Mitološke životinje u Bosni i Hercegovini: Jeste li ikada vidjeli džudžana?

Od čudovišta iz Loch Nesa, preko Big foota i vampira, do zmajeva i morskih čudovišta, svako podneblje i ljudi koji ga nastanjuju imaju svoje mitološke životinje. Na tragu toga ni narodi u Bosni i Hercegovini ne zaostaju jer imaju, ipak ne planetarno popularna, svoja mitološka bića, džudžane i drekavce, a tu su i akrapi, bukavci te karakondžule...

Pojednostavljeno govoreći, mitologija obuhvaća skup fantastičnih priča i bića koja su manifestacija ili slikovita predstava ljudske mašte i potrebe da se metaforički objasne različiti fenomeni, opasnosti i pojave...

Mitološke životinje upozoravaju, ispravljaju te „savjetuju“ kako, npr., dijete ne smije ići samo u šumu, stoka ne treba biti bez nadzora ili zaštite, te da se ne treba naginjati nad bunarom ili ulaziti u mutno jezero...

U mitologiji moramo razlikovati dva pojma - entitete iz mašte, prošlosti ili legendi koja biološki ne mogu postojati (npr. križanje vrsta), te ona bića koja su tijekom godina „zamijenjena“ za neku stvarnu životinju ili izumrlu vrstu...

Na tragu te definicije, a kada se izbace babaroge, kučibabe i ostale personifikacije osobnosti ljudi, imamo na prostoru BiH skromnih sedam mitoloških životinja od kojih, naravno, prednjače  džudžan i drekavac.

Džudžana nitko nije vidio

Džudžan je, vjerojatno, najpoznatije mitsko stvorenje u Bosni i Hercegovini. Od davnina je to, posebice u selima i prigradskim naseljima, strašno biće koje napada kokoši i ostalu sitnu stoku te ih ubija. Džudžana nitko nije uspio vidjeti, a kamoli uhvatiti jer u narodu postoji mišljenje da se može provući i kroz najmanje rupe. Tako nikakve zamke ni ograde ne pomažu.

Velom tajne obavijena je ta mitska životinja koja predstavlja pravu opasnost u dječjoj mašti. U pričama odraslih, koji su je barem jednom čuli, džudžan je i prvak u brzom nestajanju s mjesta zločina.

Njega nitko nikad nije uhvatio, ni ubio, pokušali su ga trovati, ali bezuspješno. Ne zna se latinski naziv, nema ga u zoološkom vrtu, nikad nije fotografiran ili nacrtan. Neki kažu „nema ga k'o šaka“, a drugima je „velik k'o mungos“. Treći tvrde kako je to obična lasica, vrsta većeg miša. Ostali pričaju čak i kako leti...

O njemu se „previše“ zna, tako da se opet ništa zapravo i ne zna. On je klasični predstavnik mitološke životinje posebice za Hercegovinu, Dalmaciju, ali i ostale dijelove Hrvatske i BiH.

Jedno je jasno, životinje koje nanose štetu na stočnom fondu su stvarne, međutim kada je počinitelj nepoznat, ulogu krivca gotovo uvijek preuzima onaj dežurni - džudžan.

Drekavac je širok pojam

Drekavac je klasično biće iz mitologije Južnih Slavena. Vjerovanje o postojanju rašireno je među stanovnicima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, u Hrvatskoj te u Crnoj Gori. Naziv ovog stvorenja dolazi od glagola drečati (to jest vrištati). Riječ „drekavac“ se u nekim krajevima koristi kao sinonim vezan za sove. Lokalno može imati drugi naziv kao što su drekalo, krekavac, zdrekavac, zrikavac i ždrekavac.

Za drekavca se kaže kako pušta zastrašujuće zvukove (slične dječjem plaču, vučjem zavijanju, meketanju jarca, mijaukanju mačke ili kreštanju ptica) koje mogu oštetiti ljudima sluh ili dovesti do potpune gluhoće. Također se spominje kako ima velike oštre nokte na prstima koji su slični kandžama. Jako se plaši dnevne svjetlosti i pasa. Prema narodnom vjerovanju, naseljavaju jame, špilje, gore, šume, bare, rijeke...

Za razliku od džudžana, kojima nije pripisan nijedan napad na ljude, drekavcima to nije strano. Prema legendama, tko se kasno u noći zatekne u blizini groblja ili šume, susrest će se s drekavcem koji napada tako što „skače na leđa i svoju žrtvu tjera da ga nosi cijelu noć“. U blizini rijeka i jezera drekavci dave ljude. U nekim krajevima se vjeruje kako je drekavac vjesnik loših događaja.

Od podneblja do podneblja njegov izgled je veoma različit, od materijalne manifestacije umrloga, preko izobličenog psa koji hoda na dvije noge, dlakava čudovišta, do mješavina zeca, mačke i psa...

Karakondžula je mitsko biće Srba

Karakondžula je biće iz mitologije Južnih Slavena, koje je naročito zastupljeno kod Srba u Srbiji, BiH i Crnoj Gori te među Bugarima i Makedoncima. Ime ovog bića je pozajmljenica iz grčkog jezika i dolazi od riječi kalikanzaros ostvarenu preko turskog oblika karakonkolos. Ideja o ovom biću je došla iz Grčke.

Opisuje se kao žensko demonoliko biće s likom starice nakazna lica, svijetlim očima, velikim željeznim zubima i s rogovima. Karakondžule se jedino može susresti noću.

Anđama

Anđama je biće iz mitologije Južnih Slavena rašireno u dijelovima BiH, Srbije i Crne Gore. Naziv dolazi od turske riječi henđam što znači nered i metež. U mitologiji i narodnim predajama anđama se opisuje kao ružno čovjekoliko demonsko biće koje boravi u mraku i noću plaši ljude.

Bauk je vjerojatno medvjed

Još jedna u nizu mitoloških životinja je bauk, stvorenje kojim se najčešće plaše djeca. Koristi se i kao sinonim za pauke i ostale kukce. Ime je najvjerojatnije dobilo od glagola bauljati ili buljati, što predstavlja nespretan hod, pa mnogi misle kako je riječ o mitološkoj životinji koja je zamijenjena za običnog euroazijskog mrkog medvjeda.

Kada se opiše gdje bauk živi, može se potvrditi kako se vjerojatno mislilo na stvarnu životinju. Bauka možete „sresti“ u napuštenim kućama, rupama u zemlji te općenito tamnim mjestima u kojima čeka žrtve koje zgnječi, zdrobi ili odnese. Otjerati se može bukom i jakim svjetlom.

Akrap

Riječ je o mitološkom biću čije ime potječe iz turskog jezika, a označava škorpiona. Naziv je za mršavo i ružno čovjekoliko biće koje se skriva u mraku i noću plaši ljude.

U prenesenom značenju koristi se za imenovanje mršave i ružne osobe te za čovjeka koji mnogo koristi jezik za vrijeđanje drugih ljudi.

Bukavac, ni ptica ni lisica

Posljednja u nizu mitskih životinja se u narodnim predajama opisuje kao demonoliko biće sa šest nogu, koje je prekriveno sluzavom kožom, ima velika usta, dug rep i duge, zakrivljene i kvrgave rogove na glavi... Njegov urlik je jako glasan kojim plaši ljude. Živi u rijekama, barama, močvarama i jezerima. Jedino se može susresti noću kada izlazi iz vode i stvara strašnu buku (po čemu je i dobio naziv). Bukavac napada ljude i životinje koji se kasno u noći zateknu u blizini vode te ih davi.

Ova je mitska životinja vjerojatno kombinacija podvrste crvene lisice i ptice koja se zove nebogled, inače slična ponašanja koje love pored rijeka, močvara...

Zasigurno je da u lokalnim predajama triju naroda u BiH ima više od sedam mitoloških životinja, međutim ovdje smo naveli samo one najpoznatije ne želeći se ponavljati s opisima i imenima drugih, a sličnih ili istih.