Župa Čitluk čini središnji dio
prostora koji se naziva Brotnjo. Relativno je poznat taj pojam, ako ništa, onda
zbog nekadašnjeg istoimenog nogometnog prvaka BiH koji sada tavori u nižim
rangovima natjecanja. Ipak, na početku su potrebna dodatna objašnjenja.
Prvi pisani spomen Brotnja seže u
1307., a čuva se u Povijesnom arhivu u Dubrovniku. Brotnjo nije naselje nego
područje u zapadnoj Hercegovini, jugozapadno od Mostara omeđeno s četirima
gradovima: Čapljinom, Ljubuškim, Širokim Brijegom te naravno Mostarom. Brotnjo
(stariji naziv Broćno), je dakle krška visoravan i kraj u Hercegovini između
planine Trtle (680 m) i donje Neretve. Župa Čitluk je duhovno središte prostora
koji nazivamo Brotnjo, a u crkvenom smislu Broćanskog dekanata u
Mostarsko-duvanjskoj biskupiji.
Čitluk
je grad poznat po uzgoju duhana, vinove loze (Blatina i Žilavka), agruma, šampinjona i još koječega.
U njemu je prisutna drvna, elektrotehnička, mesna i duhanska industrija, a u
njegovoj okolici postoji nalazište boksita (rudnik).
Srdačan župnik
Kada smo planirali reportažu u
Čitluku, detalje smo ugovarali sa srdačnim i komunikativnim župnikom fra Mirom Šegom. U vrlo ljubaznom razgovoru bez ikakvih smo problema pronašli
zajednički jezik te "sredili" tehničke pojedinosti, iako smo domaćinu
ostavili malo vremena za pripreme. Dolazeći u adventu u goste jednom
susretljivom svećeniku koji vodi veliku župu dok nadgleda izgradnju filijalne
crkve, shvatili smo kako ne smijemo gubiti vrijeme. Zato smo o povijesti kraja
i crkve naučili iz knjiga da ne bismo mnogo "maltretirali" svećenika
na terenu...
Područje današnje župe Čitluk
bilo je dijelom prostrane župe Brotnjo sa sjedištem u Gradnićima. Unatoč
osnutku novih župa tijekom 19. st. Gradnići su i dalje bili preveliki pa je
moralo doći do dijeljenja. Čitav proces je izveden nespretno te je izazvao
napetosti među franjevcima i unutar puka. Podjela gradnićke župe izvršena je
1918. tako što su na njezinu prostoru osnovane tri nove župe: Čitluk, Blizanci
i Ploče. Istodobno je župa Gradnići potpuno ukinuta, a njezina nasljednica u
svemu postala je novoosnovana župa Čitluk. Gradić je izabran za novo sjedište
župe jer je postojala opravdana pretpostavka da će se upravo on u budućnosti
razviti u središte čitavoga područja, budući da se nalazio na važnoj prometnici
Mostar – Ljubuški.
Relativno mlada župa
Istodobno su Gradnići ostali u
potpunoj izolaciji i „na rubu događanja“. Ta „izolacija“ Gradnića, koji su u
posljednjih 150 godina bili sjedište poznate župe, bila je svojevrsna pljuska
žiteljima toga sela protiv čega su oni podigli glas. Tako je nakon samo dvije
godine od ukinuća, ponovno bila uspostavljena župa Gradnići. Danas dakle
postoje i župa Gradnići i Čitluk koja je imala tendenciju postati samostanskom
rezidencijom, ali su Drugi svjetski rat, teško poraće i nacionalizacija to
spriječili.
Čitluk dugo vremena nije imao
adekvatnu crkvu, točnije bila je premala, a ona koju je započeo graditi u tom
kraju poznati fra Paško Martinac
ostala je na temeljima jer nisu bili ispravno urađeni. Odgovarajuća crkva
izgrađena je tek 1965. Na svu sreću povijest se u Čitluku opet ponavlja jer
raste broj vjernika, a nekoć „čitlučka katedrala“ ponovno je postala premala za
oko 5 000 vjernika u 1 340 obitelji...
Tri strane župnog ureda tajnica drži
Dolazak u neki grad i župu
uvijek je osjetljivo vrijeme jer prvi dojmovi ostaju zauvijek u nama. Čitluk
ipak nije nepoznata destinacija, ako ništa, tranzitni je to grad kroz koji ste
morali proći ako idete na more želeći zaobići vječite gužve na graničnom
prijelazu Doljani. Prvi dojmovi: u
Čitluku građevna sezona nikada ne prestaje. Javni radovi na cesti i po okolnim
zdanjima su u punom jeku, dok mladi sređuju božićne jaslice tik uz glavnu prometnicu.
Snijega nema, mediteranska je klima, ali se u zraku osjeti predbožićni ugođaj.
Budući da je župnik fra Miro
najavio kako nam se neće odmah pridružiti zbog pastoralnih obveza, malo smo
pričekali u župnom uredu koji administrira Ivana
Čilić. Rekli bismo kako je ona menadžer. Brine se za sve, odgovara na
pozive, upućuje župljane kada imaju neku nedoumicu, a svećenik nije tu. Naš
kratki razgovor više puta su prekinuli telefonski pozivi i zvono na vratima.
Stoga smo ostavili tajnicu njezinu poslu i nakon kratke okrjepe koju nam je
omogućila dočekali fra Miru, hercegovačkog fratra koji, kako nam je rekao,
pripada elitnom „klubu 150“. Riječ je naime o ljudima koji imaju 150 kilograma.
Šalu na stranu, zanimao nas je život vjernika.
Lagani porast broja vjernika
Kako smo saznali, duhovni život
župe je dosta dinamičan. Toj činjenici u prilog ide podatak da se nedjeljom
slavi čak šest misa. Uz dobru posjećenost euharistijskih slavlja svećenici rade
s mladim bračnim parovima, vrlo je brojan Treći franjevački red, a dosta je
mladih u bratstvu Frame...
U župi žive trojica svećenika:
župnik fra Miro Šego, župni vikar fra Danko Perutina te stariji svećenik
pred mirovinu fra Kornelije Kordić
(1936.) bez pastoralnog dekreta. U župi djeluju i dvije časne sestre Školske
sestre franjevke Krista Kralja. Jedna od sestara je katehistica koja radi u
školi, vodi zborove, klapu, priprema prvopričesnike i uređuje crkvu, a druga
brine o kućanstvu.
„Vjeronauk se predaje u školi i
župi. Župna kateheza se sastoji od nekoliko skupina i ne predstavlja samo
klasični vjeronauk nego ima više različitih aktivnosti unutar koje je župna
kateheza samo dio. Tako se radi s prvopričesnicima i krizmanicima kojih ukupno
ima 120, a srednjoškolci su uključeni u Framu“, rekao nam je fra Miro i naglasio
da u župi nema klasičnih priprava za brak nego Čitlučani idu ili za Mostar ili
na Humac na predavanja što je uređeno na razini biskupije.
Otprilike 35 vjenčanja godišnje
se obavi u Čitluku. Tako se može reći kako je župa konstantno u laganom usponu.
Tijekom 2014. bilo je 54 krštenja i 49 sprovoda, a 2015., 56 krštenja te oko 30
sprovoda.
Župu muče uobičajeni problemi
čitavog hrvatskog naroda. Jedan od tih je odlaganje stupanja u brak,
iseljavanje te sve veći broj samaca – iako brojka nije alarmantna, ipak
stvarnosti treba pogledati u oči. Povremeno se organiziraju susreti neoženjenih
župljana starijih od 30 godina radi druženja i eventualnog upoznavanja srodnih
duša.
Karitativni rad
U župi postoji mali dječji zbor,
veliki mješoviti zbor te dvije klape kao i skupina mladih Prijatelji – studenti koji animiraju večernju misu za mlade.
Frama ima više kategorija: mini Frama,
mala Frama i velika Frama i otprilike 250 djece je uključeno njezin rad.
Posebno su aktivni pred Božić, kreativni su, pripremaju dramske komade, a
posebna pozornost se daje karitativnom djelovanju.
„Možemo zahvaliti Bogu što se
nalazimo u blizini većih gradova te imamo dosta zdravih kompanija tako da ljudi
ipak mogu pronaći posao“, rekao je fra Miro komentirajući pitanje o socijalnoj
slici župe.
Duhovna zvanja
Mnogi će reći kako je jedno od
mjerila vjerničkog života neke župe: broj duhovnih zvanja. S obzirom na ne tako
davno vrijeme osamostaljenja ove zajednice, 20-ak duhovnih zvanja je solidna
brojka. Zanimljivo je da je u protekle dvije godine bilo po tri mlade mise i
kružila je šala da Čitluk ima više mladih misa od čitave Španjolske. Osim toga
nekoliko mladića je trenutno u sjemeništu, odnosno bogosloviji.
Govoreći o duhovnim zvanjima,
fra Miro je napomenuo da postoji skupina žena koje se okupljaju svaku večer
prije mise i mole krunicu s nakanom za duhovna zvanja, dobrobit vjernika i
župe. Osim toga, prve subote u mjesecu upriličuje se cjelodnevno klanjanje u
kapelici također s nakanom za duhovna zvanja; pobožnost križnoga puta;
devetnice Duhu Svetomu te 13 utoraka sv. Anti. U posljednje vrijeme je na
Tijelovo uvedena procesija kroz grad, a ostalo je popularno i veoma posjećeno
vrijeme blagoslova polja.
U proteklom razdoblju bilježi se
rast posjećenosti zornica u adventskom vremenu, koje počinju u 6 sati kada
crkva bude prepuna.
Specifičnost župe se ogleda u
tome što je veća fešta za suzaštitnika župe Veliku Gospu nego za patron Krista
Kralja. Dokaz tomu je i devetnica pred Gospojinu, a trodnevnica kao priprava za
Krista Kralja.
Krist Kralj nije do kraja
prepoznat u puku kao velika svetkovina, a zima nije pogodno vrijeme za
okupljanje velikog broja vjernika, dok je ljeti ipak drukčije: tu su i godišnji
odmori te dolazak dijaspore.
Treba napomenuti i to da Čitluk
ima samo jedno groblje za grad te drugo za filijalu što u mnogomu olakšava rad
svećenicima. Inače, veliko groblje se nalazi tik uz crkvu, a pored njega je
lijepo uređen park.
Unutrašnjost crkve
Nakon što smo „protabirili“ sve
bitne podatke o župi, red je došao na neizostavno razgledanje crkve koja izvana
izgleda gotovo monumentalno s obzirom na kraj u kojem je izgrađena, međutim
ulaskom u nju može se primijetiti da je pretijesna za 5 000 vjernika koliko
župa ima. Kako smo rekli, crkva uopće nije stara, a pri njezinoj izgradnji
mislilo se na činjenicu da će Čitluk stalno rasti, ali arhitekti i fratri nisu
ni slutili da će za samo pola stoljeća poslije biti premala za sve vjernike
koji žele na misu. Unutrašnjost je smanjena postojanjem kapelice koja služi kao
pomoćni prostor za molitvu.
Odmah nakon ulaska pozornost
privlači velika slika Krista Kralja na zidu iza oltara s primjesama iz života
vjernika, događaja iz Brotnja te zgoda iz evanđelja. U središtu slike je Krist
Kralj, a njezin autor je akademski slikar Anđelko
Mikulić.
Od ostalih umjetničkih djela
treba izdvojiti postaje križnog puta koje je radio Vinko Pavlović. Postoje i dvije slike, zavjetni darovi: Trećega franjevačkog
reda prigodom 800. obljetnice rođenja sv. Franje (1972.) te slika Uznesenja BDM-a.
Danas crkva ima grijanje i
hlađenje prema potrebi. Kako reče župnik, za zornice se lako ugrije na 17
stupnjeva. Prema njegovim riječima, imalo bi se dosta toga promijeniti, uraditi
ili obnoviti, ali pošto se razmišlja o
novoj crkvi, sve je na čekanju.
Jedna ali vrijedna filijala
Posljednja točka obilaska
čitlučke župe bilo je gradilište filijalne crkve na Služnju koja bi trebala
zamijeniti staru. Da budemo iskreni, prema onome što smo vidjeli i čuli,
filijalna crkva na Služnju zapravo nikada i nije bila crkva, nego malo
produžena grobljanska kapelica, bez sakristije, bez prezbiterija, bez
ispovjedaonice, ljeti vruća, zimi hladna, a uvijek premalena...
Budući da njoj gravitiraju
vjernici iz naselja Služanj i Tromeđa sa skoro 200 kućanstava te da je u
izgradnji bilo 35 kuća, uglavnom Hrvata iz Jablanice i Srednje Bosne, javila se
ideja veće crkve za oba naselja.
„Gradnja crkve sv. Jure započela
je 2013. i polako se privodi kraju. Interijer je završen tako da se svake
nedjelje slavi sv. misa. Na sv. Juru se planira pozvati mjesnog biskupa, mons. Ratka Perića kako bi blagoslovio
crkvu“, rekao nam je na kraju fra Miro te nastavio nadgledati radove. Radnici
se nisu dali omesti zbog fotoaparata, a župnik je često morao „intervenirati“,
to jest odgovarati na upite majstora.
Gradilište smo napustili uz
zvuke velikih rovokopača i bagera koji uređuju zemljište...
Nakon crkve na Služnju redakcija
Tjednika se ponovno provozala suncem
obasjanim gradom. Je li zbog zimskog sivila i onečišćenja zraka u Sarajevu ili
drukčije klime u Hercegovini Čitluk nam se učinio kao prava duhovna i radna
oaza u kojoj je većina njezinih građana našla svoju sreću. Prema onomu što smo
čuli i vidjeli, svijet je pun vjere, a želja mu je da i dalje bude Kristov.
Napuštajući podneblje,
razmišljali smo o nakani gradnje nove crkve koja bi se trebala nalaziti
nekoliko desetaka metara iza sadašnje. Stogodišnjica župe je za četiri godine.
Hoće li zaživjeti ideja izgradnje veće bogomolje koja dolikuje kako bi se na
najbolji mogući način obilježila stogodišnjica župe, ostaje za vidjeti.
Jubilarni Dani berbe grožđa
- Brotnjo 2015.
Prošlogodišnja, jubilarna, 60.
manifestacija berbe grožđa održavala se u rujnu pod generalnim pokroviteljstvom
predsjedatelja Predsjedništva BiH Dragana
Čovića, ali i uz pomoć Općine Čitluk i brojnih sponzora. U posljednjih
20-ak godina čitlučki Dani berbe grožđa prerasli su lokalne okvire i postali
jedinstvena, nezaobilazna i po mnogo čemu prepoznatljiva međunarodna
kulturno-turistička i gospodarska manifestacija.
Na smotri folklora, koja se
održala odmah nakon otvaranja manifestacije, nastupilo je 11 HKUD-ova, te
brojni pjevači gange i bećarca, diplari, guslari, izvođači kolanja, truse i
tarabana, humoristi i zabavljači kao folklorne i pjevačke skupine i pojedinci,
koji su se predstavili izvođenjem drevnih običaja svojih krajeva, uglavnom
vezanih za berbu grožđa i njegovu preradu u mlado vino.
Cijelog dana na Broćanskom trgu
u Čitluku svi posjetitelji mogli su u neograničenim količinama kušati glasovite
sorte grožđa Žilavku i Blatinu te istoimena vrhunska vina
brojnih broćanskih vinara, pjenušac, rakiju lozu,
ćukter i ostale prerađevine od
grožđa, uz uvjet da kupe čašu s logom 60. Dana berbe grožđa.
Čitluk, čitlučenje?
Budući da nigdje nismo mogli naći
podatak kako je nastalo ime Čitluk, sjetili smo se turskog čiftluka. Možda se u tome krije dio istine. U starome osmanskom agrarnom
sustavu čiftluk je naziv za
zemljišnu jedinicu obradive površine u rukama seljaka, koja se mogla obraditi
jarmom volova (8 – 17,5 ha). Čiftluk je kasnije bio zasebna gospodarska i
teritorijalna cjelina s vlastitim granicama, ali bez striktnog ograničenja
veličine.
Također čitlucima su se zvali posjedi koje je muslimanska raja
obrađivala, a baština su bili posjedi koje je kršćanska raja obrađivala.
Čitlučenje je proces kupnje ili otimanja posjeda od kršćana i pretvaranje u
čitluke, pa se stoga taj proces i zove čitlučenje.
Nema komentara:
Objavi komentar