao u svoje omiljene studente.
Za vrijeme studija Orione je odlučio
postati svećenikom, a tu želju je ostvario 1895. kada je zaređen. Za vrijeme
studija bio je članom nekoliko mjesnih bratovština. Potaknut primjerom
oratorija sv. Don Bosca, još kao bogoslov otvorio je svoj mali oratorij za
podučavanje siromašnih dječaka, a kasnije je sudjelovao u osnivanju prave škole
za siromašnu djecu.
Sljedećih godina oformio je skupine
svećenika koji su postali preteča današnjih Sinova Božanske providnosti,
kongregacije koja djeluje u 23 zemlje te ima zadatak pomagati siromašnima.
Nakon što je kongregacija dobila
priznanje mjesnog biskupa, Orione je 1908. otišao u Mesinu i Kalabriju, mjesta
koja su doživjela strahovite potrese, te je tu proveo tri godine pomažući
potrebite. Slično je učinio i 1915. u drugoj talijanskoj regiji, a iste je
godine osnovao kongregaciju Malih sestara misionarki.
Na kraju Prvog svjetskog rata
proširio je svoje djelovanje. Osnivao je škole, farme, dobrotvorne
organizacije, domove za starije te za siročad, i to uvijek s jednim jedinim
ciljem: pomaganje siromašnima što je i obilježilo njegov čitav život.
U zimu 1940. ponovno se razbolio i
umro 12. ožujka. Jedna od posljednjih njegovih misli bila je da ne želi
umrijeti među palminim drvećem, nego sirotinjom.
Njegovi ovozemni ostatci leže u
kripti crkve La Madonna della Guardia
u Tortoni koju je on izgradio.
U listopadu 1980. blaženim ga je
proglasio sv. Ivan Pavao II. U
svojemu dugom pontifikatu papa Wojtyla proglasio je više od 1 200 blaženika, a
Orione je bio među prvima.
Skoro 24 godine kasnije, kada su
ispunjeni svi uvjeti, 24. svibnja 2004. proglašen je svetim.
Nema komentara:
Objavi komentar