XXIV. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije

U sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda i Svećeničkom domu u Sarajevu, 18. rujna 2019., upriličen je XXIV. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Sudjelovalo je oko 140 svećenika koji pastoralno djeluju u nadbiskupiji.Nakon okupljanja prezbitera susret je započeo euharistijom u sjemenišnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda koju je predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolita Vinko kard. Puljić uz koncelebraciju pomoćnog biskupa vrhbosanskoga mons. Pere Sudara i nazočnih svećenika.

Mjesna Crkva je kao živi organizam

Kardinal je na početku potaknuo na produbljivanje i njegovanja zajedništva ove mjesne Crkve. „Neka mjesna Crkva unatoč svim problemima ide naprijed i raste te da se probudi živa vjera“, rekao je nadbiskup.

 

U svojoj homiliji je, uz ostalo, ispričao zgodu u kojoj je razgovarao s bogobojaznim muslimanom koji ga je otpozdravio na odlasku „Neka ti bude kako vjeruješ“. Nadbiskup je naglasio kako ga je ta rečenica danima proganjala te istaknuo kako je to slično rekao i sam Isus. Potaknuo je nazočne da se zapitaju kako vjeruju.

„Kako vjerujemo tako će nam biti. Kako se molimo tako će nam biti. S kakvom vjerom naviještamo tako će nam biti“, naglasio je kardinal i podsjetio kako je Sv. Pavao uputio Timoteja da je važno „kako će se vladati u Kući Božjoj“.

„Organizam živi onoliko koliko kroz njega struji energija. Koliko krvi kola, toliko je tijelo životno. Tako mi što uzimamo krv Kristovu u euharistiji živimo vjeru. Možda ćemo se osjetiti koji puta umornim, razočaranim, ogorčenim, međutim, prevažno je pronaći svijest da nisam sam u svijetu. Ja sam krvno povezan s našom glavom, Kristom, čiju krv svaki dan blagujem. Ako dođe do blokade krvi dođe do moždanog ili srčanog udara – to je tromb, to je blokada. Taj tromb su grijesi, oholost, ogovaranje i drugi koji blokirali kolanje Kristove krv kroz Crkvu Božju“, ustvrdio je nadbiskup naglašavajući da susreti svećenika trebaju izgrađivati mjesnu Crkvu koju treba voljeti.

„Neka nam ovaj susret bude izazov kako bi hrabre vjere svjedočili. Da se ne bojimo živjeti tu vjeru i da je obnavljamo svaki dan“, rekao je na kraju kardinal zazivajući zagovor Blažene Djevice Marije na sve nazočne.

Duhovno zvanje je oltar

Nakon mise uslijedio je radni dio susreta koji se odvijao u Svećeničkom domu.

Moderator je bio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, a zapisničar kancelar preč. Mladen Kalfić.

Prvo predavanje O svećeničkim zvanjima i suradnji u programima promocije duhovnih zvanja održao je vlč. Jakov Kajinić, duhovnik u Sjemeništu u Travniku.

On je napomenuo da je svećeništvo milosti dar Božji i poziv te ukazao da bi sjemeništa u Travniku i Sarajevu trebala biti srce Vrhbosanske nadbiskupije, naravno ne zaboravljajući sjemeništa Bosne Srebrene u Visokom i Nedžarićima te međunarodno sjemenište u Vogošći. Dodao je da je „zvanje oltar na kojemu se čovjek žrtvuje za spas drugih“ te da je svećenik „Božja svojina i najbolji dar jednoj sredini, jer žrtvujući pozvanoga Bog ga daruje čovječanstvu“.

Progovorio je o župama u kojima žive mladići koje je Bog pozvao istaknuvši kako su zajednice bez zvanja „mrtve ili na umiranju“. Zapitao je nazočne kakav je rad s ministrantima, postoje li sastanci, provode li vrijeme s onima koji su osjetili poziv... Podsjetio je da Vrhbosanska nadbiskupija ima dobar pastoralni kalendar i plan za promocije duhovnih zvanja, a kao posljednji primjer naveo je svećeničko svjedočenje kao najbolju promociju duhovnih zvanja.

O temi Svećeničko zajedništvo izlagao je kard. Puljić koji je napomenuo da je „zajednicu teško definirati jer je riječ o pojavi koja se stalno mijenja“. Progovorio je i o tome da je zajednica sredstvo za dolazak do cilja, a izlagao je i o obmanama u životu u njoj.

„Kršćanska zajednica ne smije biti totalitarna, nije terapeutska zajednica, nije lijek za samoću. Zajednica nije kolektiv u kojemu vlada uniformnost. Zajednica je organizam s različitim udovima, ona razvija, a ne daje osobnost. Sve su naše zajednice nedovršene i nesavršene“, rekao je nadbiskup i istaknuo da su članovi kršćanske zajednice braća, a najveći iskaz zajedništva je slavljene sv. mise.

Govorio je i o komunikaciji, dijalogu kao uvjetima zajedništva naglasivši kako nitko nije rođen za zajednicu nego se treba usavršavati, između ostaloga, iskorjenjivanjem nebrige za drugoga.

Kratka izvješća

Kratka izvješća potom su uputili: vlč. Fabijan Stanušić o Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije i fondu Međupomoći; dr. preč. Zdenko Spajić je izlagao o Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu; preč. Željko Marić je govorio o Nadbiskupijskom sjemeništu Petar Barbarić; dr. Šimo Maršić i djelatnici Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II. predstavili su određene projekte te institucije; dr. vlč. Mirko Šimić nazočne je izvijestio o Caritasu Vrhbosanske nadbiskupije, a dr. vlč. Mario Bernardić je progovorio o Sinodi.

Na kraju možemo spomenuti kako Vrhbosanska nadbiskupija ima 220 svećenika i jednog trajnog đakona, dok je u Vrhbosanskom bogoslovnog sjemeništu 24 bogoslova od kojih je 19 iz Vrhbosanske nadbiskupije, a sjemeništaraca u Travniku je osam – od čega šest vrhbosanskih. Ako Bog da ove bi godine trebalo biti sedam kandidata za đakonat.